Atos 19
Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs NTLH
1 Na ka inae Apolos mommo ngae Korin, nae Pol ke tao nga pamau ore taopale ina re ngallo na ke lele ngae Epesus. Ba nga maga laeala i ke kalipa ka ra lopatokonakana palu,
1 Enquanto Apolo estava na cidade de Corinto, Paulo viajou pelo interior da província da Ásia e chegou a Éfeso. Ali encontrou alguns cristãos
2 na ke ballaga rea roma, “Ka ina miau ka lomiaupatokona te Iesus, na kaka rave Kannu E Tupu o ke sa?”
2 e perguntou: — Quando vocês creram, vocês receberam o Espírito Santo? Eles responderam: — Nós nem mesmo sabíamos que existe o Espírito Santo.
3 Ka bainae Pol ke ballaga rea roma, “Ava ka ina ri ke pamagoe miau, na ka lomiaupatokona nga taru?”
3 — Então que tipo de batismo vocês receberam? — perguntou Paulo. — O batismo de João Batista! — responderam.
4 Minmina nae Pol ke role kerea roma, “Ion ke pamagoea reke ballage ta baina ri ngeke pakosining roma, keke pulivalakale baingarea reke sosoali ba keke tunge loreamatenganame te Nutu tapu. Bae Ion ke role kerea ta ri nga loreapatokona ta apanung laeala e la atung ngarume nge i. Apanung laeala ka i ae Iesus.”
4 Então Paulo disse: — João batizava aqueles que se arrependiam dos seus pecados. E também dizia ao povo de Israel que eles deviam crer naquele que havia de vir depois dele, isto é, em Jesus.
5 Na ka ina ra nginngina reke longlonge Pol pangamologangana ke longe pangamologa laeala, na keke rave pangamagoe kurumea loreapatokonangana te Iesus Avolau.
5 Depois de ouvirem isso, aqueles homens foram batizados em nome do Senhor Jesus.
6 Ba ka inae Pol ulopaia kamaname nge ri tapu, nae Kannu E Tupu ke lele nge ri. Na keke paturu ta pangamologa ka kaling matantana. Bae Nutu ke pulimalaglage pangamologa a kanna ka kaoreame.
6 Aí Paulo pôs as mãos sobre eles, e o Espírito Santo veio sobre eles. Então começaram a falar em línguas estranhas e a anunciar também a mensagem de Deus.
7 Ba ra nginngina kinung ka ri basema ragau ka ri tangulelu ba lua.
7 Esses homens eram mais ou menos doze.
8 Nae Pol ke mommo nga inaeala ka inname ka ri mologi, ba ke umma ta loangalu ta sinagog. Na i ke pamolloga gingging palimule, ba ke amva ta utunge ragau ka kaona ta ri taongalu ta Nutu kelangpatalingana.
8 Durante três meses Paulo foi à sinagoga e falou com coragem ao povo. Ele conversava com eles e tentava convencê-los a respeito do Reino de Deus .
9 Ava palu nge ri ramarea ka lerea raumana, na ka sana omorea ta longa ta pangamologa e te Iesus. Ba nga ragau ragureame keke role ka pangamologa reke sosoali re ta lopatokona te Iesus Avolau. Ka bainae Pol ke ka rea. Na ke rave ra lopatokonakana kurumea. Ba i ke pamolloga te ri ka kae kenakena nga malle e nga pangalomatana orae Tairanus.
9 Mas alguns eram teimosos, não acreditavam e, em frente de todos, ainda falavam mal do Caminho do Senhor . Então Paulo abandonou a sinagoga, levando os cristãos consigo, e começou a falar diariamente na escola de um homem chamado Tirano.
10 Na i ke palomatantana rea ka pesingmataname ka ri lua. Minmina na ragau karolu re ngae Esia ra ri ra Iura ba ra sana ri ra Iura bole keke longe pangamologa e te Iesus Avolau.
10 Ele fez isso durante dois anos, até que todos os moradores da província da Ásia, tanto os judeus como os não judeus, ouviram a mensagem do Senhor.
