Atos 27
Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs ARC
1 Ka ineke pulia pangamologa tapu ta mangng taenga nga mono ta baina loanga tae Itali, na keke ule Pol kala nga ra pulangkala pattoto ta abalingkana te a giana nge Iulius kamana. Ka i a agau te e kapunu nga ra balingkana nga galiau inte e ngae Rom eke patoe ka “Galiau Nga Baling Ae Sisa”.
1 Como se determinou que havíamos de navegar para a Itália, entregaram Paulo e alguns outros presos a um centurião por nome Júlio, da Coorte Augusta.
2 Minmina na mangng ka tae nga mono te e ngae Aramitium e bai ta loanga ta maga reke momo nga pelau kaona nga porovins e ngae Esia. Na mangng ka kutapu ka mono. Bae Aristarakus a i ae Masaronia te e ngae Tesalonaika ke momo kala nge mangng.
2 E, embarcando nós em um navio adramitino, partimos navegando pelos lugares da costa da Ásia, estando conosco Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Me ngangaila na mangng ka lele ngae Sairon, bae Iulius ke bai ta kalaunge Pol. Ka baina i ke ngata ta Pol loanga ta kelange kolingana memena ta baina ri tunga kana orume.
3 E chegamos no dia seguinte a Sidom, e Júlio, tratando Paulo humanamente, lhe permitiu ir ver os amigos, para que cuidassem dele.
4 Na mangng ka kutapu nga inaeala ba ka tao ka mono nga nuta e ngae Saipras siana nga ina bovoleme keke sanangalla mangng.
4 E, partindo dali, fomos navegando abaixo de Chipre, porque os ventos eram contrários.
5 Ba ka ina mangng ulutote pelau kokoro tae Silisia bae Pampilia tapu, na mangng ka lele ngae Maira ngallo ngae Laisia.
5 E, tendo atravessado o mar ao longo da Cilícia e Panfília, chegamos a Mirra, na Lícia.
6 Nga inaeala na balingkana ke kalipa ka mono e ngae Aleksanria e bai ta loanga tae Itali, na i ke patae mangng ngia.
6 Achando ali o centurião um navio de Alexandria, que navegava para a Itália, nos fez embarcar nele.
7 Na mono ke kutapu ava ke tao gomgome ka kae papatu, ba mangng ka baililli raumana ta taonga kokoro nga maga kunna e bollau a giana nge Niras. Ba ka ina sauu sanangkala mangng na mangng ka kampiliu, ba ka ka nga nuta ae Kiriti siana nga bava e tae Salamone.
7 E, como por muitos dias navegássemos vagarosamente, havendo chegado apenas defronte de Cnido, não nos permitindo o vento ir mais adiante, navegamos abaixo de Creta, junto de Salmona.
8 Minmina na mangng ka tatao kurumea pelau kaona ka kalinglili ngamangng, ba ka lele nga inte eke patoe ka Olenglu E Pe ore momo kokoro ta maga kunna e bollau a giana kae Lasea.
8 E, costeando-a dificilmente, chegamos a um lugar chamado Bons Portos, perto do qual estava a cidade de Laseia.
9 Na taongamangng ke rave kae papatu tapu, ba pelau soalingana ke lele bollau nga ina kae eke patoe ka Kae E Ta Nutu Osungrurunge Bainga Re Soali ke rongo tapu. Minmina nae Pol ke tunge pangamologa e gingging te ri roma,
9 Passado muito tempo, e sendo já perigosa a navegação, pois também o jejum já tinha passado, Paulo os admoestava,
10 “Ra kokorong, nga kelangaungana ka taongara laekia ke la soaling raumana, ba mono kala nga oru nge ngallo ba ragau bole keke la saningrea.”
10 dizendo-lhes: Varões, vejo que a navegação há de ser incômoda e com muito dano, não só para o navio e a carga, mas também para a nossa vida.
11 Ava balingkana laeala e kelapatantali te mangng ke sane longo ta pangamologa ae Pol kanna. Ke sa. I ke longo ta kaunga e nga mono ba mono tamana pangamologangarea.
