Lucas 14
INTATA ȽE'ȽIJEI (MCA) vs ARIB
1 Qa ƚunye'jkii iye pa'aj pa' Jesús in uyifi pe' ƚetsi' pa' ewi'ƚ pekhewe' tenek'enhe'yij pe' fariseol, qe qa' neteki'ƚju' pa' neƚuji' witwapiihijii pa'aj (sábado). Qa pekhewe'en qa aje'eƚ nite' nitalket'ij pa'aj in yejeƚijkii pa'qu' ƚeqfenyeje' ƚewek pa' Jesús.
1 Tendo Jesus entrado, num sábado, em casa de um dos chefes dos fariseus para comer pão, eles o estavam observando.
2 Hik pakha' i'ni' pa'aj, ƚ'ejuyi'jii pa' Jesús, pa' ewi'ƚ jukhew wanqaats'e' qhofqhofi'k'i pa' ƚ'ajik'i.
2 Achava-se ali diante dele certo homem hidrópico.
3 Pa' Jesús qa nifaakan pa'aj pekhewe' i'nq'ijatshenij ke' Moisés ƚe'lijei qa pe' fariseol iye: —¿Me ƚenexke'ej qu' netiƚinhetii pa'qu' nanqaats'etax pa'qu' neƚuyeji' in witwapiihijii (sábado)? ¿Me i'nƚi'i qu' nite' ƚene'xkeyi'ij?—
3 E Jesus, tomando a palavra, falou aos doutores da lei e aos fariseus, e perguntou: É lícito curar no sábado, ou não?
4 Qa pekhewe'en qa hamƚe iyete' pa'aj. Qa t'eku'mets pa'aj pa' wanqaats'e', ma' qa yiƚin pa'aj qa yit'ijets qu' nak.
4 Eles, porém, ficaram calados. E Jesus, pegando no homem, o curou, e o despediu.
5 Pa' Jesús qa yit'ijets iye pa'aj pe' fariseol: —¿Pa'n ƚii ekheweli'ƚ pa'qu' nanamik'iju' pe'qu' witijkiye' pa'qu' ƚa'se', i'nƚi'i qu' ƚoqokoyoyiwoye' wakka pa'qu' neƚuyeji' in mexe witwapiihijii, qa' nite' nentsine'pha'm aje'eƚ?—
5 Então lhes perguntou: Qual de vós, se lhe cair num poço um filho, ou um boi, não o tirará logo, mesmo em dia de sábado?
6 Qa nite'ƚe weju'ƚiju'ƚ pekhewe'en qu' nekuƚik'i aka'an.
6 A isto nada puderam responder.
7 Pa' Jesús in yi'wenij pa'aj pekhewe' wit'iyinhei in yejeƚji' qa i'niju'kii pe' ƚetsetitits ne' qitsji' pa' mesa'ajup, ma' qa yit'ijets pa'aj aka' ewi'ƚ yejeyumtshenijupi':
7 Ao notar como os convidados escolhiam os primeiros lugares, propôs-lhes esta parábola:
8 —Qu' nana'l pa'qu' niyinij'ejupi' pa'qu' ƚe'wis neƚuye' witiwhe'yejiye', hasu'uj ni'iju' pa'qu' ƚetset'e pa'qu' qiye'ji', qe q'ax iye pakha'an qu' net'eqe'mets iye pakhape' iye qu' les nat'an epji' qu' qiye'ji'.
8 Quando por alguém fores convidado às bodas, não te reclines no primeiro lugar; não aconteça que esteja convidado outro mais digno do que tu;
9 Qa pa' iyini'ƚ ei qa' nenek ei qa' nit'ij ewets: “Ƚisij qu' na'ni'ju' nakha' ƚa'niju' hane'en.” Ma' qa' ijayik'ui qi qu' mewepinkii qu' ni'iju' pa'qu' netweifik'i.
9 e vindo o que te convidou a ti e a ele, te diga: Dá o lugar a este; e então, com vergonha, tenhas de tomar o último lugar.
