Atos 22
Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs NVT
1 “Kolingau memena ba ravollalau, ngaka longo te iau. Iau ka bai ta turungpota iau te miau ngana.”
1 “Irmãos e pais”, disse Paulo. “Ouçam-me enquanto apresento minha defesa.”
2 Na ka ina ri ke longe ine pamologa te ri nga kaling ae Iburume, na keke rulu bavakena.
2 Quando o ouviram falar em aramaico, o silêncio foi ainda maior.
3 “Ka iau ae Iura te. Nau ke toapisigi iau ngae Tarasus nga porovins e ngae Silisia, ava iau ka bollau nga maga kunna laekia e bollau ae Ierusalem. Ka inae Gamaliel potpoto iau, na iau ka rave lomatana re ta bangapagame kinung ra ita ravu rea nge sisiukita memena. Iau ka longo ta bangapaga nginngina ba ka kuma raumana ta loangakurumea Nutu base ina miau kinung ka kuma minmina mana sonrau.
3 Então Paulo disse: “Sou judeu, nascido em Tarso, cidade da Cilícia. Fui criado aqui em Jerusalém e educado por Gamaliel. Como aluno dele, fui instruído rigorosamente em nossas leis e nos costumes judaicos. Tornei-me muito zeloso de honrar a Deus em tudo que fazia, como vocês são hoje.
4 Iau ka pamiralalia ra loreapatokona te Iesus, ba ka bai ka ragau ta ri balingpununge palu bole. Ba iau ka samapite ra nginngina palu, na ka loa kerea ta pulangkala. Ka kuma minmina ka ra panung ba ra bale bole.
4 E fui ao encalço dos seguidores do Caminho, perseguindo alguns até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na prisão.
5 Ba piris e kapunu kala nga re kapunu nga ravollalaukita memena ka loreamatana roma, iau ka role ka kaomanna. Ba bole ri keke paꞌe lau onre nga turunglomatana ka kumangngau ta kolingarea memena re ngae Ramaskus. Minmina na iau ka rave lau nginngina, na ka kutapu ta baina iau nga atu ka ra lopatokonakana re nga inaeala bole nasai tae Ierusalem ta ri ravunge alangarea e soali.
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos líderes do povo podem confirmar isso. Recebi deles cartas para nossos irmãos judeus em Damasco que me autorizavam a trazer os seguidores do Caminho de lá para Jerusalém, em cadeias, para serem castigados.
6 “Ka ina iau tatao ava lele kokoro tae Ramaskus ka kae matana basema pula, na ka pannasa mana na olamana a lamana raumana ke killama nga tava ka taliungatotokalangana kau.
6 “Quando me aproximava de Damasco, por volta do meio-dia, de repente uma luz muito intensa brilhou ao meu redor.
7 Minmina na iau ka pupisigi ta mogalo, na ka longe kaling te ine rorole kau roma, ‘Sol! Sol! Ke meimia o umma ta pangamiralali iau?’
7 Caí no chão e ouvi uma voz que me disse: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue?’.
8 “Na iau ka ballage roma, ‘Avolau, on aetai ikolong?’
8 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E a voz respondeu: ‘Sou Jesus, o nazareno,
9 Na balingau memena keke kele olamana, ava ri ka sana loreamatana ka kaling ore rorole te iau.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 “Na iau ka ballage roma, ‘Avolau, iau nga maimia?’
10 “Então perguntei: ‘Que devo fazer, Senhor?’. “E o Senhor me disse: ‘Levante-se e entre em Damasco, onde lhe dirão tudo que você deve fazer’.
11 Minmina na balingau memena keke taoamuga kau ka rapita ngareangana ka kamau lakallo tae Ramaskus kurumea, olamana lamanangana e bollau ke baia matau kanname na keke su.
11 “A luz intensa havia me deixado cego, e meus companheiros tiveram de levar-me pela mão a Damasco.
12 “Na nga maga kunna laeala e bollau apanung te a giana nge Ananaias ke momo. I ka i a agau ora tarangana ke lolakurumea bangapaga rae Nutu kanna mannangana. Ba ka i a agau ora Iura kinung reke momo nga inaeala ke kalapage roma, ka i a agau a baingana pe.
12 Vivia ali Ananias, um homem devoto, dedicado à lei e muito respeitado por todos os judeus da cidade.
13 I ke atu te iau na ke maisi nga bavau, ba ke role kau roma, ‘Kolingau ae Sol, ngo kela muni!’ Na ka panna laeala mana, na iau ka kele Ananaias ka matau kanname.
13 Ele veio, colocou-se ao meu lado e disse: ‘Irmão Saulo, volte a enxergar’. E, naquele mesmo instante, pude vê-lo.
14 “Na i ke role kau roma, ‘Nutu ora sisiukita memena ke kalapage ke puli one ta longomatana ka oru ra i mate rea. Ba ke puli one ta one kelange Karais a i a Abaingatupukana, ba ta one longnge pangamologame reke lelemalaga nga kaona.
14 “Então ele disse: ‘O Deus de nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele e para ver o Justo e ouvi-lo falar.
15 I ke puli one minmina ta i ke bai ta one turungpota ta ragau kinung ka oru a one kele bo longe.
15 Você será testemunha dele, dizendo a todos o que viu e ouviu.
16 Minmina na sano ngo momalle otte muni. Ava ngo sigipaga na ngeke pamagoe one, bae Nutu nge osurure baingang reke sosoali ino ngo ballage.’
16 O que está esperando? Levante-se e seja batizado! Fique limpo de seus pecados invocando o nome do Senhor’.
17 “Ngarume ka ina iau galiu tae Ierusalem ba ka kavkava ngallo nga tempel, na iau ka kele kelanga te.
