Atos 27

INTATA ȽE'ȽIJEI (MCA) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Ma' qa in hats week yit'ijju' qu' yape ha'ni'ƚji' ke' tokoyei qu' natsami'ƚii pa' Italia, ha' Pablo qa hekhewep wit'opheƚii qa testi'yij ha' ewi'ƚ centurión ƚii Julio, ta'ƚets hekhewe' ewi'ƚ tup'uje'm oq'opheƚinetsilets ƚiyinyejei Augusta.
1 Quando foi decidido que navegássemos para a Itália, entregaram Paulo e alguns outros presos a um centurião chamado Júlio, da Coorte Imperial.
2 Ma' qa ha'ni'ƚji' ke' tokoyei ta'ƚii hakha' witset ƚii Adramitio hats nikheyu' qu' namik'i iye pe' witsetits ƚekuwelii ha' sehe' Asia. Qa haki'ƚkii yijts'e'eƚkii iye ha' Aristarco Tesalónica ƚeiƚe', Macedonia ƚeqe sehe'.
2 Embarcando num navio adramitino, que estava de partida para costear a Ásia, fizemo-nos ao mar, indo conosco Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Qa kakhap neƚukii qa tsami'ƚets ha' witset Sidón. Ha' Julio qa teik'uneyi'm ha' Pablo qa yiwejinƚe qu' nakii he' ƚejuwaikal qa' nejeƚ eku'nets.
3 No dia seguinte, chegamos a Sidom, e Júlio, tratando Paulo com humanidade, permitiu-lhe ir ver os amigos e obter assistência.
4 Ma' qa haki'ƚik'ui iye hakha' witset qa ha'yani'ƚipji' ha' sehe' Chipre haki'ƚiipha'm hakhap ƚ'anu'ui hakha' sehe', qe nite' ƚeke' qu' haki'ƚiju'ƚ ka' t'unik'i.
4 Partindo dali, navegamos sob a proteção de Chipre, por serem contrários os ventos;
5 In hats haki'ƚji'ha ha' ƚeqewuk'uji' ha' qi iweli' qa hatsa'theni'ƚji' he' sehel Cilicia qa Panfilia, qa tsami'ƚets ha' witset Mira, ha' sehe' ƚii Licia.
5 e, tendo atravessado o mar ao longo da Cilícia e Panfília, chegamos a Mirra, na Lícia.
6 Qa hik hakha'a' qa yi'weni' iye ha' centurión ke' ewi'ƚ tokoyei ta'ƚiyek pa' witset Alejandría qu' namii pa' Italia, qa hikke' qa tsinhini'ƚji'ju' iye.
6 Achando ali o centurião um navio de Alexandria, que estava de partida para a Itália, nele nos fez embarcar.
7 In hats olots ke' neƚuts in ye'juu'fƚi'iƚ in haki'ƚkii, qa hats qi in jutsitax in tsami'ƚets hakha' yatsathenji' ha' witset Gnido, qe ka' t'unik'i hats nite' ƚeke' in he'yejuitaxi'ƚiju'ƚ, ma' qa hapiliƚiiju' ha' ƚ'anu'ui ha' ƚ'isƚa'wet Creta, qa hatsa'theni'ƚji' in heneki'ƚijup ha' witset ƚii Salmón.
7 Navegando vagarosamente muitos dias e tendo chegado com dificuldade defronte de Cnido, não nos sendo permitido prosseguir, por causa do vento contrário, navegamos sob a proteção de Creta, na altura de Salmona.
8 Qa heneki'ƚij ƚekuwe' qi in iwe'me't ka' t'unik'i, qa tsami'ƚets ha' ewi'ƚ witq'otkinhewetik'uyi' ke' tokoyei ƚii Buenos Puertos qa ipƚutaxiipha'm pa' witset'ija ƚii Lasea.
