Atos 16

Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Bae Pol ke loalu tae Rereve bae Listra bole. Na ngae Listra ka alopatokonakana te a giana nge Timoti ke momo. I ka naname nga avale te ora i a lopatokonakana ba ka i a Iura ava tamana ka i a Girik te.
1 Paulo chegou às cidades de Derbe e Listra. Em Listra morava um cristão chamado Timóteo. A mãe dele, uma cristã, era da raça dos judeus, mas o pai dele não era judeu.
2 Ba nga ra lopatokonakana re ngae Listra bae Aikoniam kelangareangana Timoti ka i a agau ore pe raumana.
2 Todos os irmãos que moravam em Listra e Icônio falavam bem de Timóteo.
3 Nae Pol ke matea ta Timoti nge loa kala nge i. Ka baina i ke loa kia na keke tototaliue ta Iurame karolu reke momo nga inaeala ka loreamatana roma, tamana ka i a Girik te.
3 Paulo quis levá-lo consigo e por isso o circuncidou , pois todos os judeus que moravam naqueles lugares sabiam que o pai de Timóteo não era judeu.
4 Na ka ina ri ke taopalpale maga kunna reke bollau, na keke tuture bangapaga ramre pala ra aposelme ba reke taoamugmuga ka ra lopatokonakana re ngae Ierusalem ke puli rea ta ra lopatokonakana ra sana ri ra Iura ta ri loangakurume rea.
4 Nas cidades por onde passavam, eles diziam aos cristãos quais as decisões que tinham sido tomadas pelos apóstolos e pelos presbíteros da igreja de Jerusalém e aconselhavam que eles obedecessem a essas decisões.
5 Minmina na ragau kinung re nga ginunga ae ra lopatokonakana keke umma ta leleng gingging nga loreapatokonangana te Iesus Avolau. Ba ragau papatu keke umma ta ri leleng ra lopatokonakana ka kaeme kinung.
5 Assim as igrejas ficavam mais fortes na fé, e o número de cristãos aumentava cada dia mais.
6 Na keke tao ngae Pirigia bae Galesia karea raunga kurumea, Kannu E Tupu ke parototokala rea ta ri manereasa pulingmalagange pangamologa ngae Esia.
6 Como o Espírito Santo não deixou que anunciassem a palavra na província da Ásia, eles atravessaram a região da Frígia-Galácia.
7 Ba ka ineke lele ngae Maisia kana raunga, na keke amva ta loangalu tae Bitinia, avae Kannu E Iesus ke sane ngatakala rea.
7 Quando chegaram perto do distrito da Mísia, tentaram ir para a província da Bitínia, mas o Espírito de Jesus não deixou.
8 Minmina na keke kavesia Maisia, na keke loapisigi tae Troas.
8 Então atravessaram a Mísia e chegaram à cidade de Trôade.
9 Na ka rigo nae Pol ke kele kelanga te, ba ngallo nga kelanga laeala i ke kele apanung te e ngae Masaronia ine meisinsi be tanialle ka rolengana roma, “Ngo atu nasai tae Masaronia, na ngo kalau mangng.”
9 Naquela noite Paulo teve uma visão. Ele viu um homem da província da Macedônia, que estava de pé e lhe pedia: “Venha para a Macedônia e nos ajude!”
10 Ka inae Pol kele kelanga laeala, na mangng ka kalitupe orume bolvole nga baina mangng nga loa tae Masaronia kurumea, mangng ka lomangngana roma, Nutu ke kiu mangng ta pulingmalagange pangamologa e pe ta ra nginngina.
10 Logo depois dessa visão, nós resolvemos partir logo para a Macedônia, pois estávamos certos de que Deus nos havia chamado para anunciar o evangelho ao povo dali.
11 Minmina na mangng ka kaꞌe Troas ka mono, na ka pira tupu tae Samotres. Ba nga kae e ngarume na mangng ka loa tae Neapolis.
11 Nós embarcamos em Trôade e fomos diretamente para a ilha de Samotrácia. No dia seguinte chegamos ao porto de Neápolis.
