Atos 16
Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs NAA
1 Bae Pol ke loalu tae Rereve bae Listra bole. Na ngae Listra ka alopatokonakana te a giana nge Timoti ke momo. I ka naname nga avale te ora i a lopatokonakana ba ka i a Iura ava tamana ka i a Girik te.
1 Paulo chegou também a Derbe e a Listra. Havia ali um discípulo chamado Timóteo, filho de uma judia crente, mas de pai grego.
2 Ba nga ra lopatokonakana re ngae Listra bae Aikoniam kelangareangana Timoti ka i a agau ore pe raumana.
2 Os irmãos em Listra e Icônio davam bom testemunho dele.
3 Nae Pol ke matea ta Timoti nge loa kala nge i. Ka baina i ke loa kia na keke tototaliue ta Iurame karolu reke momo nga inaeala ka loreamatana roma, tamana ka i a Girik te.
3 Paulo queria que Timóteo fosse em sua companhia e, por isso, circuncidou-o por causa dos judeus daqueles lugares; pois todos sabiam que o pai dele era grego.
4 Na ka ina ri ke taopalpale maga kunna reke bollau, na keke tuture bangapaga ramre pala ra aposelme ba reke taoamugmuga ka ra lopatokonakana re ngae Ierusalem ke puli rea ta ra lopatokonakana ra sana ri ra Iura ta ri loangakurume rea.
4 Ao passar pelas cidades, entregavam aos irmãos as decisões tomadas pelos apóstolos e presbíteros de Jerusalém, para que as observassem.
5 Minmina na ragau kinung re nga ginunga ae ra lopatokonakana keke umma ta leleng gingging nga loreapatokonangana te Iesus Avolau. Ba ragau papatu keke umma ta ri leleng ra lopatokonakana ka kaeme kinung.
5 Assim, as igrejas eram fortalecidas na fé e, dia a dia, aumentavam em número.
6 Na keke tao ngae Pirigia bae Galesia karea raunga kurumea, Kannu E Tupu ke parototokala rea ta ri manereasa pulingmalagange pangamologa ngae Esia.
6 E percorreram a região frígio-gálata, tendo sido impedidos pelo Espírito Santo de pregar a palavra na província da Ásia.
7 Ba ka ineke lele ngae Maisia kana raunga, na keke amva ta loangalu tae Bitinia, avae Kannu E Iesus ke sane ngatakala rea.
7 Chegando perto de Mísia, tentaram ir para Bitínia, mas o Espírito de Jesus não o permitiu.
8 Minmina na keke kavesia Maisia, na keke loapisigi tae Troas.
8 E, tendo contornado Mísia, foram a Trôade.
9 Na ka rigo nae Pol ke kele kelanga te, ba ngallo nga kelanga laeala i ke kele apanung te e ngae Masaronia ine meisinsi be tanialle ka rolengana roma, “Ngo atu nasai tae Masaronia, na ngo kalau mangng.”
9 À noite, Paulo teve uma visão na qual um homem da Macedônia estava em pé e lhe rogava, dizendo: — Passe à Macedônia e ajude-nos.
10 Ka inae Pol kele kelanga laeala, na mangng ka kalitupe orume bolvole nga baina mangng nga loa tae Masaronia kurumea, mangng ka lomangngana roma, Nutu ke kiu mangng ta pulingmalagange pangamologa e pe ta ra nginngina.
10 Assim que Paulo teve a visão, imediatamente procuramos partir para aquele destino, concluindo que Deus nos havia chamado para lhes anunciar o evangelho.
11 Minmina na mangng ka kaꞌe Troas ka mono, na ka pira tupu tae Samotres. Ba nga kae e ngarume na mangng ka loa tae Neapolis.
11 Tendo, pois, navegado de Trôade, fomos diretamente para Samotrácia e, no dia seguinte, a Neápolis.
12 Na ngarume, na mangng ka kaꞌe inaeala ba mangng ka loa tae Pilipai a i a maga kunna e bollau e kapunu nga ina ngae Masaronia, ba ka i a maga te ora Rom kela te. Na mangng ka mommo nga maga kunna laeala ka kae palu.
