Apocalipse 18
'Én-la̱ Nainá xi kjoa̱ ts'e̱ Jesucristo (MAANT) vs ARA
1 Xi jye komà i̱skan, ìjngoò àkja̱le̱ kìjtseè xi tínchrobájen‑ne ngajmiì, xi 'ñó tse nga'ñó tjín‑la̱. Jè kjoa̱ jeya‑la̱ xi 'ñó ote kji, kisìhiseèn‑sòn nangui.
1 Depois destas coisas, vi descer do céu outro anjo, que tinha grande autoridade, e a terra se iluminou com a sua glória.
2 'Ñó kiìchja̱, kitsò:
2 Então, exclamou com potente voz, dizendo: Caiu! Caiu a grande Babilônia e se tornou morada de demônios, covil de toda espécie de espírito imundo e esconderijo de todo gênero de ave imunda e detestável,
3 Ngats'iì xi̱ta̱ i̱sò'nde, k'oa̱á ti kis'iìn koni s'ín xi̱ta̱ na̱xa̱ndá jè nga kj'ei̱í nainá kiìtji̱ngui‑la̱, k'oa̱á ngaya‑la̱ koni tsà kjòch'i̱‑ne jñà kjoa̱chijngui xi kis'iìn. Jñà xi̱ta̱xá ítjòn‑la̱ xi tjín nga tíjtsa i̱sò'nde, k'oa̱á ti kis'iìn. Ko̱ jñà xi̱ta̱ i̱sò'nde xi tsojmì otseya nga s'ín kjo̱hi̱ma̱, kjònchi̱ná‑né xi kjoa̱ ts'e̱ kjo̱tsja‑la̱ yijo‑la̱ koni s'ín jñà xi̱ta̱ xi tjín na̱xa̱ndá jè.
3 pois todas as nações têm bebido do vinho do furor da sua prostituição. Com ela se prostituíram os reis da terra. Também os mercadores da terra se enriqueceram à custa da sua luxúria.
4 Ìjngoò 'én ki'nchrè xi ngajmiì inchrobà‑ne, xi kitsò:
4 Ouvi outra voz do céu, dizendo: Retirai-vos dela, povo meu, para não serdes cúmplices em seus pecados e para não participardes dos seus flagelos;
5 Jñà jé‑la̱, jyeé tímakjìn, jyeé j'iì skanda i̱ ngajmiì. Nainá, mìkiì si̱ìjchàajiìn [nga tsjá‑la̱ kjo̱'in] xi kjoa̱ ts'e̱ jé‑la̱.
5 porque os seus pecados se acumularam até ao céu, e Deus se lembrou dos atos iníquos que ela praticou.
6 K'oa̱á ti̱s'ín kàtamat'in ngajo‑ne koni s'ín kis'iìn jè. Jò k'a k'oa̱ ti̱s'ín kàtamat'in ngajo‑ne koni tjín kjoa̱ xi kis'iìn. Jè chi̱tsín xi kisìkáyajiìn vino, ko̱kji ti̱kájiìn ngajo‑là nga jò k'a ìsa̱ jchá kàtama, [jò k'a o̱kji kjo̱'in kàtako̱‑la̱].
6 Dai-lhe em retribuição como também ela retribuiu, pagai-lhe em dobro segundo as suas obras e, no cálice em que ela misturou bebidas, misturai dobrado para ela.
7 Jè kjoa̱‑la̱ nga jeya kisìkíjna yijo‑la̱ ko̱ nga 'ñó kis'e‑la̱ kjo̱tsja, k'oa̱ ti̱s'ín tjiì ngajo‑là kjo̱'in nga kàtakjindáya. Nga k'oa̱á tsò ini̱ma̱‑la̱: “'A̱n, k'oa̱á s'ín tìjna̱ nga chjo̱ón sko̱‑la̱ 'mì‑na. 'A̱n mìtsà chjo̱ón ka'àn 'mì‑na, ti̱koa̱á mìkiì siìkjiaán kjo̱'in ni̱ta̱ kjé‑ne.”
7 O quanto a si mesma se glorificou e viveu em luxúria, dai-lhe em igual medida tormento e pranto, porque diz consigo mesma: Estou sentada como rainha. Viúva, não sou. Pranto, nunca hei de ver!
8 Koií kjoa̱‑la̱ nga ta̱jngoò na̱chrjein ki̱tjojenè‑la̱ kjo̱'in: Ki̱yá xi̱ta̱‑la̱. Ti̱koa̱á ski̱ndàya‑né. S'e̱é‑la̱ kjoa̱ ts'e̱ kjinchrá. Ni'ín ki̱ti̱‑ne nga kjoe̱hesòn. Nga 'ñó tse nga'ñó tjín‑la̱ jè Nainá xi otíxoma nga k'oa̱á s'ín jye kiskoòsòn‑la̱ nga tsjá‑la̱ kjo̱'in.
