Atos 12

Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ka kae nginngina na agau ore ngae Rom e kelapatali ta inaeala a giana nge Eroto ke laue ra lopatokonakana te Karais palu ta baina i baingasoali rea.
1 Por aquele mesmo tempo, o rei Herodes mandou prender alguns membros da Igreja para os maltratar.
2 Ba i ke role ta te e nga baling nge balipune Ion teiteikia ae Iems ka naeva.
2 Assim foi que matou à espada Tiago, irmão de João.
3 Ba ka inae Eroto kele Iurame loreaserengngana ka ollaeala, na i ke patavale baingana tetoto e soali kala nga baingana laeala ine laue Pita bole. Ba ollaeala ke lele ka kae re nga kaning e bollau reke pato rea ka Kaning E Bollau E Nga Berete A Sana Kana Isi.
3 Vendo que isto agradava aos judeus, mandou prender Pedro. Eram então os dias dos pães sem fermento.
4 Ngarume ka inae Eroto laue Pita tapu, na i ke tunge ta galiaume ka ri tugulu re nga baling ta ri kelangapatali te i ngallo nga pulangkala. Ba nga galiau kenakena nginngina ka pana tugulu tugulu re nga baling keke momo. Nae Eroto ka lonavavai roma, ngarume nga Paska, na i nge ravumalage Pita lagapotu nga pulangkala ta pangamaisinge nga kalingnana nga ragau ragureame.
4 Mandou prendê-lo e lançou-o no cárcere, entregando-o à guarda de quatro grupos, de quatro soldados cada um, com a intenção de apresentá-lo ao povo depois da Páscoa.
5 Minmina na ra balingkana keke kelapatantali te Pita ngallo nga pulangkala lona. Ava ra loreapatokona te Karais keke kavkave Nutu raumana te Pita.
5 Pedro estava assim encerrado na prisão, mas a Igreja orava sem cessar por ele a Deus.
6 Ka rigo pala ta Eroto loanga kae Pita ta kalingnana, nae Pita ke kenrarau ngaliua nga pana lua re nga baling karea panna. Keke samapite ka oalo lua reke gingging raumana, ba ra kurtalingling keke kelapatali gingging nga pulangkala kana savanau kaoname.
6 Ora, quando Herodes estava para o apresentar, naquela mesma noite dormia Pedro entre dois soldados, ligado com duas cadeias. Os guardas, à porta, vigiavam o cárcere.
7 Na ka pannasa mana na anggelo te ae Nutu ke lele, ba olamana te ka lamana ngallo nga pulangkala bilingana orae Pita momo ngia. Na anggelo laeala ke pangoe Pita ka tavalangpagangana kia nga liuna puna. Ba ke role kia roma, “Sigipaga bolvole!” Na onreke samapite Pita kamana ganname keke marula ka pungapisigingarea.
7 De repente, apresentou-se um anjo do Senhor, e uma luz brilhou no recinto. Tocando no lado de Pedro, o anjo despertou-o: Levanta-te depressa, disse ele. Caíram-lhe as cadeias das mãos.
8 Na anggelo laeala ke role kae Pita roma, “Ligopita one ba ngo samapite kesingsilagi rae one.” Ba ka inae Pita kuma minmina tapu, na anggelo laeala ke role kia roma, “Lulupita one ka lungapaga ae one e ngapotu, na ngo atu kurume iau.”
8 O anjo ordenou: Cinge-te e calça as tuas sandálias. Ele assim o fez. O anjo acrescentou: Cobre-te com a tua capa e segue-me.
9 Minmina na anggelo laeala ke taoamuga kae Pita ta i lelengmalaga nga pulangkala. Avae Pita ka sana lonamatana roma, oru ra i kelkela rea keke umma ta leleng ka kaomannmannangana. I ke roma i e kelkele kelanga te mana.
9 Pedro saiu e seguiu-o, sem saber se era real o que se fazia por meio do anjo. Julgava estar sonhando.
10 Ri luae anggelo keke kavesia ra kurtalingling re kapunu, na keke tao eke kavesia na nga lua bole. Ngarume na keke lele nga savanau kaona e gingging raumana ore kelakale maga kunna e bollau. Na savanau kaona laeala ke pulapatali mana me i, na keke lelemalaga. Ba ka ineke tao lagatauga isura nga pamau te tapu, na ka pannasa mana na anggelo laeala ke kaꞌe Pita.
10 Passaram o primeiro e o segundo postos da guarda. Chegaram ao portão de ferro, que dá para a cidade, o qual se lhes abriu por si mesmo. Saíram e tomaram juntos uma rua. Em seguida, de súbito, o anjo desapareceu.
11 Na ka panna laeala mana nae Pita ka lonamatana ka ore lele. Na ke role ngallo nge i muni roma, “Ikia na ka laumatana roma, ollaekia ka kaomannmannangana kia. Nutu ke baꞌe anggelo ae i ta ravunglele iau nga Eroto kamana ba nga orume kinung ra ragau rae iau ra Iura ke bai ta kumangng ki ta baingasoali iau.”
11 Então Pedro tornou a si e disse: Agora vejo que o Senhor mandou verdadeiramente o seu anjo e me livrou da mão de Herodes e de tudo o que esperava o povo dos judeus.
12 Ka ina i lonamatana ka ollaeala minmina, na i ke loa ta bale ae Maria a i ae Ion oreke patoe kae Mak naname. Ba ragau papatu keke katukala ngallo nga bale laeala, ba keke kavkave Nutu.