11 Bae Nutu ke umma ka oru reke gingging raumana ka Pol kamaname.
11 Deus fazia milagres extraordinários por meio de Paulo,
12 Minmina na ragau keke kalkali kae Pol ka malo iname ba angasipme. Na keke lola ki ta ra karea ka soaling ta baina soaling nge ri ngeke rongo ba kannu reke sosoali reke momo nge ri ngeke kapatali rea.
12 tanto que as pessoas pegavam lenços e aventais que ele usava e os levavam para os doentes tocarem. E, quando estes tocavam neles, ficavam curados; e de outras pessoas saíam os espíritos maus.
13 Nae Iura palu reke tatao kalaoveka beke taomalage kannu reke sosoali keke amva ta taongamalagange kannu reke sosoali nga ragau ka patongarea kae Iesus Avolau giana roma, “Mangng ka role kone nge Iesus orae Pol pulimalaglage giana. Ngo kapatalia agau laekia.”
13 Alguns judeus que andavam de um lugar para outro, expulsando espíritos maus, quiseram usar também o nome do Senhor Jesus para expulsar os espíritos maus, dizendo a eles: — Pelo poder do nome de Jesus, o mesmo que Paulo anuncia, eu mando que vocês saiam!
14 Ba pana lima ba lua ra ri ra koli ba tamarea ka i a agau te e kapunu nga piris rae Iurame a giana nge Sikiva keke kumkuma minmina.
14 Os homens que faziam isso eram os sete filhos de um judeu chamado Ceva, que era Grande Sacerdote .
15 Ava ka kae te na kannu te e soali ke ala rea roma, “Iau ka kelapatokone Iesus ba ka laumatana ka Pol kumangngana, ava ka miau ra taime rikorong?”
15 Mas certa vez um espírito mau disse a eles: — Eu conheço Jesus e sei quem é Paulo. Mas vocês, quem são?
16 Na apanung laeala a kannu e soali momo nge i ke lalapita rea, ba ke name kerea. Minmina na lungapaga nga ri keke maraepalipu, na keke kamalaga nga bale ka ugakerea rerelingana ba ka savalukerea.
16 Então o homem que estava dominado pelo espírito mau os atacou e bateu neles com tanta violência, que eles fugiram daquela casa feridos e com as roupas rasgadas.
17 Na ragau karolu reke momo ngae Epesus ra ri ra Iura ba ra sana ri ra Iura bole keke longe ollaeala na keke matau raumana. Ba ragau keke kinpataetaea Iesus Avolau giana raumana.
17 E todos os que moravam em Éfeso, judeus e não judeus, souberam disso. Eles ficaram com muito medo, e o nome do Senhor Jesus se tornou mais respeitado ainda.
18 Ba bole ragau papatu reke lele ra lopatokonakana te Karais keke atu, na keke turunanne beke turupotpote baingarea reke sosoali.
18 Então muitos dos que creram vinham e confessavam publicamente as coisas más que haviam feito.
19 Ba ragau papatu ra ri ra koatali keke ravukinunge lau nga kanrea re nga koatali na keke raupita rea nga ragau karolu ragureame. Ngarume na keke sisikinunge lau nginngina ra kanrea kunreame, na kunrea ke lele base ma siliva iname ka ri 50,000.
19 E muitos daqueles que praticavam feitiçaria ajuntaram os seus livros e os trouxeram para queimar diante de todos. Quando calcularam o preço dos livros queimados, o total chegou a cinquenta mil moedas de prata .
20 Minmina na pangamologa e te Iesus Avolau ke lola kalaoka ba ke lele gingging raumana ngallo nga ragau ra loreapatokona te.
20 Assim, de maneira poderosa, a mensagem do Senhor era anunciada e se espalhava cada vez mais.
21 Ngarume nga oru nginngina lelengarea nae Pol ka lonangana ngallo nge i ta i taongapalange Masaronia bae Akaia, ba ngarume na nge loa tae Ierusalem. Na i ke role roma, “Ngarume nga momongau ngae Ierusalem, na iau ka la loanga ba momong kau ngae Rom bole.”
21 Depois desses acontecimentos, Paulo resolveu passar pelas províncias da Macedônia e da Acaia e ir até Jerusalém. Ele dizia: — Depois que eu visitar Jerusalém, preciso ir a Roma.
