Hebreus 7
'Én-la̱ Nainá xi kjoa̱ ts'e̱ Jesucristo (MAANT) vs VC
1 Melquisedec xi xi̱ta̱ xá ítjòn tsibìjna ts'e̱ na̱xa̱ndá Salem, ti̱koa̱ no̱'miì ítjòn tsibìjna ts'e̱ Nainá xi tíjna ngajmiì, kiì kaña‑la̱ Abraham k'e̱ nga tínchrobá‑ne nga jye kisìkijne yije‑la̱ xi̱ta̱xá ítjòn xi kiskaàn‑ko̱. Melquisedec kisìchikon‑t'in Abraham.
1 Este Melquisedec, rei de Salém, sacerdote do Deus Altíssimo, que saiu ao encontro de Abraão quando este regressava da derrota dos reis e o abençoou,
2 Jè Abraham, teya kis'iìn tsojmì xi kisakò‑la̱ ts'e̱ kjoa̱jchán, ko̱ jngoòya kitsjaà‑la̱ Melquisedec. 'Ín xi 'mì Melquisedec, tsòyaá‑ne: xi̱ta̱xá ítjòn xi tjín‑la̱ o̱kixi̱. Ti̱koa̱ jè 'ín xi 'mì xi̱ta̱xá ítjòn ts'e̱ Salem, tsòyaá‑ne: xi tjín‑la̱ kjoa̱'nchán.
2 ao qual Abraão ofereceu o dízimo de todos os seus despojos, é, conforme seu nome indica, primeiramente "rei de justiça" e, depois, rei de Salém, isto é, "rei de paz".
3 Jè Melquisedec mìkiì 'ya‑la̱ tje̱‑la̱, yá na̱'èn‑la̱, yá nea̱‑la̱, ñánda kits'iìn, ñánda k'en; k'oa̱á s'ín mangásòn‑ko̱ koni Cristo xi Ki'ndí‑la̱ Nainá nga jè Melquisedec ti̱koa̱ no̱'miì ítjòn tíjna ni̱ta̱ mé na̱chrjein‑ne.
3 Sem pai, sem mãe, sem genealogia, a sua vida não tem começo nem fim; comparável sob todos os pontos ao Filho de Deus, permanece sacerdote para sempre.
4 Jñò ti̱kítsjeèn nga 'ñó 'nga tsibìjna Melquisedec, skanda jè xi̱ta̱ jchínga‑ná Abraham teya kis'iìn tsojmì xi kisakò‑la̱ ts'e̱ kjoa̱jchán, ko̱ jngoòya kitsjaà‑la̱ Melquisedec.
4 Considerai, pois, quão grande é aquele a quem até o patriarca Abraão deu o dízimo dos seus mais ricos espólios.
5 Kixi̱í kjoa̱, k'oa̱á s'ín tíchja̱ kjo̱tíxoma‑la̱ Moisés xi Nainá kitsjaà‑la̱ nga jñà xi̱ta̱ na̱xa̱ndá tjínè‑la̱ nga teya si̱ìjòya tsojmì xi tjín‑la̱, jngoòya tsjá‑la̱ jñà no̱'miì xi tje̱‑la̱ Leví, na̱s'ín ti̱ xi̱ta̱ xíkjín‑ne xi ya̱ nchrobát'aà‑ne tje̱‑la̱ Abraham.
5 Os filhos de Levi, revestidos do sacerdócio, na qualidade de filhos de Abraão, têm por missão receber o dízimo legal do povo, isto é, de seus irmãos.
6 Ta̱nga jè Melquisedec, mìtsà tje̱‑la̱ Leví, ta̱nga kitjoé‑la̱ xi jngoòya oko̱‑la̱ tsojmì xi teya kis'iìn Abraham, i̱kjoàn k'e̱é kisìchikon‑t'in, na̱s'ín jè Abraham xi kitjoé‑la̱ 'én xi tso'ba Nainá kiìchja̱‑ne.
