Lucas 10

Kitapm kɛn Raa dɔɔko kiji ute jeege (KYQ) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Kɛn nakgen se jaay deel se, Mɛljege bɛɛr tɔɔɗ jee kuuy sik‑cili‑kaar‑dio, nigɗe di dio ɔɔ ɔlɗen naaba maakŋ gɛgɛrge tu ɔɔ maakŋ naaŋge tun kɛn naan̰ mala utu ɓaa maak ki kici.
1 Depois disso, designou o Senhor ainda setenta e dois outros discípulos e mandou-os, dois a dois, adiante de si, por todas as cidades e lugares para onde ele tinha de ir.
2 Gɔtn se Isa ɗeekɗen ɔɔ: «Maakŋ‑gɔtn tɛɗga gɛn kɔjɔ se utu dɛna, naɓo jee tɛɗn naabge se, baata. Bin num, Ꞌtɔndki mɛtn Mɛl maakŋ‑gɔtɔ taa aɗe kɔl jee tɛɗn naabge do ki gɛn kɔjn̰ maakŋ gɔtin̰a.»
2 Disse-lhes: Grande é a messe, mas poucos são os operários. Rogai ao Senhor da messe que mande operários para a sua messe.
3 Isa ɗeekɗen ɔɔ: «Iin̰ Ꞌɓaaki! Naɓo Ꞌbooyki: maam se mꞋɔlsen aan gɔɔ gaan baatge maakŋ k‑sogsogige tu.
3 Ide; eis que vos envio como cordeiros entre lobos.
4 Kɛn Ꞌɓaaki ɓaa se, ɔn̰te Ꞌkuunki kꞋbɔnd gurs, ɓɔɔnɔ, saa ɔɔ daan ɗoob ki se, ɔn̰te Ꞌɗaarki gɛn tɛɗn tɔɔsɛ nam ki.
4 Não leveis bolsa nem mochila, nem calçado e a ninguém saudeis pelo caminho.
5 «Maakŋ ɓee kɛn naase ɛndkiga maak ki deet deet se, Ꞌtɛɗɗeki tɔɔsɛ.
5 Em toda casa em que entrardes, dizei primeiro: Paz a esta casa!
6 Maakŋ ɓee kɛn jaay ɔŋkiga debm jaay je tɔɔsɛ se, ɔn̰ki tɔɔsɛ se Ꞌkɔɔpm maakŋ ɓeen̰ ki; kɛn ɔŋki nam jaay je tɔɔsɛ ey num, tɔɔsɛ se Ꞌtɛrl ute naase.
6 Se ali houver algum homem pacífico, repousará sobre ele a vossa paz; mas, se não houver, ela tornará para vós.
7 Maakŋ ɓee jaay mɛlin̰ge ɔksenga jiga num, iŋgki gɔtn ese; ɔski ɔɔ aayki, taa debm tɛɗn naaba se, bɛɛki num, jꞋan̰ kɔgŋ dal dubarin̰a. Ɔɔ iŋgki kaam kalaŋ, ɔn̰te Ꞌleeki ɓee jeege tu.
7 Permanecei na mesma casa, comei e bebei do que eles tiverem, pois o operário é digno do seu salário. Não andeis de casa em casa.
8 «Maakŋ gɛgɛr kɛn naase ɛndkiga jaay mɛlin̰ge ɔksenga jiga se, kɔsn kɛn naaɗe ɓaansenoga se ɔn̰te Ꞌbaatin̰ki, ɔski.
8 Em qualquer cidade em que entrardes e vos receberem, comei o que se vos servir.
9 Jee kɔɔn̰gen gɔtn ese ɛɗɗeki lapia ɔɔ jee se Ꞌtaaɗɗeki ɔɔki: ɓɛrɛ, ɓɔrse *maakŋ Gaar Raa se aanga gɔtse ki.
9 Curai os enfermos que nela houver e dizei-lhes: O Reino de Deus está próximo.
10 Num gaŋ, maakŋ gɛgɛr kɛn naase ɛndkiga jaay, mɛlin̰ge baatsenga kɔkŋ num, Ꞌteecki naatn bɔɔr ki ɔɔ Ꞌɗeekɗeki ɔɔki:
10 Mas se entrardes nalguma cidade e não vos receberem, saindo pelas suas praças, dizei:
11 Kuɗn maakŋ gɛgɛr se kɛn uun naagŋ jɛje ki se kic ɓo, kꞋtupsesin̰ naatn naanse ki. Ɓɛrɛ Ꞌjeelki: maakŋ Gaar Raa se aanga gɔtse ki!