8 Costeando-a, penosamente, chegamos a um lugar chamado Bons Portos, perto do qual estava a cidade de Laseia.
9 Ma' qa in hats olots ke' neƚuts in hijalki'si'ƚ, qa hats yamets ka' ƚahats'ij in nite' ƚeke' qu' nijalkis pe'qu' toko'yeye, qe jutsiqaxij in hats naxijik'i kekhewe' neƚutsji' nite' tekji' ne' judiol. Qa hik ta'ƚijupi' ha' Pablo in nifeltaxi'm,
9 Depois de muito tempo, tendo-se tornado a navegação perigosa, e já passado o tempo do Dia do Jejum, admoestava-os Paulo,
10 qa yit'ijets: —Jukhew, yakha' tsikfe'lets in hats iftsax qu' jitajalki's qa iftsaxets qu' week jinaqamij, nite' uja'xƚe ene' inqatai qa ene' tokoyei iye, qe pe' iniƚii iye.—
10 dizendo-lhes: Senhores, vejo que a viagem vai ser trabalhosa, com dano e muito prejuízo, não só da carga e do navio, mas também da nossa vida.
11 Qa hakha'ƚe centurión qa les tek'enik'i ka' yit'ij hakha' yithayiki ke' tokoyei qa' hakha' iye yatsat'axij ke' tokoyei, qa kakha'ƚe yit'ij ha' Pablo qa' nite' tek'enik'i.
11 Mas o centurião dava mais crédito ao piloto e ao mestre do navio do que ao que Paulo dizia.
12 Qa in ƚunye'jek in iwe'me't iye qu' ya'maneye'taxi'ƚi' hakha'an kakha' lo'pji', ma' qa yaqaamij qu' weeke' in yit'ijju' qu' les ƚe'wise' qu' haki'ƚik'ui hakha'an, qa' hijaajini'ƚ yijat'ij qu' natsami'ƚii ha' witset Fenice, hikha' wit'atsji'ƚi'wetpha'm iye ha' sehe' Creta qa ewi'ƚƚe in jite'wenii ha' qi iweli' hakha' ima'xii qa ha' tefeji', ma' qekha hikha' ya'maneye'taxi'ƚi' yijat'ij kakha' lo'pji'.
12 Não sendo o porto próprio para invernar, a maioria deles era de opinião que partissem dali, para ver se podiam chegar a Fenice e aí passar o inverno, visto ser um porto de Creta, o qual olhava para o nordeste e para o sudeste.
13 Ma' qa namƚek ka' leseesik'i t'unik'i, qa hats yumti'ija qu' ƚunye'je' kakha' hats yumtitax qu' ƚunye'je'kii, qa nit'ijpha'mkii he' ƚeqe tseyemits ke' tokoyei qa heneki'ƚij ipƚu'uiteje'm ha' ƚekuwe' ha' Creta.
13 Soprando brandamente o vento sul, e pensando eles ter alcançado o que desejavam, levantaram âncora e foram costeando mais de perto a ilha de Creta.
14 Qa suujƚe tu'u qa yapeƚek qa nam ka' qi t'unijik'i (huracán) ta'ƚets ha' sehe', qa ƚii kakha' qi t'unijik'i Euroclidón.
14 Entretanto, não muito depois, desencadeou-se, do lado da ilha, um tufão de vento, chamado Euroaquilão;
15 Ka' t'unik'i in hats yeqsilanje'mkii ke' tokoyei qa hats ham pa'qu' haqsi'jtaxi'ƚijkii qu' ƚeke'ye' qu' net'ejuyiju'ƚ ka' t'unijik'i. Ma' qa hats hetwejinƚi'iƚij qu' netswu'mƚi'iƚji' pa'qu' netswu'mi'ƚji'.
15 e, sendo o navio arrastado com violência, sem poder resistir ao vento, cessamos a manobra e nos fomos deixando levar.
16 Qa in tsiwumiƚiiju' ha' ƚ'anu'ui ha' ƚ'isƚa'wet ƚa's ƚii Clauda, qa qi in heyithayi'yi'ƚ in hentsini'ƚets ke' witinhitjii ƚasi' ke' tokoyei qa heni'ƚji'ju'.
