Atos 19
Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs NVT
1 Na ka inae Apolos mommo ngae Korin, nae Pol ke tao nga pamau ore taopale ina re ngallo na ke lele ngae Epesus. Ba nga maga laeala i ke kalipa ka ra lopatokonakana palu,
1 Enquanto Apolo estava em Corinto, Paulo viajou pelas regiões do interior até chegar a Éfeso, no litoral, onde encontrou alguns discípulos.
2 na ke ballaga rea roma, “Ka ina miau ka lomiaupatokona te Iesus, na kaka rave Kannu E Tupu o ke sa?”
2 Ele lhes perguntou: “Vocês receberam o Espírito Santo quando creram?”. “Não”, responderam eles. “Nem sequer ouvimos que existe o Espírito Santo.”
3 Ka bainae Pol ke ballaga rea roma, “Ava ka ina ri ke pamagoe miau, na ka lomiaupatokona nga taru?”
3 “Então que batismo vocês receberam?”, perguntou ele. “O batismo de João”, responderam.
4 Minmina nae Pol ke role kerea roma, “Ion ke pamagoea reke ballage ta baina ri ngeke pakosining roma, keke pulivalakale baingarea reke sosoali ba keke tunge loreamatenganame te Nutu tapu. Bae Ion ke role kerea ta ri nga loreapatokona ta apanung laeala e la atung ngarume nge i. Apanung laeala ka i ae Iesus.”
4 Paulo disse: “João batizava com o batismo de arrependimento, dizendo ao povo que cresse naquele que viria depois, isto é, em Jesus”.
5 Na ka ina ra nginngina reke longlonge Pol pangamologangana ke longe pangamologa laeala, na keke rave pangamagoe kurumea loreapatokonangana te Iesus Avolau.
5 Assim que ouviram isso, foram batizados em nome do Senhor Jesus.
6 Ba ka inae Pol ulopaia kamaname nge ri tapu, nae Kannu E Tupu ke lele nge ri. Na keke paturu ta pangamologa ka kaling matantana. Bae Nutu ke pulimalaglage pangamologa a kanna ka kaoreame.
6 Paulo lhes impôs as mãos e o Espírito Santo veio sobre eles, e falaram em línguas e profetizaram.
7 Ba ra nginngina kinung ka ri basema ragau ka ri tangulelu ba lua.
7 Eram ao todo uns doze homens.
8 Nae Pol ke mommo nga inaeala ka inname ka ri mologi, ba ke umma ta loangalu ta sinagog. Na i ke pamolloga gingging palimule, ba ke amva ta utunge ragau ka kaona ta ri taongalu ta Nutu kelangpatalingana.
8 Em seguida, Paulo foi à sinagoga e ali pregou corajosamente durante três meses, argumentando de modo convincente sobre o reino de Deus.
9 Ava palu nge ri ramarea ka lerea raumana, na ka sana omorea ta longa ta pangamologa e te Iesus. Ba nga ragau ragureame keke role ka pangamologa reke sosoali re ta lopatokona te Iesus Avolau. Ka bainae Pol ke ka rea. Na ke rave ra lopatokonakana kurumea. Ba i ke pamolloga te ri ka kae kenakena nga malle e nga pangalomatana orae Tairanus.
9 Mas alguns deles se mostraram endurecidos, rejeitaram a mensagem e falaram publicamente contra o Caminho. Paulo, então, deixou a sinagoga e levou consigo os discípulos, passando a realizar discussões diárias na escola de Tirano.
10 Na i ke palomatantana rea ka pesingmataname ka ri lua. Minmina na ragau karolu re ngae Esia ra ri ra Iura ba ra sana ri ra Iura bole keke longe pangamologa e te Iesus Avolau.
10 Isso continuou durante os dois anos seguintes, e gente de toda a província da Ásia, tanto judeus como gregos, ouviu a palavra do Senhor.
