Atos 11
Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs ARA
1 Na aposelme kala nga ra lopatokonakana pattoto nga iname kinung ngae Iurea keke longe ina ra sana ri ra Iura ke ngatakale pangamologa ae Nutu kanna.
1 Chegou ao conhecimento dos apóstolos e dos irmãos que estavam na Judeia que também os gentios haviam recebido a palavra de Deus.
2 Ka baina ka inae Pita loapatae tae Ierusalem, na ra lopatokonakana ra ri ra Iura keke rolelage Pita raguna
2 Quando Pedro subiu a Jerusalém, os que eram da circuncisão o arguiram, dizendo:
3 roma, “Ko loa o momo kala nga ragau re sane ke tototaliue mirareame, ba ko kani kala nge ri.”
3 Entraste em casa de homens incircuncisos e comeste com eles.
4 Avae Pita ke paturu ta turungpota ka pallangana ka orume kinung reke lele roma:
4 Então, Pedro passou a fazer-lhes uma exposição por ordem, dizendo:
5 “Iau ka mommo nga maga kunna e bollau ae Iopa, ba ka ina kavkava na iau ka kele kelanga te. Ka kele oru a sinna ma malo e bollau eke kamopite nga siuname ka ri tugulu beke toatatape lagape. Na oraeala ke atupisigi te iau.
5 Eu estava na cidade de Jope orando e, num êxtase, tive uma visão em que observei descer um objeto como se fosse um grande lençol baixado do céu pelas quatro pontas e vindo até perto de mim.
6 Ka ina iau kelalu lakallo, na ka kele posi re nga mogalo laekia e ngape ra kaereame ka ri tugulu, ba posi ra pinolo, ba kalipome, ba manu reke lolo nga tava.
6 E, fitando para dentro dele os olhos, vi quadrúpedes da terra, feras, répteis e aves do céu.
7 Ngarume na ka longe kaling ine role pakau roma, ‘Pita, sigipaga, ngo balia kanga te ba ngo kania.’
7 Ouvi também uma voz que me dizia: Levanta-te, Pedro! Mata e come.
8 “Ava iau ka ale roma, ‘Ke sa Avolau! Ke parototokala ta mangng kaninge otte nga oru nginngina. Ba iau ka sana pulia otte e parototokala ta mangng kaninge nga kaogu ka kae te.’
8 Ao que eu respondi: de modo nenhum, Senhor; porque jamais entrou em minha boca qualquer coisa comum ou imunda.
9 “Na kaling ke pa nga tava ba ke role ka rolengana a lua roma, ‘Sano ngo patomukukala ka ora Nutu palellepaꞌe tapu.’
9 Segunda vez, falou a voz do céu: Ao que Deus purificou não consideres comum.
10 Oru nginngina keke lele pa mologi, na ngarume na keke utupataea orume kinung lakailu muni ta tava.
10 Isto sucedeu por três vezes, e, de novo, tudo se recolheu para o céu.
11 “Ka panna inaeala mana na pana mologi re ngae Sisaria eke ba rea te iau keke lele nga bale a iau mommo ngia.
11 E eis que, na mesma hora, pararam junto da casa em que estávamos três homens enviados de Cesareia para se encontrarem comigo.
12 Nae Kannu E Tupu ke role kau roma, ‘Sano ngo malai ta loangakurume rea.’ Ba ra kakai ka ri lima ba kena keke loakurume iau bole, na mangng kinung ka lu lakallo ta bale ae Kornilius.
12 Então, o Espírito me disse que eu fosse com eles, sem hesitar. Foram comigo também estes seis irmãos; e entramos na casa daquele homem.
13 Na i ke turu paka mangng ka ine kele anggelo e lele nge i nga bale ka rolengana kia roma, ‘Ngo ba tae Iopa na ngeke atu kae Saimon eke patoe kae Pita.
13 E ele nos contou como vira o anjo em pé em sua casa e que lhe dissera: Envia a Jope e manda chamar Simão, por sobrenome Pedro,
14 I ke la turunge pangamologa te one ta baina nga lomiaumatana ka pengamiaungana. Nae Nutu ke la ravunglele one kala nga rakone memena kinung.’
14 o qual te dirá palavras mediante as quais serás salvo, tu e toda a tua casa.
15 “Na ka ina iau paturu ta pangamologa te ri, nae Kannu E Tupu ke lele nge ri. Ba lelengana ka tongana kena mana ma ine lele nge ita nga orume pangaturungarea.
15 Quando, porém, comecei a falar, caiu o Espírito Santo sobre eles, como também sobre nós, no princípio.
16 Na iau ka laukalipage orae Iesus Avolau role te pala roma: ‘Ion ke pamagoe ka me, avae Nutu ke la pangamagoe miau kae Kannu E Tupu.’
16 Então, me lembrei da palavra do Senhor, quando disse: João, na verdade, batizou com água, mas vós sereis batizados com o Espírito Santo.
17 Minmina na kelangaungana kae Nutu tungngana kae Kannu E Tupu ta ra sana ri ra Iura ka tongana kena mana ma tungngana kia te ita ka ina ita lorapatokona te Iesus Karais. Ba iau ka sana kau gingginga ta bongakale Nutu ngaroma i nge bai ta kumangng ka otte.”