11 Mas o centurião cria mais no piloto e no mestre do que no que dizia Paulo.
12 Na olenglu laeala ka sana i a malle e pe ta mono momonglu ngia ka pelau soalingana bavakena. Minmina na ragau papatu reke tao kala nge mangng nga mono ka kanrea pangamologa kena ta mangng kulungtapu ba loanga ta momongkalange pelau soalingana rongana ngae Piniks. Ka i a olengelu ngallo ngae Kiriti ora taongalungana lua. Te ke momo ta bava e ta kama a laeva nga ina kae barelulu ngia, ba te ke momo ta bava e ta kama e pe ora kae barelulu ngia.
12 E, como aquele porto não era cômodo para invernar, os mais deles foram de parecer que se partisse dali para ver se podiam chegar a Fenice, que é um porto de Creta que olha para a banda do vento da África e do Coro, e invernar ali.
13 Na ka ina bovole e pe ore pa nga bava e ta kama a laeva ora kae barelulu ngia ke paturu ta isonga, na ri ka loreangana roma, ri ngeke la pirangamasi nga taonga kurumea pangamologa nga kanrea. Minmina na keke utupataea konanga e nga mono ba bovole ke isoe mono kana malo, na mono ke tao kurumea pelau kaona e ngae Kiriti.
13 E, soprando o vento sul brandamente, lhes pareceu terem já o que desejavam, e, fazendo-se de vela, foram de muito perto costeando Creta.
14 Ava ka panna sa na kaopupu tane bollau ore pa nga bava e ta kama e pe nga ina kae barelulu ngia ke so ngae Kiriti.
14 Mas, não muito depois, deu nela um pé de vento, chamado Euroaquilão.
15 Na kaopupu laeala ke baipalivai ka mono ba ke kalilli ta mono taongatupu. Minmina na mangng ka ule mono ta kaopupu ta i nge isoe ka kaungana kia ka lonangana.
15 E, sendo o navio arrebatado e não podendo navegar contra o vento, dando de mão a tudo, nos deixamos ir à toa.
16 Ba mangng ka kuma raumana ta samange manang e sina ta mono ka ina mono pirpira kurumea nuta e sina a giana nge Kalaura siana.
16 E, correndo abaixo de uma pequena ilha chamada Cauda, apenas pudemos ganhar o batel.
17 Ka ina ragau ke utupataea manang laeala ta mono tapu, na keke taosi ka oalome ngape nga mono siana ta mono bavana tetoto, na keke ligopite mono ki. Na keke matau roma ri ngeke pira, na ngeke taepatae nga golo kokoro ta pelau kaona ngae Libia. Minmina na keke toaraue mono kana malo, na pelau ke kalalalle mono ka lonangana.
17 E, levado este para cima, usaram de todos os meios, cingindo o navio; e, temendo darem à costa na Sirte, amainadas as velas, assim foram à toa.
18 Ava oru soalingana laeala ke tavalapalele ka mono kalaoveka, ka baina me ngangaila, na keke paturu ta tamalingtutaonga ka oru reke momo nga mono.
18 Andando nós agitados por uma veemente tempestade, no dia seguinte, aliviaram o navio.
19 Ba me ngangaila na ri keke rave oru palu re nga kumangng nga mono, na keke tamalitugutao ki ka ri muni kamareame.
19 E, ao terceiro dia, nós mesmos, com as próprias mãos, lançamos ao mar a armação do navio.
20 Na ka kae papatu mangng ka sana kele kae ba matame, ba sauu laeala ke loa kaligligi raumana. Minmina na mangng ka lomangngana roma mangng ka la saningrea mana.
20 E, não aparecendo, havia já muitos dias, nem sol nem estrelas, e caindo sobre nós uma não pequena tempestade, fugiu-nos toda a esperança de nos salvarmos.
21 Ngarume ka ina ragau ka sana karea kaning ka kae papatu, nae Pol ke maisi nga ragureame ba ke role kerea roma, “Ra kokorong, taroma miau taka longo te iau ta ita nga marerasa kange Kiriti, na miau taka kavesilelea oru soalingana laekia ba orume sane teke sanrea.