11 Bae Nutu ke umma ka oru reke gingging raumana ka Pol kamaname.
11 Deus concedeu a Paulo o poder de realizar milagres extraordinários.
12 Minmina na ragau keke kalkali kae Pol ka malo iname ba angasipme. Na keke lola ki ta ra karea ka soaling ta baina soaling nge ri ngeke rongo ba kannu reke sosoali reke momo nge ri ngeke kapatali rea.
12 Quando lenços ou aventais usados por ele eram colocados sobre enfermos, estes eram curados de suas doenças e deles saíam espíritos malignos.
13 Nae Iura palu reke tatao kalaoveka beke taomalage kannu reke sosoali keke amva ta taongamalagange kannu reke sosoali nga ragau ka patongarea kae Iesus Avolau giana roma, “Mangng ka role kone nge Iesus orae Pol pulimalaglage giana. Ngo kapatalia agau laekia.”
13 Alguns judeus viajavam pelas cidades expulsando espíritos malignos. Tentavam usar o nome do Senhor Jesus, dizendo: “Ordeno que saia em nome de Jesus, a quem Paulo anuncia!”.
14 Ba pana lima ba lua ra ri ra koli ba tamarea ka i a agau te e kapunu nga piris rae Iurame a giana nge Sikiva keke kumkuma minmina.
14 Os homens que faziam isso eram os sete filhos de Ceva, um dos principais sacerdotes.
15 Ava ka kae te na kannu te e soali ke ala rea roma, “Iau ka kelapatokone Iesus ba ka laumatana ka Pol kumangngana, ava ka miau ra taime rikorong?”
15 Certa ocasião, o espírito maligno respondeu: “Eu conheço Jesus e conheço Paulo, mas quem são vocês?”.
16 Na apanung laeala a kannu e soali momo nge i ke lalapita rea, ba ke name kerea. Minmina na lungapaga nga ri keke maraepalipu, na keke kamalaga nga bale ka ugakerea rerelingana ba ka savalukerea.
16 O homem possuído pelo espírito maligno saltou em cima deles e os atacou com tanta violência que fugiram da casa, despidos e feridos.
17 Na ragau karolu reke momo ngae Epesus ra ri ra Iura ba ra sana ri ra Iura bole keke longe ollaeala na keke matau raumana. Ba ragau keke kinpataetaea Iesus Avolau giana raumana.
17 A notícia do ocorrido se espalhou rapidamente por toda a cidade de Éfeso, tanto entre judeus como entre gregos, e sobre eles veio um temor reverente, e o nome do Senhor Jesus era engrandecido.
18 Ba bole ragau papatu reke lele ra lopatokonakana te Karais keke atu, na keke turunanne beke turupotpote baingarea reke sosoali.
18 Muitos dos que creram confessaram suas obras pecaminosas.
19 Ba ragau papatu ra ri ra koatali keke ravukinunge lau nga kanrea re nga koatali na keke raupita rea nga ragau karolu ragureame. Ngarume na keke sisikinunge lau nginngina ra kanrea kunreame, na kunrea ke lele base ma siliva iname ka ri 50,000.
19 Vários deles, que haviam praticado feitiçaria, trouxeram seus livros de encantamentos e os queimaram publicamente. O valor dos livros totalizou cinquenta mil moedas de prata.
20 Minmina na pangamologa e te Iesus Avolau ke lola kalaoka ba ke lele gingging raumana ngallo nga ragau ra loreapatokona te.
20 Assim, a mensagem a respeito do Senhor se espalhou amplamente e teve efeito poderoso.
21 Ngarume nga oru nginngina lelengarea nae Pol ka lonangana ngallo nge i ta i taongapalange Masaronia bae Akaia, ba ngarume na nge loa tae Ierusalem. Na i ke role roma, “Ngarume nga momongau ngae Ierusalem, na iau ka la loanga ba momong kau ngae Rom bole.”
21 Depois disso, Paulo se sentiu impelido pelo Espírito a passar pela Macedônia e a Acaia antes de ir a Jerusalém. “E, de lá, devo prosseguir para Roma!”, disse ele.
22 Ba ka ine baꞌe Timoti bae Erastus ra ri ra ra kalaungapagakana lua ra kanna tae Masaronia tapu, na i ke momo ngae Esia ka kae palu tale.