17 Pois, se Deus lhes concedeu o mesmo dom que a nós nos outorgou quando cremos no Senhor Jesus, quem era eu para que pudesse resistir a Deus?
18 Na ka ineke longe ollaeala na keke malo, ba keke kalapage Nutu ka rolengarea roma, “Ke kela basema Nutu ke papanau ka pamau ta ra sana ri ra Iura, ta baina ri bole ngeke pulavalakale baingarea reke sosoali na ngeke rave mauling.”
18 E, ouvindo eles estas coisas, apaziguaram-se e glorificaram a Deus, dizendo: Logo, também aos gentios foi por Deus concedido o arrependimento para vida.
19 Na ragau keke pamiralalia ra lopatokonakana ngarume nga Iurame balingpunu ngareangana kae Stepan. Minmina na ri keke ka kalaoveka ba keke loa tae Ponisia, bae Saipras, bae Antiok. Ba keke tuture pangamologa e te Iesus ta Iurame kasikerea.
19 Então, os que foram dispersos por causa da tribulação que sobreveio a Estêvão se espalharam até à Fenícia, Chipre e Antioquia, não anunciando a ninguém a palavra, senão somente aos judeus.
20 Ava ra lopatokonakana palu re ngae Saipras bae Sairin keke loa tae Antiok, na keke paturu ta turunge pangamologa e pe e te Iesus Avolau ta ragau ra sana ri ra Iura reke pamologa ka kaling ae Girikme.
20 Alguns deles, porém, que eram de Chipre e de Cirene e que foram até Antioquia, falavam também aos gregos, anunciando-lhes o evangelho do Senhor Jesus.
21 Bae Nutu ginggingngana ke momo kala nge ri. Minmina na ragau papatu keke kampiliu, na keke lele ra lopatokonakana te Karais a i ae Avolau.
21 A mão do Senhor estava com eles, e muitos, crendo, se converteram ao Senhor.
22 Ba ra lopatokonakana reke momo ngae Ierusalem keke longe pangamologa e ta ollaeala, na keke baꞌe Barnavas tae Antiok.
22 A notícia a respeito deles chegou aos ouvidos da igreja que estava em Jerusalém; e enviaram Barnabé até Antioquia.
23 Ba ka ine lele ba ke kele inae Nutu kavitule ragau raumana, na i ka lonasereng ba ke role kerea ta ri ngeke momogingging nga lopatokona a ri e te Iesus Avolau ka lorea iname kinung.
23 Tendo ele chegado e, vendo a graça de Deus, alegrou-se e exortava a todos a que, com firmeza de coração, permanecessem no Senhor.
24 Bae Barnavas ka i a agau e pe ore ponu kae Kannu E Tupu ba lopatokona, ba ragau papatu keke lele ra lopatokonakana te Karais Avolau.
24 Porque era homem bom, cheio do Espírito Santo e de fé. E muita gente se uniu ao Senhor.
25 Ngarume nae Barnavas ke loa tae Tarasus ta silinge Sol.
25 E partiu Barnabé para Tarso à procura de Saulo;
26 Ba ka ine kalipa kia, na i ke loa kia tae Antiok. Minmina nae Barnavas riluae Sol keke mommo kala nga ra lopatokonakana te Karais. Ba keke palomatantane ragau papatu ka pesingmatana kena bavakena. Ba gia ae Kristen oreke patoe barangalele rae Iesus kanna kia ke lele kapunu ngae Antiok.
26 tendo-o encontrado, levou-o para Antioquia. E, por todo um ano, se reuniram naquela igreja e ensinaram numerosa multidão. Em Antioquia, foram os discípulos, pela primeira vez, chamados cristãos.
27 Ka kae nginngina na ragau reke toe Nutu kaona palu keke sopisigi ngae Ierusalem, ba keke loa tae Antiok.
27 Naqueles dias, desceram alguns profetas de Jerusalém para Antioquia,
28 Na te e nge ri a giana nge Agavus ke maisi. Nae Kannu E Tupu ke pasigipage lona ta i turungpota pala ka osangana e bollau ine nge sasa ta magame kinung nga mogalo laekia e ngape. (Ba osangana laeala ke lele ka kaomannangana ka inae Kalaurius kelapatali tae Rom.)
28 e, apresentando-se um deles, chamado Ágabo, dava a entender, pelo Espírito, que estava para vir grande fome por todo o mundo, a qual sobreveio nos dias de Cláudio.
29 Na barangalele rae Iesus kanna ka kanrea pangamologa kena mana ta kenakena nge ri nge rave lollokanna palu nge i kurumea kelangana ka oru nga kanna. Na nge tungu rea ta kalaunge ra lopatokonakana pattoto reke momo nga Iurea.
29 Os discípulos, cada um conforme as suas posses, resolveram enviar socorro aos irmãos que moravam na Judeia;
30 Minmina na keke ravu kinunge lollokanna nga kanrea. Na keke tungu rea te Barnavas riluae Sol ta baina ri ngeke loa ki ta re kapunu nga ra lopatokonakana nangina.
30 o que eles, com efeito, fizeram, enviando-o aos presbíteros por intermédio de Barnabé e de Saulo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.