Atos 27

mbu (MBU) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Cau yi dumǝna ama sǝm nǝ̀ kutio a waru-mur sǝm nǝ̀ ká a Italiya. Pǝlǝa à pa Bulǝs andǝ aɓea aɓwana mǝnana à kùria ka a bù Juliyos, ɓe soje mǝgulo amur ɓe nggǝsan mala asoje Roma, à tunǝia ama, <<Nggǝsan asoje mala Mǝtala Nzali.>>
1 E, como se determinou que navegássemos para a Itália, entregaram Paulo e alguns outros presos a um centurião por nome Júlio, da corte augusta.
2 Pǝlǝa sǝm kutio aɓa waru mǝnana puro a nggea-là Adǝrametiyom, sǝ lo gya nǝ̀ nggá karkya arǝ aban-kpasha mala awaru a kún nggeamùr mala bu-nzali Asiya ka. Sǝm lo gya sǝm puro aɓa nggeamùr. Aristakus, yì ɓwa mǝnana pur nǝ nggea-là Tasalonika aɓa bu-nzali Masǝdoniya ka, nda atà sǝm.
2 E, embarcando em um navio de Adramítio, que estava prestes a navegar em demanda dos portos pela costa da Ásia, fizemo-nos ao mar, estando conosco Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Ban fana ka, sǝm kya bwal nggea-là Sidon. Juliyos yì soje mǝgulo ka, lǝmdǝì Bulǝs pê mǝɓoarne. Eari wi ɓǝ̀ kya sǝn agyajam male mǝnana à ndanǝ do akanó ka, ɓǝà pe wi gìr mǝnana kat ɗwanyi ka.
3 No dia seguinte chegamos a Sidom, e Júlio, tratando Paulo com bondade, permitiu-lhe ir ver os amigos e receber deles os cuidados necessários.
4 Sǝm nying ban mǝno aban o aɓa nggeamùr ɗǝm. Sǝ acemǝnana ɓua mala gung soa sǝm ngga, sǝm yì kwaki nǝ kúnmur mala luran Sayipǝrus, ban mǝnana nda gbar sǝm arǝ ɓua mala gung mǝcandǝe ka.
4 Partindo dali, fomos navegando a sotavento de Chipre, porque os ventos eram contrários.
5 Sǝm yi kasǝa aɓa nggeamùr, sǝm mgbàllì kúnmur mala abu-nzali mala amǝ Sǝlisiya andǝ Pamfiliya atà bu sǝm mǝlì. Waru yi tusǝo a kúnmur mala nggea-là Mera, a bu-nzali Lisiya.
5 Tendo atravessado o mar ao longo da Cilícia e Panfília, chegamos a Mirra, na Lícia.
6 Abanì sǝ ɓwamǝgule soje kum waru mǝnana pur a Alizandǝriya nǝ̀ ká Italiya ka, pǝlǝa tsǝk sǝm a ɓālǝi.
6 Ali o centurião achou um navio de Alexandria que navegava para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 Sǝm pakki anonggio pas, waru kǝ ging kpǝm ɗàng. Nǝ tanniki kǝ̀rkǝ́r sǝ sǝm nggea bwal bu la mala amǝ Kǝnidus. Lang sǝm sǝni gung pà nǝ̀ eara sǝm ká kporong a dǝmba raka, kara sǝm pǝlǝ múr-waru sǝm samsǝ aɓa mùr sǝm yì kútì Salmone, la a kun mur a luran Kǝreti. Sǝm yi pǝlǝa arǝ kún gwanyi, a buì mala yì luran mǝnana gbar sǝm arǝ ɓua mala gung ka.
7 Navegando vagarosamente por muitos dias, e havendo chegado com dificuldade defronte de Cnido, não nos permitindo o vento ir mais adiante, navegamos a sotavento de Creta, à altura de Salmone;
8 Sǝm ging nǝ waru arǝ gwanyi, nǝ tanni mǝgule sǝ sǝm yì bwal ban mǝnana à kǝ tunǝi ama, Ban Auwa-mùr, mǝnana nda tù nǝ ɓe la à tunǝki ama Lasi ka.
8 e, costeando-a com dificuldade, chegamos a um lugar chamado Bons Portos, perto do qual estava a cidade de Laséia.
