Atos 11
Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs NVT
1 Na aposelme kala nga ra lopatokonakana pattoto nga iname kinung ngae Iurea keke longe ina ra sana ri ra Iura ke ngatakale pangamologa ae Nutu kanna.
1 Logo chegou aos apóstolos e a outros irmãos da Judeia a notícia de que os gentios haviam recebido a palavra de Deus.
2 Ka baina ka inae Pita loapatae tae Ierusalem, na ra lopatokonakana ra ri ra Iura keke rolelage Pita raguna
2 Mas, quando Pedro voltou a Jerusalém, os discípulos judeus o criticaram,
3 roma, “Ko loa o momo kala nga ragau re sane ke tototaliue mirareame, ba ko kani kala nge ri.”
3 dizendo: “Você entrou na casa de gentios e até comeu com eles!”.
4 Avae Pita ke paturu ta turungpota ka pallangana ka orume kinung reke lele roma:
4 Então Pedro lhes contou exatamente o que havia acontecido.
5 “Iau ka mommo nga maga kunna e bollau ae Iopa, ba ka ina kavkava na iau ka kele kelanga te. Ka kele oru a sinna ma malo e bollau eke kamopite nga siuname ka ri tugulu beke toatatape lagape. Na oraeala ke atupisigi te iau.
5 Disse: “Eu estava na cidade de Jope e, enquanto orava, num êxtase, tive uma visão. Algo semelhante a um lençol grande foi baixado do céu, preso pelas quatro pontas, vindo até onde eu estava.
6 Ka ina iau kelalu lakallo, na ka kele posi re nga mogalo laekia e ngape ra kaereame ka ri tugulu, ba posi ra pinolo, ba kalipome, ba manu reke lolo nga tava.
6 Quando olhei dentro do lençol, vi toda espécie de animais domésticos e selvagens, répteis e aves.
7 Ngarume na ka longe kaling ine role pakau roma, ‘Pita, sigipaga, ngo balia kanga te ba ngo kania.’
7 E ouvi uma voz dizer: ‘Levante-se, Pedro; mate e coma’.
8 “Ava iau ka ale roma, ‘Ke sa Avolau! Ke parototokala ta mangng kaninge otte nga oru nginngina. Ba iau ka sana pulia otte e parototokala ta mangng kaninge nga kaogu ka kae te.’
8 “Eu respondi: ‘De modo nenhum, Senhor! Jamais comi coisa alguma que fosse considerada impura ou imprópria’.
9 “Na kaling ke pa nga tava ba ke role ka rolengana a lua roma, ‘Sano ngo patomukukala ka ora Nutu palellepaꞌe tapu.’
9 “Mas a voz do céu falou novamente: ‘Não chame de impuro o que Deus purificou’.
10 Oru nginngina keke lele pa mologi, na ngarume na keke utupataea orume kinung lakailu muni ta tava.
10 Isso aconteceu três vezes, antes que o lençol, com tudo que ele continha, fosse recolhido ao céu.
11 “Ka panna inaeala mana na pana mologi re ngae Sisaria eke ba rea te iau keke lele nga bale a iau mommo ngia.
11 “Nesse momento, três homens que haviam sido enviados de Cesareia chegaram à casa onde eu estava hospedado.
12 Nae Kannu E Tupu ke role kau roma, ‘Sano ngo malai ta loangakurume rea.’ Ba ra kakai ka ri lima ba kena keke loakurume iau bole, na mangng kinung ka lu lakallo ta bale ae Kornilius.
12 O Espírito me disse que eu fosse com eles, sem nada questionar. Esses seis irmãos me acompanharam, e logo entramos na casa do homem que havia mandado nos buscar.
13 Na i ke turu paka mangng ka ine kele anggelo e lele nge i nga bale ka rolengana kia roma, ‘Ngo ba tae Iopa na ngeke atu kae Saimon eke patoe kae Pita.
13 Ele nos contou como um anjo havia aparecido em sua casa e dito: ‘Envie mensageiros a Jope e mande buscar Simão, também chamado Pedro.
14 I ke la turunge pangamologa te one ta baina nga lomiaumatana ka pengamiaungana. Nae Nutu ke la ravunglele one kala nga rakone memena kinung.’
14 Ele lhe dirá como você e toda a sua casa podem ser salvos’.
15 “Na ka ina iau paturu ta pangamologa te ri, nae Kannu E Tupu ke lele nge ri. Ba lelengana ka tongana kena mana ma ine lele nge ita nga orume pangaturungarea.
15 “Quando comecei a falar, o Espírito Santo desceu sobre eles, como ocorreu conosco, no princípio.
16 Na iau ka laukalipage orae Iesus Avolau role te pala roma: ‘Ion ke pamagoe ka me, avae Nutu ke la pangamagoe miau kae Kannu E Tupu.’
16 Então me lembrei das palavras do Senhor, quando ele disse: ‘João batizou com água, mas vocês serão batizados com o Espírito Santo’.
17 Minmina na kelangaungana kae Nutu tungngana kae Kannu E Tupu ta ra sana ri ra Iura ka tongana kena mana ma tungngana kia te ita ka ina ita lorapatokona te Iesus Karais. Ba iau ka sana kau gingginga ta bongakale Nutu ngaroma i nge bai ta kumangng ka otte.”