12 Refletiu um momento e dirigiu-se para a casa de Maria, mãe de João, que tem por sobrenome Marcos, onde muitos se tinham reunido e faziam oração.
13 Ka inae Pita piragragi nga biunga e ngapotu, na akumangngatulu te ora malaui a giana nge Rota ke atu ta lonamatanangana ka piraging laeala.
13 Quando bateu à porta de entrada, uma criada, chamada Rode, adiantou-se para escutar.
14 Ba ka ine longopatokone Pita kalingngana, na i ka lonapogo ta pulangpatalinge biunga ka serengngana. Ava ke piragaliu lakallo muni na ke turu roma, “Pita iao e maisinsi apotu!”
14 Mal reconheceu a voz de Pedro, de tanta alegria não abriu a porta, mas, correndo para dentro, foi anunciar que era Pedro que estava à porta.
15 Na keke ale roma, “Ko biririu!” Ava i ka kaonagina raumana roma, pangamologa a kanna ka kaomanna kia. Minmina na keke role roma, “Ka i a anggelo ae i nanguni!”
15 Disseram-lhe: Estás louca! Mas ela persistia em afirmar que era verdade. Diziam eles: Então é o seu anjo.
16 Avae Pita ke piragragi tale ba ka ineke pulapatalia biunga, na keke kele ka kalinglo ngareangana kia.
16 Pedro continuava a bater. Afinal abriram a porta, viram-no e ficaram atônitos.
17 Minmina nae Pita ke parulu rea ka kamana, na ke panana rea ka Nutu ravungmalagangana kia nga pulangkala. Ba ke role kerea roma, “Ngaka ture oru nginngina te Iems kala nga ra lopatokonakana.” Ngarume na i ke ka rea, na ke loa ta inte toto.
17 Ele, acenando-lhes com a mão que se calassem, contou como o Senhor o havia livrado da prisão, e disse: Comunicai-o a Tiago e aos irmãos. Em seguida, saiu dali e retirou-se para outro lugar.
18 Ka sinro na ra balingkana reke kelapatali te Pita ine mommo nga pulangkala tale ka loreatangtang ba keke matautau. Ba keke palibalaglaga rea roma, “Pita ke mom aetai?”
18 Logo que amanheceu, houve um sobressalto pouco comum entre os soldados sobre o que acontecera a Pedro.
19 Ba ka inae Eroto role ta ri siling te Pita nga iname, na ke sane ke kalipa kia. Minmina nae Eroto ke role kerea ta ri atung ka ra kurtalingling, ta baina i nge ballagapita rea ka orume. Nae Eroto ke bapage ragau ta ri ngeke sapune ra kurtalingling nginngina.
19 Herodes, procurando-o e não o achando, instaurou um processo contra os guardas e mandou supliciá-los. Em seguida, desceu da Judéia para Cesaréia, onde permaneceu.
20 Bae Eroto ka iukia raumana ka re ngae Taia bae Sairon. Minmina na ragau palu nge ri keke pulisivala kinung, na keke bai ta loanga ta ri pangamologa kala nge i. Ba pala ta ri loanga, na keke kiue agau a giana nge Balastus ora i a barangalele te nga bale a kelangpatali ta i kalaunga rea. Ngarume na keke loa te Eroto, ba keke ballage ta i nge rongo ka iukiangana nge ri kurumea, maga kunna nga ri keke ravu karea kaning nga mogalo ina rae kelangpatali.
20 Estava Herodes em conflito com os habitantes de Tiro e de Sidônia. Estes, porém, de comum acordo, se apresentaram a ele, e, com o favor de Blasto, que era camareiro do rei, pediram a paz. {Porque a sua região era abastecida por ele.}
21 Na ka kae ae Eroto pulia ta i pangamologa, na i ke lupage lungapaga ae i a kelangpatali, ba ke tarapai nga tarang ae i e nga kelangpatali. Minmina na i ke role ka pangamologangana ta ragau.
21 No dia marcado, Herodes, vestido em traje real, sentou-se no tribunal e lhes dirigiu uma alocução.
22 Na ri keke rereli ka rolengarea roma, “Ka sana agau pamolloga ikia. Ka i a nutu te.”
22 O povo aplaudia: É a voz de um deus, e não de um homem!
23 Na ka pannasa mana na anggelo te ae Nutu ke tavala pisigia Eroto lagape. Na mue reke sisina keke kania mirana na ke mate. Ollaeala ke lele nga ina i ke sane alapage Nutu, ava ke bai ta ri ngeke alapage i muni.
23 No mesmo instante, o anjo do Senhor o feriu, por ele não haver dado honra a Deus. E, roído de vermes, expirou.
24 Ava ragau papatu keke longlongo ba ka loreapatokona ta pangamologa ae Nutu kanna.
24 Entretanto, a palavra de Deus crescia e se espalhava sempre mais.
25 Ba ka inae Barnavas riluae Sol ke rongo ka kumangngarea ngae Ierusalem tapu, na keke rave Ion eke patoe kae Mak, ba keke kaꞌe Ierusalem na keke galiu tae Antiok.
25 Tendo Barnabé e Saulo concluído a sua missão, voltaram de Jerusalém {a Antioquia}, levando consigo João, que tem por sobrenome Marcos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.