9 Pwari kútì sǝm kǝ̀rkǝ́r, sǝ ado ka gya amur mùr dumǝna gìr ɓangciu, acemǝnana anggo ka Pwari Lamsan Twalban Cauɓikea kútínà. Ace mani ka, Bulǝs banggi aɓwana-mǝgule mala túró ɓá waru mǝnia yì cau-sǝngya ka ama:
9 Havendo decorrido muito tempo e tendo-se tornado perigosa a navegação, porque já havia passado o jejum, Paulo os advertia,
10 <<Wun aburana, ǝn nggǝ sǝni ka, gya mǝnia sǝm nggǝ ká nǝi ka, tanni nda kam. Lo mala gung-ɓá-nggeamùr ka, nǝ̀ yiu nǝ kiɗìkì arǝ waru, bangula twalo nǝ̀ ueɓà sǝ earka nǝ̀ nggá ká-mǝɓane mala ɗwanyi yilǝmi sǝm.>>
10 dizendo-lhes: Senhores, vejo que a viagem vai ser com avaria e muita perda não só para a carga e o navio, mas também para as nossas vidas.
11 Sǝ ɓwamǝgule soje ka, kǝ cau mǝnana mǝtala waru andǝ mǝkwak waru na ka, kǝ nda kpate ka, ɓinǝ cau mala Bulǝs.
11 Mas o centurião dava mais crédito ao piloto e ao dono do navio do que às coisas que Paulo dizia.
12 Abanì mǝno waru kpashi kam ngga, gung ɓa-nggeamùr mǝcandǝe kǝ ɓua kàm tùtù nǝ kunɗwal. Banì pànǝ ɓoaro à nǝ̀ duk kam nǝ kunɗwal ɗàng. Ace mani ka, bangula aɓwana mǝnana kat aɓa waru ka, à na ama, kǝpǝna ɓǝ̀ sǝm lidǝmba nǝ o aɓa nggeamùr. À tsǝkɓalǝia ama ɓǝ̀ nǝ̀ gandǝ pa ka, ɓǝà ɓariki ɓǝà kya bwal Fonis, ban mǝnana à nǝ̀ nggá usǝlǝo à nǝ̀ mal kunɗwal kam ngga. Fonis ka ban kpasha mala awaru na a luran Kǝreti, banì kǝ sǝn rǝarǝia andǝ ɓá nggeamùr arǝ anjar ɓari; nǝ njar-kúnmur a buì mala njar-nzali andǝ njar-nza a buì mala takuli, sǝama gbarî ban mǝnana gung mǝcandǝe kǝ yiu nǝi ka.
12 E não sendo o porto muito próprio para invernar, os mais deles foram de parecer que daí se fizessem ao mar para ver se de algum modo podiam chegar a Fênice, um porto de Creta que olha para o nordeste e para o sueste, para ali invernar.
13 Lang gung mǝ ɓukɓukni tita ɓua bǝti-bǝti nǝ njar-kunmur ka, aburana man kǝ sǝni kǝla, à nǝ̀ gandǝ lidǝmba aban o a waru. Pǝlǝa à eamsǝ tali mǝnana tamsǝ waru ka aɓa waru, à loasǝ shel aban o, à kǝ samsǝ tù nǝ kun gwanyi mala luran Kǝreti.
13 Soprando brandamente o vento sul, e supondo eles terem alcançado o que desejavam, levantaram ferro e iam costeando Creta bem de perto.
14 Sǝama banì sau ɗang, nggea gung mǝcandǝe kǝ̀rkǝ́r mǝnana pur nǝ mur-nza mala luran, à tunǝki ama <<Gung Njar'nza-Njar'takuli>> ka, kara lo sulǝo amur sǝm.
14 Mas não muito depois desencadeou-se do lado da ilha um tufão de vento chamado euro-aquilão;
15 Gung ɓua kǝ mgbàllì mur waru nǝ̀ nyesǝi nǝ te. Sǝ acemǝnana sǝm gandǝ soa gung raka, kara sǝm ɗeki waru, kpata gung aban keale.
15 e, sendo arrebatado o navio e não podendo navegar contra o vento, cedemos à sua força e nos deixávamos levar.