12 Na ngarume, na mangng ka kaꞌe inaeala ba mangng ka loa tae Pilipai a i a maga kunna e bollau e kapunu nga ina ngae Masaronia, ba ka i a maga te ora Rom kela te. Na mangng ka mommo nga maga kunna laeala ka kae palu.
12 Dali fomos a Filipos, que é uma cidade do primeiro distrito da província da Macedônia e também colônia romana, onde ficamos vários dias.
13 Ka kae a Sabat na mangng ka loa lagapotu ta me bavana ore momo ngapotu nga maga kunna kana savanau kaona, ta baina mangng kaling paka malle te ore nga kavang ngia. Na mangng ka tara ba ka paturu ta pangamologa kala nga ravale reke katukala nga inaeala.
13 No sábado saímos da cidade e fomos para a beira do rio, pois pensávamos que ali devia haver um lugar de oração para os judeus. Sentamos e começamos a conversar com as mulheres que estavam reunidas lá.
14 Ba avale te ore nga maga kunna e bollau ae Taiataira a giana nge Liria ke longlonge pangamologa. I ka kanna ka kumangng e nga banga ka lungapaga onra kunreame ke bollau. Ba ka i agau a sana i a Iura ave kalapagpage Nutu. Nae Nutu ke kuma ngallo nga lona ta i lonamatanangana ka Pol pangamologanganame.
14 Uma daquelas mulheres que estavam nos ouvindo era Lídia, uma vendedora de púrpura , da cidade de Tiatira. Ela adorava a Deus, e o Senhor abriu a mente dela para que compreendesse o que Paulo dizia.
15 Ba ka ineke pamagoea avale laeala kala nga ragau reke momo nga bale ae i tapu, na i ke ba ta mangng loanga ta bale ae i ka rolengana ka mangng roma, “Sonrau na miau kaka kelapatokona roma, ka iau a alopatokonakana te Iesus Avolau tapu. Minmina na ngaka atu ba ngaka momo nga bale ae iau.” Na kaonaginangana ke ravu mangng, ka baina mangng ka loa ta momong nga bale ae i.
15 Ela e as pessoas da sua casa foram batizadas. Depois Lídia nos convidou, dizendo: — Venham ficar na minha casa, se é que vocês acham que, de fato, eu creio no Senhor. Assim ela nos convenceu a ficar na casa dela.
16 Ka kae te, ka ina mangng lola ta malle e nga kavang, na avale te a malaui ke lele nge mangng. Avale laeala ka i a barangalele ora kannu e soali momo ngallo nge i be kalaulaue ta turunge oru re sane ke lele tale. Ba ragau ra kanrea ka avale laeala keke rarave lollokanna papatu ine tuture oru reke lele ngarumrume.
16 Certo dia, quando estávamos indo para o lugar de oração, veio ao nosso encontro uma escrava. Essa moça estava dominada por um espírito mau que adivinhava o futuro, e os seus donos ganhavam muito dinheiro com as adivinhações que ela fazia.
17 Na avale laeala ke tataotunanne Pol bae mangng, ba ke kikiu ka rolengana roma, “Ra kokorai ka ri ra barangalele ae Nutu E Ngailu Raumana kanna. Ba ri keke tuturu te miau ka pamau ora Nutu nge ravulele miau kia.”
17 A moça começou a nos seguir, gritando assim: — Estes homens são
18 Ba avale laeala ke umma minmina ka kae papatu. Avae Pol ka omonasa. Minmina na i ke kampiliukale ba ke role ka kannu laeala e soali roma, “Nge Iesus Karais giana iau ka role kone, ngo lelemalaga patalia!” Na ka pannasa mana na kannu laeala e soali ke kaꞌe.
18 Ela fez isso muitos dias. Por fim Paulo se aborreceu, virou-se para ela e ordenou ao espírito: — Pelo poder do nome de Jesus Cristo, eu mando que você saia desta moça! E, no mesmo instante, o espírito saiu.
19 Na ka ina ragau ra kanrea ka avale laeala ke kele pamau ae ri nga ravung lollokanna ine rongo, na keke kampite Pol riluae Sailas. Ba keke utulala rea lakallo ta malle e nga koling kaning ta baina ri ngeke pamaisi rea nga re kapunu ragureame.
