Atos 17
Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs ARIB
1 Ka ineke taopale Ampipolis bae Apolonia tapu, na keke lele ngae Tesalonaika. Na ngae Tesalonaika Iurame ka karea sinagog te ke momo.
1 Tendo passado por Anfípolis e Apolônia, chegaram a Tessalônica, onde havia uma sinagoga dos judeus.
2 — ausente —
2 Ora, Paulo, segundo o seu costume, foi ter com eles; e por três sábados discutiu com eles as Escrituras,
3 — ausente —
3 expondo e demonstrando que era necessário que o Cristo padecesse e ressuscitasse dentre os mortos; este Jesus que eu vos anuncio, dizia ele, é o Cristo.
4 Minmina na kaona ke ute Iura palu kurumea, na keke pagiu kala nge Pol riluae Sailas. Ba ragau ra sana ri ra Iura papatu reke kalapagpage Nutu kala nga ravale palu ra ri re kapunu nga maga kunna e bollau keke bai minmina bole.
4 E alguns deles ficaram persuadidos e aderiram a Paulo e Silas, bem como grande multidão de gregos devotos e não poucas mulheres de posição.
5 Avae Iurame keke kelalelea ragau matengareangana kae Pol riluae Sailas. Ka baina keke rave ragau palu ra baingareame ke soali nga malle nga koling kaning, na keke kiukinunge malua a iukana. Na keke bai ka kalingragina e bollau nga maga kunna laeala e bollau. Ba keke pira bolvole ta bale ae agau te a giana nge Ieson ta baina ri ngeke kali pakae Pol riluae Sailas, na ngeke atumalaga kerea ta maluame.
5 Mas os judeus, movidos de inveja, tomando consigo alguns homens maus dentre os vadios e ajuntando o povo, alvoroçavam a cidade e, assaltando a casa de Jáson, os procuravam para entregá-los ao povo.
6 Ava ka ineke lele na ri ke sane ke kali pakae ri pana lua. Ka baina keke rapite Ieson ba ra lopatokonakana palu, na keke utulala rea ta re kapunu nga maga kunna laeala e bollau ka relingarea roma, “Ra kokorai keke baipage iu nga iname kinung, na sonrau keke atu te maga kunna ae ita e bollau.
6 Porém, não os achando, arrastaram Jáson e alguns irmãos à presença dos magistrados da cidade, clamando: Estes que têm transtornado o mundo chegaram também aqui,
7 Bae Ieson ke ngata ta ri momong nga bale ae i. Ri kinung keke longosasa ta bangapaga rae kelangpatali ae Sisa ineke role roma, ka kelangpatali tetoto a giana nge Iesus.”
7 os quais Jáson acolheu; e todos eles procedem contra os decretos de César, dizendo haver outro rei, que é Jesus.
8 Minmina na keke pasiangge lopalillingana e bollau ngaliua nga malua ba re kapunu reke longe pangamologa nginngina.
8 Assim alvoroçaram a multidão e os magistrados da cidade, que ouviram estas coisas.
9 Ngarume, ka inae Ieson ba kolingana memena ra ri ra lopatokonakana ke tunge lollokanna e nga ravungmalaga rea ta re kapunu tapu, na keke ulo rea eke lao.
9 Tendo, porém, recebido fiança de Jáson e dos demais, soltaram-nos.
10 Ka ina osuguna lele na ra lopatokonakana keke baꞌe Pol riluae Sailas tae Beria. Ba ka ineke lele na keke loalu ta sinagog orae Iurame.
10 E logo, de noite, os irmãos enviaram Paulo e Silas para Beréia; tendo eles ali chegado, foram à sinagoga dos judeus.
11 Na re nga inaeala ka ri ra ragau reke pe raumana nga ra nginngina re ngae Tesalonaika kurumea, ri keke ravumasia pangamologa e te Karais ka loreaserengngana. Keke kelapitpite Lau Ae Nutu Kanna ta baina ri nga loreamatana roma, Pol pangamologangana ka kaomannmannangana kia o ke sa.
11 Ora, estes eram mais nobres do que os de Tessalônica, porque receberam a palavra com toda avidez, examinando diariamente as Escrituras para ver se estas coisas eram assim.
12 Minmina nae Iura papatu ba ravale ra bolau palu onra ri ra Girikme kala nga rapanung onra ri ra Girik bole ka loreapatokona te Iesus.