10 Les ƚe'wis yijat'ij qu' e'niyinhei, qa' ni'iju' pa'qu' netweifik'i. Hats'inha qu' nanam pakha' qu' niyin'ei qa' nit'ij ewets: “Waika', eniipha'm les ente'nijai teje'm yijat'ij.” Ma' qa' hayitse' yijat'ij qu' newqinhetji' week pekhewe' i'nijupju'kii pa' mesa.
10 Mas, quando fores convidado, vai e reclina-te no último lugar, para que, quando vier o que te convidou, te diga: Amigo, sobe mais para cima. Então terás honra diante de todos os que estiverem contigo à mesa.
11 Qe pakha' qu' ƚakha' ye'ƚetax ƚete'm qu' neniwqinhetƚetaxji', qa' hik pakha'ye' qu' newepinkii qu' nite' netiwqinheti'ye'ji'. Qa pakha'ƚe qu' nite' neniwqinhete'ji' qa' hik pakha'ye' yijat'ij qu' netiwqinhetii.—
11 Porque todo o que a si mesmo se exaltar será humilhado, e aquele que a si mesmo se humilhar será exaltado.
12 Pa' Jesús qa yit'ijets iye pa'aj pakha' iyinii: —Qu' aqsiijkii pa'qu' etuj in neƚu'uj, i'nƚi'i qu' naja'xi'ij, qa' hasu'uj iyinii pe'qu' ejuwaikale', hasu'uj iye iyinii pe'qu' ejefetsi'ija qa hasu'uj iye iyinii pe'qu' e'metitsi'im yiwq'axin wekwek qe enewe'en q'ax qu' natqa'tjai ej qu' niyin eyek, ma' qa hats aja'ƚi'ij in neƚis.
12 Disse também ao que o havia convidado: Quando deres um jantar, ou uma ceia, não convides teus amigos, nem teus irmãos, nem teus parentes, nem os vizinhos ricos, para que não suceda que também eles te tornem a convidar, e te seja isso retribuído.
13 Qu' aqsiijkii ƚe'wis neƚuye' qa' les ƚe'wis yijat'ij qu' iyinii pekhewe' qu' if'iljetsitse', pekhewe' qu' uƚ'etse' ƚewek, pe'qu' onqokitse' qa pe'qu' puk'aletse' iye.
13 Mas quando deres um banquete, convida os pobres, os aleijados, os mancos e os cegos;
14 Ma' qa' qiye' yijat'ij qu' e'ƚe'wisi'imkii, qe pekhewe'en ham pa'qu' najaninij. Qa akha' qa' nana'l hatse' pa'qu' aja'ye' qu' iƚiye'tax iye kekhewe' yatsathen.—
14 e serás bem-aventurado; porque eles não têm com que te retribuir; pois retribuído te será na ressurreição dos justos.
15 In yepi'ye' ek'i aka'an pa' ewi'ƚ pekhewe' i'nijup pa' mesa, pakha'an qa yit'ijets pa' Jesús: —Ƚe'wisi'mkii week pa'qu' na'nij ji'teje'm pakha' qi witkujii hatse' pa' tenek'enhe'yi' pa' Dios.—
15 Ao ouvir isso um dos que estavam com ele à mesa, disse-lhe: Bem-aventurado aquele que comer pão no reino de Deus.
16 Qa pakha'ƚe Jesús qa yit'ijets pa'aj pakha'an: —Ewi'ƚ pa' jukhew yaqsiijkii qu' qi qu' netekju', qa olots pe' iyinii.
16 Jesus, porém, lhe disse: Certo homem dava uma grande ceia, e convidou a muitos.
17 Qa in yamets pe' hora qu' netekju', qa yukin pa' ƚeqejkunenek qu' niyaji'ik'i pe' hats jutsiqets qu' ƚekufetse': “Yapete' eneki'ƚ. Hats yijat'ets he' aqatsi'ƚ.”