22 Ba ka ine baꞌe Timoti bae Erastus ra ri ra ra kalaungapagakana lua ra kanna tae Masaronia tapu, na i ke momo ngae Esia ka kae palu tale.
22 Então Paulo enviou para a Macedônia dois dos seus ajudantes, Timóteo e Erasto, mas ele ficou mais algum tempo na província da Ásia.
23 Ka kae nginngina na ragau palu re ngae Epesus keke sanangkale Pol ine pulimalaglage pangamologa e ta lopatokona te Iesus. Na keke bai ka kalingragina e bollau.
23 Foi nessa ocasião que houve na cidade de Éfeso uma grande desordem por causa do Caminho do Senhor .
24 Na ka apanung te a giana nge Remitrius ora kumangngkana ka orume ka siliva ke momo. Ba apanung laeala ke kumkuma ka bale reke sisina orae nutu ae ri a bale a giana nge Aretemis. Ba i kala nga ragau pattoto keke rarave lollokanna papatu ka kumangng laeala.
24 Um ourives chamado Demétrio fazia pequenos modelos de prata do templo da deusa Diana, e o seu negócio dava muito lucro aos que trabalhavam com ele.
25 Minmina na i ke kiukinunge ragau onra kanrea ka kumangnga base me i na ke role kerea roma, “Rapanung, miau ka lomiaumatana tapu roma, ita kaka rarave lollokanna e bollau ka kumangnga laekia a kanra.
25 Então ele chamou estes e outros da mesma profissão e disse: — Meus amigos, vocês sabem que a nossa riqueza vem deste nosso ofício.
26 Ba bole miau kaka kele agau laekia a giana nge Pol kumangngana tapu. Kaka longe pangamologa ka ine unte ragau ka kaona, na ke pataope papatu re ngae Epesus. Ba i ke kokoro ta ravunge iname karolu ngallo ngae Esia bole. I ke rorole roma, nutu ra ragau ke kuma ki ka kamareame ka sana ri ra nutu mannangana.
26 Vocês mesmos podem ver e ouvir o que esse tal de Paulo está fazendo. Ele afirma que os deuses feitos por mãos humanas não são deuses de verdade. E está conseguindo convencer muita gente, tanto daqui como de quase toda a província da Ásia.
27 Na ngaroma kumangngana nginngina ngeke lola tale, na ke sane la baingasoalinge kumangng a kanra giana e pe mana. Ke sa. Tempel orae nutu e bollau ae ita a bale ae Aretemis ale nge palikovauu nga ragau ragureame bole. Na malle a alangapaga raumana orae avale a ragau kinung re ngae Esia ba re ngae iname kinung ke kalapagpage ale nge soali bavakena.”
27 Assim nós estamos correndo o perigo de ver o povo rejeitar o nosso negócio. E não é só isso. Existe o perigo de o templo da grande deusa Diana não ficar valendo mais nada e também de ser destruída a grandeza dessa deusa adorada por todos na Ásia e no mundo inteiro.
28 Ka ina ri ke longe pangamologa nginngina, na ka iukerea raumana ba keke paturu ta reling ka rolengarea roma, “Aretemis e ngae Epesus ke bollau raumana!”
28 Quando a multidão ouviu isso, ficou furiosa e começou a gritar: — Viva a grande Diana de Éfeso!
29 Na ra nginngina ba ragau papatu re nga maga kunna laeala e bollau keke bai ka kalingragina e bollau raumana. Ba keke kampite Gaius riluae Aristarakus re ngae Masaronia ra balingarea kae Pol, na keke pirakinung lakallo ta malle e bollau nga katungkala.
29 E a confusão se espalhou por toda a cidade. A multidão agarrou Gaio e Aristarco, dois macedônios que viajavam com Paulo, e os arrastou até o teatro.
30 Nae Pol ke bai ta loangalu ba maising ngamuga nga maluame, ava ra lopatokonakana ke sane ke ngatakale.
30 Paulo queria falar ao povo, mas os irmãos não deixaram.
31 Ba bole, ravollalau palu nga porovins e ngae Esia ra ri ra Pol kolinganame keke ba ka turung te i. Na keke tanialle ta i manenasa loangalu lakallo ta malle laeala e bollau e nga katungkala.