12 De sorte que muitos deles creram, bem como bom número de mulheres gregas de alta posição e não poucos homens.
13 Ava ka inae Iura re ngae Tesalonaika ke longe inae Pol pulimalage pangamologa ae Nutu kanna ngae Beria, na keke loa ta baina ri ngeke baipage iu ngaliua nga maluame nga inaeala bole.
13 Mas, logo que os judeus de Tessalônica souberam que também em Beréia era anunciada por Paulo a palavra de Deus, foram lá agitar e sublevar as multidões.
14 Na ra lopatokonakana keke baꞌe Pol bolvole ta pelau kaona, avae Sailas riluae Timoti keke momo ngae Beria.
14 Imediatamente os irmãos fizeram sair a Paulo para que fosse até o mar; mas Silas e Timóteo ficaram ali.
15 Ba ragau reke loa kae Pol keke ulale ngae Atens. Na keke galiu tae Beria ka Pol pangamologangana ore role te Sailas bae Timoti ngeke loa te i bolvole ngarume nga ina kumangngarea nge rongo tapu.
15 E os que acompanhavam a Paulo levaram-no até Atenas e, tendo recebido ordem para Silas e Timóteo a fim de que estes fossem ter com ele o mais depressa possível, partiram.
16 Na ka inae Pol momalle Sailas bae Timoti ngae Atens, na i ke kanimaia maenang e bollau ine kelkele nutu ra goanga papatu ra ragau ke kuma ki ka kamarea nga maga kunna laeala e bollau.
16 Enquanto Paulo os esperava em Atenas, revoltava-se nele o seu espírito, vendo a cidade cheia de ídolos.
17 Minmina na i ke pamolloga ngallo nga sinagog kala nga Iurame ba ra sana ri ra Iura reke kalapagpage Nutu. Ba ka kaeme kinung na i ke pamolloga kala nga ragau reke momo nga malle nga koling kaning.
17 Argumentava, portanto, na sinagoga com os judeus e os gregos devotos, e na praça todos os dias com os que se encontravam ali.
18 Ba ra pangalomatanakana palu onreke pato rea ka Epikurianme bae Stoikme keke pamolloga kala nge i bole. Na palu nge ri keke rorole roma, “Agau laekia ore patomane pangamologame ke bai ta roleng kita ka taru mannangana?” Ba palu nge ri keke rorole roma, “Ke kela base agau laekia ke tuture nutu rae ragau re nga ina pattoto.” Keke role minmina kurumea Pol pulingmalagangana ka pangamologa e te Iesus ba ta ragau sigingpagangarea nga mateng.
18 Ora, alguns filósofos epicureus e estóicos disputavam com ele. Uns diziam: Que quer dizer este paroleiro? E outros: Parece ser pregador de deuses estranhos; pois anunciava a boa nova de Jesus e a ressurreição.
19 Minmina na keke rave Pol na keke loa kia ta re kapunu nga ginunga te eke patoe kae Areopagus ka rolengarea kia roma, “Mangng ka bai ta longnge pangalomatana laekia a pau ora one pulimalaglage.
19 E, tomando-o, o levaram ao Areópago, dizendo: Poderemos nós saber que nova doutrina é essa de que falas?
20 Mangng ka longe oru nginngina sonrau pau, ka baina mangng ka bai ta lomangngmatana roma, ka mirarea mina ngaetai.”
20 Pois tu nos trazes aos ouvidos coisas estranhas; portanto queremos saber o que vem a ser isto.
21 (Na re ngae Atens karolu ba re nga maga pattoto reke mommo nga maga kunna laeala e bollau ka baingarea te roma, keke matea ta ginunga palimule ta baina ri turunge ba longomanange pangamologa ora pau.)
21 Ora, todos os atenienses, como também os estrangeiros que ali residiam, de nenhuma outra coisa se ocupavam senão de contar ou de ouvir a última novidade.
22 Nae Pol ke meisi nga ginunga oreke patoe kae Areopagus na ke role roma, “Miau ra panung re ngae Atens, iau ka kelapatokona miau ka baingamiau papatu re nga kavang.
22 Então Paulo, estando de pé no meio do Areópago, disse: Varões atenienses, em tudo vejo que sois excepcionalmente religiosos;
23 Ka role minmina ta ka ina iau tatao ba kelkele oru ra miau ka kavkava tao, na iau ka kela paka panga nga altara te ore role roma, ‘Altara laekia ka orae nutu te a mangng sana lomangngmatana kia.’ Na iau ala la pulingmalagange pangamologa te miau e ta Nutu laeala a miau ka kavkave ba ka patpatoe ka oru a miau sana lomiaumatana kia.
