Lucas 17

Kitapm kɛn Raa dɔɔko kiji ute jeege (KYQ) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Tɛr ɓii kalaŋ Isa ɗeek jeege tun mɛtin̰ ki ɔɔ: «Nakŋ utu Ꞌtujn̰ jeege naan Raa ki se utu tap, naɓo ɔɔn̰ debm kɛn jaay ɓo Ꞌkɔl jeege Ꞌtujn̰ naan Raa ki se.
1 Disse Jesus a seus discípulos: É impossível que não venham tropeços, mas ai daquele por quem vierem!
2 Bɛɛki num, debm bin se, jꞋan̰ dɔɔkŋ ko tooto magala mindin̰ ki ɔɔ jꞋuun jꞋundin̰ naatn maakŋ baar ki kic ɓo kɛse ɔɔn̰ eyo. Num kɛn maakŋ gaan sɛɛmge tu se jaay naan̰ tujga deb kalaŋ naan Raa ki se, nakŋ utu kaan don̰ ki se, ɔɔn̰ cir kɛse daala.
2 Melhor lhe fora que se lhe pendurasse ao pescoço uma pedra de moinho e fosse lançado ao mar, do que fazer tropeçar um destes pequeninos.
3 Kɛn bin num, ɔndki kɔndɔ! Kɛn gɛnaai jaay tujiga num, Ꞌmooyin̰a. Kɛn naan̰ jaay jeelga *kusin̰in̰ se, Ꞌtɛɗin̰ kalɗɛ.
3 Tende cuidado de vós mesmos; se teu irmão pecar, repreende-o; e se ele se arrepender, perdoa-lhe.
4 Kɛn maakŋ ɓii ki ɓo, naan̰ tuj ɗɔɔli mɛt cili kic ɓo kɛn naan̰ jaay ɓaaɗo taaɗi ɔɔ: ‹Gɛnaama, maam se mꞋtujn̰ga roi ki, mꞋɔki naagi.› Gɔtn se naai an̰ tɛɗn kalɗɛ.»
4 Mesmo se pecar contra ti sete vezes no dia, e sete vezes vier ter contigo, dizendo: Arrependo-me; tu lhe perdoarás.
5 Gɔtn se jee kaan̰ naabin̰ge tɛrlin̰ ɔɔ: «Mɛlje, Ꞌziiɗjen kaal maakje do Raa ki.»
5 Disseram então os apóstolos ao Senhor: Aumenta-nos a fé.
6 Isa tɛrlɗen ɔɔ: «Kɛn naase jaay ɔkki kaal maakŋ do Raa ki magal aan gɔɔ kaam koobi se num, naase aki kɔŋ ɗeekŋ ko kaag kɛn magal ese se ɔɔki: ‹Iin̰ gɔtn se, Ꞌɓaa ɗaar maakŋ baar ki naane› ɔɔ naan̰ Ꞌtookŋ taar se.»
6 Respondeu o Senhor: Se tivésseis fé como um grão de mostarda, diríeis a esta amoreira: Desarraiga-te, e planta-te no mar; e ela vos obedeceria.
7 Tɛr Isa ɗeekɗen ɔɔ: «Maakse ki se, nam kɛn ɔk ɓulu jaay ɓulin̰ iŋgo naaba, ey lɛ iŋgo gaam maalge, kɛn naan̰ utu aan kaan ɓeen sum ɓo, naan̰ an̰ naar taaɗn ɔɔ: ‹ꞋƁaaɗo, yɔkɔɗɔ iŋg naaŋ ki ɔɔ Ꞌkɔsɔ› bin ne?
7 Qual de vós, tendo um servo a lavrar ou a apascentar gado, lhe dirá, ao voltar ele do campo: chega-te já, e reclina-te à mesa?
8 Num bin eyo! Gaŋ naan̰ an̰ ɗeekŋ ɔɔ: ‹Kali se Ꞌɓaa tooɗin̰a, uusu kal tɛɗn naabi ɔɔ Ꞌɓaaɗo Ꞌtɛɗum kɔsɔ. Kɛn ɛɗumga maam mꞋɔsga ɔɔ mꞋaayga jaay ɓo sɔm, naai kic utu Ꞌkɔsɔ ɔɔ utu Ꞌkaaye.›
8 Não lhe dirá antes: Prepara-me a ceia, e cinge-te, e serve-me, até que eu tenha comido e bebido, e depois comerás tu e beberás?
9 Taa nakŋ naan̰ tɛɗ se, ɓul se mɛlin̰ an̰ kɔŋ tɔɔm eyo.
9 Porventura agradecerá ao servo, porque este fez o que lhe foi mandado?
10 Naase kic kɛn Ꞌtɛɗkiga naabm kɛn kꞋtaaɗsenoga se num Ꞌtaaɗki ɔɔki: ‹Naaje se, kꞋɓulge cɛrɛ sum ɔɔ naabm naaje kꞋtɛɗ se lɛ, naabm kɛn kꞋtaaɗjen taaɗ sum.›»
10 Assim também vós, quando fizerdes tudo o que vos for mandado, dizei: Somos servos inúteis; fizemos somente o que devíamos fazer.