11 Até o pó que se nos pegou da vossa cidade, sacudimos contra vós; sabei, contudo, que o Reino de Deus está próximo.
12 ꞋBooyki mꞋasen taaɗa: ɓii kɛn *Raa Ꞌkɔjn̰ bɔɔrɔ do jeege tu se, jee ese se bɔɔr kɛn koocn̰ do naaɗe ki se aɗen tɛɗn ɔɔn̰ cir gɛn jee maakŋ gɛgɛr Sɔdɔm ki se dɔkɔ.»
12 Digo-vos: naqueles dias haverá um tratamento menos rigoroso para Sodoma.
13 Isa ɗeekɗen ɔɔ: «Utu asen kɔɔn̰ aak eyo naasen jee maakŋ gɛgɛr kɛn Kɔrɔzin ki ɔɔ utu asen kɔɔn̰ aak eyo naasen jee maakŋ gɛgɛr kɛn Betsaida ki! Taa nakŋ‑kɔɔɓgen kɛn tɛɗo gɔtse ki se, jaay Ꞌtɛɗoga tɛɗ maakŋ gɛgɛrge tun Tir ki ute kɛn Sidɔŋ kɛn jee *kusin̰ge se num, kaaɗn do dɔkin̰ naaɗe tɛrlɗega maakɗe do Raa ki, naaɗe tuusn kal kɔl doa ɔɔ bɔɔy burku doɗege tu.
13 Ai de ti, Corozaim! Ai de ti, Betsaida! Porque, se em Tiro e Sidônia tivessem sido feitos os prodígios que foram realizados em vosso meio, há muito tempo teriam feito penitência, cobrindo-se de saco e cinza.
14 Ɗeere, ɓii kɛn Raa utu Ꞌkɔjn̰ bɔɔrɔ do jeege tu se, nakŋ utu Ꞌkaan dose ki se utu Ꞌkɔɔn̰ cir kɛn aano do jeege tun Tir ki ute Sidɔŋ ki se daala.
14 Por isso haverá no dia do juízo menos rigor para Tiro e Sidônia do que para vós.
15 Ɔɔ naase jee gɛgɛr kɛn Kaparnayum ki, gɛn naase ki num, ɔɔki nookse se Ꞌkeem kaan maakŋ raa ki la? Gɔtɔ! Naase se utu aki kooy Ꞌɓaa ɓee yoge tu.»
15 E tu, Cafarnaum, que te elevas até o céu, serás precipitada até aos infernos.
16 Tɛr Isa taaɗɗen ɔɔ: «Debm booy uun taar naase se, booy uun taar maam kici ɔɔ debm baatse naase se, baatum maam kici. Anum debm kɛn baatum maam se, baate debm kɛn ɔlumo se kici.»
16 Quem vos ouve, a mim ouve; e quem vos rejeita, a mim rejeita; e quem me rejeita, rejeita aquele que me enviou.
17 Kɛn jee mɛtn Isa kɛn sik‑cili‑kaar‑di jaay naŋo naabɗe se, naaɗe ɔk tɛrl ɓaaɗo ɔŋ Isa ute maak‑raapo ɔɔ ɗeekin̰ ɔɔ: «Mɛlje, kɛn naaje kꞋtuuro sitange ute ro naai se, naaɗe kic ɓo tookjeno taarje.»
17 Voltaram alegres os setenta e dois, dizendo: Senhor, até os demônios se nos submetem em teu nome!
18 Gɔtn se Isa tɛrlɗen ɔɔ: «Maam mꞋaak *Ɓubm sitange bɔɔy ooco maakŋ raa ki aan gɔɔ maan kɛn aal wusuk wusuk se.
18 Jesus disse-lhes: Vi Satanás cair do céu como um raio.
19 ꞋBooyki, kɛse ɓo tɔɔgŋ kɛn maam mꞋɛɗsen taa anki tuum wɔɔjge ute iin̰ge ɔɔ ute tɔɔgŋ se, naase anki cir jee wɔɔysege ɔɔ naaɗe se paac asen Ꞌkɔŋ tɛɗn ɗim eyo.
