Lucas 20

Lologena Wo Kienane Yesu Kristo Kome Kewo (LWW) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Ana e si e legiena tap̃ena, Yesu p̃asup̃e si pa e Yum̃a Wa m̃ana Ntewa gar Yerusalem, sum̃a pian ke yeririna lala a mlologon ke m̃ena nalologena wo pan la. Ana nasumonena kiena yar wa lala amio navianena navisaluaena lala amio m̃ena nasumonen tap̃ena lala apim puna, apiun tania, asape
1 Num desses dias, quando Jesus ensinava o povo no templo, e anunciava o evangelho, sobrevieram os principais sacerdotes e os escribas, com os anciãos.
2 “?Ovisali van imimi, sane okila ke sanene e nini e kia kiena ai? ?Ane pisa pan ko pisape okila sa nene?”
2 e falaram-lhe deste modo: Dize-nos, com que autoridade fazes tu estas coisas? Ou, quem é o que te deu esta autoridade?
3 Ana Yesu pisatam̃e la, sape “Pogaga, ana yoko in m̃ena neviun naviunena tai van amiu sumo wa. Kiau naviunena sanini, sane
3 Respondeu-lhes ele: Eu também vos farei uma pergunta; dizei-me, pois:
4 ‘?Nakeena nap̃a Yoane kila nanua ga ne pa yar lala, naga pe sur tai nap̃a Ntewa pisa pan pisape kila, pona Yoane ga sitom sape kila? Amiu avisalia.’”
4 O batismo de João era do céu ou dos homens?
5 Ana naviunena kiena ne Yesu nene kila narui apis manene ke sina ga pan la, apisa ke asape “?Yoko tevisa ve sanape na vania? !Tevisuar ruruia! Visae tevisave nakeena nene, Ntewa naga pisa pa Yoane, yoko yar nene viun sina tan ita ne visave ana komin ya ne yepeta mavin lelagaena e Yoane?
5 Ao que eles arrazoavam entre si: Se dissermos: do céu, ele dirá: Por que não crestes?
6 Ana visae tevisave Yoane ga sitom sape kila, sa p̃isi yaru la sinela kar ita ana akove ita, komin nap̃a amlelaga m̃arera rui sane Yoane naga pe navisawalena kiena ne Ntewa kemua lelaga.”
6 Mas, se dissermos: Dos homens, todo o povo nos apedrejará; pois está convencido de que João era profeta.
7 Ana sitomena nene kila narui apisatam̃e Yesu asape amninue kare ga narui.
7 Responderam, pois, que não sabiam donde era.
8 Ana Yesu pisa pan la, sape “Sanene, in m̃ena ga tap̃atete nevisa van amiu ane pisa pan inu sape nekila yum̃aena nene.”
8 Replicou-lhes Jesus: Nem eu vos digo com que autoridade faço estas coisas.
9 Ana Yesu pisa p̃akaiwa tai pan yeririna la nap̃a asike e poglis nene, pisape “Yerkawa tai, amio kiena lokilkerep tai. Naga sinenan sape yaloro re va e purvanua tap̃ena tai, nap̃a m̃eke laa perina, ana naga mligan kiena lokilkerep nene pa yeririna tap̃ena lap̃asa nap̃a yoko aim ayum̃ae ea, ana aul vania.
9 Começou então a dizer ao povo esta parábola: Um homem plantou uma vinha, arrendou-a a uns lavradores, e ausentou-se do país por muito tempo.
10 Ana yerkawa nap̃ani pa sum̃a gare pano-o, pisu kilale sane nanagane pogos nap̃a mrakerep marua narui. Ana mligan kiena yar tai p̃asup̃e si pa pun la nap̃a asike e kiena lokilkerep nap̃ani, vena war kilavaru na mrakerep komp̃asa nap̃a monar aul vania. Yar nene pano, ana pogos nap̃a m̃alivin la, la pe sinelan re aul poli, ana am̃e kare naga, amligan si naga p̃asup̃ea liman korena ga.
10 No tempo próprio mandou um servo aos lavradores, para que lhe dessem dos frutos da vinha; mas os lavradores, espancando-o, mandaram-no embora de mãos vazias.
11 Ana yerkawa nap̃ani mligan si kiena yar tap̃ena pano, ana am̃e m̃ena naga, akila piowa pania pap̃isi, ana am̃enelua p̃asup̃e koren ga pa sina.
11 Tornou a mandar outro servo; mas eles espancaram também a este e, afrontando-o, mandaram-no embora de mãos vazias.
12 Ana yam telu narui, yerkawa nap̃ani mligan kiena yar tap̃ena, ana naga m̃ena ga, am̃ea kulu ga kuruta rui, akoven lua e lokilkerep nene pano.
