Atos 17

Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ka ineke taopale Ampipolis bae Apolonia tapu, na keke lele ngae Tesalonaika. Na ngae Tesalonaika Iurame ka karea sinagog te ke momo.
1 Passaram por Anfípolis e Apolônia e chegaram a Tessalônica, onde havia uma sinagoga de judeus.
2 — ausente —
2 Paulo dirigiu-se a eles, segundo o seu costume, e por três sábados disputou com eles.
3 — ausente —
3 Explicava e demonstrava, à base das Escrituras, que era necessário que Cristo padecesse e ressurgisse dos mortos. E este Cristo é Jesus que eu vos anuncio.
4 Minmina na kaona ke ute Iura palu kurumea, na keke pagiu kala nge Pol riluae Sailas. Ba ragau ra sana ri ra Iura papatu reke kalapagpage Nutu kala nga ravale palu ra ri re kapunu nga maga kunna e bollau keke bai minmina bole.
4 Alguns deles creram e associaram-se a Paulo e Silas, como também uma grande multidão de prosélitos gentios, e não poucas mulheres de destaque.
5 Avae Iurame keke kelalelea ragau matengareangana kae Pol riluae Sailas. Ka baina keke rave ragau palu ra baingareame ke soali nga malle nga koling kaning, na keke kiukinunge malua a iukana. Na keke bai ka kalingragina e bollau nga maga kunna laeala e bollau. Ba keke pira bolvole ta bale ae agau te a giana nge Ieson ta baina ri ngeke kali pakae Pol riluae Sailas, na ngeke atumalaga kerea ta maluame.
5 Os judeus, tomados de inveja, ajuntaram alguns homens da plebe e com esta gente amotinaram a cidade. Assaltaram a casa de Jasão, procurando-os para os entregar ao povo.
6 Ava ka ineke lele na ri ke sane ke kali pakae ri pana lua. Ka baina keke rapite Ieson ba ra lopatokonakana palu, na keke utulala rea ta re kapunu nga maga kunna laeala e bollau ka relingarea roma, “Ra kokorai keke baipage iu nga iname kinung, na sonrau keke atu te maga kunna ae ita e bollau.
6 Mas como não os achassem, arrastaram Jasão e alguns irmãos à presença dos magistrados, clamando: Estes homens amotinam todo o mundo. Estão agora aqui! E Jasão os acolheu!
7 Bae Ieson ke ngata ta ri momong nga bale ae i. Ri kinung keke longosasa ta bangapaga rae kelangpatali ae Sisa ineke role roma, ka kelangpatali tetoto a giana nge Iesus.”
7 Todos eles contrariam os decretos de César, proclamando outro rei: Jesus.
8 Minmina na keke pasiangge lopalillingana e bollau ngaliua nga malua ba re kapunu reke longe pangamologa nginngina.
8 Assim excitavam o povo e os magistrados.
9 Ngarume, ka inae Ieson ba kolingana memena ra ri ra lopatokonakana ke tunge lollokanna e nga ravungmalaga rea ta re kapunu tapu, na keke ulo rea eke lao.
9 E só depois de receberem uma caução de Jasão e dos outros é que os deixaram ir.
10 Ka ina osuguna lele na ra lopatokonakana keke baꞌe Pol riluae Sailas tae Beria. Ba ka ineke lele na keke loalu ta sinagog orae Iurame.
10 Logo que se fez noite, os irmãos enviaram Paulo e Silas para Beréia. Quando ali chegaram, entraram na sinagoga dos judeus.
11 Na re nga inaeala ka ri ra ragau reke pe raumana nga ra nginngina re ngae Tesalonaika kurumea, ri keke ravumasia pangamologa e te Karais ka loreaserengngana. Keke kelapitpite Lau Ae Nutu Kanna ta baina ri nga loreamatana roma, Pol pangamologangana ka kaomannmannangana kia o ke sa.
11 Estes eram mais nobres do que os de Tessalônica e receberam a palavra com ansioso desejo, indagando todos os dias, nas Escrituras, se essas coisas eram de fato assim.
12 Minmina nae Iura papatu ba ravale ra bolau palu onra ri ra Girikme kala nga rapanung onra ri ra Girik bole ka loreapatokona te Iesus.
12 Muitos deles creram, como também muitas mulheres gregas da aristocracia, e não poucos homens.
13 Ava ka inae Iura re ngae Tesalonaika ke longe inae Pol pulimalage pangamologa ae Nutu kanna ngae Beria, na keke loa ta baina ri ngeke baipage iu ngaliua nga maluame nga inaeala bole.