19 Eis que vos dei poder para pisar serpentes, escorpiões e todo o poder do inimigo.
20 Bin num maakse ɔn̰te raapo taa sitange ɓeersenoga ɔɔ booysenoga taarse, num gaŋ Ꞌtɛɗki maak‑raapo taa rosege se Raa raaŋin̰ga raaŋ maakŋ raa ki.»
20 Contudo, não vos alegreis porque os espíritos vos estão sujeitos, mas alegrai-vos de que os vossos nomes estejam escritos nos céus.
21 Naan̰ kɛn se sum ɓo, Isa ɗooc ute *Nirl Salal, ɔɔ gɔtn se maakin̰‑raap sakan̰ ɔɔ baag tɔɔm Raa ɔɔ: «Bua, naai ɓo Mɛl maakŋ raa ute gɛn do naaŋa, maam mꞋtɔɔmi taa nakgen se naai ɔyin̰ga kɔyɔ jee jeel‑taarge tu ute jee mɛtɛkge tu, ɔɔ ɓɔrse naai Ꞌtaaɗga mɛtin̰a gaan sɛɛmge tu. Ɗeere, Bua, kɛse ɓo nakŋ jigan kɛn naai maaki jen ro ki.
21 Naquele mesma hora, Jesus exultou de alegria no Espírito Santo e disse: Pai, Senhor do céu e da terra, eu te dou graças porque escondeste estas coisas aos sábios e inteligentes e as revelaste aos pequeninos. Sim, Pai, bendigo-te porque assim foi do teu agrado.
22 Nakge paac se Bubum ɛɗumsin̰ga kaam jima. Ey num Goono se nam tap ɓo jeelin̰ eyo; kɛn jeelin̰ se Raa Bubu kalin̰ ki sum. Ɔɔ Raa Bubu se kic ey num, nam tap ɓo jeelin̰ eyo num kɛn jeelin̰ se, Goonin̰ kalin̰ ki sum ɔɔ Goonin̰ se ɓo je an̰ taaɗn Raa Bubu se jeege tu.»
22 Todas as coisas me foram entregues por meu Pai. Ninguém conhece quem é o Filho senão o Pai, nem quem é o Pai senão o Filho, e aquele a quem o Filho o quiser revelar.
23 Gɔtn se Isa tɛrl aak jee mɛtin̰ ki ɔɔ taaɗɗen naaɗe kalɗe ki sum ɔɔ: «Naase Ꞌmaakse raapo taa nakŋ kɛn naase aakin̰ki ute kaamse se.
23 E voltou-se para os seus discípulos, e disse: Ditosos os olhos que vêem o que vós vedes,
24 ꞋBooyki mꞋasen taaɗa: jee taaɗ taar teeco taar Raa ki dɛna ute gaarin̰gen do dɔkin̰ dɛn se, je ɔɔ aɗe kaakŋ nakŋ kɛn ɓɔrse naase aakki se, naɓo ɔŋ aakin̰ te eyo, ɔɔ je ɔɔ aɗe booy nakŋ ɓɔrse naase Ꞌbooyki se, naɓo ɔŋ booyin̰ te eyo.»
24 pois vos digo que muitos profetas e reis desejaram ver o que vós vedes, e não o viram; e ouvir o que vós ouvis, e não o ouviram.
25 Ɓii kalaŋ debm jeel taaɗn tɔɔkŋ mɛtn Ko Taar Raa kalaŋ bini iin̰ ɗaar tɔnd mɛtn Isa taa an̰ naama ɔɔ ɗeekin̰ ɔɔ: «Debm dooy jeege, mꞋtɛɗn mꞋɔɔ ɗi jaay mꞋkɔŋ *kaajn̰ gɛn daayum se?»