6 Naquele caso, porém, foi um estrangeiro que recebeu os dízimos de Abraão e abençoou o detentor das promessas.
7 Nga jyeé tíjiìn‑ná, jè xi síchikon‑t'in xi̱ta̱, ìsa̱á 'nga tíjna mì k'oa̱á‑ne koni jè xi machikon‑t'in.
7 Ora, é indiscutível: é o inferior que recebe a. bênção do que é superior.
8 Jñà no̱'miì xi tje̱‑la̱ Leví xi tjoé‑la̱ xi jngoòya oko̱‑la̱ xi teya s'ín xi̱ta̱ na̱xa̱ndá Israel, mìtsà ta bìtsa̱jnakon kjit'aà, bijchó na̱chrjein nga biyaà; ta̱nga i̱t'aà ts'e̱ Melquisedec, jè Xo̱jo̱n‑la̱ Nainá, k'oa̱á s'ín 'ya‑la̱ koni tsà jngoò xi̱ta̱ xi tákó tíjnakon skanda na̱chrjein i̱'ndei̱.
8 De mais, aqui, os levitas que recebem os dízimos são homens mortais; lá, porém, se trata de alguém do qual é atestado que vive.
9 Jñà no̱'miì xi nchrobát'aà‑ne tje̱‑la̱ Leví xi tjoé‑la̱ xi jngoòya oko̱‑la̱ xi teya s'ín xi̱ta̱ na̱xa̱ndá Israel, ko̱maá k'oa̱kixoán nga ti̱koa̱á jè Melquisedec kitjoé jngoòya‑la̱ i̱t'aà ts'e̱ xi̱ta̱ koi k'e̱ nga kitsjaà jngoòya‑la̱ Abraham,
9 Por fim, por assim dizer, também Levi, que recebe os dízimos, pagou-os na pessoa de Abraão,
10 nga jñà no̱'miì xi tje̱‑la̱ Leví, ya̱á nchrobát'aà‑ne tje̱‑la̱ Abraham. Na̱s'ín kj'eè kiì ts'iìn Leví k'e̱ nga jè Melquisedec ijchò kaña‑la̱ Abraham, k'oa̱á s'ín ngaya‑la̱ koni tsà jñà no̱'miì Israel, jyeé ya̱ títsa̱jnako̱ Abraham nga nchitsjá‑la̱ kjo̱tjò xi jè tjoé‑la̱ Melquisedec.
10 pois ele já estava em germe no íntimo deste, quando aconteceu o encontro com Melquisedec.
11 Jñà kjo̱tíxoma xi kitjoé‑la̱ jñà xi̱ta̱ Israel, ya̱á inchrobàt'aà‑ne i̱t'aà ts'e̱ no̱'miì xi tje̱‑la̱ Leví; ta̱nga jñà no̱'miì koi, mìkiì komà‑la̱ nga jngoò k'a kisìkixi̱ya xi̱ta̱ nga mì ti̱ mé chijat'aà‑la̱. K'oa̱á s'ín komà‑ne nga j'iì ìjngoò no̱'miì xi jè mangásòn‑ko̱ Melquisedec, ko̱ mìtsà jè mangásòn‑ko̱ Aarón xi tje̱‑la̱ Leví.
11 Se a perfeição tivesse sido realizada pelo sacerdócio levítico {porque é sobre este que se funda a legislação dada ao povo}, que necessidade havia ainda de que surgisse outro sacerdote segundo a ordem de Melquisedec, e não segundo a ordem de Aarão?
12 K'e̱ nga fatjìya no̱'miì, kós'ín síxá, ti̱koa̱á mochjeén‑né nga kjoa̱tjìya kjo̱tíxoma.
12 Pois, transferido o sacerdócio, forçoso é que se faça também a mudança da lei.
13 Koni s'ín tíchja̱ 'én‑la̱ Nainá, jè xi kitjoé‑la̱ xá koni ts'e̱ Melquisedec, kj'ei̱í tje̱‑né; ya̱ ñánda inchrobàt'aà‑ne, ni̱ sa̱á jngoò no̱'miì bitjokàjiìn.