23 porque, passando eu e observando os objetos do vosso culto, encontrei também um altar em que estava escrito: AO DEUS DESCONHECIDO. Esse, pois, que vós honrais sem o conhecer, é o que vos anuncio.
24 “Nutu ore koipage mogalo laekia e ngape kala nga orume kinung reke momo ngia ka i ae Nutu ore kelapatantali ta tava ba mogalo. Minmina na i ke sane momo nga bale ra ragau ke kuma ki ka kamareame.
24 O Deus que fez o mundo e tudo o que nele há, sendo ele Senhor do céu e da terra, não habita em templos feitos por mãos de homens;
25 Ba i ke sane moro ta otte ta i balinglage ragau ta ri kalaunge ka kamareame bole kurumea, i muni ke tunge mauling ba matue ba orume kinung ta ragau karolu.
25 nem tampouco é servido por mãos humanas, como se necessitasse de alguma coisa; pois ele mesmo é quem dá a todos a vida, a respiração e todas as coisas;
26 Nga apanung kena mana i ke kuma ka ragau re nga magame kinung ta baina ri ngeke tara nga iname kinung nga mogalo laekia e ngape. Ba i ke pulia kaeme ta ri momongmauli ngi ba ke pulia maga ngae ri karea raunga.
26 e de um só fez todas as raças dos homens, para habitarem sobre toda a face da terra, determinando-lhes os tempos já dantes ordenados e os limites da sua habitação;
27 Nutu ke kuma minmina ta baina ragau ngeke tange ba ngaroma ngeke kansangsangoe na ngeke kalipa kia. Ava ita nga loramatana bole roma, Nutu ke sane momo ngatauga nge ita kenakena,
27 para que buscassem a Deus, se porventura, tateando, o pudessem achar, o qual, todavia, não está longe de cada um de nós;
28 kurumea momongara ba taongara ba maulingara ke lele nge i mana. Ba ollaeala ke loakurumea ra pangakana palu rae miau muni pangamologangarea ineke role roma, ‘Ita bole ka ita ra goe rae i.’
28 porque nele vivemos, e nos movemos, e existimos; como também alguns dos vossos poetas disseram: Pois dele também somos geração.
29 “Ka ita ra goe rae Nutu, minmina na ita sana nga lorangana roma, Nutu ka tongana kena ma otte ora ragau ke kuma kia ka gol, o siliva, o lollo kurumea legengpita ngareangana ba loreamatanangana kia.
29 Sendo nós, pois, geração de Deus, não devemos pensar que a divindade seja semelhante ao ouro, ou à prata, ou à pedra esculpida pela arte e imaginação do homem.
30 Ka kae re pala nae Nutu ke sane kalaꞌe kamana ta alange ragau loreapogongana kia. Ava sonrau na i ke rorole gingging ta ragau kinung pulingvalakalange baingarea reke sosoali ba tungnge loreamatengana te i.
30 Mas Deus, não levando em conta os tempos da ignorância, manda agora que todos os homens em todo lugar se arrependam;
31 Ta Nutu ke pulia kae te tapu nga ina apanung ora i muni pulia ke la kalingnanange ragau karolu re nga mogalo laekia e ngape ka kalingnana e tupu. I ke papanaue ragau karolu roma, ollaeala ka kaomannmannangana kia ine pasigipage apanung laeala nga mateng.”
31 porquanto determinou um dia em que com justiça há de julgar o mundo, por meio do varão que para isso ordenou; e disso tem dado certeza a todos, ressuscitando-o dentre os mortos.
32 Na ka ina ri ke longe pangamologa laeala ore ta sigingpaga nga mateng, na palu nge ri keke paturu ta rolengpagalising kia. Ba palu muni keke role roma, “Mangng ka matea ta one pangamologa ka ollaeala muni nga kae te ngarume.”
32 Mas quando ouviram falar em ressurreição de mortos, uns escarneciam, e outros diziam: Acerca disso te ouviremos ainda outra vez.
33 Ka bainae Pol ke lelemalaga nga ginunga laeala.
33 Assim Paulo saiu do meio deles.
34 Na ragau palu nge ri keke pulisivala kala nge Pol, ba keke lele ra lopatokonakana te Karais Avolau. Te ka giana nge Rionisius ora i a agau te e nga ginunga laeala eke patoe kae Areopagus ba te ka i a avale a giana nge Ramaris. Ba ka ragau palu muni reke lele ra lopatokonakana bole.
34 Todavia, alguns homens aderiram a ele, e creram, entre os quais Dionísio, o areopagita, e uma mulher por nome Dâmaris, e com eles outros.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 17, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.