11 Kɛn Isa ɓaa ɓaa Jeruzalɛm ki se, naan̰ aal teec daan taa naaŋ *Samari ute taa naaŋ Galile ki.
11 E aconteceu que, indo ele a Jerusalém, passava pela divisa entre a Samária e a Galiléia.
12 Kɛn naan̰ jaay aan maakŋ naaŋ ki kalaŋ bin se, jee bikiɗge sik ɓaaɗo ɔŋin̰a. Gɔtn se, naaɗe ɗaar dɔkɔ,
12 Ao entrar em certa aldeia, saíram-lhe ao encontro dez leprosos, os quais pararam de longe,
13 ɔɔ uun mindɗe raan ɗeekin̰ ɔɔ: «Isa, Debm dooy jeege, ɛɛjjen doje ki.»
13 e levantaram a voz, dizendo: Jesus, Mestre, tem compaixão de nós!
14 Kɛn Isa aakɗe se, ɗeekɗen ɔɔ: «ꞋƁaa Ꞌtaaɗki rosege se *jee tɛɗn sɛrkɛ Raage tu.» Ɔɔ kɛn naaɗe utu ɓaa ɓaa sum ɓo, naaɗe ɔŋ lapia ɔɔ roɗe ɗaap tooɗ kɔlɔn̰ kɔlɔn̰.
14 Ele, logo que os viu, disse-lhes: Ide, e mostrai-vos aos sacerdotes. E aconteceu que, enquanto iam, ficaram limpos.
15 Deb kalaŋ maakɗe ki jaay aak naan̰ ɔŋga lapia se, naan̰ ɔk tɛrl ɓaaɗo gɔtn Isa ki, uun mindin̰ raan ɔɔ *nook Raa.
15 Um deles, vendo que fora curado, voltou glorificando a Deus em alta voz;
16 Gɔtn se naan̰ ɓaaɗo ooc mɛtn jɛ Isa ki ɔɔs don̰ naaŋ ki ɔɔ tɔɔmin̰a. Gaŋ gaabm se, naan̰ kɔɗ Samari.
16 e prostrou-se com o rosto em terra aos pés de Jesus, dando-lhe graças; e este era samaritano.
17 Naan̰ kɛn se Isa ɗeekin̰ ɔɔ: «Naaɗen sik se ɔŋ te lapia paac ey la? Num jee ɔɔp jɛrnaŋ se gay?
17 Perguntou, pois, Jesus: Não foram limpos os dez? E os nove, onde estão?
18 Bini maakɗe ki se, mɛrtɛ jaay ɓaaɗo nook Raa se.»
18 Não se achou quem voltasse para dar glória a Deus, senão este estrangeiro?
19 Anum Isa ɗeek kɔɗ Samari ki se ɔɔ: «Iin̰ Ꞌɓaa ute lapia. Kaal maaki kɛn naai aal dom ki se, aajiga.»
19 E disse-lhe: Levanta-te, e vai; a tua fé te salvou.
20 Ɓii kalaŋ *Parizige tɔnd mɛtn Isa ɔɔ: «Nuŋ ki jaay Raa utu kɔsn gaara do jeege tu se?» Naan̰ tɛrlɗen ɔɔ: «Kɛn Raa jaay kɔsn gaara do jeege tu se jꞋan̰ kɔŋ kaakŋ ute kaam eyo.
20 Sendo Jesus interrogado pelos fariseus sobre quando viria o reino de Deus, respondeu-lhes: O reino de Deus não vem com aparência exterior;
21 JꞋaki kɔŋ ɗeekŋ jꞋɔɔki naan̰ utu ara ey lɛ utu naane eyo. Taa Raa se ɔsga gaara daanse ki.»
21 nem dirão: Ei-lo aqui! ou: Ei-lo ali! pois o reino de Deus está dentro de vós.
22 Gɔtn se Isa ɗeek jeege tun mɛtin̰ ki ɔɔ: «Kaaɗin̰ utu Ꞌkaan se, naase utu aki je gɛn kaakŋ Goon Deba, naɓo gɛn kaakŋ ɓii kalaŋ kic ɓo, an̰ki kɔŋ kaak eyo.
22 Então disse aos discípulos: Dias virão em que desejareis ver um dos dias do Filho do homem, e não o vereis.
23 JꞋasen taaɗn jꞋɔɔ naan̰ utu naane ey lɛ naan̰ utu ara. Anum ɔn̰te Ꞌɓaaki ɔɔ ɔn̰te Ꞌnaarki rose.
23 Dir-vos-ão: Ei-lo ali! ou: Ei-lo aqui! não vades, nem os sigais;
24 Taa ɓii kɛn Goon Deba aɗe ɓaa se tecn̰ aan gɔɔ maan aal wusuk jaay wɔɔr maakŋ raa bɛrɗ gɔtɔ lak se.
24 pois, assim como o relâmpago, fuzilando em uma extremidade do céu, ilumina até a outra extremidade, assim será também o Filho do homem no seu dia.
