1 Coríntios 11
Éhe̱n Nti̱a̱ná (MAJNT) vs ARC
1 B'a̱ ta̱ n'o̱o xi nkú nga ts'ian, a̱t'aha̱ an bi, b'a̱ ta̱ ts'ian xi nkúhu Cristo̱.
1 Sede meus imitadores, como também eu, de Cristo.
2 Tsjo ts'ín nchjani̱jmíyaha̱nu̱u, já nts'e, a̱t'aha̱ tehe̱nte f'áítsjennu̱u an ko̱ a̱t'aha̱ tín'o ni xi tsakuyánu̱u. Kui ni xi kik'a̱i̱na ko̱ b'a̱ ta̱ ts'ín kits'inkjas'ennu̱u.
2 E louvo-vos, irmãos, porque em tudo vos lembrais de mim e retendes os preceitos como vo-los entreguei.
3 Tu̱nga mjehéna nga cho̱o nga Cristo̱ kui xi tje̱n títjuhu̱n nga nkúnkú jáx'i̱n, ko̱ xi tí'mi x'i̱n kui xi tje̱n títjuhu̱n chju̱úhu̱n, ko̱ Nti̱a̱ná kui xi tje̱n títjuhu̱n Cristo̱.
3 Mas quero que saibais que Cristo é a cabeça de todo varão, e o varão, a cabeça da mulher; e Deus, a cabeça de Cristo.
4 Tu̱ yá nda̱há ni xi k'u̱é'ma nintaku̱ nk'ie nga ku̱i̱nchja̱ko̱ Nti̱a̱ná ko̱ tsa nga ts'i̱ínkjas'en én xi tsjáha̱ Nti̱a̱ná, kui xi najmi tíbenkjún xi tje̱n títjuhu̱n.
4 Todo homem que ora ou profetiza, tendo a cabeça coberta, desonra a sua própria cabeça.
5 Ko̱ tu̱ yá ta̱chju̱úhún ni xi najmi k'u̱é'ma nintaku̱ nk'ie nga ku̱i̱nchja̱ko̱ Nti̱a̱ná ko̱ tsa nga ts'i̱ínkjas'en én xi tsjáha̱ Nti̱a̱ná, kui ta̱chjúu̱n xi najmi tíbenkjún xi tje̱n títjuhu̱n. Nk'ie nga chasehe̱ ra̱á, b'a̱ joyaha tsa kichj'ajnu kaha̱.
5 Mas toda mulher que ora ou profetiza com a cabeça descoberta desonra a sua própria cabeça, porque é como se estivesse rapada.
6 A̱t'aha̱ tsa nku ta̱chju̱ún najmi k'u̱é'ma nintaku̱, tu̱ sahá katate ntsja̱ha̱. Ko̱ tsa subaha̱ nga ku̱a̱te ntsja̱ha̱ ko̱ a ra̱ nga kj'u̱ájnu kaha̱ yjoho̱, tu̱ sahá kat'é'ma nintaku̱ ma.
6 Portanto, se a mulher não se cobre com véu, tosquie-se também. Mas, se para a mulher é coisa indecente tosquiar-se ou rapar-se, que ponha o véu.
7 Xi tí'mi nda̱x'i̱n najmi tjíhin nga k'u̱é'ma nintaku̱. A̱t'aha̱ xi nkú ts'ín tjíyaha Nti̱a̱ná, b'a̱ ts'ín kits'ínndaha̱ Nti̱a̱ná nda̱x'i̱n xi tjuu̱n, ko̱ kui ndo̱ bakúchji kju̱a̱chánkaha̱ Nti̱a̱ná. Tu̱nga xi tí'mi ta̱chju̱ún, kui xi bakúchji kju̱a̱chánkaha̱ xi tí'mi x'i̱n.
7 O varão, pois, não deve cobrir a cabeça, porque é a imagem e glória de Deus, mas a mulher é a glória do varão.
8 A̱t'aha̱ nda̱x'i̱n xi tjuu̱n najmi yjonintehe̱ ta̱chjúu̱n nibaha̱ ra̱. Ta̱chju̱ún xi tjuu̱n ní xi nibaha̱ ra̱ yjonintehe̱ nda̱x'i̱u̱n.