22 Então, enviou adiante dele à Macedônia dois assistentes, Timóteo e Erasto, e permaneceu um pouco mais na província da Ásia.
23 Ka kae nginngina na ragau palu re ngae Epesus keke sanangkale Pol ine pulimalaglage pangamologa e ta lopatokona te Iesus. Na keke bai ka kalingragina e bollau.
23 Por essa época, houve enorme tumulto em Éfeso por causa do Caminho.
24 Na ka apanung te a giana nge Remitrius ora kumangngkana ka orume ka siliva ke momo. Ba apanung laeala ke kumkuma ka bale reke sisina orae nutu ae ri a bale a giana nge Aretemis. Ba i kala nga ragau pattoto keke rarave lollokanna papatu ka kumangng laeala.
24 Começou com Demétrio, ourives que fabricava modelos de prata do templo da deusa grega Ártemis e que empregava muitos artífices.
25 Minmina na i ke kiukinunge ragau onra kanrea ka kumangnga base me i na ke role kerea roma, “Rapanung, miau ka lomiaumatana tapu roma, ita kaka rarave lollokanna e bollau ka kumangnga laekia a kanra.
25 Ele os reuniu a outros que trabalhavam em ofícios semelhantes e disse: “Senhores, vocês sabem que nossa prosperidade vem deste empreendimento.
26 Ba bole miau kaka kele agau laekia a giana nge Pol kumangngana tapu. Kaka longe pangamologa ka ine unte ragau ka kaona, na ke pataope papatu re ngae Epesus. Ba i ke kokoro ta ravunge iname karolu ngallo ngae Esia bole. I ke rorole roma, nutu ra ragau ke kuma ki ka kamareame ka sana ri ra nutu mannangana.
26 Mas, como vocês viram e ouviram, esse sujeito, Paulo, convenceu muita gente de que deuses feitos por mãos humanas não são deuses de verdade. Fez isso não apenas aqui em Éfeso, mas em toda a província.
27 Na ngaroma kumangngana nginngina ngeke lola tale, na ke sane la baingasoalinge kumangng a kanra giana e pe mana. Ke sa. Tempel orae nutu e bollau ae ita a bale ae Aretemis ale nge palikovauu nga ragau ragureame bole. Na malle a alangapaga raumana orae avale a ragau kinung re ngae Esia ba re ngae iname kinung ke kalapagpage ale nge soali bavakena.”
27 Claro que não me refiro apenas à perda do respeito público por nossa atividade. Também me preocupa que o templo da grande deusa Ártemis perca sua influência e que esta deusa magnífica, adorada em toda a província da Ásia e ao redor do mundo, seja destituída de seu grande prestígio!”.
28 Ka ina ri ke longe pangamologa nginngina, na ka iukerea raumana ba keke paturu ta reling ka rolengarea roma, “Aretemis e ngae Epesus ke bollau raumana!”
28 Ao ouvir isso, ficaram furiosos e começaram a gritar: “Grande é Ártemis dos efésios!”.
29 Na ra nginngina ba ragau papatu re nga maga kunna laeala e bollau keke bai ka kalingragina e bollau raumana. Ba keke kampite Gaius riluae Aristarakus re ngae Masaronia ra balingarea kae Pol, na keke pirakinung lakallo ta malle e bollau nga katungkala.
29 Em pouco tempo, a cidade toda estava uma confusão. O povo correu para o anfiteatro, arrastando os macedônios Gaio e Aristarco, companheiros de viagem de Paulo.
30 Nae Pol ke bai ta loangalu ba maising ngamuga nga maluame, ava ra lopatokonakana ke sane ke ngatakale.
30 Ele também quis entrar, mas os discípulos não permitiram.
31 Ba bole, ravollalau palu nga porovins e ngae Esia ra ri ra Pol kolinganame keke ba ka turung te i. Na keke tanialle ta i manenasa loangalu lakallo ta malle laeala e bollau e nga katungkala.