13 De fato, aquele ao qual se aplicam estas palavras é de outra tribo, da qual ninguém foi encarregado do serviço do altar.
14 K'oa̱á s'ín 'ya‑la̱ nga jè Na̱'én‑ná Jesucristo, ya̱á inchrobàt'aà‑ne tje̱‑la̱ na̱xa̱ndá Judá. Tje̱‑la̱ na̱xa̱ndá jè, mìkiì kisìkaxki̱ Moisés k'e̱ nga kiìchja̱ i̱t'aà ts'e̱ no̱'miì.
14 E é notório que nosso Senhor nasceu da tribo de Judá, tribo à qual Moisés nada encarregou ao falar do sacerdócio.
15 Kjoa̱ koi, ìsa̱á ndaà makixi̱ya‑ná tsà jè no̱'miì xi̱tse̱ si̱ìkitasòn koni s'ín kisìkitasòn jè Melquisedec.
15 Isto se torna ainda mais evidente se se tem em conta que este outro sacerdote, que surge à semelhança de Melquisedec,
16 Nga mìtsà k'oa̱á s'ín kitjoé‑la̱ xá ts'e̱ no̱'miì koni s'ín tíchja̱ kjo̱tíxoma yá ts'e̱ tje̱ xi inchrobàt'aà‑ne nga no̱'miì kisìkitasòn. Ta sa̱á k'oa̱á s'ín kitjoé‑la̱ xá i̱t'aà ts'e̱ nga'ñó xi tjín‑la̱ nga mìtsà yá xi ko̱ma‑la̱ jngoò k'a si̱ìk'en.
16 foi constituído não por prescrição de uma lei humana, mas pela sua imortalidade.
17 K'oa̱á s'ín tíchja̱ 'én‑la̱ Nainá xi i̱t'aà ts'e̱, nga tsò:
17 Porque está escrito: Tu és sacerdote eternamente, segundo a ordem de Melquisedec.
18 K'oa̱á s'ín komà‑ne nga kichijàngui kjo̱tíxoma jchínga, koi kjoa̱‑la̱ nga tsjìn‑la̱ nga'ñó ti̱koa̱ mì ti̱ kiì tímochjeén‑ne.
18 Com isso, está abolida a antiga legislação, por causa de sua ineficácia e inutilidade.
19 Nga jè kjo̱tíxoma jchínga xi kiskiì Moisés, ni̱mé xi kisìkixi̱ya xi̱ta̱; ta̱nga na̱chrjein i̱'ndei̱, tjín ìjngoò‑ná kjoa̱ xi ìsa̱ ndaà tjín xi titsa̱chiñá‑lá jè xi sikinchat'aà chrañà‑ná Nainá.
19 Pois a lei nada levou à perfeição. Apenas foi portadora de uma esperança melhor que nos leva a Deus.
20 Nainá k'oa̱á s'ín kitsjaà kixi̱ 'én‑la̱ xi xkón tjín k'e̱ nga kitsjaà tso'ba nga no̱'miì ítjòn kíjna Cristo. Jñà no̱'miì xi i'nga, ta k'oa̱á s'ín kitjoé‑la̱ xá, mìtsà yá xi kitsjaà 'én‑la̱.
20 E isso não foi feito sem juramento. Os outros sacerdotes foram instituídos sem juramento.
21 Ta̱nga xi i̱t'aà ts'e̱ Na̱'én‑ná Jesús, k'oa̱á s'ín tíchja̱ xo̱jo̱n xi tjít'aà 'én‑la̱ Nainá nga kitsò:
21 Para ele, ao contrário, interveio o juramento daquele que disse: Jurou o Senhor e não se arrependerá: tu és sacerdote eternamente.