8 Porque o varão não provém da mulher, mas a mulher, do varão.
9 Najmi ngandaha̱ ta̱chjúu̱n kin'endaha nda̱x'i̱u̱n. Ngandaha̱ ní nda̱x'i̱u̱n kin'endaha ta̱chjúu̱n.
9 Porque também o varão não foi criado por causa da mulher, mas a mulher, por causa do varão.
10 Kui kju̱a̱ha tjíhin nga k'u̱é'maha nintaku̱ xi tí'mi ta̱chju̱ún, tu̱ xi sku̱e̱nkjúhun xi batéxumaha̱ ko̱ sku̱e̱nkjúhun ntítsjee̱.
10 Portanto, a mulher deve ter sobre a cabeça sinal de poderio, por causa dos anjos.
11 Tu̱nga a̱jinná xi s'ejinná Nda̱ Nti̱a̱ná, tjín xi chju̱úu̱n a̱t'aha̱ ta̱ tjín xi x'i̱n, ko̱ tjín xi x'i̱n a̱t'aha̱ ta̱ tjín xi chju̱úu̱n.
11 Todavia, nem o varão é sem a mulher, nem a mulher, sem o varão, no Senhor.
12 A̱t'aha̱ xi nkú ts'ín yjonintehe̱ nda̱x'i̱u̱n nibaha̱ ra̱ ta̱chju̱ún xi tjuu̱n, b'a̱ ta̱ ts'ín nd'a̱i̱ xi tí'mi ta̱chju̱ún tsihi̱n xi x'i̱n tí'mi. A̱t'aha̱ ngatentee̱ ni xi tjín nginku̱n Nti̱a̱ná nibáha̱ ra̱.
12 Porque, como a mulher provém do varão, assim também o varão provém da mulher, mas tudo vem de Deus.
13 N'e̱nkjíntak'un sisiun ni xu'bi̱. ¿A nda tjín nga nku ta̱chju̱ún najmi k'u̱é'ma nintaku̱ nk'ie nga ku̱i̱nchja̱ko̱ Nti̱a̱ná?
13 Julgai entre vós mesmos: é decente que a mulher ore a Deus descoberta?
14 Xi nkú ts'ín yaha̱, tsa nku nda̱ ts'i̱ínndju ntsja̱ha̱, ta̱ kui ta̱ maha títsjáha̱ kju̱a̱suba yjoho̱.
14 Ou não vos ensina a mesma natureza que é desonra para o varão ter cabelo crescido?
15 Tu̱nga tsjohó tjíhi̱n nku ta̱chju̱ún tsa ts'i̱ínndju ntsja̱ha̱. A̱t'aha̱ kui xi kik'a̱i̱hi̱ nga ndju ka̱ma ntsja̱ha̱ tu̱ xi k'u̱é'mako̱ho nintaku̱.
15 Mas ter a mulher cabelo crescido lhe é honroso, porque o cabelo lhe foi dado em lugar de véu.
16 Tu̱nga tsa tjín xi mjehe̱ k'u̱ésiyáha ni xu'bi̱, najmi b'a̱ ts'ín nkani̱ ko̱ ta̱ ndaha najmi b'a̱ ts'ín nkaha̱ xu̱ta̱ ni̱nku̱hu̱ Nti̱a̱ná.
16 Mas, se alguém quiser ser contencioso, nós não temos tal costume, nem as igrejas de Deus.
17 Najmi tínchjako̱ tsjo tsjonu̱u ni xi xínnu̱u nd'a̱i̱, a̱t'aha̱ najmi ngandanu̱u ma ñjakúko̱honu xinki̱u. N'e'un níhi̱ xinki̱u nga ma ñjakú.