25 Levantou-se um doutor da lei e, para pô-lo à prova, perguntou: Mestre, que devo fazer para possuir a vida eterna?
26 Isa tɛrlin̰ ɔɔ: «Do *Ko Taar kɛn Raa ɛɗo Musa ki se kꞋraaŋo jꞋɔɔ ɗi? Kɛn naai Ꞌdooyin̰ se Ꞌbooy ɔkin̰ ɔɔ ɗio?»
26 Disse-lhe Jesus: Que está escrito na lei? Como é que lês?
27 Gaaba se tɛrlin̰ ɔɔ: «Kɛn maam dooyin̰ se ɗeek ɔɔ: Naai Ꞌje Mɛli Raa se ute maaki paac, ute roi paac, ute tɔɔgi paac, ute saapi paac ɔɔ Ꞌje naapi se aan gɔɔ Ꞌje ro naai mala.»
27 Respondeu ele: Amarás o Senhor teu Deus de todo o teu coração, de toda a tua alma, de todas as tuas forças e de todo o teu pensamento {Dt 6,5}; e a teu próximo como a ti mesmo {Lv 19,18}.
28 Isa tɛrlin̰ ɔɔ: «Taar se, naai Ꞌtɛrlin̰ga ute ɗoobin̰a. ꞋƁaa Ꞌtɛɗn naan̰ se ɔɔ naai Ꞌkɔŋ kaajn̰ gɛn daayum.»
28 Falou-lhe Jesus: Respondeste bem; faze isto e viverás.
29 Num gaaba je ɗaapm taarin̰ se tɔnd mɛtn Isa ɔɔ: «Naapum tap ɓo naŋa?»
29 Mas ele, querendo justificar-se, perguntou a Jesus: E quem é o meu próximo?
30 Isa ɗeekin̰ ɔɔ: ꞋBooy mꞋai taaɗn mɛtn taara kalaŋ. Ɓii kalaŋ se, gaaba kalaŋ iin̰o maakŋ gɛgɛr kɛn Jeruzalɛm ki bɔɔy ɓaa ɓaa maakŋ gɛgɛr kɛn Jeriko ki. Kɛn naan̰ ɓaa ɓaa se, ɓaa ooc ji jee ɓoogge tu. Gɔtn se jee ɓoogge se ɔkin̰a, tɔɔɗn te kalin̰ naatn, ɔɔ tɔnd aalin̰ par kaam yoa; jaay ɓo naaɗe aan̰ rɛsin̰a.
30 Jesus então contou: Um homem descia de Jerusalém a Jericó, e caiu nas mãos de ladrões, que o despojaram; e depois de o terem maltratado com muitos ferimentos, retiraram-se, deixando-o meio morto.
31 Num gɔtn se, *debm tɛɗn sɛrkɛ Raa ki kalaŋ bini, ɓaaɗo ɓaa te ɗoobm se rɛn̰ sum ɓo, gaŋ kɛn naan̰ aak gaabm tooɗ par se, naan̰ aal cɛɛs ki dɔkɔ uun ɗoobin̰ ɓaa.
31 Por acaso desceu pelo mesmo caminho um sacerdote, viu-o e passou adiante.
32 Tɛr kɔɗ Lɛbi kalaŋ bin kic, aalo te ɗoobm se. Num kɛn naan̰ jaay aan gɔtn se, naan̰ aak gaabm tooɗ par se ɔɔ naan̰ kic aal cɛɛs ki dɔkɔ ɔɔ uun ɗoobin̰ ɓaa kici.
32 Igualmente um levita, chegando àquele lugar, viu-o e passou também adiante.
33 Num gaŋ kɔɗ Samari kalaŋ bin kic ɓaa ɓaa mɛrtɛ ute ɗoobm se. Kɛn naan̰ jaay aak gaabm tooɗ par se, naan̰ ɛɛjin̰ don̰ ki.
33 Mas um samaritano que viajava, chegando àquele lugar, viu-o e moveu-se de compaixão.
34 Naan̰ ɓaaɗo ɔŋin̰a, tugin̰ taan‑dun̰a ute tɔtn koojn̰ bin̰, ɔtin̰ uubu ɔɔ saamin̰sin̰a; jaay ɓo uun ɔndin̰ do buurin̰ ki ɔɔ ɓaansin̰ ɓee bɔɔy mɛrtge tu ɔɔ iŋg don̰ ki.