16 Passando sob a proteção de uma ilhota chamada Cauda, a custo conseguimos recolher o bote;
17 Qa in hats yaqhat'etsij in yenji'ju', qa yisifinijipji' iye ke' niihai ke' tokoyei qa'nte' niwjaf'iteje'm. Ma' qa in hats nijiwe'yets iye qu' namii qa' net'unijji' ha' qi isa'x ƚii Sirte, qa yiwu'miiju' ha' ƚoqoqhoolo ke' tokoyei (ancla flotante) ma' qa juufƚe ke' tokoyei qa yiwejinƚi'ij iye pa'qu' neka'xe'ƚeji' ka' t'unik'i.
17 e, levantando este, usaram de todos os meios para cingir o navio, e, temendo que dessem na Sirte, arriaram os aparelhos, e foram ao léu.
18 Qa kakhap neƚukii, in hats qi in tseqsilani'ƚje'mkii ha' qi iweli' qe ta'ƚets ka' qi t'unik'i, ma' qa hik aka'aj yiwu'miiju'kii ke' uja'x ƚaqatai ke' tokoyei.
18 Açoitados severamente pela tormenta, no dia seguinte, já aliviavam o navio.
19 Qa in hats wetshetk'ewi'ƚ ke' neƚuts, qa nat'a'ak'i kekhewe' ƚewekwekitstax qa nite'ƚe natkin ke' tokoyei, qa yiwu'mji'ju'kii ha' iweli'.
19 E, ao terceiro dia, nós mesmos, com as próprias mãos, lançamos ao mar a armação do navio.
20 Qa in ƚunye'jek in hats olots ke' neƚuts in nite' laxa'ai ke' junu' qa he' footekii iye, qa qi iye in tseqsilani'ƚje'mkii ka' qi t'unik'i, ma' qa hats humti'iƚ qu' nite' yi'ƚiyi'iƚ.
20 E, não aparecendo, havia já alguns dias, nem sol nem estrelas, caindo sobre nós grande tempestade, dissipou-se, afinal, toda a esperança de salvamento.
21 In hats olots ke' neƚuts in ham hetuji'iƚ, ha' Pablo qa ts'ap'aji'ju' ƚeqewuk'u hekhewe'en, qa yit'ij: —Jukhew, les ƚe'wistax qu' ek'eni'ƚ yiwets in hi'ttaxijets qu' hasu'uj jinak eku'uk'ui ha' Creta. Qa aka'an qek ƚunye'je' ma' qekha hamtax ƚunye'je'kii ene' tokoyei qekha hamtax iye jinaqami'ij ke' wekwek.
21 Havendo todos estado muito tempo sem comer, Paulo, pondo-se em pé no meio deles, disse: Senhores, na verdade, era preciso terem-me atendido e não partir de Creta, para evitar este dano e perda.
22 Qa ha'neƚi'ij qa k'akakƚiniƚij qu' hasu'uj e'muju'mmi'iƚets, qe ham ƚek wa'me' ekheweli'ƚ, qe ewi'ƚƚe yijat'ij ene' tokoyei qu' uƚ'axe'ju'.
22 Mas, já agora, vos aconselho bom ânimo, porque nenhuma vida se perderá de entre vós, mas somente o navio.
23 Qe ha'ne naja'xji' tsap'ayijup ha' ewi'ƚ ƚaqa ángel pa' Dios, hikpa' yatsat'axyipji' qa hikpa' iye he'yithayi'yi'm,
23 Porque, esta mesma noite, um anjo de Deus, de quem eu sou e a quem sirvo, esteve comigo,
24 qa yit'ij yiwets: “Hasu'uj e'nijiwei Pablo, qe les ƚe'wis qu' amii hatse' ha' wittata César. Na' Dios hats t'eku'mij eju'ƚ qu' ham nawa'me' week ene' enhifetsji' ene' tokoyei.”
24 dizendo: Paulo, não temas! É preciso que compareças perante César, e eis que Deus, por sua graça, te deu todos quantos navegam contigo.
25 Qa hik ta'ƚijupi' qu' hasu'uj itawje'metetsi'iƚ jukhew, qe yakha' nite' heqeku'uj pa' Dios, qu' hik kakhaayi'ij qu' ƚunye'je'kii kakha' hats wenit'ij yiwets.