12 E mandou ainda um terceiro; mas feriram também a este e lançaram-no fora.
13 “Ana yerkawa na lokilkerep pisu p̃elaga viowa la ne sanene, mninue kare narui, pisape ‘!Awe! ?Popon nekila ya narui? Pona nanagane monar neligan ga naruu wawa nini narui. Naruu taaga ga nini, nesitom naga pap̃isi, ana visae naga vano monar avisu kilalea, avatanonia.’
13 Disse então o senhor da vinha: Que farei? Mandarei o meu filho amado; a ele talvez respeitarão.
14 Ana mligan naga pano, a pogos nap̃a yar la nene apisuia, asitom piowa pania. Apisayu sina pan la, asape ‘Nanene na narin yerkawa nene yo. Yar ne na nene narui, nap̃a visae yerkawa nene kovio, naga ke narui nap̃a yoko kus porotano nene sane kiena lalimana. Popon towem̃aria, vena ita ga touarar tano nene ve kieta.’
14 Mas quando os lavradores o viram, arrazoaram entre si, dizendo: Este é o herdeiro; matemo-lo, para que a herança seja nossa.
15 Ana asum̃al narui atararia, akovenlua naga pa vanua e lokilkerep nap̃ane, ana am̃em̃aria.”
15 E lançando-o fora da vinha, o mataram. Que lhes fará, pois, o senhor da vinha?
16 Nevisa van amiu sanini, yeririna viowa la nene, yoko naga imi we mom̃ar la, yoko amarmare e nakoaen m̃arera tai, ana yoko ligan lokilkerep nap̃ani e limana yar lap̃as nap̃a apowo.”
16 Virá e destruirá esses lavradores, e dará a vinha a outros. Ouvindo eles isso, disseram: Tal não aconteça!
17 Ana Yesu kira pisu manene la, piun pisape “Pe sinemiun re poli, ana vanon ya ne asiri visen wa nap̃a pisa sanini, pisape
17 Mas Jesus, olhando para eles, disse: Pois, que quer dizer isto que está escrito: A pedra que os edificadores rejeitaram, essa foi posta como pedra angular?
18 “Yeririna make ga nap̃a visae avane kilavaru nene, yoko aloru akove kilavaru nena, siwowa kare yepela lala. A visae vano vano-o tol pogos nap̃a kilavaru nene loru, ana yar a nap̃a kilavaru monoaria, yoko kilamumu kare naga vano-o kovio nenaga.” Kilavaru nap̃a akoven lua pa rui naga pe kilavaru nap̃a po|alt="Cornerstone" src="43_Luke 20_17_Cornerstone.tif" size="col" loc="Top right" copy="Gordon Thompson" ref="20:17"
18 Todo o que cair sobre esta pedra será despedaçado; mas aquele sobre quem ela cair será reduzido a pó.
19 Ana navianen navisaluaena lala amio yerkawa kiena ne yar wa lala, apisu kilale p̃akaiwa kiena Yesu nene panon la nena ga, ana sinela kar manene laa narui, asum̃alu asape auarar nena naga e pogos nene. Sinelan manene laa asape akila sur tai vania, ana akila p̃ele ga, komin apisu yeririna la akekaran laa naga.
19 Ainda na mesma hora os escribas e os principais sacerdotes, percebendo que contra eles proferira essa parábola, procuraram deitar-lhe as mãos, mas temeram o povo.
20 Kila sanene narui ana silaga asum̃a apisuaria, a lap̃asa apa vinau ga apa lavisinia, akila kokanin ga sa nap̃a alelaga e naga, ana sur nap̃a la akila ke ne, asum̃a ap̃ar make nena kiena visena lala. Kiela sitomena sane sinelan asape alual visena lap̃as nap̃a naga pisa, ana akilia avisawal va yerkawa nae Rom nene P̃aelat, vena naga kilia la nakoaena tai vania sa nap̃a la sinelania.
20 E, aguardando oportunidade, mandaram espias, os quais se fingiam justos, para o apanharem em alguma palavra, e o entregarem à jurisdição e à autoridade do governador.
21 P̃is na pog tai la nap̃a apinaun vena aim lavisin Yesu, apiun naviunena tai tania, sa nap̃a akila kotalia ga naga. Asape “Navianena, mepisu kilale sane kiom̃a visena lala a kiom̃a vianena lala ape lelaga a po pap̃isi. A mepisu kilale sa nap̃a kiom̃a nalip̃ereen yar lala pe peve tap̃ena re poli, nap̃a opisu la maran taaga ga, ko opisawal mesmesun ke mrapa kiena ne Ntewa pan yeririna make ga.