21 Havendo já muito que se não comia, então, Paulo, pondo-se em pé no meio deles, disse: Fora, na verdade, razoável, ó varões, ter-me ouvido a mim e não partir de Creta, e assim evitariam este incômodo e esta perdição.
22 Ava sonrau na iau ka pamologa gingging pakamiau ta miau sana nga lomiausoali ta iau ka laumatana roma, ka sana te e nge miau nge sanrea; mono mana ke la soaling.
22 Mas, agora, vos admoesto a que tenhais bom ânimo, porque não se perderá a vida de nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Ka rigo na anggelo ae Nutu a iau a agau ae i, ba ka i ae Nutu a iau kavkave, ke maisi ngamuga nge iau
23 Porque, esta mesma noite, o anjo de Deus, de quem eu sou e a quem sirvo, esteve comigo,
24 na i ke role kau roma, ‘Pol, sano ngo matau. Ko la maising ngamuga nga Sisa raguna. Bae Nutu ka i a lonanakana, minmina na i nge tunge ra kokorong reke tao kala nge one maulingareame te one. Na ka sana te e nge ri nge mate.’
24 dizendo: Paulo, não temas! Importa que sejas apresentado a César, e eis que Deus te deu todos quantos navegam contigo.
25 Minmina na iau ae Pol ka role kamiau kokorong ra panung roma, sana ngaka matau ta iau ka laupatokona te Nutu. Orume keke la leleng base ine role te iau.
25 Portanto, ó varões, tende bom ânimo! Porque creio em Deus que há de acontecer assim como a mim me foi dito.
26 Ava sauu laekia ke la tamalingpatae kita nga nuta te.”
26 É, contudo, necessário irmos dar numa ilha.
27 Na ka rigo luana ka kae a tangulelu ba tugulu ka ina sauu kalalalla mangng kalaoveka nga Pelau Ae Meriterenian, na barangalele re nga mono ka loreangana roma, mangng ra soso kokoro ta mogalo inte.
27 Quando chegou a décima quarta noite, sendo impelidos de uma e outra banda no mar Adriático, lá pela meia-noite, suspeitaram os marinheiros que estavam próximos de alguma terra.
28 Minmina na keke toatape oalo ka otte e maena lakallo ta pelau lona, na kelangareangana ka pelau ina i a mali ka i a mali bena ina a i a 37. Ngarume isura na keke toatape oalo laeala muni na kelangareangana ka pelau ina i a mali ka i a mali bena ina a i a 27.
28 E, lançando o prumo, acharam vinte braças; passando um pouco mais adiante, tornando a lançar o prumo, acharam quinze braças.
29 Na keke matau roma, mono nge taepatae nga lollome. Minmina na keke toatape konangame ka ri tugulu nga mono manna, ba keke kavkava ta kae leleng.
29 E, temendo ir dar em alguns rochedos, lançaram da popa quatro âncoras, desejando que viesse o dia.
30 Ba barangalele re nga mono keke bai ta kange mono, na keke ulopisigia manang e sina ta pelau ka goangarea roma, ri ke lola ta toangatape konangame nga mono raguna.
30 Procurando, porém, os marinheiros fugir do navio e tendo já deitado o batel ao mar, como que querendo lançar as âncoras pela proa,
31 Avae Pol ke role ka e kapunu nga ra balingkana ba re nga baling roma, “Ngaroma ra nginngina sane ngeke momo nga mono, na miau ka sana la penga.”
31 disse Paulo ao centurião e aos soldados: Se estes não ficarem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Ka baina ra balingkana keke litote oalo reke samapite manang e sina ta mono, na pelau ke ka ka manang.
32 Então, os soldados cortaram os cabos do batel e o deixaram cair.
33 Na kokoro ta kae barengelu nae Pol ke role ta ri ngeke kani karea ka rolengana kerea roma, “Kaka momalla ta ka kaeme ka ri tangulelu ba tugulu ba ka kae nginngina kinung na miau ka sana ka kania otte.