19 Quando os donos da moça viram que não iam poder mais ganhar dinheiro com as adivinhações dela, agarraram Paulo e Silas e os arrastaram até a praça pública, diante das autoridades.
20 Ba ka ineke loa kerea ta re nga kalingnana na keke role roma, “Ra kokorai ka ri ra Iura reke pasiangge lopalillingana nga maga kunna laekia ae ita.
20 Eles os apresentaram a essas autoridades romanas e disseram: — Estes homens são judeus e estão provocando desordem na nossa cidade.
21 Keke palomatantane ragau ka bainga reke sosoali raumana ta ita ra Romme loangakurume rea. Ta ngaroma ita ngaka ngatakale bainga nginngina ba ngaka loakurume rea, na ita alaka longosasa ta bangapaga rae ita.”
21 Estão ensinando costumes que são contra a nossa lei . Nós, que somos romanos, não podemos aceitar esses costumes.
22 Minmina na maluame keke pagiu ta ri sanangkalange Pol riluae Sailas. Ba re nga kalingnana keke role ta ri palamonge lungapaga nga ri pana lua ba sapingi rea.
22 Aí uma multidão se ajuntou para atacar Paulo e Silas. As autoridades mandaram que tirassem as roupas deles e os surrassem com varas.
23 Ba ngarume nga sapingpatoto ngareangana kerea, na keke tamalilu kerea ta pulangkala. Na keke bapage akurtalingling e kapunu nga pulangkala ta i nge momopita kerea gingging.
23 Depois de baterem muito neles, as autoridades jogaram os dois na cadeia e deram ordem ao carcereiro para guardá-los com toda a segurança.
24 Na ka ina akurtalingling laeala longe pangamologa reke gingging onra ri ke role kia ki, na i ke tamalilu kae Pol riluae Sailas lakallo ta pulangkala ine ngallo. Ba ke sampite kaereame ngaliua nga bega ina lua reke gingging.
24 Depois de receber essa ordem, o carcereiro os jogou numa cela que ficava no fundo da cadeia e prendeu os pés deles entre dois blocos de madeira.
25 Ka rigo luana, nae Pol riluae Sailas keke kavkava beke bauvaue baunga re nga kalangapagange Nutu. Ba ra pulangkala keke longnanna rea.
25 Mais ou menos à meia-noite, Paulo e Silas estavam orando e cantando hinos a Deus, e os outros presos escutavam.
26 Ka pannasa mana, na oru giongana tane bollau ke lele, na mogalo nga pulangkala puna ke lulumataga kaligi. Ba ka panna laeala mana, na biungame kinung re nga pulangkala keke pulapatali, ba oalo reke gingging reke samapite ra pulangkala ki keke marula nga ragau karolu.
26 De repente, o chão tremeu tanto, que abalou os alicerces da cadeia. Naquele instante todas as portas se abriram, e as correntes que prendiam os presos se arrebentaram.
27 Na akurtalingling e kapunu ke kenrau ave ke lala kia. Na ke kele biunga re nga pulangkala ineke pulapatali tapu. Minmina na i ke utumalage naeva a kanna ta baina i balinge i muni kurumea, i ka lonangana roma, ra pulangkala keke kapatali tapu.
27 Aí o carcereiro acordou. Quando viu que os portões da cadeia estavam abertos, pensou que os prisioneiros tinham fugido. Então puxou a espada e ia se matar,
28 Avae Pol ke reli kaligi te i roma, “Manengsa balingi one ta mangng kinung rikai!”
28 mas Paulo gritou bem alto: — Não faça isso! Todos nós estamos aqui!
29 Minmina na akurtalingling laeala ke kiu ta ri atung ka olamana, na ke piralu lakallo. Na i ke parovanu nga Pol riluae Sailas kaerea puna ka mataungana ba mammalungana.
29 Aí o carcereiro pediu que lhe trouxessem uma luz, entrou depressa na cela e se ajoelhou, tremendo, aos pés de Paulo e Silas.
30 Ba ka ine loa kerea lagapotu tapu na i ke ballaga roma, “Ravollalau, iau nga maimia ka baingau nga baina Nutu nge ravulele iau?”