34 Aproximando-se, atou-lhe as feridas, deitando nelas azeite e vinho; colocou-o sobre a sua própria montaria e levou-o a uma hospedaria e tratou dele.
35 Mɛtbeen̰ki se, naan̰ ɔɔɗ tamma dio, ɛɗ debm tɛɗn mɛrtge tu se ɔɔ ɗeekin̰ ɔɔ: «Gaabm se, aakin̰ don̰ ki. Nakŋ naai utga cir naan̰ se num, maam mꞋtɛrloga se, mꞋutu mꞋaisin̰ kɔgŋ gɔtin̰ ki.»
35 No dia seguinte, tirou dois denários e deu-os ao hospedeiro, dizendo-lhe: Trata dele e, quanto gastares a mais, na volta to pagarei.
36 Gɔtn se Isa tɔnd mɛtn debm jeel taaɗn tɔɔkŋ mɛtn Ko Taar Raa se ɔɔ: «Maakŋ naai ki num, maakŋ jeege tun mɔtɔ se, gaab kɛn jee ɓoogge tɔndin̰o se kɛn gay ɓo naapin̰a?»
36 Qual destes três parece ter sido o próximo daquele que caiu nas mãos dos ladrões?
37 Naan̰ tɛrl Isa ki ɔɔ: «Jaay debm kɛn tɛɗ bɛɛ deb kɛn jee ɓoogge tɔndin̰ se.» Gɔtn se Isa ɗeekin̰ ɔɔ: «Naai kic Ꞌɓaa Ꞌtɛɗ bin kici.»
37 Respondeu o doutor: Aquele que usou de misericórdia para com ele. Então Jesus lhe disse: Vai, e faze tu o mesmo.
38 Kɛn Isa jaay ɓaa ɓaa ɗoob ki ute jee mɛtin̰ ki se, naan̰ ɓaa ɛnd maakŋ naaŋ ki kalaŋ bini, ɔɔ gɔtn se mɛnda kalaŋ ron̰ Mart dɔɔɗ ɔkin̰ ɓeen̰ ki.
38 Estando Jesus em viagem, entrou numa aldeia, onde uma mulher, chamada Marta, o recebeu em sua casa.
39 Naan̰ ɔk gɛnaa ron̰ Mari ɔɔ Mari se, ɓaaɗo iŋg mɛtn jɛ Mɛljege tu ɔɔ naan̰ iŋg booy booy taar Mɛljege taaɗ se.
39 Tinha ela uma irmã por nome Maria, que se assentou aos pés do Senhor para ouvi-lo falar.
40 Kɛn Mart jaay naaba ɓaa deel don̰ se, naan̰ ɓaaɗo ɗeek Isa ki ɔɔ: «Mɛluma, aaka gɛnaam se. Naaba se paac ɔn̰umsin̰ dom ki. Kɛse tap ɓo naai an ɗim ey ne? ꞋƊeekin̰ Ꞌɓaaɗo utu am noogo!»
40 Marta, toda preocupada na lida da casa, veio a Jesus e disse: Senhor, não te importas que minha irmã me deixe só a servir? Dize-lhe que me ajude.
41 Num Mɛljege tɛrlin̰ ɔɔ: «Mart, Mart, naai se uun nirli do nakge tun paacn̰ kɛn naai tɛɗ se; taa naan̰ se ɓo naai Ꞌbaate roi tak tak ɔɔ Ꞌtɛɗi ɓaa kaam ara kaam ara.
41 Respondeu-lhe o Senhor: Marta, Marta, andas muito inquieta e te preocupas com muitas coisas;
42 Num Mart, Ꞌbooyo. Naka kalaŋ sum ɓo jiga cir paac. Kɛn se ɓo Mari bɛɛr uunga. Num nakŋ Mari bɛɛr uun se, nam an̰sin̰ kɔŋ kɔɔɗ eyo.»
42 no entanto, uma só coisa é necessária; Maria escolheu a boa parte, que lhe não será tirada.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.