17 Nisto, porém, que vou dizer-vos, não vos louvo, porquanto vos ajuntais, não para melhor, senão para pior.
18 Kui ni xu'bi̱ xi tjun xínnu̱u. Tí'miyana nga b'i̱ ngjáhán ch'ach'anú xinki̱u nga n'esje t'axíún yjonu̱u nk'ie nga ma ñjakú ni̱nku̱. Ko̱ santaha tís'ejinna ni xi tí'mina,
18 Porque, antes de tudo, ouço que, quando vos ajuntais na igreja, há entre vós dissensões; e em parte o creio.
19 a̱t'aha̱ tjíhín ni nga ch'a̱ch'a̱nú xinki̱u nga n'e̱sje t'axíún yjonu̱u tu̱ xi cha̱ha yá xi ndjá síjña nginku̱n Nti̱a̱ná.
19 E até importa que haja entre vós heresias, para que os que são sinceros se manifestem entre vós.
20 Nk'ie nga ma ñjakúko̱o xinki̱u, najmi n'o xi nkú ts'ín tsakúyaná Nda̱ Nti̱a̱ná nga kikjineko̱ sa já ni'yakuyáha̱.
20 De sorte que, quando vos ajuntais num lugar, não é para comer a Ceia do Senhor.
21 A̱t'aha̱ nk'ie nga chino, b'i̱ ngján nkúnkú fakj'á ni xi ts'e̱. Tjín xi najmi sakúhu̱ nichinee̱ ko̱ tjín ngá xi ma ch'i̱.
21 Porque, comendo, cada um toma antecipadamente a sua própria ceia; e assim um tem fome, e outro embriaga-se.
22 ¿A ra̱ najmi tjíhínnu̱u ni'ya má nga ka̱ma chi̱no̱o ko̱ s'i̱u? ¿Á tu̱ ni xi najmi chumi ni chjíhi̱ ra̱ tín'eko̱honu xu̱ta̱ ni̱nku̱hu̱ Nti̱a̱ná ko̱ tí'ba̱i̱hi̱ ru̱u kju̱a̱suba xu̱ta̱ xi najmi chumi ni xi tjíhi̱n ra̱? ¿Nkú xínnu̱u? ¿“Nda tín'o”, a xínnu̱u? Nk'ie nga b'i̱ tín'o, najmi tjín xi nkú ts'ín “Nda tín'o” xíhi̱nnu̱u.
22 Não tendes, porventura, casas para comer e para beber? Ou desprezais a igreja de Deus e envergonhais os que nada têm? Que vos direi? Louvar-vos-ei? Nisso não vos louvo.
23 Ta̱ kui ma maha én xi kitsjána Nda̱ Nti̱a̱ná, ta̱ kui ma maha én xi tsakuyánu̱u. B'i̱ kixinnu̱u: Ta̱ kuihi ni̱stje̱n nga kin'ekjas'en Nda̱ Nti̱a̱ná Jesu, jakj'á ni̱nku̱a̱n.
23 Porque eu recebi do Senhor o que também vos ensinei: que o Senhor Jesus, na noite em que foi traído, tomou o pão;
24 Nk'ie nga ja kamaha̱ nga kitsjáha̱ máb'a̱chjíhi̱ Nti̱a̱ná, tsakjánya ni̱nku̱o̱n ko̱ b'i̱ kitsú: “Kui xu'bi̱ xi yjonintena̱ xi n'e̱kjas'en ngandanu̱u. B'i̱ ta̱ n'o̱o tu̱ xi kj'u̱a̱ítsjehe̱nnu̱u an.”
24 e, tendo dado graças, o partiu e disse: Tomai, comei; isto é o meu corpo que é partido por vós; fazei isto em memória de mim.
25 B'a̱ ta̱ ts'ín jakj'á chu̱tsíu̱n nk'ie nga ja kamaha̱ nga kikjine nichinee̱. B'i̱ kitsú: “Kui chu̱tsíi̱n tíbakúchji jnína̱ xi ja tíb'éndako̱ tse̱tse̱he Nti̱a̱ná nd'a̱i̱ xi nkú ts'ín nda ts'i̱ínko̱ xu̱ta̱. B'i̱ ta̱ n'o̱o tu̱ xi kj'u̱a̱ítsjehe̱nnu̱u an xki̱ xki̱ nga s'i̱u.”