16 Waru keal nǝ sǝm nǝ̀ nggá kútì muna luran mǝnana à tunǝki ama Kauda ka, pǝlǝa sǝm ɓariki sǝm kyang arǝì a buì mǝnana gbar sǝm arǝ ɓua mala gung ngga. Abanì ka sǝm tanniki kǝ̀rkǝ́r sǝ sǝm nun muna-waru sǝm amsǝi, sǝm yinǝi a ban nggea-waru.
16 Correndo a sota-vento de uma pequena ilha chamada Clauda, somente a custo pudemos segurar o batel,
17 Amǝ samsǝ waru eamsǝna muna-waru aɓa nggea-waru ka, pǝlǝa à marǝki nggea-waru nǝ anggur-waya sǝ à kùrki ace mǝnana ɓǝ̀ kùmô ɓǝ̀ bwali kàm pepè. Ɓangciu pakkia wia ama, à ndo à nǝ̀ nggá gorǝ a tukio mala Sǝrtis. Nda à sulǝ shel mǝgule mala aɓi ace amsǝ mire mala waru, sǝ à ɗeki ɓǝ̀ keale atà gung.
17 o qual recolheram, usando então os meios disponíveis para cingir o navio; e, temendo que fossem lançados na Sirte, arriaram os aparelhos e se deixavam levar.
18 Lang gung mǝ'kǝ̀rkǝ́r nì lidǝmba nǝ loasǝki nggeamùr aban walke arǝ waru, yi puro a ɓe banfa ka, kara amǝtúró ɓa-waru tita amsǝ atwalo mǝnana a waru ka, à sukkia aɓa nggeamùr.
18 Como fôssemos violentamente açoitados pela tempestade, no dia seguinte começaram a alijar a carga ao mar.
19 A tàruià nongŋo mala ɓua mǝ'kǝ̀rkǝ́r nì mala gung ngga, à pwan aɓea agir samsǝ waru à sukkia a nggeamùr.
19 E ao terceiro dia, com as próprias mãos lançaram os aparelhos do navio.
20 Twal anonggio pas, ko sǝm sǝn pwari ko anlero ɗang, sǝ gung lidǝmba nǝ ɓua wak, gandǝa sǝm twali ama pà sǝm nǝ̀ au ɗàng.
20 Não aparecendo por muitos dia nem sol nem estrelas, e sendo nós ainda batidos por grande tempestade, fugiu-nos afinal toda a esperança de sermos salvos.
21 Twal anonggio pas kǝɓwa atà sǝm a waru li girlina ɗang. Nda Bulǝs lo came a ɓadǝm sǝm, na ama:
21 Havendo eles estado muito tempo sem comer, Paulo, pondo-se em pé no meio deles, disse: Senhores, devíeis ter-me ouvido e não ter partido de Creta, para evitar esta avaria e perda.
22 Sǝ ado ka, ǝn nggǝ zǝmba wun, wu cam kàngkàng! Kǝ ɓwa pà aɓalǝ wun nǝ̀ ɗwanyi yilǝmi ɗàng. Kǝ waru na à nǝ̀ ɗwanyi ka.
22 E agora vos exorto a que tenhais bom ânimo, pois não se perderá vida alguma entre vós, mas somente o navio.
23 A bu du mǝnia kútí ka, mǝturonjar mala Ɓakuli mem mǝnana ǝn nggǝ peri a baní ka, yiu a banam,
23 Porque esta noite me apareceu um anjo do Deus de quem eu sou e a quem sirvo,
24 na ama, <<Ɓǝ̀ ɓangciu ɓǝ̀ kǝa pakko ɗàng, Bulǝs! Dumǝna púp a nǝ came a ɓadǝm Kaisar. Sǝ Ɓakuli, nǝ ɓwamuru male a bano ka, amsǝna yilǝmi aɓwana mǝnana wu nda wunǝia a waru ka.>>
24 dizendo: Não temas, Paulo, importa que compareças perante César, e eis que Deus te deu todos os que navegam contigo.
25 Ace mani ka, wu cam kàngkàng, wun aburana! Mim ngga, mǝ ndanǝ gūlì arǝ Ɓakuli ama, nǝ̀ pǎ anggo kǝla mǝnana à nam ngga.