17 “Depois que voltei a Jerusalém, estava orando no templo e tive uma visão,
18 Ka kele Iesus Avolau ine rorole kau roma, ‘Ngo kaꞌe Ierusalem bolvole ta ragau re nakai ke sane ke la loreapatokona ta pangamologangang e te iau.’
18 na qual o Senhor me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém, pois o povo daqui não aceitará seu testemunho a meu respeito’.
19 “Ava iau ae Pol ka ale roma, ‘Ke sa Avolau. Ri muni ka loreamatana roma, pala na iau ka lola lakallo ta sinagogme, na ka laulaue ragau ra loreapatokona te one ba ka balvali rea.
19 “E eu respondi: ‘Senhor, sem dúvida eles sabem que em cada sinagoga eu prendia e açoitava aqueles que criam em ti.
20 Ba bole, ri ka loreamatana roma, ka ina ragau ke tamalipune Stepan ore turupotpota one ta ragau, na iau ka maisi kala nge ri nga inaeala ka ngatangngkalangau ka baingarea. Ba iau ka ella ta lungapaga re ngapotu ngae ragau nginngina reke balvalia.’
20 E quando Estêvão, tua testemunha, foi morto, eu estava inteiramente de acordo. Fiquei ali e guardei os mantos que eles tiraram quando foram apedrejá-lo’.
21 “Avae Iesus Avolau ke role kau roma, ‘Ngo loa! Ta iau ka la banga one ta ra sana ri ra Iura reke momo nga ina re ngatauga.’”
21 “Mas o Senhor me disse: ‘Vá, pois eu o enviarei para longe, para os gentios’”.
22 Na ragau keke longlongo te Pol ta ke lele nga pangamologangana laeala e ta ra sana ri ra Iura. Ava ka ine rolea ollaeala, na ri keke reli kaligi ka iukereangana kae Pol roma, “Ngaka saupatali mangng ka agau laekolong! Sana ngaka ngatakale ta i momongmauli!”
22 A multidão ouviu Paulo até ele dizer essa palavra. Então começaram a gritar: “Fora com esse sujeito! Ele não merece viver!”.
23 Ba ka ineke rereli, na keke baiꞌiu kalaoka ka bangalaingarea ka lungapaga nga ri re ngapotu, ba keke tantamali ka magavusa lakailu.
23 Gritavam, arrancavam seus mantos e jogavam poeira para o alto.
24 Minmina na kelangpatali nga ra balingkana ke bapage ra balingkana ra kanna ta ri ravunge Pol lakallo ta bale. Ba ke role ta ri sapinge ta baina i turungnanange baingana e soali, nga baina kelangpatali nga lonamatana ka Iurame relingareangana kia puna.
24 O comandante trouxe Paulo para dentro e ordenou que ele fosse açoitado e interrogado a fim de descobrir por que a multidão tinha ficado tão furiosa.
25 Ava ka ineke tagupampe Pol ka tagungpita ngareangana kia ka oalome, na i ke ballage akurtalingling e maisi nangina roma, “Ka bangapaga te ore ngata ta miau sapinge Rom te ora akalingnanakana sane role roma, i e baia bainga e soali tale ae?”
25 Quando amarravam Paulo para açoitá-lo, ele disse ao oficial que estava ali: “A lei permite açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido julgado?”.
26 Na ka ina akurtalingling longe pangamologa laeala, na i ke loa ta kelangpatali nga ra balingkana ba ke ballage roma, “Ko umma ka taru? Apanung laeala ka i a Rom te.”
26 Ao ouvir isso, o oficial foi ao comandante e perguntou: “O que o senhor está fazendo? Este homem é cidadão romano!”.
27 Ka baina kelangpatali ke loa te Pol, na ke ballage roma, “On to role te iau. Ka on a Rom te?”
27 O comandante perguntou a Paulo: “Diga-me, você é cidadão romano?”. Ele respondeu: “Sim, eu sou”.
28 Ba kelangpatali ke role kia muni roma, “Iau ka lele iau a Rom te ina iau kolia momongau ka kuru e bollau.” Nae Pol ke ale roma, “Ava iau ka lele iau a Rom te ina nau toapisigi iau.”
28 “Eu também”, disse o comandante. “E paguei caro por minha cidadania!” Paulo respondeu: “Mas eu sou cidadão de nascimento”.
29 Minmina na ra balingkana reke momo ta sapinge Pol keke toatape bolvole. Ba kelangpatali laeala ke matau bole ina i lonamatana roma, i ke longosa ta baingapaga te e ngae Rom ine role ta ri tagungpitange Pol a i a Rom te ka oalo reke gingging.
29 Quando os soldados que estavam prestes a interrogar Paulo ouviram que ele era cidadão romano, retiraram-se de imediato. Até mesmo o comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano, pois tinha mandado amarrá-lo.
30 Na kelangpatali laeala nga ra balingkana ke bai ta lonamatanangana tale ka Iurame parongareangana kae Pol ka pangamologa puna. Minmina na me ngangaila na i ke role ka ra kurtalingling ta ri rusunglagange oalo reke samapite Pol. Ba ke role ta re kapunu nga pirisme kala nga re nga Ginunga Nga Reke Taoamugmuga Ka Iurame ngeke katungkala kinung. Ngarume na i ke loapisigi kae Pol, ba ke pamaisia nga ragureame.
30 No dia seguinte, o comandante ordenou que os principais sacerdotes se reunissem com o conselho dos líderes do povo. Queria descobrir exatamente qual era o problema, por isso soltou Paulo e mandou que o trouxessem diante deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.