13 Mas os judeus de Tessalônica, sabendo que também em Beréia tinha sido pregada por Paulo a palavra de Deus, foram para lá agitar e sublevar o povo.
14 Na ra lopatokonakana keke baꞌe Pol bolvole ta pelau kaona, avae Sailas riluae Timoti keke momo ngae Beria.
14 Então os irmãos fizeram que Paulo se retirasse e fosse até o mar, ao passo que Silas e Timóteo ficaram ali.
15 Ba ragau reke loa kae Pol keke ulale ngae Atens. Na keke galiu tae Beria ka Pol pangamologangana ore role te Sailas bae Timoti ngeke loa te i bolvole ngarume nga ina kumangngarea nge rongo tapu.
15 Os que conduziam Paulo levaram-no até Atenas. De lá voltaram e transmitiram para Silas e Timóteo a ordem de que fossem ter com ele o mais cedo possível.
16 Na ka inae Pol momalle Sailas bae Timoti ngae Atens, na i ke kanimaia maenang e bollau ine kelkele nutu ra goanga papatu ra ragau ke kuma ki ka kamarea nga maga kunna laeala e bollau.
16 Enquanto Paulo os esperava em Atenas, à vista da cidade entregue à idolatria, o seu coração enchia-se de amargura.
17 Minmina na i ke pamolloga ngallo nga sinagog kala nga Iurame ba ra sana ri ra Iura reke kalapagpage Nutu. Ba ka kaeme kinung na i ke pamolloga kala nga ragau reke momo nga malle nga koling kaning.
17 Disputava na sinagoga com os judeus e prosélitos, e todos os dias, na praça, com os que ali se encontravam.
18 Ba ra pangalomatanakana palu onreke pato rea ka Epikurianme bae Stoikme keke pamolloga kala nge i bole. Na palu nge ri keke rorole roma, “Agau laekia ore patomane pangamologame ke bai ta roleng kita ka taru mannangana?” Ba palu nge ri keke rorole roma, “Ke kela base agau laekia ke tuture nutu rae ragau re nga ina pattoto.” Keke role minmina kurumea Pol pulingmalagangana ka pangamologa e te Iesus ba ta ragau sigingpagangarea nga mateng.
18 Alguns filósofos epicureus e estóicos conversaram com ele. Diziam uns: Que quer dizer esse tagarela? Outros: Parece que é pregador de novos deuses. Pois lhes anunciava Jesus e a Ressurreição.
19 Minmina na keke rave Pol na keke loa kia ta re kapunu nga ginunga te eke patoe kae Areopagus ka rolengarea kia roma, “Mangng ka bai ta longnge pangalomatana laekia a pau ora one pulimalaglage.
19 Tomaram-no consigo e levaram-no ao Areópago, e lhe perguntaram: Podemos saber que nova doutrina é essa que pregas?
20 Mangng ka longe oru nginngina sonrau pau, ka baina mangng ka bai ta lomangngmatana roma, ka mirarea mina ngaetai.”
20 Pois o que nos trazes aos ouvidos nos parece muito estranho. Queremos saber o que vem a ser isso.
21 (Na re ngae Atens karolu ba re nga maga pattoto reke mommo nga maga kunna laeala e bollau ka baingarea te roma, keke matea ta ginunga palimule ta baina ri turunge ba longomanange pangamologa ora pau.)
21 Ora {como se sabe}, todos os atenienses e os forasteiros que ali se fixaram não se ocupavam de outra coisa senão a de dizer ou de ouvir as últimas novidades.
22 Nae Pol ke meisi nga ginunga oreke patoe kae Areopagus na ke role roma, “Miau ra panung re ngae Atens, iau ka kelapatokona miau ka baingamiau papatu re nga kavang.
22 Paulo, em pé no meio do Areópago, disse: Homens de Atenas, em tudo vos vejo muitíssimo religiosos.
23 Ka role minmina ta ka ina iau tatao ba kelkele oru ra miau ka kavkava tao, na iau ka kela paka panga nga altara te ore role roma, ‘Altara laekia ka orae nutu te a mangng sana lomangngmatana kia.’ Na iau ala la pulingmalagange pangamologa te miau e ta Nutu laeala a miau ka kavkave ba ka patpatoe ka oru a miau sana lomiaumatana kia.
23 Percorrendo a cidade e considerando os monumentos do vosso culto, encontrei também um altar com esta inscrição: A um Deus desconhecido. O que adorais sem o conhecer, eu vo-lo anuncio!