21 Estes, pois, o interrogaram, dizendo: Mestre, sabemos que falas e ensinas retamente, e que não consideras a aparência da pessoa, mas ensinas segundo a verdade o caminho de Deus;
22 Ana sinemimin mesape meviun tan ko sanini, sane ‘?Kieta navisaluaena pisa sanape? ?Sape mesmesun ita le Yu lala toul takis va p̃arin sup̃e nae Rom, nap̃a Sisa, pona pisape pe mesmes re poli?’”
22 é-nos lícito dar tributo a César, ou não?
23 Ana Yesu pisu kilale sane asape akila kotalia ga naga, ana pisa pan la pisape
23 Mas Jesus, percebendo a astúcia deles, disse-lhes:
24 “Ala narin kilavaru tai imi van inu. ?Avisuli sane marana ne ane teke ea? ?A kia nap̃a asiri teke ea, kia kiena ai?”
24 Mostrai-me um denário. De quem é a imagem e a inscrição que ele tem? Responderam: De César.
25 Ana naga pisa pan la sape “Pogaga, sur nap̃a pe kiena ne Sisa, ala va Sisa. A sur nap̃a pe kiena ne Ntewa, ala va Ntewa.”
25 Disse-lhes então: Dai, pois, a César o que é de César, e a Deus o que é de Deus.
26 La nene sinelan manene asape atol ruru Yesu e maran yeririna lala e kiena visena tai, ana pogos nap̃a amloge kana navisatam̃eena nena, amilan pap̃isi, apisu sane naga kilam̃ar ruru kiela kap narui, ana apa ruru la ga asikena, pe apisa re si sur tai po.
26 E não puderam apanhá-lo em palavra alguma diante do povo; e admirados da sua resposta, calaram-se.
27 Ana siraun naga nene, le Satusi lap̃asa, apim puna Yesu, nap̃a sinelan asape aviun tania e lepas na sur tai nap̃a la amlelaga m̃arera ea, nap̃a asape yar la nap̃a amarmare rui, tap̃atete amamal sina e legiena maro.
27 Chegaram então alguns dos saduceus, que dizem não haver ressurreição, e perguntaram-lhe:
28 Ana apiun tania, asape “Navianena, sinemimin mesape meviun tan ko sanini. Sanapen visena tai nap̃a yermarua Mosis siriyu pan ita na nanua sumo. Naga pisape visae yar tai, wenla mare tan wona, nap̃a lalua pe narila re tai poli wa, yokorena wenla nene monar were letano nene ve wona, vena kila sane sira nene kilia war sisi, vena uarar kia kiena ne wenla nap̃a mare mal tom̃a ga.
28 Mestre, Moisés nos deixou escrito que se morrer alguém, tendo mulher mas não tendo filhos, o irmão dele case com a viúva, e suscite descendência ao irmão.
29 Pogaga, ana e pogos tai, welelai la olua. Kiela m̃earu p̃ere wona tai, ana naga mare tan wona nap̃ani lalua pe narila re tai poli wa.
29 Havia, pois, sete irmãos. O primeiro casou-se e morreu sem filhos;
30 Ana wenla na surana naga towe p̃ere sira nap̃ani, ana yoko naga m̃ena mare tania,
30 então o segundo, e depois o terceiro, casaram com a viúva;
31 ana wenla m̃ena na telu, kila sa ke ga, akila m̃a sanene pano-o tol wenla maro na olua, la make ga maran taaga ga, nap̃a pe ap̃ar re nena narila tai poli.
31 e assim todos os sete, e morreram, sem deixar filhos.
32 A siraun wona la punu ga nene, sira m̃ena nap̃ani marp̃anu.
32 Depois morreu também a mulher.
33 Ana ovisali sur nene: ?E legiena maro, pogos nap̃a apisa ke asape yoko yeririna la amamal sina, yoko sira nene ve wona ai, komin nap̃a talopa make amio welelai la olua nene?”
33 Portanto, na ressurreição, de qual deles será ela esposa, pois os sete por esposa a tiveram?
34 Ana Yesu pisatam̃e la sape “E ga e yomarava nini, yeririna lala asum̃a atatalopa,
34 Respondeu-lhes Jesus: Os filhos deste mundo casaram-se e dão-se em casamento;
35 ana la nap̃a Ntewa pisape visae akilia amal si vetan marena vena ava loyum̃a e kiena yo, ve akila re sina. E pogos nene, tap̃atete si atalopa narui,
35 mas os que são julgados dignos de alcançar o mundo vindouro, e a ressurreição dentre os mortos, nem se casam nem se dão em casamento;
36 a yoko ve amarmare re sina komin nap̃a aim sa ga navisi la narui. Yoko Ntewa kila amal sina e marena ana avim ave narina ruru nena lala.
36 porque já não podem mais morrer; pois são iguais aos anjos, e são filhos de Deus, sendo filhos da ressurreição.