25 Portanto, senhores, tende bom ânimo! Pois eu confio em Deus que sucederá do modo por que me foi dito.
26 Qa lesƚe ƚe'wis qu' jinamets pa'qu' ƚ'isƚawet'e.—
26 Porém é necessário que vamos dar a uma ilha.
27 Qa in hats yamets kakha' naja'xji' uja'x catorce (14) in mexe pekhel tsiwu'miƚji'kii ka' qi t'unijik'i hakha' qi iweli'ji' ƚii Adriático, qa hik kakha' ka' naja'xji' in hats ƚeqewuk'uji' naja'x, he' marinero qa hats yumti qu' hats ye'metitsi'iƚi'm pa'qu' sehe'ye'.
27 Quando chegou a décima quarta noite, sendo nós batidos de um lado para outro no mar Adriático, por volta da meia-noite, pressentiram os marinheiros que se aproximavam de alguma terra.
28 Qa yiwu'miiju' ha' ƚeqjeyumtshela'x qa yi'wen ka' ƚ'akapƚuju' in treinta y seis (36) metroju'. Qa mexe notki'ets in mexe ik iye, ma' qa ewi'ƚij iye in yiwu'miiju' qa yi'wen iye ka' ƚ'akapƚuju' in hats veintisiete (27) metroju'.
28 E, lançando o prumo, acharam vinte braças; passando um pouco mais adiante, tornando a lançar o prumo, acharam quinze braças.
29 Qa hik ta'ƚijupi' in nijiwe'yets qu' he'yefeyi'ƚ ji'teje'm pe'qu' utele', ma' qa yiwu'miiju' ke' ikwetju'ƚ (4) ƚeqe tseyemits ƚetsi'jii ke' tokoyei qa hats itaqsuntaxets qu' ne'neƚukii.
29 E, receosos de que fôssemos atirados contra lugares rochosos, lançaram da popa quatro âncoras e oravam para que rompesse o dia.
30 Qa he' marinero nilithiyu'taxik'ui ke' tokoyei qa yilithintaxiiju' ke' witinhitjii, qa yaqanƚekii in yittaxijju' qu' nenii ƚapa's pe'qu' ƚeqetseyemitse ke' tokoyei.
30 Procurando os marinheiros fugir do navio, e, tendo arriado o bote no mar, a pretexto de que estavam para largar âncoras da proa,
31 Ha' Pablo qa yit'ijets ha' centurión qa hekhewe' iye oq'opheƚinetsilets: —Enewe'en qu' nite' amaneye'ji' ene' tokoyei, ekheweli'ƚ nite' ƚeke' qu' i'ƚiyi'iƚ.—
31 disse Paulo ao centurião e aos soldados: Se estes não permanecerem a bordo, vós não podereis salvar-vos.
32 Ma' qa he' oq'opheƚinetsilets qa yisa'xik'i ke' ƚeniihai ke' witinhitjii ƚasi' ma' qa yiwejinƚe qu' niwu'mƚe.
32 Então, os soldados cortaram os cabos do bote e o deixaram afastar-se.
33 Qa in hats k'esik'i qu' ne'neƚukii, ha' Pablo qa yit'ijets qu' les ƚe'wise' qu' netekju' hekhewe'en, qa yit'ij: —Hats catorce (14) ke' neƚutsik'i, in ƚonotki'iƚkii, in nite' ƚ'eki'ƚju', ham pa'qu' etuji'ƚ.
33 Enquanto amanhecia, Paulo rogava a todos que se alimentassem, dizendo: Hoje, é o décimo quarto dia em que, esperando, estais sem comer, nada tendo provado.
34 Qa hik ta'ƚijupi' qu' hit'iƚij ewets qu' eki'ƚju', qe les ƚe'wis qu' eki'ƚju' hats'inha qu' i'ƚiyi'iƚ qu' nana'li'ƚ e'm pe'qu' et'unhaxitsi'iƚ, qe nite' ewii'ƚe' ne' ewkujitsi'ƚ pa'qu' hami'iikii.—
34 Eu vos rogo que comais alguma coisa; porque disto depende a vossa segurança; pois nenhum de vós perderá nem mesmo um fio de cabelo.