24 “Nutu ore koipage mogalo laekia e ngape kala nga orume kinung reke momo ngia ka i ae Nutu ore kelapatantali ta tava ba mogalo. Minmina na i ke sane momo nga bale ra ragau ke kuma ki ka kamareame.
24 O Deus, que fez o mundo e tudo o que nele há, é o Senhor do céu e da terra, e não habita em templos feitos por mãos humanas.
25 Ba i ke sane moro ta otte ta i balinglage ragau ta ri kalaunge ka kamareame bole kurumea, i muni ke tunge mauling ba matue ba orume kinung ta ragau karolu.
25 Nem é servido por mãos de homens, como se necessitasse de alguma coisa, porque é ele quem dá a todos a vida, a respiração e todas as coisas.
26 Nga apanung kena mana i ke kuma ka ragau re nga magame kinung ta baina ri ngeke tara nga iname kinung nga mogalo laekia e ngape. Ba i ke pulia kaeme ta ri momongmauli ngi ba ke pulia maga ngae ri karea raunga.
26 Ele fez nascer de um só homem todo o gênero humano, para que habitasse sobre toda a face da terra. Fixou aos povos os tempos e os limites da sua habitação.
27 Nutu ke kuma minmina ta baina ragau ngeke tange ba ngaroma ngeke kansangsangoe na ngeke kalipa kia. Ava ita nga loramatana bole roma, Nutu ke sane momo ngatauga nge ita kenakena,
27 Tudo isso para que procurem a Deus e se esforcem por encontrá-lo como que às apalpadelas, pois na verdade ele não está longe de cada um de nós.
28 kurumea momongara ba taongara ba maulingara ke lele nge i mana. Ba ollaeala ke loakurumea ra pangakana palu rae miau muni pangamologangarea ineke role roma, ‘Ita bole ka ita ra goe rae i.’
28 Porque é nele que temos a vida, o movimento e o ser, como até alguns dos vossos poetas disseram: Nós somos também de sua raça...
29 “Ka ita ra goe rae Nutu, minmina na ita sana nga lorangana roma, Nutu ka tongana kena ma otte ora ragau ke kuma kia ka gol, o siliva, o lollo kurumea legengpita ngareangana ba loreamatanangana kia.
29 Se, pois, somos da raça de Deus, não devemos pensar que a divindade é semelhante ao ouro, à prata ou à pedra lavrada por arte e gênio dos homens.
30 Ka kae re pala nae Nutu ke sane kalaꞌe kamana ta alange ragau loreapogongana kia. Ava sonrau na i ke rorole gingging ta ragau kinung pulingvalakalange baingarea reke sosoali ba tungnge loreamatengana te i.
30 Deus, porém, não levando em conta os tempos da ignorância, convida agora a todos os homens de todos os lugares a se arrependerem.
31 Ta Nutu ke pulia kae te tapu nga ina apanung ora i muni pulia ke la kalingnanange ragau karolu re nga mogalo laekia e ngape ka kalingnana e tupu. I ke papanaue ragau karolu roma, ollaeala ka kaomannmannangana kia ine pasigipage apanung laeala nga mateng.”
31 Porquanto fixou o dia em que há de julgar o mundo com justiça, pelo ministério de um homem que para isso destinou. Para todos deu como garantia disso o fato de tê-lo ressuscitado dentre os mortos.
32 Na ka ina ri ke longe pangamologa laeala ore ta sigingpaga nga mateng, na palu nge ri keke paturu ta rolengpagalising kia. Ba palu muni keke role roma, “Mangng ka matea ta one pangamologa ka ollaeala muni nga kae te ngarume.”
32 Quando o ouviram falar de ressurreição dos mortos, uns zombavam e outros diziam: A respeito disso te ouviremos outra vez.
33 Ka bainae Pol ke lelemalaga nga ginunga laeala.
33 Assim saiu Paulo do meio deles.
34 Na ragau palu nge ri keke pulisivala kala nge Pol, ba keke lele ra lopatokonakana te Karais Avolau. Te ka giana nge Rionisius ora i a agau te e nga ginunga laeala eke patoe kae Areopagus ba te ka i a avale a giana nge Ramaris. Ba ka ragau palu muni reke lele ra lopatokonakana bole.
34 Todavia, alguns homens aderiram a ele e creram: entre eles, Dionísio, o areopagita, e uma mulher chamada Dâmaris; e com eles ainda outros.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 17, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.