Apocalipse 6
Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs ARA
1 Na iau ae Ion ka kela, na ka kele Sipsip Goekia ae Nutu ine maelale maengapita e kapunu nga lau laeala kana maengapitame ka ri lima ba lua. Na ka longe te nga oru tugulu nginngina reke mauli ine role ka kalingngana a maina ma saia ruruna roma, “Ngo atu.”
1 Vi quando o Cordeiro abriu um dos sete selos e ouvi um dos quatro seres viventes dizendo, como se fosse voz de trovão: Vem!
2 Na iau ka kela lagamuga nge iau, na ka kele oso e kavauvaunga. Ba i e tarapai nga oso laeala ke kamopite pisapo te. Na keke kure ka kurung e nga kelangpatali. Na i ke piramalaga ta baling ba ta ulongpisiginge orume.
2 Vi, então, e eis um cavalo branco e o seu cavaleiro com um arco; e foi-lhe dada uma coroa; e ele saiu vencendo e para vencer.
3 Ba ka inae Sipsip Goekia maelale maengapita a lua, na iau ka longe na lua nga oru tugulu nginngina reke mauli ine role roma, “Ngo atu.”
3 Quando abriu o segundo selo, ouvi o segundo ser vivente dizendo: Vem!
4 Na oso te muni ore tente ke lelemalaga. Ba keke tunge ngatangng ta i e tarapai nga oso laeala ta i ravungpatali ka momongkinung nga reke momo nga mogalo e ngape, ta baina ri ngeke palivalimate rea. Ba keke tunge resalla e bollau a mataname ka ri lua te i.
4 E saiu outro cavalo, vermelho; e ao seu cavaleiro, foi-lhe dado tirar a paz da terra para que os homens se matassem uns aos outros; também lhe foi dada uma grande espada.
5 Ba ka inae Sipsip Goekia maelale maengapita a mologi, na iau ka longe na mologi nga oru tugulu nginngina reke mauli ine role roma, “Ngo atu.” Na iau ka kela lagamuga nge iau, na ka kele oso e saisainga. Ba i e tarapai nga oso laeala ke kamopite oru e nga kelange kaningme maenang ngareanganame.
5 Quando abriu o terceiro selo, ouvi o terceiro ser vivente dizendo: Vem! Então, vi, e eis um cavalo preto e o seu cavaleiro com uma balança na mão.
6 Na iau ka longe oru a maina ma agau kalingngana ine lele ngaliua nga oru tugulu nginngina reke mauli, ba ke role roma, “Kuru a ragau ke rarave ka kae kena ke la kolinge uit isura mana. Ba kuru a ragau ke rarave ka kae kena ke la kolinge bali isura mana. Ava sano ngo baisoalia saulang ba uain.”
6 E ouvi uma como que voz no meio dos quatro seres viventes dizendo: Uma medida de trigo por um denário; três medidas de cevada por um denário; e não danifiques o azeite e o vinho.
7 Ba ka inae Sipsip Goekia maelale maengapita a tugulu, na iau ka longe na tugulu nga oru tugulu nginngina reke mauli ine role roma, “Ngo atu.”
7 Quando o Cordeiro abriu o quarto selo, ouvi a voz do quarto ser vivente dizendo: Vem!
8 Na iau ka kela lagamuga nge iau, na ka kele oso e ngango. Ba i e tarapai nga oso laeala ka giana nge Mateng. Ba te oreke patoe ka Malle Nga Reke Mate E Momo Ngape Bavakena ke lola kokoro kurumea. Ba keke tunge gingginga te ri pana lua ta ri kalingpalange ragau re nga mogalo laekia e ngape ta rina tugulu, ta baina ngeke balipune ragau reke momo nga ina kena nga ina tugulu nginngina ka resallame, ba ka osangana, ba ka soaling matantana, ba ka posi ra pinolo matantana reke momo nga mogalo laekia e ngape.
8 E olhei, e eis um cavalo amarelo e o seu cavaleiro, sendo este chamado Morte; e o Inferno o estava seguindo, e foi-lhes dada autoridade sobre a quarta parte da terra para matar à espada, pela fome, com a mortandade e por meio das feras da terra.
