Lucas 15
Lau New Testament (LLU) vs ACF
1 Ana tee maedani, na wane oro gi na da wane faafefe ni gonilana na malefo ana na takisi, ma na tooa taꞌa gi laugo da dao uria na fafurongolana a Jesus.
1 E Chegavam-se a ele todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Ma na Farisi gi ma na wane faatolomai ana kwaieresia da hafalia na ngunungunulaa daka urii, <<Na wane naa e gonitainia na tooa taꞌa gi ma ka fanga na ana fai gera!>>
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este recebe pecadores, e come com eles.
3 Nia nae a Jesus ka baea ana si oomelawanea gi fuada ka urii,
3 E ele lhes propôs esta parábola, dizendo:
4 <<Lea so ta wane ani gamu e too ana tee talange sipsip gi ma tee doo ada ka langi ana, tara si taa naa na wane nae ka iilia? Nia ka tafusia na sikwa aakwala ma sikwa sipsip nae gi ma ka lea ka nani uria tee doo aai na e langi ana lelea ka daotoona go.
4 Que homem dentre vós, tendo cem ovelhas, e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove, e vai após a perdida até que venha a achá-la?
5 Ma si kada nia e daotoona, nia ka eele asianaa ma ka koua i gwouna abana,
5 E achando-a, a põe sobre os seus ombros, jubiloso;
6 ma ka ngalia mai i fera. Sui i nia ka soea mai na oote ruana nia gi ma na wane aefera nia gi eeri daka figu mai, ma ka bae urii fuada, <Nau ku eele asianaa sulia ku daotoona naa na sipsip nau baa e langi ana. Nia naa molu ka noni hahala fai nau!>>>
6 E, chegando a casa, convoca os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 Ma a Jesus e bae lau ka urii, <<I nau ku haea fuagamu, na eelea baita ka urinae laugo i langi faafia tee wane na e garo ma ka manata ooli, ka liufia na sikwa aakwala ma sikwa iimola gi na da oꞌolo go ada.>>
7 Digo-vos que assim haverá alegria no céu por um pecador que se arrepende, mais do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 Ma Jesus e baea si oomelawanea aai, ka urii, <<Lea so ta geni na e too ana ta aakwala rebe malefo gi ma ta tee fe doo ada ka langi ana, tesi taa tara na ni nia ka iilia? Ni nia ka faaharua ta kwesu, ma ka salofia na luma nia, ma ka nani ana si gula gi sui lelea ka daotoona go.
8 Ou qual a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma dracma, não acende a candeia, e varre a casa, e busca com diligência até a achar?
9 Ma si kada e daotoona naa, nia ka soea na ruana nia gi ma na iimola aefera nia gi daka figu mai siana ma nia ka bae urii fuada, <Ni nau ku eele asianaa sulia ku daotoona naa na rebe malefo nau baa e langi ana. Nia naa molu ka noni hahala fai nau!>>>
9 E achando-a, convoca as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque já achei a dracma perdida.
10 Ma a Jesus e bae lau ka urii, <<I nau ku haea fuagamu, si doo nae ka urinae laugo i langi. Na ensel nia gi a God da eele asianaa faafia tee wane na e taꞌa, sui ka manata ooli.>>
10 Assim vos digo que há alegria diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Ma Jesus e baea lau ana tesi oomelawanea ka urii, <<Tee wane e too ana roo wela wane.
11 E disse: Um certo homem tinha dois filhos;
12 Na wela i buri ka bae urii fuana na maa nia, <Maa ae, o falea mai na bali ai nau ana na aaludooa golu.> Haia, na wane nae ka tolingia naa na aaludooa gera i matangana na roo alakwa nia gi.
12 E o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me pertence. E ele repartiu por eles a fazenda.
13 Ma i buira aange fe dani sui, na alakwa baa i buri ka faafoli na ana na bali aai nia ana aaludooa gera, ma ka lea na ana fai nia si malefo nia. Ma nia ka lea na ana uria na fera tau, ma ka nagaa teefou na ana na malefo nia gi ana na toolaa taꞌa.
13 E, poucos dias depois, o filho mais novo, ajuntando tudo, partiu para uma terra longínqua, e ali desperdiçou os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Ma i buira na e faasuia naa na malefo nia, na fioloa baita ka liu ana na bali fera nae, ma nia ka langi si too naa ana tesi doo.
14 E, havendo ele gastado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e começou a padecer necessidades.
15 Ma nia ka lea siana tee wane ana fera nae uria raolaa, ma na wane nae ka fale nia uria na raolaa bilia ana aadalaa sulia na boso nia gi.
15 E foi, e chegou-se a um dos cidadãos daquela terra, o qual o mandou para os seus campos, a apascentar porcos.
16 Ma nia e dooria hasa ka ania mone ana tesi mudui fanga ana na fanga gera na boso gi, sulia ta wane i seenae kasi falea go tesi fanga fuana.
16 E desejava encher o seu estômago com as bolotas que os porcos comiam, e ninguém lhe dava nada.
17 Sui si kada nia e manata diana, nia ka bae urii fuana i talana, <Na wane ni rao nia gi na maa nau da fanga lelea daka aabusu, ma i nau naa ku fiolo na agu uria na maea naa!