17 E à hora da ceia mandou o seu servo dizer aos convidados: vinde, porque tudo já está preparado.
18 Qa weekƚe ƚunyejei pekhewe'en in welku't iju'ƚkii. Pa' yojohontax pa'aj qa yit'ij: “Peyijaat'ij, hanee'ij hayaqha'yets pa' ewi'ƚ sehe' qa' hejeƚ eku'nii qe nite' ƚeke' qu'nte' hi'wene'. Qa k'iyinij ewets qu' hasu'uj utenij wat'ij.”
18 Mas todos à uma começaram a escusar-se. Disse-lhe o primeiro: Comprei um campo, e preciso ir vê-lo; rogo-te que me dês por escusado.
19 Qa pakhap qa yit'ijek: “Peyijaat'ij, i'nk'aa'ija hayaqha'yets he' week inyaqsii (10) wakka koyoyoyiwots, Qa' mexe eku'n qu' hijaajin. Qa k'iyinij ewets qu' hasu'uj utenij wat'ij.”
19 Outro disse: Comprei cinco juntas de bois, e vou experimentá-los; rogo-te que me dês por escusado.
20 Qa pakhap iye qa yit'ijek: “Peyijaat'ij, i'nk'aa'ija naxijik'i in heyewhe'yei qa nite' ƚeke' qu' henek.”
20 Ainda outro disse: Casei-me e portanto não posso ir.
21 Qa pa' witqejkunenek qa wapilii pa' ƚaqa patun qa week nifeli'm ekewe'en. Ma' qa pa' patun qa qi in nayu'kii, qa yit'ijets pa' ƚeqejkunenek: “If'elitik'i qu' ma'atsfik'i ne' wit'ikheijei ha'ne witsetji' qa' eqe'mets pe' if'iljetsits, pe' uƚ'ets ƚewek, pe' puk'alets qa pekhewe' iye onqokits.”
21 Voltou o servo e contou tudo isto a seu senhor: Então o dono da casa, indignado, disse a seu servo: Sai depressa para as ruas e becos da cidade e traze aqui os pobres, os aleijados, os cegos e os coxos.
22 Ma' qa nam iye pa' witqejkunenek qa yit'ijets pa' ƚaqa patun: “Yatsat'axyij, hats week haqsi'jijkii ka' hats ƚit'ij yiwets qa menjiit qi ha'ne ham i'ni'i'.”
22 Depois disse o servo: Senhor, feito está como o ordenaste, e ainda há lugar.
23 Ma' qa pa' patun qa yit'ijets pa' ƚeqejkunenek: “Yape, ma iye qa ma'ak'i ne' i'nfik'i ne' qits wit'ikheijei qa ne' wit'ikheijei ƚelits iye qa' eqe'mets pa'qu' i'wen qa' enka'x met iye, hats'inha qa' notpo'oj ene' yitsi'.
23 Respondeu o senhor ao servo: Sai pelos caminhos e valados, e obriga-os a entrar, para que a minha casa se encha.
24 Qe yijaa'ija aka' hit'iƚij ewets in nite' ewii'ƚe' hekhewe' jukhew k'iyintaxii qu' ƚeke'ye' qu' nijaajin ha'ne qu' netnekui.”—
24 Pois eu vos digo que nenhum daqueles homens que foram convidados provará a minha ceia.
25 Olootsija pa'aj pe' nijayanik'i pa' Jesús, ma' qa tetwek'elaxiju'ƚ pa'aj qa yit'ij:
25 Ora, iam com ele grandes multidões; e, voltando-se, disse-lhes:
26 —Qu' nana'l pa'qu' ewi'ƚe' qu' nisu'un qu' natsjayan, qa qu' nite' les qiyi'ija qu' netsu'un qa' namitfik'i qu' nisu'unija pa'qu' ƚatataye' qa ƚenene iye, qa pe'qu' ƚewhe'ye'ye' qa ƚelitse' iye, qa pe'qu' ƚamatsitse' qa ƚek'injats iye, qa ƚekutii qa ƚek'injai iye qa ƚakha' iye pa' ƚiƚa'x qu' namitfik'i wiikfik'i qu' nisu'un, qa' nite' ƚeke'ye' qu' yijatshenek'i'ij.