8 Por isso, em um só dia, sobrevirão os seus flagelos: morte, pranto e fome; e será consumida no fogo, porque poderoso é o Senhor Deus, que a julgou.
9 Jñà xi̱ta̱xá ítjòn‑la̱ i̱sò'nde 'ñó ski̱ndáyakeè ko̱ 'ñó 'on ko̱ma‑la̱ k'e̱ nga skoe̱ nga tíbitjo ni̱'ndi̱‑la̱ nga títì jè na̱xa̱ndá jè ya̱ ñánda kiìtji̱ngui‑la̱ xi kj'ei̱í nainá k'oa̱á ngaya‑la̱ koni tsà jngoó chjo̱ón chijngui kiìtji̱ngui‑la̱ nga kisìtsjako̱ yijo‑la̱.
9 Ora, chorarão e se lamentarão sobre ela os reis da terra, que com ela se prostituíram e viveram em luxúria, quando virem a fumaceira do seu incêndio,
10 Kjiín ki̱ncha‑ne nga skótsejèn‑la̱, nga tsakjón‑la̱ kjo̱'in‑la̱. 'Ñó ki̱chja̱, ki̱tso̱:
10 e, conservando-se de longe, pelo medo do seu tormento, dizem: Ai! Ai! Tu, grande cidade, Babilônia, tu, poderosa cidade! Pois, em uma só hora, chegou o teu juízo.
11 Jñà xi̱ta̱ xi otíjnaya tsojmì xi tjín i̱sò'nde, ti̱koa̱á ski̱ndáyakeè‑né nga 'on ko̱ma‑la̱ ini̱ma̱‑la̱ nga mì ti̱ yá xi ko̱tse‑ne tsojmì xi otíjnaya,
11 E, sobre ela, choram e pranteiam os mercadores da terra, porque já ninguém compra a sua mercadoria,
12 tsojmì xi ts'e̱ to̱n oro, plata, nda̱jo̱ chjí xi 'ñó ndaà kjoàn, ndáto̱n chjí xi 'ñó ndaà kjoàn; nikje lino xi 'ñó chjí, ko̱ nikje seda, nikje sko ko̱ xi inì kjoàn; ngats'iì yá xi 'ñó ndaà jne̱, tsojmì chjí xi nindaà ni̱'ño̱ cho̱ kisindaà‑ne, ngats'iì tsojmì xi yá xi 'ñó chjí xi yá ikon, ko̱ ki̱cha̱ bronce, ko̱ ki̱cha̱ xi 'mì hierro, ko̱ nda̱jo̱ marmol,
12 mercadoria de ouro, de prata, de pedras preciosas, de pérolas, de linho finíssimo, de púrpura, de seda, de escarlata; e toda espécie de madeira odorífera, todo gênero de objeto de marfim, toda qualidade de móvel de madeira preciosíssima, de bronze, de ferro e de mármore;
13 ko̱ chrjoa̱yá canela, ngats'iì tsojmì xi ndaà jne̱, chrjongó‑la̱ Nainá, ko̱ xkiì jne̱ xi 'mì mirra, ko̱ chrjongó ts'e̱ yá olivo, ko̱ vino ko̱ asìti̱. Trigo ko̱ skoa̱n i̱nchra̱jín, ko̱ cho̱ ch'á, orrè, kohòyo̱, carreta, ko̱ xi̱ta̱ chi̱'nda nga kisatíjna.
13 e canela de cheiro, especiarias, incenso, unguento, bálsamo, vinho, azeite, flor de farinha, trigo, gado e ovelhas; e de cavalos, de carros, de escravos e até almas humanas.
14 Ki̱tso̱‑la̱ jè na̱xa̱ndá:
14 O fruto sazonado, que a tua alma tanto apeteceu, se apartou de ti, e para ti se extinguiu tudo o que é delicado e esplêndido, e nunca jamais serão achados.
15 Jñà xi̱ta̱ xi otíjnaya tsojmì xi ya̱ kjònchi̱ná ts'e̱ na̱xa̱ndá jè, kjiín ki̱nchat'aàxìn nga tsakjón‑la̱ kjo̱'in. Ski̱ndáyakeè koa̱ 'ñó 'on ko̱ma‑la̱ ini̱ma̱‑la̱.