9 Ba ka inae Sipsip Goekia maelale maengapita a lima, na iau ka kele ragau reke mate pala kannureame ngape nga altara e momo nga inaeala. Ka ri ra ragau ra ri ke sapunu rea pala kurumea loangakurume ngareangana ka pangamologa ae Nutu kanna, ba kurumea turungpota ngareangana ka lopatokona ae ri te i.
9 Quando ele abriu o quinto selo, vi, debaixo do altar, as almas daqueles que tinham sido mortos por causa da palavra de Deus e por causa do testemunho que sustentavam.
10 Na ra nginngina reke momo ngape nga altara keke kiu kaligi roma, “One Avolau o tupu ba ka kaomannmannangana kone, ko momalle taru tale? Ragau reke momo nga mogalo e ngape keke kelingia totomangng. Minmina na ngo kalinana rea ba ngo tunge alang te ri.”
10 Clamaram em grande voz, dizendo: Até quando, ó Soberano Senhor, santo e verdadeiro, não julgas, nem vingas o nosso sangue dos que habitam sobre a terra?
11 Nae Nutu ke tunge lungapage re ngapotu onreke kavauvaunga ta kenakena nge ri. Ba ke role kerea ta ri ngeke momokala isurangana, ta nge lele nga ina ragau ngeke rongo ka balingpunu ngareangana ka palu muni nga kumangngkena rae ri ra kolingarea memena ngallo nge Karais ma ineke balipunu rea pala.
11 Então, a cada um deles foi dada uma vestidura branca, e lhes disseram que repousassem ainda por pouco tempo, até que também se completasse o número dos seus conservos e seus irmãos que iam ser mortos como igualmente eles foram.
12 Na iau ae Ion ka kele inae Sipsip Goekia maelale maengapita a lima ba kena, na oru giongana tane bollau ke lele. Ba kae matana ke kampiliu na ke lele saisainga ma lungapaga e nga lotaningngana eke kuma kia ka posi bulvunna e saisainga. Ba inna rolungana ke kampiliu, na ke lele tente ma toto.
12 Vi quando o Cordeiro abriu o sexto selo, e sobreveio grande terremoto. O sol se tornou negro como saco de crina, a lua toda, como sangue,
13 Ba mata reke momo ngailu nga tava keke pupu lagape ta mogalo. Ba pungareangana ka tongana kena ma ina bovole e bollau nge isomatage bega a pik kaligi, na kanna reke mata ngeke pupupisigi lagape.
13 as estrelas do céu caíram pela terra, como a figueira, quando abalada por vento forte, deixa cair os seus figos verdes,
14 Na tava ke agatapu basema lau ineke lulupite. Ba kapangngme kinung ba nutame keke kapatali nga mallereame.
14 e o céu recolheu-se como um pergaminho quando se enrola. Então, todos os montes e ilhas foram movidos do seu lugar.
15 Na kelangpatali re nga mogalo laekia e ngape, ba ragau ravollalaukerea memena, ba ra balingkana kelangpatali rae ri, ba ra kilipukana, ba ragau ra giarea reke bollalau, ba ra kumangngatulu kinung ra ragau kanrea, ba ragau kinung ra sana ri ra kumangngatulu, ri kinung keke ko ngallo nga bavengeme ba ngaliua nga lollo reke momo nga kapangngme.
15 Os reis da terra, os grandes, os comandantes, os ricos, os poderosos e todo escravo e todo livre se esconderam nas cavernas e nos penhascos dos montes
16 Ba keke kikiu ta kapangng ba lollo nginngina roma, “Ngaka pupai nge mangng, na ngaka pako mangng nga i e tarapai nga tarang e kapunu raguna, ba nga Sipsip Goekia iukiangana.
16 e disseram aos montes e aos rochedos: Caí sobre nós e escondei-nos da face daquele que se assenta no trono e da ira do Cordeiro,
17 Ta kae e bollau e nga iukereangana ke lele, ba tai ka kana ka gingginga ta i meisingginggingkale iukereangana?”
17 porque chegou o grande Dia da ira deles; e quem é que pode suster-se?
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.