12 Dali fomos a Filipos, cidade da Macedônia, primeira do distrito e colônia romana. Nesta cidade, permanecemos alguns dias.
13 Ka kae a Sabat na mangng ka loa lagapotu ta me bavana ore momo ngapotu nga maga kunna kana savanau kaona, ta baina mangng kaling paka malle te ore nga kavang ngia. Na mangng ka tara ba ka paturu ta pangamologa kala nga ravale reke katukala nga inaeala.
13 No sábado, saímos da cidade para a beira do rio, onde nos pareceu haver um lugar de oração; e, assentando-nos, falamos às mulheres que haviam se reunido ali.
14 Ba avale te ore nga maga kunna e bollau ae Taiataira a giana nge Liria ke longlonge pangamologa. I ka kanna ka kumangng e nga banga ka lungapaga onra kunreame ke bollau. Ba ka i agau a sana i a Iura ave kalapagpage Nutu. Nae Nutu ke kuma ngallo nga lona ta i lonamatanangana ka Pol pangamologanganame.
14 Certa mulher, chamada Lídia, da cidade de Tiatira, vendedora de púrpura, temente a Deus, nos escutava; o Senhor lhe abriu o coração para que estivesse atenta ao que Paulo dizia.
15 Ba ka ineke pamagoea avale laeala kala nga ragau reke momo nga bale ae i tapu, na i ke ba ta mangng loanga ta bale ae i ka rolengana ka mangng roma, “Sonrau na miau kaka kelapatokona roma, ka iau a alopatokonakana te Iesus Avolau tapu. Minmina na ngaka atu ba ngaka momo nga bale ae iau.” Na kaonaginangana ke ravu mangng, ka baina mangng ka loa ta momong nga bale ae i.
15 Depois de ser batizada, ela e toda a sua casa, nos fez este pedido: — Se julgam que eu sou fiel ao Senhor, venham ficar na minha casa. E nos constrangeu a isso.
16 Ka kae te, ka ina mangng lola ta malle e nga kavang, na avale te a malaui ke lele nge mangng. Avale laeala ka i a barangalele ora kannu e soali momo ngallo nge i be kalaulaue ta turunge oru re sane ke lele tale. Ba ragau ra kanrea ka avale laeala keke rarave lollokanna papatu ine tuture oru reke lele ngarumrume.
16 Aconteceu que, indo nós para o lugar de oração, veio ao nosso encontro uma jovem possuída de espírito adivinhador, a qual, adivinhando, dava grande lucro aos seus donos.
17 Na avale laeala ke tataotunanne Pol bae mangng, ba ke kikiu ka rolengana roma, “Ra kokorai ka ri ra barangalele ae Nutu E Ngailu Raumana kanna. Ba ri keke tuturu te miau ka pamau ora Nutu nge ravulele miau kia.”
17 Seguindo a Paulo e a nós, gritava, dizendo: — Estes homens são servos do Deus Altíssimo e anunciam a vocês o caminho da salvação.
18 Ba avale laeala ke umma minmina ka kae papatu. Avae Pol ka omonasa. Minmina na i ke kampiliukale ba ke role ka kannu laeala e soali roma, “Nge Iesus Karais giana iau ka role kone, ngo lelemalaga patalia!” Na ka pannasa mana na kannu laeala e soali ke kaꞌe.
18 Isto se repetiu por muitos dias. Então Paulo, já indignado, voltando-se, disse ao espírito: — Em nome de Jesus Cristo, eu ordeno que você saia dela. E, na mesma hora, o espírito saiu.
19 Na ka ina ragau ra kanrea ka avale laeala ke kele pamau ae ri nga ravung lollokanna ine rongo, na keke kampite Pol riluae Sailas. Ba keke utulala rea lakallo ta malle e nga koling kaning ta baina ri ngeke pamaisi rea nga re kapunu ragureame.