22 K'oa̱á s'ín ma‑ne nga jè Jesucristo osen‑tjì‑ná nga nguixko̱n Nainá nga jè bíndaàjiìn ko̱‑ná jngoò kjoa̱ xi̱tse̱ xi ìsa̱á ndaà tjín.
22 E esta aliança da qual Jesus é o Senhor, é-lhe muito superior.
23 Ti̱koa̱á jñà no̱'miì xi kisìxá xi tje̱‑la̱ Leví, jyeé kjìn ma xi jye kisìkitasòn xá‑la̱ ta̱nga koií kjoa̱‑la̱ nga biyaà nga mìkiì ma síxá‑ìsa.
23 Além disso, os primeiros sacerdotes deviam suceder-se em grande número, porquanto a morte não permitia que permanecessem sempre.
24 Ta̱nga jè Jesús tíjnakon‑ne ni̱ta̱ kjé‑ne, k'oa̱á ma‑ne nga no̱'miì tíjna ni̱ta̱ mé na̱chrjein‑ne.
24 Este, porque vive para sempre, possui um sacerdócio eterno.
25 K'oa̱á s'ín ma‑ne nga ma‑la̱ ochrjekàjiìn kjo̱'in xi̱ta̱ ni̱ta̱ mé na̱chrjein‑ne, ngats'iì xi̱ta̱ xi i̱t'aà ts'e̱ Jesús bijchó nguixko̱n Nainá; jè tíjnakon‑né ni̱ta̱ kjé‑ne mé‑ne nga bítsi'batjì xi̱ta̱.
25 É por isso que lhe é possível levar a termo a salvação daqueles que por ele vão a Deus, porque vive sempre para interceder em seu favor.
26 I̱t'aà tsa̱ján, nguì jè Jesús xi mochjeén‑ná nga no̱'miì ítjòn tíjna: nga xi̱ta̱ tsjeè‑né; ni̱mé jé tjín‑la̱; mì tjé kji ini̱ma̱‑la̱; tíjnat'aàxìn‑la̱ xi̱ta̱ jé, ko̱ jè xi ìsa̱ 'nga tíjna ján ngajmiì.
26 Tal é, com efeito, o Pontífice que nos convinha: santo, inocente, imaculado, separado dos pecadores e elevado além dos céus,
27 Mìtsà k'oa̱s'ín koni s'ín no̱'miì ítjòn xi i'nga, nga na̱chrjein nchijòn sík'en cho̱ nga tsjá kjo̱tjò‑la̱ xi kjoa̱ ts'e̱ jé‑la̱, i̱kjoàn tsjá ts'e̱ jé‑la̱ xi̱ta̱ na̱xa̱ndá. Ta̱nga Jesús k'e̱ nga kitsjaà kjo̱tjò yijo‑la̱ nga k'en, jngoò k'aá kitsjaà ni̱ta̱ kjé‑né.
27 que não tem necessidade, como os outros sumos sacerdotes, de oferecer todos os dias sacrifícios, primeiro pelos pecados próprios, depois pelos do povo; pois isto o fez de uma só vez para sempre, oferecendo-se a si mesmo.
28 Jè kjo̱tíxoma xi kitsjaà Moisés, k'oa̱á s'ín tíchja̱ nga jñà kítsa̱jna no̱'miì ítjòn xi ta̱xki̱ xi̱ta̱ xi chiba nga'ñó tjín‑la̱; ta̱nga jè 'én xi xkón tjín xi i̱skan kitsjaà Nainá, k'oa̱á s'ín tíchja̱ nga jè Ki'ndí‑la̱ Nainá, kíjna no̱'miì ítjòn, jè xi k'oa̱s'ín kisìko̱ Nainá nga ni̱mé chijat'aà‑la̱ ni̱ta̱ kjé‑ne.
28 Enquanto a lei elevava ao sacerdócio homens sujeitos às fraquezas, o juramento, que sucedeu à lei, constitui o Filho, que é eternamente perfeito.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.