17 E, tornando em si, disse: Quantos jornaleiros de meu pai têm abundância de pão, e eu aqui pereço de fome!
18 Nia diana nau ku ooli siana maa nau, ma kuka bae urii fuana, Maa ae, nau ku aade taꞌa fuana a God ma fuamu laugo.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com meu pai, e dir-lhe-ei: Pai, pequei contra o céu e perante ti;
19 Nau kusi faorana naa oko alangi nau ana na wela oe. O faalamai nau kuka rao naa agu fuamu iilingia ta wane ni raoa oe.>
19 Já não sou digno de ser chamado teu filho; faze-me como um dos teus jornaleiros.
20 Ma nia e tatae ka ooli siana maa nia.
20 E, levantando-se, foi para seu pai; e, quando ainda estava longe, viu-o seu pai, e se moveu de íntima compaixão e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço e o beijou.
21 Ma na wela nia nae ka bae urii fuana, <Maa ae, i nau ku aade taꞌa fuana a God ma fuamu laugo. Nau kusi faorana naa oko alangi nau lau ana wela oe.>
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e perante ti, e já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Sui na maa nia e soea na wane ni rao nia gi ka urii, <Molu aliꞌali! Molu ngalia mai na maku tekwa na e diana ka tasa ma molu ka faaofi nia ana. Ma molu ka aalua fe ringe ana kakauna abana, ma molu ka aalua na tae silipa gi i aena.
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa; e vesti-lho, e ponde-lhe um anel na mão, e alparcas nos pés;
23 Lea sui, molu lea, molu ka haumaelia mai na gale bulumakau kobu baa eeri golu ka haungainia si fangaa ma golu ka eele agolu.
23 E trazei o bezerro cevado, e matai-o; e comamos, e alegremo-nos;
24 Sulia na wela nau naa e iilingia nia e mae naa, sui nia ka mouri ooli lau. Ma nia ka iilingia nia ka langi ana, sui kuka riki nia lau.> Ma na fangaa nae ka hafali naa.
24 Porque este meu filho estava morto, e reviveu, tinha-se perdido, e foi achado. E começaram a alegrar-se.
25 <<Ma ana si kada nae, na wela aai baa i nao e too ua mai ana i laona na raoa. Ma si kada nia e ooli mai ma ka dao garangia na mai na luma, nia ka rongoa na lingeena na lalabalaa ma na waelaa.
25 E o seu filho mais velho estava no campo; e quando veio, e chegou perto de casa, ouviu a música e as danças.
26 Ma nia ka soea tee wane ada na wane ni rao gi ma ka ledia uria na taa loko da hasi fai nia.
26 E, chamando um dos servos, perguntou-lhe que era aquilo.
27 Ma na wane ni rao nae e oolisia ka urii, <Na haasimu baa e ooli na mai i fera, ma na maa oe ka haumaelia naa na gale bulumakau kobu baa, sulia na haasimu e mouri diana lau ma ka ooli mai ka dao naa.>
27 E ele lhe disse: Veio teu irmão; e teu pai matou o bezerro cevado, porque o recebeu são e salvo.
28 Ma na wela i nao ka rakehasu asianaa, ka langi si ruu na kou i luma. Ma na maa nia ka haga mai i maa, ma ka ingo ani nia kou uria na ruulaa i luma.
28 Mas ele se indignou, e não queria entrar.
29 Sui nia e oolisia na maa nia ka bae urii, <O rikia fasi, i nau naa ku rao fuamu iilingia ta wane ni rao oꞌoni oe sulia fe ngali naa gi, ma ku roosulia na baelamu gi. Sui boroi ana, osi falea mone amu ta gale nanigot fuagu hai so kuka haungainia agu tesi fangaa fai nia na ruana nau gi!
29 E saindo o pai, instava com ele. Mas, respondendo ele, disse ao pai: Eis que te sirvo há tantos anos, sem nunca transgredir o teu mandamento, e nunca me deste um cabrito para alegrar-me com os meus amigos;
30 Sui na wela aai oe naa, nia e nagaa na aaludooa oe ana na geni ooeoe gi, ma si kada e ooli mai ka dao i fera, oko haumaelia amu na gale bulumakau kobu baita diana baa fuana!>
30 Vindo, porém, este teu filho, que desperdiçou os teus bens com as meretrizes, mataste-lhe o bezerro cevado.
31 Ma na maa nia e oolisia ka urii, <Wela nau ae, ni oe o too ka tau go amu fai nau i seenaa, ma na doo nau gi sui naa, na doo oe gi laugo.
31 E ele lhe disse: Filho, tu sempre estás comigo, e todas as minhas coisas são tuas;
32 Sui taa, golu haungainia naa mone agolu ta fangaa ma golu ka eele agolu, sulia na haasimu e iilingia ka mae naa, sui nia ka mouri ooli lau. Ma i nia e langi ana naa, sui si kada naa golu ka riki nia lau.>>
32 Mas era justo alegrarmo-nos e folgarmos, porque este teu irmão estava morto, e reviveu; e tinha-se perdido, e achou-se.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.