25 Semelhantemente também, depois de cear, tomou o cálice, dizendo: Este cálice é o Novo Testamento no meu sangue; fazei isto, todas as vezes que beberdes, em memória de mim.
26 Kui b'a̱ maha, xki̱ nga chi̱no̱o ni̱nku̱o̱n ko̱ s'i̱yo chu̱tsíu̱n, b'aha̱ ra̱ nga kik'atuts'i̱hi̱n kui nii̱ santa nkúhu nga kj'u̱a̱í ngáha Nda̱ Nti̱a̱ná, tíbixínyo nga k'ien.
26 Porque, todas as vezes que comerdes este pão e beberdes este cálice, anunciais a morte do Senhor, até que venha.
27 Kui nga tu̱ yáhá ni xi najmi sku̱e̱nkjúhun nga kji̱ne̱ ni̱nku̱o̱n ko̱ nga k'úíya chu̱tsíu̱n nga ts'i̱ín xi nkú kitsú Nda̱ Nti̱a̱ná, kui xi títsjehe̱n jé nga najmi tíbenkjún yjonintehe̱ ko̱ jníhi̱ Nda̱ Nti̱a̱ná.
27 Portanto, qualquer que comer este pão ou beber o cálice do Senhor, indignamente, será culpado do corpo e do sangue do Senhor.
28 Kui b'a̱ maha, kintehe̱ ni nga xu̱ta̱ kji̱ne̱ ni̱nku̱o̱n ko̱ nga k'úíya chu̱tsíu̱n, tjíhin ni nga katasejin sisin ani̱ma̱ha̱.
28 Examine-se, pois, o homem a si mesmo, e assim coma deste pão, e beba deste cálice.
29 A̱t'aha̱ tsa tjín xi chu̱ba̱ kji̱ne̱hé ko̱ chu̱ba̱ k'úíhí nga najmi ts'i̱ínkie yjoho̱ nga yjonintehe̱ Nda̱ Nti̱a̱ná niu̱, kui xi n'e̱nijéhe̱ ra̱ a̱t'aha̱ chu̱ba̱ tíkjinehé ko̱ tí'bi niu̱.
29 Porque o que come e bebe indignamente come e bebe para sua própria condenação, não discernindo o corpo do Senhor.
30 Kui kju̱a̱ha nga tjíhin a̱jinnu̱u nkjin xi kjintu'un ko̱ xk'íén ko̱ k'u̱a̱ xi ja k'ien.
30 Por causa disso, há entre vós muitos fracos e doentes e muitos que dormem.
31 Tu̱nga tsa cha̱se̱jin sisihi̱ín ani̱ma̱ná, Nti̱a̱ná najmi ts'i̱ínk'anjiná jé.
31 Porque, se nós nos julgássemos a nós mesmos, não seríamos julgados.
32 Nk'ie nga base Nda̱nti̱aná tsa nda ko̱ tsa najmi nda ni xi n'eé, yo̱ títsjáni̱yáná tu̱ xi najmi n'e̱nijéhená ni̱stjin nga n'e̱nijéhe̱ xu̱ta̱ xi tjín a̱sunntee̱.
32 Mas, quando somos julgados, somos repreendidos pelo Senhor, para não sermos condenados com o mundo.
33 Kui b'a̱ maha, já nts'ena̱, nk'ie nga ka̱ma ñjakú nga chi̱no̱o nichinee̱, b'i̱ ngján chúyoho̱o xinki̱u.
33 Portanto, meus irmãos, quando vos ajuntais para comer, esperai uns pelos outros.
34 Tsa tjín xi tíma bjoho̱, ni'yaha̱ kakjine. B'a̱ kats'ín tu̱ xi najmi ts'i̱ínk'a ni̱yáha̱ ra̱ Nti̱a̱ná nga̱t'aha̱ ni xi títs'ín nk'ie nga tíma ñjakúko̱o xinki̱u.
34 Mas, se algum tiver fome, coma em casa, para que vos não ajunteis para condenação. Quanto às demais coisas, ordená-las-ei quando for ter convosco.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Coríntios 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.