19 Quando os donos da jovem viram que se havia desfeito a esperança do lucro, agarraram Paulo e Silas e os arrastaram para a praça, à presença das autoridades.
20 Ba ka ineke loa kerea ta re nga kalingnana na keke role roma, “Ra kokorai ka ri ra Iura reke pasiangge lopalillingana nga maga kunna laekia ae ita.
20 E, levando-os aos magistrados, disseram: — Estes homens, sendo judeus, perturbam a nossa cidade,
21 Keke palomatantane ragau ka bainga reke sosoali raumana ta ita ra Romme loangakurume rea. Ta ngaroma ita ngaka ngatakale bainga nginngina ba ngaka loakurume rea, na ita alaka longosasa ta bangapaga rae ita.”
21 propagando costumes que não podemos aceitar, nem praticar, porque somos romanos.
22 Minmina na maluame keke pagiu ta ri sanangkalange Pol riluae Sailas. Ba re nga kalingnana keke role ta ri palamonge lungapaga nga ri pana lua ba sapingi rea.
22 Então a multidão se levantou unida contra eles, e os magistrados, rasgando-lhes as roupas, mandaram açoitá-los com varas.
23 Ba ngarume nga sapingpatoto ngareangana kerea, na keke tamalilu kerea ta pulangkala. Na keke bapage akurtalingling e kapunu nga pulangkala ta i nge momopita kerea gingging.
23 E, depois de lhes darem muitos açoites, os lançaram na prisão, ordenando ao carcereiro que os guardasse com toda a segurança.
24 Na ka ina akurtalingling laeala longe pangamologa reke gingging onra ri ke role kia ki, na i ke tamalilu kae Pol riluae Sailas lakallo ta pulangkala ine ngallo. Ba ke sampite kaereame ngaliua nga bega ina lua reke gingging.
24 Este, recebendo tal ordem, levou-os para o cárcere interior e prendeu os pés deles no tronco.
25 Ka rigo luana, nae Pol riluae Sailas keke kavkava beke bauvaue baunga re nga kalangapagange Nutu. Ba ra pulangkala keke longnanna rea.
25 Por volta da meia-noite, Paulo e Silas oravam e cantavam louvores a Deus, e os demais companheiros de prisão escutavam.
26 Ka pannasa mana, na oru giongana tane bollau ke lele, na mogalo nga pulangkala puna ke lulumataga kaligi. Ba ka panna laeala mana, na biungame kinung re nga pulangkala keke pulapatali, ba oalo reke gingging reke samapite ra pulangkala ki keke marula nga ragau karolu.
26 De repente, sobreveio tamanho terremoto, que sacudiu os alicerces da prisão; todas as portas se abriram e as correntes de todos os presos se soltaram.
27 Na akurtalingling e kapunu ke kenrau ave ke lala kia. Na ke kele biunga re nga pulangkala ineke pulapatali tapu. Minmina na i ke utumalage naeva a kanna ta baina i balinge i muni kurumea, i ka lonangana roma, ra pulangkala keke kapatali tapu.
27 O carcereiro despertou do sono e, vendo abertas as portas da prisão, puxando da espada, ia suicidar-se, pois pensou que os presos tinham fugido.
28 Avae Pol ke reli kaligi te i roma, “Manengsa balingi one ta mangng kinung rikai!”
28 Mas Paulo gritou bem alto: — Não faça nenhum mal a si mesmo! Estamos todos aqui.
29 Minmina na akurtalingling laeala ke kiu ta ri atung ka olamana, na ke piralu lakallo. Na i ke parovanu nga Pol riluae Sailas kaerea puna ka mataungana ba mammalungana.
29 Então o carcereiro, tendo pedido uma luz, entrou correndo e, trêmulo, prostrou-se diante de Paulo e Silas.
30 Ba ka ine loa kerea lagapotu tapu na i ke ballaga roma, “Ravollalau, iau nga maimia ka baingau nga baina Nutu nge ravulele iau?”
