Hebreus 6
'Én-la̱ Nainá xi kjoa̱ ts'e̱ Jesucristo (MAANT) vs NVT
1 Koií ko̱s'ín mochjeén‑ne nga chíta'yà 'én‑la̱ Cristo xi ìsa̱ ndaà ko̱jchíngakoa̱á kjoa̱ ts'e̱ Nainá mé‑ne nga ni̱mé chi̱jat'aà‑ná nga xi̱ta̱‑la̱ Cristo maá. Mì ti̱jñà ti̱jñà 'én chíta'yà‑aná xi kichìta'yá nga sa̱ ítjòn i̱t'aà ts'e̱ Cristo. Mì ti̱jñà ti̱jñà 'én si̱kítsjeèn‑ya‑ná kó s'ín ma nga nìkájnoaá jé xi tjín‑ná xi kjoa̱biyaà fìko̱‑ná. Ko̱ ti̱koa̱á mì ti̱jñà ti̱jñà 'én si̱kítsjeèn‑ya ìjngoò k'a‑ná kó s'ín kòkjeiín‑ná i̱t'aà ts'e̱ Nainá
1 Portanto, deixemos de lado os ensinamentos básicos a respeito de Cristo e sigamos em frente, alcançando a maturidade em nosso entendimento. Certamente não precisamos lançar novamente os alicerces, ou seja, o arrependimento das obras mortas, a fé em Deus,
2 ko̱ kós'ín ma bautizar xi̱ta̱, ko̱ kós'ín oyijòsòn‑lá ndsa̱á jñà xi̱ta̱ xi mokjeiín‑la̱ i̱t'aà ts'e̱ Cristo. Ko̱ ti̱koa̱á mì ti̱jñà ti̱jñà 'én si̱kítsjeèn‑ya ìjngoò k'a‑ná kó s'ín kjoa̱áya‑la̱ jñà xi̱ta̱ xi jye k'en, ko̱ kós'ín s'i̱in Nainá nga ki̱ìndaàjiìn‑la̱ xi̱ta̱ mé xi ok'ìn‑la̱ nga tsjá‑la̱ ni̱ta̱ kjé‑ne.
2 o batismo, a imposição de mãos, a ressurreição dos mortos e o julgamento eterno.
3 Mochjeén‑né nga chíta'yà 'én xi ìsa̱ ndaà ko̱jchíngakoa̱á kjoa̱ ts'e̱ Nainá; tsà Nainá tsjá'nde nga ko̱s'ín ko̱ma, k'oa̱s'ín s'e̱én.
3 Se Deus permitir, avançaremos para um maior entendimento.
4 Nga jñà xi̱ta̱ xi jye kjòhiseèn‑la̱ kjo̱hítsjeèn‑la̱, xi jye kisaseèn‑takòn kjo̱ndaà xi tsjá Nainá, xi ti̱koa̱ jye ngásòn kitjoé‑la̱ Ini̱ma̱ Tsjeè‑la̱ Nainá,
4 Pois é impossível trazer de volta ao arrependimento aqueles que já foram iluminados, que já experimentaram as dádivas celestiais e se tornaram participantes do Espírito Santo,
5 xi jye kisaseèn‑takòn 'én ndaà‑la̱ Nainá ko̱ nga'ñó‑la̱ i̱sò'nde xi sa̱ kjoi̱í,
5 que provaram a bondade da palavra de Deus e os poderes do mundo por vir,
6 tsà ìjngoò k'a xìn ndi̱yá kjoi̱, tsà tsjìn takòn 'én‑la̱ Nainá, mì ti̱ kiì ko̱ma ko̱ndaàya‑ne kjo̱hítsjeèn‑la̱ nga ko̱ófat'aà ìjngoò k'a‑la̱ Nainá; nga jñà xi̱ta̱ koi, kjoa̱ xi nchis'ín, k'oa̱á ngaya‑la̱ koni tsà krò nchihót'aà ìjngoò k'a jè Ki'ndí‑la̱ Nainá nga tsjá‑la̱ kjo̱sobà nga nguixko̱n ngats'iì xi̱ta̱.
6 e que depois se desviaram. Sim, é impossível trazê-los de volta ao arrependimento, pois, ao rejeitar o Filho de Deus, eles voltaram a pregá-lo na cruz, expondo-o à vergonha pública.
7 K'oa̱á s'ín ngaya‑la̱ koni jè nangui, k'e̱ nga 'ba jtsí, ma'nchi̱'nde‑né. Tsà ndaà xka̱ xi bisò xi mochjeén‑la̱ xi̱ta̱ xi síxáko̱ nangui, jè Nainá síchikon‑t'in nangui.
7 Quando a terra absorve a chuva que cai e produz uma boa colheita para o lavrador, recebe a bênção de Deus.
8 Ta̱nga tsà na'yá chi̱ni̱ ko̱ na'yá xanchroò bisò, ni̱mé chjí‑la̱, mìtsà nangui ndaà nga nguixko̱n Nainá; ki̱jchò na̱chrjein nga tà ki̱ti̱‑né.
8 Mas, se a terra produz espinhos e ervas daninhas, para nada serve, sendo logo amaldiçoada e, por fim, queimada.
9 Jñò ndí 'ndsè, xi matsjacha‑nòje̱n, na̱s'ín k'oa̱s'ín nokjoà‑je̱n, k'oa̱á s'ín tíjngoò takòn‑je̱n nga tjoé‑nò kjoa̱ xi 'ñó ndaà tjín, ngats'iì kjo̱ndaà xi tjín‑la̱ xi̱ta̱ xi jye itjokàjiìn kjo̱'in.