15 Os mercadores destas coisas, que, por meio dela, se enriqueceram, conservar-se-ão de longe, pelo medo do seu tormento, chorando e pranteando,
16 K'oa̱á ki̱tso̱:
16 dizendo: Ai! Ai da grande cidade, que estava vestida de linho finíssimo, de púrpura, e de escarlata, adornada de ouro, e de pedras preciosas, e de pérolas,
17 Ta̱jngoò tjò kachija yije kjoa̱ nchi̱ná xi tjín‑la̱.
17 porque, em uma só hora, ficou devastada tamanha riqueza! E todo piloto, e todo aquele que navega livremente, e marinheiros, e quantos labutam no mar conservaram-se de longe.
18 k'e̱ nga kijtseè ni̱'ndi̱‑la̱ na̱xa̱ndá nga títì; 'ñó kiìchja̱, kitsò:
18 Então, vendo a fumaceira do seu incêndio, gritavam: Que cidade se compara à grande cidade?
19 I̱kjoàn tsibíxteèn‑jno chijo sko̱, 'ñó kiskindàyakeè nga 'on komà‑la̱ ini̱ma̱‑la̱; kitsò:
19 Lançaram pó sobre a cabeça e, chorando e pranteando, gritavam: Ai! Ai da grande cidade, na qual se enriqueceram todos os que possuíam navios no mar, à custa da sua opulência, porque, em uma só hora, foi devastada!
20 Ngats'ioò jñò xi titsa̱jnaà ngajmiì, tsjaá t'è‑là takòn. Jñò xi xi̱ta̱‑la̱ Nainá maà, jñò xi tsibíxáya‑nò Cristo, ko̱ jñò xi Nainá nokjoà ngajo‑là, tsja t'è‑là ini̱ma̱‑nò. Nainá jyeé kàtsjá‑la̱ kjo̱'in na̱xa̱ndá jè koií kjoa̱‑la̱ nga ch'o kisìko̱‑nò.
20 Exultai sobre ela, ó céus, e vós, santos, apóstolos e profetas, porque Deus contra ela julgou a vossa causa.
21 Jngoò àkja̱le̱ xi 'ñó tse nga'ñó tjín‑la̱ kiskoé jngoò nda̱jo̱ xi koni kji nda̱jo̱ natsí kji, kisìkatje̱n‑jiìn ndáchikon, kitsò:
21 Então, um anjo forte levantou uma pedra como grande pedra de moinho e arrojou-a para dentro do mar, dizendo: Assim, com ímpeto, será arrojada Babilônia, a grande cidade, e nunca jamais será achada.
22 Mì ti̱ kiì ki̱ná'ya‑la̱ i̱nchò calle‑la̱ jñà música xi síkjane arpa, jñà xi síkjindáya xo̱bí, ko̱ xi síkjane chrjo trompeta. Mì ti̱ kiì s'e̱‑la̱ xi̱ta̱ xi síxá ni̱ta̱ mé xá‑ne. Ti̱koa̱ mì ti̱ kiì ko̱xáko̱‑ne molino ts'e̱ ncheé.
22 E voz de harpistas, de músicos, de tocadores de flautas e de clarins jamais em ti se ouvirá, nem artífice algum de qualquer arte jamais em ti se achará, e nunca jamais em ti se ouvirá o ruído de pedra de moinho.
23 Ni'ín ts'e̱ lámpara, mì ti̱ kiì si̱ìhiseèn‑ne; mì ti̱ kiì s'e̱‑ne s'eí nga ki̱xan xi̱ta̱; koií kjoa̱‑la̱ ko̱s'ín ko̱mat'in‑ne nga jñà xi̱ta̱‑la̱ xi otseya ko̱ otíjnaya tsojmì, 'ñó xi̱ta̱ nchi̱ná komà i̱ i̱sò'nde; ti̱koa̱ kiskoòna̱cha̱n yije‑la̱ na̱xa̱ndá xi tjín i̱sò'nde nga komà‑la̱ kis'iìn kjoa̱tj'e.
23 Também jamais em ti brilhará luz de candeia; nem voz de noivo ou de noiva jamais em ti se ouvirá, pois os teus mercadores foram os grandes da terra, porque todas as nações foram seduzidas pela tua feitiçaria.
24 Na̱xa̱ndá jè, Nainá kitsjaà‑la̱ kjo̱'in nga jé ts'e̱‑né nga kinìk'en xi̱ta̱‑la̱ Nainá ko̱ xi̱ta̱ xi kiìchja̱ya̱ nga̱jo̱‑la̱ Nainá ko̱ ngats'iì xi̱ta̱ xi kinìk'en nga tíjtsa i̱sò'nde.
24 E nela se achou sangue de profetas, de santos e de todos os que foram mortos sobre a terra.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.