31 Alguns altos funcionários daquela província, que eram amigos de Paulo, mandaram a ele um recado, pedindo que não fosse ao teatro.
32 Na ngallo nga malle laeala e bollau nga katungkala lopalilli e bollau raumana ke momo. Ragau palu keke rereli tonto, ba palu ka kanrea ina patonto. Ba papatu nge ri ka sana loreamatana bavakena ka katungkala ngareangana nga inaeala puna.
32 Naquela altura dos acontecimentos a multidão que se achava no teatro estava em completa desordem: uns gritavam uma coisa, e outros gritavam outra, pois a maioria nem sabia por que estava ali.
33 Nae Iurame keke botalale Aleksanrer lagamuga nga ragau, ba palu nga maluame keke reli te i ka potongareangana kia. Minmina na i ke kalapataea kamana ta pangarulung rea ta baina i pangakosining rea ka pangamologangana roma, kalingragina laeala ka sana puna nge Iurame.
33 Algumas pessoas ficaram pensando que Alexandre era o culpado, pois os judeus o obrigaram a ir e ficar lá na frente. Aí Alexandre fez um sinal com a mão e tentou falar para se defender diante do povo.
34 Ava ka ina ri ke kelapatokone roma ka i a Iura te, na keke relikinung ka kaorea maina kena pa papatu roma, “Aretemis e ngae Epesus ke bollau raumana!” Ba keke bai minmina ka panna e gavili.
34 Mas, quando perceberam que ele era judeu, ficaram gritando todos juntos a mesma coisa durante duas horas: — Viva a grande Diana de Éfeso!
35 Ngarume na avolau te e nga maga kunna laeala e bollau ke parulu rea, na ke role kerea roma, “Rapanung re ngae Epesus, ka sana agau te ora sana lonamatana roma, maga kunna laekia ae Epesus ke ella ta tempel orae Aretemis a i e bollau raumana. Ba ka sana agau te ora sana lonamatana roma, maga kunna laekia ke ella ta lollo a saena ore pu nga tava.
35 Finalmente o secretário da prefeitura da cidade conseguiu acalmar o povo. Ele disse o seguinte: — Cidadãos de Éfeso! Todos sabem que a nossa cidade é a guardadora do templo da grande Diana e da pedra sagrada que caiu do céu.
36 Pangamologa nginngina ka kaomannmannangana ki ba agau te sane nge patogoanga kita ka ollaeala. Minmina na miau ngaka malo mana, ba sana ngaka bolvole ta bainge otte.
36 Ninguém pode negar isso. Assim fiquem calmos e não façam nada sem pensar bem.
37 Miau kaka atu ka rapanung kokorai nasai re sane ke gole otte nga tempelme, ba ke sane ke rolebainga ka nutu ae ita a bale bole.
37 Vocês trouxeram aqui estes homens, mas eles não assaltaram o templo, nem ofenderam a nossa deusa.
38 Na ngaroma Remitrius ba ra kanrea kumangng kena me i nga kanrea ka pangamologa re ta agau te baingana, na kalingnana ba ra kalingnanakana keke momo ta ri turungpotange bainga re sane ke patara masi rea.
38 Se Demétrio e os seus ajudantes têm alguma acusação contra alguém, eles podem apresentar suas acusações no tribunal, pois para isso há dias certos de reunião, e também existem os governadores.
39 Ba ngaroma nga kanimiau ka pangamologa palu muni, na ngaka patupu rea nga katungkala te ore loakurumea bangapagame.
39 Porém, se vocês querem mais alguma coisa, isso será tratado na reunião do povo, convocada de acordo com a lei .
40 Iau ka role minmina kurumea, nga ollaekia e lele sonrau ita kaka kokoro ta ravunge kalingragina alangana nga gavaman e ngae Rom. Kalingragina laekia ka sana puna nga inte, ba ita sana la kanra pangamologa nga ine ngeke ballaga ita.”
40 Pois corremos o risco de sermos acusados de revolta, por causa do que está acontecendo hoje. Não há motivo para toda esta confusão. E nós não poderíamos justificar tudo isso.
41 Ka ina avolau laeala role minmina tapu, na i ke bapalgaliu ka ragau eke lao.
41 Depois de dizer essas palavras, ele terminou a reunião.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.