9 Amados, embora estejamos falando dessa forma, na realidade não cremos que se aplique a vocês. Temos certeza de que estão destinados às coisas melhores que pertencem à salvação.
10 Nga Nainá, xi̱ta̱ kixi̱‑né, mìkiì síjchàajiìn xá‑nò xi jye ki'nè ko̱ kjoa̱tjòcha xi tjín‑nò nga nìchját'aà‑là xi̱ta̱ na̱xa̱ndá‑la̱ Cristo, koni s'ín titsa̱'nè skanda na̱chrjein i̱'ndei̱.
10 Pois Deus não é injusto; não se esquecerá de como trabalharam arduamente para ele e lhe demonstraram seu amor ao cuidar do povo santo, como ainda fazem.
11 Ta̱nga ngaje̱n, k'oa̱á s'ín mejèn‑naje̱n nga kjit'aà na̱chrjein nguì ko̱ó kjo̱tsja nga ko̱s'ín ti̱xá nga jngoò ìjngoò skanda k'e̱ nga kjoe̱het'aà na̱chrjein‑nò mé‑ne nga ki̱tasòn‑ne kjoa̱ xi titsa̱chiñá‑la̱á.
11 Nosso desejo é que vocês continuem a mostrar essa mesma dedicação até o fim, para que tenham plena certeza de sua esperança.
12 Majìn‑naje̱n nga ts'eè s'e̱en. Chjínguì‑là jñà xi̱ta̱ xi jye nchitjoé‑la̱ kjo̱tjò koni s'ín kitsjaà tso'ba Nainá koií kjoa̱‑la̱ nga ndaà mokjeiín‑la̱ ko̱ tjín‑la̱ kjoa̱tsejta.
12 Assim, não se tornarão displicentes, mas seguirão o exemplo daqueles que, por causa de sua fé e perseverança, herdarão as promessas.
13 Nainá k'e̱ nga kitsjaà‑la̱ tso'ba Abraham, k'oa̱á s'ín kitsjaà kixi̱ 'én‑la̱ nga ti̱jè tsasèn‑ne nga mì ti̱ yá tjín‑ne xi ìsa̱ 'nga tíjna koni jè; k'oa̱á s'ín kiìchja̱,
13 Considerem a promessa de Deus a Abraão. Uma vez que não havia ninguém superior por quem jurar, Deus jurou por si mesmo. Disse ele:
14 nga kitsò: “'A̱n, 'ñó ndaà sichikon‑t'in‑lè, ti̱koa̱ 'ñó ko̱kjìn‑ya jñà i̱xti‑lè.”
14 “Certamente o abençoarei e multiplicarei grandemente seus descendentes”.
15 K'oa̱á s'ín komà‑ne Abraham kiskoòñàkjoa̱, i̱kjoàn kitjoé‑la̱ koni s'ín kitsò Nainá.
15 Então Abraão esperou com paciência, e recebeu o que lhe fora prometido.
16 Jñà xi ta̱xki̱ xi̱ta̱, k'e̱ nga tsjá 'én‑la̱, síkjeén jngoò 'ín‑la̱ jngoò xi ìsa̱ 'nga tíjna mé‑ne nga síkixi̱ya‑ne 'én xi tsjá. Ko̱ tà ya̱á fehet'aà kjoa̱.
16 Quando a pessoa faz um juramento, invoca alguém maior que ela. E, sem dúvida, o juramento implica uma obrigação.
17 K'oa̱á s'ín ma‑ne k'e̱ nga jè Nainá k'oa̱á s'ín kjòmejèn‑la̱ nga kitsjaà kixi̱‑la̱ 'én jñà xi̱ta̱ xi tjoé‑la̱ kjo̱tjò nga si̱ìkitasòn koni s'ín kitsjaà tso'ba, kitsjaà jngoò 'én xi 'ñó xkón tjín nga ni̱mé xi ma kjoa̱tjìya.
17 Deus também se comprometeu por meio de um juramento, para que os herdeiros da promessa tivessem plena convicção de que ele jamais mudaria de ideia.
18 Jñà 'én koi xi jò ma‑ne xi mìkiì ma fatjìya, nga mìkiì ko̱ma skóna̱cha̱n‑ná Nainá, ya̱á 'ñó sakó‑la̱ nga'ñó ini̱ma̱‑ná, jñá xi mejèn‑ná nga Nainá ko̱si̱ko̱‑ná nga nguì jè kjit'aà takoán nga titsa̱chiñá‑lá jè kjoa̱ kixi̱‑la̱ xi jè jye kitsjaà‑ná.
18 A promessa e o juramento não podem ser mudados, pois é impossível que Deus minta. Portanto, nós que nele nos refugiamos estamos firmemente seguros ao nos apegarmos à esperança posta diante de nós.
19 Jè kjoa̱ kixi̱ xi titsa̱chiñá‑lá, k'oa̱á s'ín síkíjna kixi̱ ini̱ma̱‑ná koni jngoò ki̱cha̱ xi sit'aà'ñó‑ne chitso, ko̱ jè kjoa̱ kixi̱ xi o̱kji skanda maá jahas'en ya̱ i̱'nde tsjeè ñánda tjo̱bájtoò nikje cortina,
19 Essa esperança é uma âncora firme e confiável para nossa alma. Ela nos conduz até o outro lado da cortina, para o santuário interior.
20 ya̱ ñánda jahas'en Jesús nga tsohójnandaà‑ná ndi̱yá, nga no̱'miì ítjòn tíjna ni̱ta̱ mé na̱chrjein‑ne koni jè Melquisedec.
20 Jesus já entrou ali por nós. Ele se tornou nosso eterno Sumo Sacerdote, segundo a ordem de Melquisedeque.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.