37 A e lepas namalen si nene, Mosis m̃ena pisayu nanua sumo rui e suniena na purlaki nap̃a kap pivaga ke ea. E nene tepisu nap̃a Mosis pion pa Ntewa na mava sape naga pe Ntewa kiena ne Epraam a Ntewa kiena ne Aisak a Ntewa kiena ne Sekop.
37 Mas que os mortos hão de ressurgir, o próprio Moisés o mostrou, na passagem a respeito da sarça, quando chama ao Senhor; Deus de Abraão, e Deus de Isaque, e Deus de Jacó.
38 Ana pogos nap̃a Mosis siri visena nene, la telu nene amarmare e yomarava nini nakonua rui, sane amare e yomarava nini, ana amal asike ma puna Ntewa na wa. Ntewa naga pe pe Ntewa kiena ne yeririna re ga la ne amarmare po, ana naga sinenan sape yeririna la nap̃a asike amio, yeririna la nap̃a amali. E navisuena kiena ne Ntewa, yeririna la nap̃a amarmare e yomarava nini rui, la amal ga asike ga wa.” Ntewa pis pan Mosis e kapi nene|alt="Burning Bush" src="43_Luke20.37_BurningBush.tif" size="col" loc="Top right" copy="Gordon Thompson" ref="20:37"
38 Ora, ele não é Deus de mortos, mas de vivos; porque para ele todos vivem.
39 Ana navianen navisaluaena lala asum̃a amiyagogon navisatam̃eena kiena ne Yesu nap̃a pa le Satusi lala, ana apisu sane manmarua ruru po pap̃isi, asape “Navianena, kiom̃a navisatam̃eena po na po pap̃isi.”
39 Responderam alguns dos escribas: Mestre, disseste bem.
40 Apis sa nene vanon visena kiena Yesu nene kila sane le Satusi lala amaraun nap̃a aviunli si sur la tania.
40 Não ousavam, pois, perguntar-lhe mais coisa alguma.
41 Ana Yesu pis pan la pa laa sane, piun sur tai tan la, sape “Komin ya ne la apian amiun ke asape Navisaarena naga monar m̃aliv e lus kiena ne yermarua P̃arin Sup̃e Tepet, nap̃a naga pe p̃arin sup̃e p̃esania?
41 Jesus, porém, lhes perguntou: Como dizem que o Cristo é filho de Davi?
42 Nepiun nene, komin nanua sumo, Tepet siri e kiena tus na Yauena lala, sape
42 Pois o próprio Davi diz no livro dos Salmos: Disse o Senhor ao meu Senhor: Assenta-te à minha direita,
43 otom̃ate m̃a vano-o, yoko neligan kiom̃a nasinekar lala aim ve takue tai na kilavanen lam̃a.” ’ Yauena 110:1
43 até que eu ponha os teus inimigos por escabelo dos teus pés.
44 “Nanene na tepisu sane Tepet pio ke pa Navisaarena sape naga pe kiena Sup̃e rui. ?Ana komin nap̃a Tepet pisa sanene, sanape nap̃a asum̃a apisa ke Navisaarena nene asape yoko molue kome Tepet, naga pe lus nena ga tai?”
44 Logo Davi lhe chama Senhor como, pois, é ele seu filho?
45 Ana p̃ina la asike amiyagogon ke ga wa, naga pisawal visena tai, nap̃a pe kiena ne kiena nalogena ga lala.
45 Enquanto todo o povo o ouvia, disse Jesus aos seus discípulos:
46 Naga sape “Kam na avisuar ruru yar navianen navisaluaena la nene. Asum̃a aplave manene la e m̃ala kulsota viavi la nene, a visave ayaloro e yepesinasa e maran yar lala sinelan asape yar la avatanonla, a avio ruru la asave, ‘!Kee, pokolulagi, ko na ope Navianen tai nap̃a po pap̃isi!’ A e pogos na p̃ap̃agena a loyum̃a e yum̃a na leniena m̃ena lala, sinelan asape atoga e lelen yerkawa lala. ?Kam na apisu kilale narui ne?
46 Guardai-vos dos escribas, que querem andar com vestes compridas, e gostam das saudações nas praças, dos primeiros assentos nas sinagogas, e dos primeiros lugares nos banquetes;
47 A la akila kiela leniena la piayavi pap̃isi wa, ana apisokan ke ga ne, komin e ke e pog nene, asum̃a akila kotalia ke ga letano lala, akila kare la. Ana vanon kiela p̃elaga la ne sanene, yoko kiela nakoaena naga m̃arera manene laa sane.”
47 que devoram as casas das viúvas, fazendo, por pretexto, longas orações; estes hão de receber maior condenação.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.