26 Se alguém vier a mim, e não aborrecer a pai e mãe, a mulher e filhos, a irmãos e irmãs, e ainda também à própria vida, não pode ser meu discípulo.
27 Qa pa'qu' nite' net'ekumi'i pe'qu' ƚeqe cruze' qa' natsjayantax, nite' ƚeke'ye' qu' yijatshenek'i'ij.
27 Quem não leva a sua cruz e não me segue, não pode ser meu discípulo.
28 Qe, ¿pa'n ƚii ekheweli'ƚ pa'qu' qu' nisu'un qu' naqsiijkii pe'qu' ewi'ƚ qaaxaye'pha'm wititsi' (torre), qu' nite' nojoye' qu' na'n eku'nijju' qu' nejeyumtshenji' pa'qu' uja'xe' pe'qu' nanaxi', hats'inha qu' nenikfe'lets me weju'ƚij pe' ƚaq'astai qu' nijat'ax?
28 Pois qual de vós, querendo edificar uma torre, não se senta primeiro a calcular as despesas, para ver se tem com que a acabar?
29 Qu' naf'aliƚi'ij qu' nitsupintaxju' pe'qu' ƚetku'ye' qa nite' nijat'axe' qe nite' weju'ƚij pe'qu' ƚ'astaye', ma' qa week pe'qu' niwenji'ij qa' nawitjijiijikii ƚe'lijei.
29 Para não acontecer que, depois de haver posto os alicerces, e não a podendo acabar, todos os que a virem comecem a zombar dele,
30 Qa' nit'ijju': “Ha'ne jukhew in yitsupintaxju' ne' wititsi' qa nite'ƚe yaqhat'axij.”
30 dizendo: Este homem começou a edificar e não pode acabar.
31 I'nƚi'i pa'qu' ewi'ƚ wittataye' qu' nanwatlanheyu'uƚ pakhape' iye wittataye' ¿me nite' yojo iye qu' mexe na'n eku'nijju' qu' nijamti eku'nijupkii pe' diez mil (10.000) oq'opheƚinetsilets me les qu' t'unitse' qu' nat'anipji' pe' veinte mil (20.000) oq'opheƚinetsilets ƚelits pakha' t'ejuyiju'ƚ?
31 Ou qual é o rei que, indo entrar em guerra contra outro rei, não se senta primeiro a consultar se com dez mil pode sair ao encontro do que vem contra ele com vinte mil?
32 Qa qu' nite'ƚe ƚeke'ye' qu' net'ejuyiju'ƚ, qa pa' wittata in mexe toxiju'ƚ ma' qa' nukiniju'ƚ aje'eƚ pe'qu' ƚeqejkunenheye' qu' niyinijets pa'qu' nisu'un qa' week netisij hats'inha qu' ƚe'sitsi'iƚ wetju'ƚ.
32 No caso contrário, enquanto o outro ainda está longe, manda embaixadores, e pede condições de paz.
33 Hik aka' ƚunye'j, pa'qu' ƚunye'je'ƚe ekheweli'ƚ qu' nite' weeke' qu' niwu'm pe'qu' nana'li'm, qa nite' ƚeke' qu' yijatshenek'i'ij.
33 Assim, pois, todo aquele dentre vós que não renuncia a tudo quanto possui, não pode ser meu discípulo.
34 Qe na'aj witlepinek ƚe'wistax. Qa qu'nte' ek'eme'ye'ji', ¿pa'n qu' ƚunye'je' qu' ƚeke'ye' qu' newetk'emetji' iye?
34 Bom é o sal; mas se o sal se tornar insípido, com que se há de restaurar-lhe o sabor?
35 Ham weju'ƚi'ij, nite' weju'ƚij iye ha'ne sehe' epji', qa nite' weju'ƚij iye na'aj yi'sinhetji' sehe' (abono), qa' netwu'mhitiiƚefik'i. Pakha' qu' nana'l ƚekfiye' qa' nepiye'ek'iha aka'an.—
35 Não presta nem para terra, nem para adubo; lançam-no fora. Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.