30 Depois, trazendo-os para fora, disse: — Senhores, que devo fazer para que seja salvo?
31 Ka baina ri keke ale roma, “Nga longopatokona te Iesus Avolau, nae Nutu ale nge ravulele one, one kala nga ragau re nga balekaina ae one.”
31 Eles responderam: — Creia no Senhor Jesus e você será salvo — você e toda a sua casa.
32 Na keke ture pangamologa e te Iesus Avolau te i kala nga ragau karolu reke momo nga bale ae i.
32 E pregaram a palavra de Deus ao carcereiro e a todos os que faziam parte da casa dele.
33 Minmina na ka rigo laeala kana kae matana mana, na i ke mume bisoreame, na ngarume na keke pamagoea kala nga ragau karolu reke momo nga bale ae i.
33 Naquela mesma hora da noite, cuidando deles, lavou-lhes as feridas dos açoites. Logo a seguir, ele e todos os membros da casa dele foram batizados.
34 Na agau laeala ke ravu rea ta bale ae i. Ba i ke baia kaning te ri ka lonaserengngana raumana kurumea ina i kala nga ragau karolu reke momo nga bale ae i ka loreapatokona te Nutu.
34 Então, levando-os para a sua própria casa, deu-lhes de comer; e, com todos os seus, manifestava grande alegria por ter crido em Deus.
35 Na ka ina kae magolu, na re nga kalingnana keke baꞌe ra kurtalingling ta pulangkala ka pangamologa roma, “Ngaka bamalage ra kokorong, na ngeke lao.”
35 Quando amanheceu, os magistrados enviaram oficiais de justiça, com a seguinte ordem para o carcereiro: — Ponha aqueles homens em liberdade.
36 Na akurtalingling e kapunu nga pulangkala ke ture pangamologa nginngina te Pol roma, “Re nga kalingnana keke role ta mangng bangamalagange onemea Sailas. Minmina na ngaka loa ka lomiaumannmannangana.”
36 Então o carcereiro comunicou isso a Paulo, dizendo: — Os magistrados ordenaram que vocês fossem postos em liberdade. Portanto, vocês podem sair. Vão em paz.
37 Avae Pol ke role ka ra kurtalingling roma, “Pala ta ri saping mangng nga ragau ragurea, na ri ke sane ke loa ka mangng ta kalingnana kurumea bangapaga rae mangng ra Rom. Ba ngarume na keke tamalilu ka mangng lakallo ta pulangkala. Na gialgiala na keke bai ta bangamalaga mangng gome mana? Ke sa bavakena! Ri muni ngeke atu ka kaerea, na ngeke ravumalaga mangng.”
37 Paulo, porém, lhes disse: — Sem ter havido processo formal contra nós, nos açoitaram publicamente e nos jogaram na cadeia, sendo nós cidadãos romanos. Querem agora nos mandar embora sem maior alarde? Nada disso! Pelo contrário, que eles venham e, pessoalmente, nos ponham em liberdade.
38 Ka baina ra kurtalingling keke loa beke ture pangamologa nginngina ta re nga kalingnana. Na ka ina ri ke longo roma, Pol riluae Sailas ka ri ra Romme, na keke matau.
38 Os oficiais de justiça comunicaram isso aos magistrados. Quando estes souberam que Paulo e Silas eram cidadãos romanos, ficaram com medo.
39 Minmina na keke loa ta baina ri ngeke rolemasi kerea. Ba ka ineke ravumalaga rea nga pulangkala tapu, na keke tanialle ri pana lua ta ri kange maga kunna laeala e bollau.
39 Então foram até eles e lhes pediram desculpas; e, relaxando-lhes a prisão, pediram que se retirassem da cidade.
40 Ka inae Pol riluae Sailas ke lelemalaga nga pulangkala tapu, na keke loa ta bale ae Liria. Ba keke kele ra lopatokonakana nga inaeala. Na keke pagingginge lorea. Na ngarume na keke ka rea eke loa.
40 Tendo saído da prisão, Paulo e Silas dirigiram-se para a casa de Lídia e, vendo os irmãos, os animaram. Depois partiram.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.