33 E, enquanto o dia vinha, Paulo exortava a todos a que comessem alguma coisa, dizendo: É já hoje o décimo quarto dia que esperais e permaneceis sem comer, não havendo provado nada.
34 Minmina na iau nga role gingging ta miau ngaka kani kamiau ta baina miramiaume ngeke gingging. Iau nga role kamiau roma, ka sana nga gilimiau bulvunna te mana nge sanrea.”
34 Portanto, exorto-vos a que comais alguma coisa, pois é para a vossa saúde; porque nem um cabelo cairá da cabeça de qualquer de vós.
35 Ka ine role minmina tapu, na i ke rave berete ba ke kalapage Nutu giana nga ri kinung ragureame. Na ke regia berete laeala, ba i ke paturu ta kaninge.
35 E, havendo dito isto, tomando o pão, deu graças a Deus na presença de todos e, partindo- o, começou a comer.
36 Ba ka ine bai minmina na i ke paginggingia ri kinung lorea, minmina na kenakena ke ravu kana kaning ba ke kania.
36 E, tendo já todos bom ânimo, puseram-se também a comer.
37 Ba mangng ra momo nga mono ka mangng ra ragau ka ri 276.
37 E éramos ao todo no navio duzentas e setenta e seis almas.
38 Ngarume, ka ina ri ke kani beke ponu tapu, na keke bai ta mono nge alaleng. Minmina na keke tamalitugutao ka oru reke momo tale nga mono ta pelau lona.
38 Refeitos com a comida, aliviaram o navio, lançando o trigo ao mar.
39 Ka ina kae kala rea na ri ke sane kelapatokone mogalo inaeala, ava keke kele pelau kaona inte a i a baipuna. Na ri ka loreangana roma, ngaroma mono nge pira masi, na ri keke la pirangapatae kia nga baipuna laeala.
39 E, sendo já dia, não reconheceram a terra; enxergaram, porém, uma enseada que tinha praia e consultaram-se sobre se deveriam encalhar nela o navio.
40 Minmina na keke saꞌvatote konangame karea oalo, na konangame keke marale ta pelau lona. Ba ka panna laeala a ri ke bai minmina ka konangame, na keke pole oalo reke samapite bega reke kaukaue mono ki. Ngarume na keke utupataea mono kana malo e ngamuga, na bovole ke isoe mono lagamuga ta baipuna.
40 Levantando as âncoras, deixaram-no ir ao mar, largando também as amarras do leme; e, alçando a vela maior ao vento, dirigiram-se para a praia.
41 Ava mono siana ke lalapatae nga bai inte e momo ngape nga pelau, na ke bile. Minmina na mono raguna ke bile na ke sane tao, ba manna ke magolu bavakena ka ina pelau tavalapalgolu kia.
41 Dando, porém, num lugar de dois mares, encalharam ali o navio; e, fixa a proa, ficou imóvel, mas a popa abria-se com a força das ondas.
42 Na ra balingkana ka loreangana roma, ra pulangkala ngeke goelele na ngeke ka. Minmina na ri keke bai ta balingi rea na ngeke mate.
42 Então, a ideia dos soldados foi que matassem os presos para que nenhum fugisse, escapando a nado.
43 Ava agau e kapunu nga ra balingkana ka sana omona ta Pol mateng, minmina na i ke bototokale ra balingkana ta ri manereasa balinge ra pulangkala. Ba ke bapage ragau ra loreamatana ta goenga ta ri tugungtao na goengalele pala ta pelau kaona.
43 Mas o centurião, querendo salvar a Paulo, lhes estorvou este intento; e mandou que os que pudessem nadar se lançassem primeiro ao mar e se salvassem em terra;
44 Ba ke role ka ragau ra sana loreamatana ta goenga ta ri ngeke rapitakala rea ka goengalelengarea ka oru reke magolu nga mono. Minmina na mangng kinung ka solele masi nga pelau kaona.
44 e os demais, uns em tábuas e outros em coisas do navio. E assim aconteceu que todos chegaram à terra, a salvo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.