25 Num kɔr nakgen se jaay Ꞌkaan se, naan̰ Ꞌdabar dɛna ɔɔ jee do duni kɛn ɓɔrse se, an̰ kɔɔɗn kundu.
25 Mas primeiro é necessário que ele padeça muitas coisas, e que seja rejeitado por esta geração.
26 «Ɓii kɛn Goon Deba aɗe ɓaa se, Ꞌtecn̰ aan gɔɔ nakgen deelo do Noe ki.
26 Como aconteceu nos dias de Noé, assim também será nos dias do Filho do homem.
27 Kaaɗ kɛn naane se jeege ɔsɔ, aaye, tɔk mɛndge ɔɔ tɔk gaabge, bini aan ɓii kɛn Noe ɛnd maakŋ markab kɛn magala. Naan̰ kɛn se, maan magala bɔɔyɔ ɔɔ ɓaaɗo gɔɔb tɔɔl te jeege paac.
27 Comiam, bebiam, casavam e davam-se em casamento, até o dia em que Noé entrou na arca, e veio o dilúvio e os destruiu a todos.
28 «Ey lɛ nakŋ utu Ꞌkaan se Ꞌtecn̰ aan gɔɔ nakgen kɛn aano do Lɔt ki se kici. Kaaɗ kɛn se jeege se ɔsɔ ɔɔ aaye, dugŋ nakge ɔɔ dugŋ ute nakɗege, duub jinɛnɛge ɔɔ iin̰ ɓeeɗege.
28 Como também da mesma forma aconteceu nos dias de Ló: comiam, bebiam, compravam, vendiam, plantavam e edificavam;
29 Num gaŋ, ɓii kɛn jaay Lɔt teec ɔn̰ Sɔdɔm se, Raa bɔɔyɗen pooɗo ute kuɗn ɔŋg se doɗe ki tɔɔl utɗe kap.
29 mas no dia em que Ló saiu de Sodoma choveu do céu fogo e enxofre, e os destruiu a todos;
30 Ɓiin Goon Deba aɗe ɓaa se, utu Ꞌtɛɗn bin kici.
30 assim será no dia em que o Filho do homem se há de manifestar.
31 «Ɓii kɛn se, debm iŋg kiŋg do ɓeen̰ ki raan se, n̰Ꞌɔn̰te bɔɔyo gɛn Ꞌtɔsn nakin̰gen maak ki ɔɔ debm maakŋ gɔt ki se lɛ, n̰Ꞌɔn̰te tɛrl ɓeen̰ ki gɛn Ꞌtɔsn nakin̰ge kici.
31 Naquele dia, quem estiver no eirado, tendo os seus bens em casa, não desça para tirá-los; e, da mesma sorte, o que estiver no campo, não volte para trás.
32 ꞋSaapki tu do mɛtn taar mɛnd Lɔt ki!
32 Lembrai-vos da mulher de Ló.
33 Debm je kaajn̰ kon̰ se utu an̰ kutu ɔɔ debm utga kon̰ lɛ, utu Ꞌkaaja.
33 Qualquer que procurar preservar a sua vida, perdê-la-á, e qualquer que a perder, conservá-la-á.
34 ꞋBooyki mꞋasen taaɗa: maakŋ nɔɔr kɛn se, jeege di jaay tooɗ tooɗ do daŋal ki kalaŋ se, deb kalaŋ se, Raa an̰ kuun ɓaa ɔɔ debm kuuy se, naan̰ an̰ rɛsɛ.
34 Digo-vos: Naquela noite estarão dois numa cama; um será tomado, e o outro será deixado.
35 Ɔɔ mɛndgen di ɗaar uus kuus do toot ki se kic, deb kalaŋ se, Raa an̰ kuun ɓaa ɔɔ debm kuuy se, naan̰ an̰ rɛsɛ.»
35 Duas mulheres estarão juntas moendo; uma será tomada, e a outra será deixada.
36 [Ɔɔ gaabge di kɛn iŋg kiŋg maakŋ gɔt ki se kic lɛ, deb kalaŋ Raa an̰ kuun ɓaa ɔɔ deb kuuy se, naan̰ an̰ rɛsɛ.]
36 {Dois homens estarão no campo; um será tomado, e o outro será deixado.}
37 Gɔtn se jee mɛtn Isa ki tɔnd mɛtin̰ ɔɔ: «Mɛlje, nakgen se Ꞌdeel kaam gay?» Isa tɛrlɗen ɔɔ: «Gɔtn jaay daa ooy tooɗn se ɓo, gɔtn ese ɓo marlge kic lee bɔɔy tus ro ki.»
37 Perguntaram-lhe: Onde, Senhor? E respondeu-lhes: Onde estiver o corpo, aí se ajuntarão também os abutres.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 17, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.