17 E, uma vez que Deus deu a esses gentios a mesma dádiva que concedeu a nós quando cremos no Senhor Jesus Cristo, quem era eu para me opor a Deus?”.
18 Na ka ineke longe ollaeala na keke malo, ba keke kalapage Nutu ka rolengarea roma, “Ke kela basema Nutu ke papanau ka pamau ta ra sana ri ra Iura, ta baina ri bole ngeke pulavalakale baingarea reke sosoali na ngeke rave mauling.”
18 Ao ouvirem isso, pararam de levantar objeções e começaram a louvar a Deus, dizendo: “Vemos que Deus deu aos gentios o mesmo privilégio de se arrepender e receber a vida eterna!”.
19 Na ragau keke pamiralalia ra lopatokonakana ngarume nga Iurame balingpunu ngareangana kae Stepan. Minmina na ri keke ka kalaoveka ba keke loa tae Ponisia, bae Saipras, bae Antiok. Ba keke tuture pangamologa e te Iesus ta Iurame kasikerea.
19 Enquanto isso, os discípulos que haviam sido dispersos na perseguição depois da morte de Estêvão chegaram até a Fenícia, Chipre e Antioquia da Síria. Pregaram a palavra, mas somente aos judeus.
20 Ava ra lopatokonakana palu re ngae Saipras bae Sairin keke loa tae Antiok, na keke paturu ta turunge pangamologa e pe e te Iesus Avolau ta ragau ra sana ri ra Iura reke pamologa ka kaling ae Girikme.
20 Contudo, alguns dos discípulos que foram de Chipre e Cirene até Antioquia começaram a anunciar aos gentios as boas-novas a respeito do Senhor Jesus.
21 Bae Nutu ginggingngana ke momo kala nge ri. Minmina na ragau papatu keke kampiliu, na keke lele ra lopatokonakana te Karais a i ae Avolau.
21 A mão do Senhor estava com eles, e muitos desses gentios creram e se converteram ao Senhor.
22 Ba ra lopatokonakana reke momo ngae Ierusalem keke longe pangamologa e ta ollaeala, na keke baꞌe Barnavas tae Antiok.
22 Quando a igreja de Jerusalém soube do que havia acontecido, enviou Barnabé a Antioquia.
23 Ba ka ine lele ba ke kele inae Nutu kavitule ragau raumana, na i ka lonasereng ba ke role kerea ta ri ngeke momogingging nga lopatokona a ri e te Iesus Avolau ka lorea iname kinung.
23 Ao chegar ali e ver essa demonstração da graça de Deus, alegrou-se muito e incentivou os irmãos a permanecerem fiéis ao Senhor.
24 Bae Barnavas ka i a agau e pe ore ponu kae Kannu E Tupu ba lopatokona, ba ragau papatu keke lele ra lopatokonakana te Karais Avolau.
24 Barnabé era um homem bom, cheio do Espírito Santo e de fé. E uma grande multidão se converteu ao Senhor.
25 Ngarume nae Barnavas ke loa tae Tarasus ta silinge Sol.
25 Então Barnabé foi a Tarso procurar Saulo.
26 Ba ka ine kalipa kia, na i ke loa kia tae Antiok. Minmina nae Barnavas riluae Sol keke mommo kala nga ra lopatokonakana te Karais. Ba keke palomatantane ragau papatu ka pesingmatana kena bavakena. Ba gia ae Kristen oreke patoe barangalele rae Iesus kanna kia ke lele kapunu ngae Antiok.
26 Quando o encontrou, levou-o para Antioquia. Ali permaneceram com a igreja um ano inteiro, ensinando a muitas pessoas. Foi em Antioquia que os discípulos foram chamados de cristãos pela primeira vez.
27 Ka kae nginngina na ragau reke toe Nutu kaona palu keke sopisigi ngae Ierusalem, ba keke loa tae Antiok.
27 Durante esse tempo, alguns profetas viajaram de Jerusalém a Antioquia.
28 Na te e nge ri a giana nge Agavus ke maisi. Nae Kannu E Tupu ke pasigipage lona ta i turungpota pala ka osangana e bollau ine nge sasa ta magame kinung nga mogalo laekia e ngape. (Ba osangana laeala ke lele ka kaomannangana ka inae Kalaurius kelapatali tae Rom.)
28 Um deles, chamado Ágabo, pôs-se em pé numa das reuniões e predisse, pelo Espírito, que uma grande fome viria sobre todo o mundo romano. (Isso se cumpriu durante o reinado de Cláudio.)
29 Na barangalele rae Iesus kanna ka kanrea pangamologa kena mana ta kenakena nge ri nge rave lollokanna palu nge i kurumea kelangana ka oru nga kanna. Na nge tungu rea ta kalaunge ra lopatokonakana pattoto reke momo nga Iurea.
29 Então os discípulos de Antioquia decidiram enviar uma ajuda aos irmãos na Judeia, cada um de acordo com suas possibilidades.
30 Minmina na keke ravu kinunge lollokanna nga kanrea. Na keke tungu rea te Barnavas riluae Sol ta baina ri ngeke loa ki ta re kapunu nga ra lopatokonakana nangina.
30 Foi o que fizeram, enviando as doações aos presbíteros por meio de Barnabé e Saulo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.