35 In hats yit'ij aka'an, ha' Pablo qa t'eku'mi' ka' pan qa yit'ijetspha'm ƚe'wisij pa' Dios qa week yi'wenij. Ma' qa yapk'asitje'm qa tuj.
35 Tendo dito isto, tomando um pão, deu graças a Deus na presença de todos e, depois de o partir, começou a comer.
36 Ma' qa week, hats yi'sinhetik'i ƚ'ajits, qa tekju' ek iye.
36 Todos cobraram ânimo e se puseram também a comer.
37 Qa in yu'jaxi'ƚji' ke' tokoyei in ye'weeki'ƚ 276 he' jukhew.
37 Estávamos no navio duzentas e setenta e seis pessoas ao todo.
38 In hats yili'ijju' in tekju', qa yiwu'mji'ju'kii ha' iweli' ke' elhuyitetsji' trigo qe qa' les af'ayaye'ji' iye ke' tokoyei.
38 Refeitos com a comida, aliviaram o navio, lançando o trigo ao mar.
39 In hats nekpha'm ne' junu', qa nite' nikfe'lij ha' sehe'. Qa yi'wenƚi'ii ha' loofik'iteje'm ham uteli'i' qa yisu'un qu' nukinii ke' tokoyei hakha'an, qu' ƚeke'ye'.
39 Quando amanheceu, não reconheceram a terra, mas avistaram uma enseada, onde havia praia; então, consultaram entre si se não podiam encalhar ali o navio.
40 Ma' qa yisa'xik'i ke' ƚeqe tseyemits ke' tokoyei, qa yiwejinƚeji' ha' iweli', qa yiwapjahan he' ƚetsi'jii ƚanajkanetits ke' tokoyei, qa yenpha'm iye ha' ƚapa'sii ƚeqe k'eewe, ma' qa iktax qu' namiiteje'm ha' ƚotkoyek.
40 Levantando as âncoras, deixaram-no ir ao mar, largando também as amarras do leme; e, alçando a vela de proa ao vento, dirigiram-se para a praia.
41 Qa t'efeiƚe ji'teje'm pa' qipha'm isa'x in hats yamets hakha' iwoyitsi' wetju'ƚ he' iwelii ke' tokoyei qa t'unijji', yitjuu ji'teje'mha ka' ƚapa's qa hats nite' ƚeke' qu' nak. Qa ke'ƚe ƚetsi'jii qa niwqhaf'itju' in yeqsilanje'mkii ke' qitsik'i ƚeqe t'uyuyits ha' iweli'.
41 Dando, porém, num lugar onde duas correntes se encontravam, encalharam ali o navio; a proa encravou-se e ficou imóvel, mas a popa se abria pela violência do mar.
42 He' oq'opheƚinetsilets qa yisu'untax qu' nanlanju' he' wit'opheƚii qe nite' yisu'un pa'qu' nilat qu' nat'am.
42 O parecer dos soldados era que matassem os presos, para que nenhum deles, nadando, fugisse;
43 Qa yisu'unƚe hakha' centurión qu' niƚin ha' Pablo, ma' qa yaq'ayinij kakha' yisu'untax hekhewe'en. Qa yiyaji'ijji'ju' pekhewe' qu' niya'yij qu' nat'am qa nojo'oj qu' net'ilit'iiju'kii qa' nametsteje'm ha' sehe'.
43 mas o centurião, querendo salvar a Paulo, impediu-os de o fazer; e ordenou que os que soubessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 Qa yiyaji'ets iye hekhewep qu' nijayanik'iju' iye, qa uja'x he' i'nipji' ke' tabla ƚapk'asil qa hekhewep iye qa i'nipji'ek ke' ƚunyejeiƚe wetju'ƚ ƚewekwekits ke' tokoyeyi'k'i. Ma' qa hik aka' ƚunye'j in week iƚii in yametsteje'm ha' sehe'.
44 Quanto aos demais, que se salvassem, uns, em tábuas, e outros, em destroços do navio. E foi assim que todos se salvaram em terra.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.