25 Portanto, senhores, tende bom ânimo; pois creio em Deus que há de suceder assim como me foi dito.
26 Kat andǝ mani ka, dumǝna púp waru nǝ̀ nggá wal arǝ kúnmur mala ɓè luran nǝ̀ arkya.
26 Contudo é necessário irmos dar em alguma ilha.
27 A lum-nong-inea du, anzǝm mǝnana gung tinata ɓua sǝ nda rǝ keal nǝ sǝm aɓa nggeamùr Meditaraniya ka, nǝ ɓadu, amǝ samsǝ waru sǝni ka sǝm ndarǝ gbashi ban kun nza.
27 Quando chegou a décima quarta noite, sendo nós ainda impelidos pela tempestade no mar de Ádria, pela meia-noite, suspeitaram os marinheiros a proximidade de terra;
28 Pǝlǝa à túr nggúr mǝsauwe mǝnana à kurri wi gìr mǝdǝmbǝre ka a mùr, à sǝn lime mala mùr ka ɓakusǝu gbǝman nǝ lumi-ɓari na. Banì sau ɗang à nyare à túr nggúr ɗǝm, sǝ à sǝn lime male ka ɓakusǝu lumi-tongno-nong-ine na.
28 e lançando a sonda, acharam vinte braças; passando um pouco mais adiante, e tornando a lançar a sonda, acharam quinze braças.
29 Amǝ samsǝ waru ka ɓangciu bwalia acemǝnana à kǝ sǝni kǝla waru ndo nǝ̀ nggá tul amur atali kun-gwanyi a tamùr sǝm nǝ̀ limge. Nda à sulǝ atali tamsǝ waru, yia ine a mùr, nǝ tǝrta waru, waru pǝlǝa came sǝ à zǝmba ɓǝ̀ ban fa.
29 Ora, temendo irmos dar em rochedos, lançaram da popa quatro âncoras, e esperaram ansiosos que amanhecesse.
30 Pǝlǝa amǝ samsǝ waru ɓariki ama à nǝ̀ ɓangŋa, à nǝ̀ nying waru, à nǝ̀ o. À sulǝ muna-waru a mùr, à pǎ kǝla à ndaban sulǝ aɓea atali tamsǝ nggea-waru a mùr.
30 Procurando, entrementes, os marinheiros fugir do navio, e tendo arriado o batel ao mar sob pretexto de irem lançar âncoras pela proa,
31 Pǝlǝa Bulǝs ne ɓwamǝgule soje andǝ asoje ama, <<Ɓǝ̀ amǝ samsǝ waru nyare à do aɓa waru raka, wu pa wu nǝ̀ au ɗàng.>>
31 disse Paulo ao centurião e aos soldados: Se estes não ficarem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Kara asoje kasǝki anggúr mǝnana à bwal muna-waru ka, sǝ à nyi kpa aɓa nggeamùr.
32 Então os soldados cortaram os cabos do batel e o deixaram cair.
33 Lang ban malanǝ̀ fa ka, Bulǝs zǝmbia wia ama ɓǝà lì girlina. Na ama, <<Anongŋo lum-nong-ine adyan, wu ndaban kúndǝô aɓa ɓalǝkasǝkya, sǝ aɓalǝ anonggio mǝno kat ka, wu li kǝgìr ɗàng.
33 Enquanto amanhecia, Paulo rogava a todos que comessem alguma coisa, dizendo: É já hoje o décimo quarto dia que esperais e permaneceis em jejum, não havendo provado coisa alguma.
34 Ən nggǝ zǝmba wun, ado, wu lì girlina, ace kum rǝcandǝa mala yilǝmi wun. Kǝ ɓwa pà atà wun nǝ̀ ɗwanyi ko nyang ɓamúrí mwashat ɗang.>>
34 Rogo-vos, portanto, que comais alguma coisa, porque disso depende a vossa segurança; porque nem um cabelo cairá da cabeça de qualquer de vós.
35 Anzǝm mǝnana Bulǝs bangŋǝna cau anggo ka, pǝlǝa twal bǝredi, sǝ pak yàwá aban Ɓakuli a ɓadǝmbia kat, ɓwan bǝredi, sǝ tita she.