30 Depois levou os dois para fora e perguntou: — Senhores, o que devo fazer para ser salvo?
31 Ka baina ri keke ale roma, “Nga longopatokona te Iesus Avolau, nae Nutu ale nge ravulele one, one kala nga ragau re nga balekaina ae one.”
31 Eles responderam: — Creia no Senhor Jesus e você será salvo — você e as pessoas da sua casa.
32 Na keke ture pangamologa e te Iesus Avolau te i kala nga ragau karolu reke momo nga bale ae i.
32 Então eles anunciaram a palavra do Senhor ao carcereiro e a todas as pessoas da casa dele.
33 Minmina na ka rigo laeala kana kae matana mana, na i ke mume bisoreame, na ngarume na keke pamagoea kala nga ragau karolu reke momo nga bale ae i.
33 Naquela mesma hora da noite, o carcereiro começou a cuidar deles, lavando os ferimentos da surra que haviam levado. Logo depois ele e todas as pessoas da sua casa foram batizados.
34 Na agau laeala ke ravu rea ta bale ae i. Ba i ke baia kaning te ri ka lonaserengngana raumana kurumea ina i kala nga ragau karolu reke momo nga bale ae i ka loreapatokona te Nutu.
34 Em seguida ele levou Paulo e Silas para a sua casa e lhes deu comida. O carcereiro e as pessoas da sua casa ficaram cheios de alegria porque agora criam em Deus.
35 Na ka ina kae magolu, na re nga kalingnana keke baꞌe ra kurtalingling ta pulangkala ka pangamologa roma, “Ngaka bamalage ra kokorong, na ngeke lao.”
35 Quando amanheceu, as autoridades romanas mandaram alguns policiais com a seguinte ordem para o carcereiro: “Solte esses homens.”
36 Na akurtalingling e kapunu nga pulangkala ke ture pangamologa nginngina te Pol roma, “Re nga kalingnana keke role ta mangng bangamalagange onemea Sailas. Minmina na ngaka loa ka lomiaumannmannangana.”
36 Então o carcereiro disse a Paulo: — As autoridades mandaram soltá-los. Podem ir embora em paz.
37 Avae Pol ke role ka ra kurtalingling roma, “Pala ta ri saping mangng nga ragau ragurea, na ri ke sane ke loa ka mangng ta kalingnana kurumea bangapaga rae mangng ra Rom. Ba ngarume na keke tamalilu ka mangng lakallo ta pulangkala. Na gialgiala na keke bai ta bangamalaga mangng gome mana? Ke sa bavakena! Ri muni ngeke atu ka kaerea, na ngeke ravumalaga mangng.”
37 Mas Paulo disse aos policiais: — Eu e Silas somos cidadãos romanos e, mesmo assim, sem termos sido julgados, fomos surrados em público. E depois nos jogaram na cadeia. E agora querem nos mandar embora assim em segredo? Isso não! Que as próprias autoridades romanas venham aqui e nos soltem!
38 Ka baina ra kurtalingling keke loa beke ture pangamologa nginngina ta re nga kalingnana. Na ka ina ri ke longo roma, Pol riluae Sailas ka ri ra Romme, na keke matau.
38 Os policiais foram contar às autoridades romanas o que Paulo tinha dito. Quando as autoridades souberam que Paulo e Silas eram cidadãos romanos, ficaram com medo
39 Minmina na keke loa ta baina ri ngeke rolemasi kerea. Ba ka ineke ravumalaga rea nga pulangkala tapu, na keke tanialle ri pana lua ta ri kange maga kunna laeala e bollau.
39 e foram lhes pedir desculpas. Então os tiraram da prisão e pediram que fossem embora da cidade.
40 Ka inae Pol riluae Sailas ke lelemalaga nga pulangkala tapu, na keke loa ta bale ae Liria. Ba keke kele ra lopatokonakana nga inaeala. Na keke pagingginge lorea. Na ngarume na keke ka rea eke loa.
40 Paulo e Silas saíram da cadeia e foram para a casa de Lídia. Ali encontraram-se com os irmãos, animaram a todos e depois foram embora.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.