31 Alguns amigos de Paulo, oficiais da província, também lhe enviaram um recado no qual suplicaram que não arriscasse a vida entrando no anfiteatro.
32 Na ngallo nga malle laeala e bollau nga katungkala lopalilli e bollau raumana ke momo. Ragau palu keke rereli tonto, ba palu ka kanrea ina patonto. Ba papatu nge ri ka sana loreamatana bavakena ka katungkala ngareangana nga inaeala puna.
32 Lá dentro, em polvorosa, o povo todo gritava, e cada um dizia uma coisa. Na verdade, a maioria nem sabia por que estava ali.
33 Nae Iurame keke botalale Aleksanrer lagamuga nga ragau, ba palu nga maluame keke reli te i ka potongareangana kia. Minmina na i ke kalapataea kamana ta pangarulung rea ta baina i pangakosining rea ka pangamologangana roma, kalingragina laeala ka sana puna nge Iurame.
33 Entre a multidão, os judeus empurraram Alexandre para a frente e ordenaram que explicasse a situação. Ele fez sinal pedindo silêncio e tentou falar.
34 Ava ka ina ri ke kelapatokone roma ka i a Iura te, na keke relikinung ka kaorea maina kena pa papatu roma, “Aretemis e ngae Epesus ke bollau raumana!” Ba keke bai minmina ka panna e gavili.
34 No entanto, quando a multidão percebeu que ele era judeu, começou a gritar novamente e continuou por cerca de duas horas: “Grande é Ártemis dos efésios!”.
35 Ngarume na avolau te e nga maga kunna laeala e bollau ke parulu rea, na ke role kerea roma, “Rapanung re ngae Epesus, ka sana agau te ora sana lonamatana roma, maga kunna laekia ae Epesus ke ella ta tempel orae Aretemis a i e bollau raumana. Ba ka sana agau te ora sana lonamatana roma, maga kunna laekia ke ella ta lollo a saena ore pu nga tava.
35 Por fim, o escrivão da cidade conseguiu acalmar a multidão e disse: “Cidadãos de Éfeso, todos sabem que Éfeso é a guardiã do templo da grande Ártemis, cuja imagem caiu do céu para nós.
36 Pangamologa nginngina ka kaomannmannangana ki ba agau te sane nge patogoanga kita ka ollaeala. Minmina na miau ngaka malo mana, ba sana ngaka bolvole ta bainge otte.
36 Portanto, sendo este um fato inegável, acalmem-se e não façam nada precipitadamente.
37 Miau kaka atu ka rapanung kokorai nasai re sane ke gole otte nga tempelme, ba ke sane ke rolebainga ka nutu ae ita a bale bole.
37 Vocês trouxeram estes homens aqui, mas eles não roubaram nada do templo nem disseram coisa alguma contra nossa deusa.
38 Na ngaroma Remitrius ba ra kanrea kumangng kena me i nga kanrea ka pangamologa re ta agau te baingana, na kalingnana ba ra kalingnanakana keke momo ta ri turungpotange bainga re sane ke patara masi rea.
38 “Se Demétrio e seus artífices têm alguma queixa contra eles, os tribunais estão abertos e há oficiais disponíveis para ouvir o caso. Que façam acusações formais.
39 Ba ngaroma nga kanimiau ka pangamologa palu muni, na ngaka patupu rea nga katungkala te ore loakurumea bangapagame.
39 E, se há outras queixas que desejam apresentar, elas podem ser resolvidas em assembleia, conforme a lei.
40 Iau ka role minmina kurumea, nga ollaekia e lele sonrau ita kaka kokoro ta ravunge kalingragina alangana nga gavaman e ngae Rom. Kalingragina laekia ka sana puna nga inte, ba ita sana la kanra pangamologa nga ine ngeke ballaga ita.”
40 Corremos o perigo de ser acusados de provocar desordem, pois não há motivo para este tumulto. E, se exigirem de nós uma explicação, não teremos o que dizer”.
41 Ka ina avolau laeala role minmina tapu, na i ke bapalgaliu ka ragau eke lao.
41 Então os despediu, e a multidão se dispersou.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.