35 E, havendo dito isto, tomou o pão, deu graças a Deus na presença de todos e, partindo-o começou a comer.
36 Pǝlǝa yia kat ka à kum rǝcandǝa, ko yana aɓalǝia gbal ka, twal girlina li.
36 Então todos cobraram ânimo e se puseram também a comer.
37 Làkkì ma'sǝm kat aɓa waru ka nda, gbǝman-ɓari nǝ lumi-tongno-nong-ɓari nǝ mǝsǝì tongno-nong-mwashat (276).
37 Éramos ao todo no navio duzentas e setenta e seis almas.
38 Lang ko yana ka linali karǝni ka, pǝlǝa à amsǝ dǝmbǝrya mala waru, à sukki abuku mǝsǝsa a nggeamùr. |alt="Map 4" src="MBU GPS_Paul4-BW var.tif" size="span" loc="ACT 27:1--28:31"
38 Depois de saciados com a comida, começaram a aliviar o navio, alijando o trigo no mar.
39 Lang ban fana ka, amǝtúró ɓa-waru sǝn kúnmur sǝ ko à súrǝ̀ banì ɗàng. Sǝ a kúnmur nì she ka à sǝn ban kpashi awaru kam a kún sala, nda à pak ɗenyicau ama, à nǝ̀ gandǝ ká, à nǝ̀ kwak waru arǝ nza abanì.
39 Quando amanheceu, não reconheciam a terra; divisavam, porém, uma enseada com uma praia, e consultavam se poderiam nela encalhar o navio.
40 Pǝlǝa à kasǝkia ansolo mala atali mǝnana à tamsǝna waru nǝia ka, à nyia, à ko a tàmur. Atārǝia andǝ mǝno ka, à panzǝki anggúr mǝnana à kùrkina apelapele nǝia ka. Pǝlǝa à loasǝ shel mǝnana à dǝm waru ka, ace mǝnana ɓǝ̀ gung twal waru aban ká, a kún nza ka.
40 Soltando as âncoras, deixaram-nas no mar, largando ao mesmo tempo as amarras do leme; e, içando ao vento a vela da proa, dirigiram-se para a praia.
41 Kara waru yi eauwe amur sala a tàmur, cam kikǝt; múr waru gorǝo ɓinǝ puro, sǝ eaki-nkono mala nggeamùr mǝnana gung mǝcandǝe kǝ loasǝki ka, camarǝ walki tǝrta waru, arki mesǝki mwashat-mwashat.
41 Dando, porém, num lugar onde duas correntes se encontravam, encalharam o navio; e a proa, encravando-se, ficou imóvel, mas a popa se desfazia com a força das ondas.
42 Kàne mala asoje ka nda mǝnana ama, à nǝ̀ wal-lú apursǝna mǝnana kat aɓa waru ka, ace mǝnana ɓǝ̀ kǝɓwa aɓalǝia ɓǝ̀ kǝa kpa a mùr, ɓǝ̀ oakio, ɓǝ̀ eau a nza, ɓǝ̀ ɓwaro a rǝia ka ɗàng.
42 Então o parecer dos soldados era que matassem os presos para que nenhum deles fugisse, escapando a nado.
43 Sǝ ɓwamǝgule soje ka, kǝ earce nǝ̀ amsǝ Bulǝs, ace mǝnana ɓǝà kǝa wal-luí raka, pǝlǝa tamsǝ asoje ama ɓǝà kǝa pa anggo ɗàng. Nda sǝ tsǝa ama, ko yana mǝnana sǝlǝmúr ka ɓǝ̀ ta ɓǝ̀ zurro a nggeamùr, ɓǝ̀ oakio ɓǝ̀ eauwe a nza.
43 Mas o centurião, querendo salvar a Paulo, estorvou-lhes este intento; e mandou que os que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra;
44 Acili aɓwana ka, ɓǝà damnggia arǝ akpamgbang, ko arǝ agbǝlang waru mǝnana à sànggì ka, ɓǝà o a rǝia aban ká a nza. Anggo sǝ koyan ngga àwá, eauwe a nza.
44 e que os demais se salvassem, uns em tábuas e outros em quaisquer destroços do navio. Assim chegaram todos à terra salvos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.