Lucas 10
Kitapm kɛn Raa dɔɔko kiji ute jeege (KYQ) vs NTLH
1 Kɛn nakgen se jaay deel se, Mɛljege bɛɛr tɔɔɗ jee kuuy sik‑cili‑kaar‑dio, nigɗe di dio ɔɔ ɔlɗen naaba maakŋ gɛgɛrge tu ɔɔ maakŋ naaŋge tun kɛn naan̰ mala utu ɓaa maak ki kici.
1 Depois disso o Senhor escolheu mais setenta e dois dos seus seguidores e os enviou de dois em dois a fim de que fossem adiante dele para cada cidade e lugar aonde ele tinha de ir.
2 Gɔtn se Isa ɗeekɗen ɔɔ: «Maakŋ‑gɔtn tɛɗga gɛn kɔjɔ se utu dɛna, naɓo jee tɛɗn naabge se, baata. Bin num, Ꞌtɔndki mɛtn Mɛl maakŋ‑gɔtɔ taa aɗe kɔl jee tɛɗn naabge do ki gɛn kɔjn̰ maakŋ gɔtin̰a.»
2 Antes de os enviar, ele disse:
3 Isa ɗeekɗen ɔɔ: «Iin̰ Ꞌɓaaki! Naɓo Ꞌbooyki: maam se mꞋɔlsen aan gɔɔ gaan baatge maakŋ k‑sogsogige tu.
3 Vão! Eu estou mandando vocês como ovelhas para o meio de lobos.
4 Kɛn Ꞌɓaaki ɓaa se, ɔn̰te Ꞌkuunki kꞋbɔnd gurs, ɓɔɔnɔ, saa ɔɔ daan ɗoob ki se, ɔn̰te Ꞌɗaarki gɛn tɛɗn tɔɔsɛ nam ki.
4 Não levem bolsa, nem sacola, nem sandálias. E não parem no caminho para cumprimentar ninguém.
5 «Maakŋ ɓee kɛn naase ɛndkiga maak ki deet deet se, Ꞌtɛɗɗeki tɔɔsɛ.
5 Quando entrarem numa casa, façam primeiro esta saudação: “Que a paz esteja nesta casa!”
6 Maakŋ ɓee kɛn jaay ɔŋkiga debm jaay je tɔɔsɛ se, ɔn̰ki tɔɔsɛ se Ꞌkɔɔpm maakŋ ɓeen̰ ki; kɛn ɔŋki nam jaay je tɔɔsɛ ey num, tɔɔsɛ se Ꞌtɛrl ute naase.
6 Se um homem de paz morar ali, deixem a saudação com ele; mas, se o homem não for de paz, retirem a saudação.
7 Maakŋ ɓee jaay mɛlin̰ge ɔksenga jiga num, iŋgki gɔtn ese; ɔski ɔɔ aayki, taa debm tɛɗn naaba se, bɛɛki num, jꞋan̰ kɔgŋ dal dubarin̰a. Ɔɔ iŋgki kaam kalaŋ, ɔn̰te Ꞌleeki ɓee jeege tu.
7 Fiquem na mesma casa e comam e bebam o que lhes oferecerem, pois o trabalhador merece o seu salário. Não fiquem mudando de uma casa para outra.
8 «Maakŋ gɛgɛr kɛn naase ɛndkiga jaay mɛlin̰ge ɔksenga jiga se, kɔsn kɛn naaɗe ɓaansenoga se ɔn̰te Ꞌbaatin̰ki, ɔski.
8 — Quando entrarem numa cidade e forem bem-recebidos, comam a comida que derem a vocês.
9 Jee kɔɔn̰gen gɔtn ese ɛɗɗeki lapia ɔɔ jee se Ꞌtaaɗɗeki ɔɔki: ɓɛrɛ, ɓɔrse *maakŋ Gaar Raa se aanga gɔtse ki.
9 Curem os doentes daquela cidade e digam ao povo dali: “O
10 Num gaŋ, maakŋ gɛgɛr kɛn naase ɛndkiga jaay, mɛlin̰ge baatsenga kɔkŋ num, Ꞌteecki naatn bɔɔr ki ɔɔ Ꞌɗeekɗeki ɔɔki:
10 Porém, quando entrarem numa cidade e não forem bem-recebidos, vão pelas ruas, dizendo:
11 Kuɗn maakŋ gɛgɛr se kɛn uun naagŋ jɛje ki se kic ɓo, kꞋtupsesin̰ naatn naanse ki. Ɓɛrɛ Ꞌjeelki: maakŋ Gaar Raa se aanga gɔtse ki!
11 “Até a poeira desta cidade que grudou nos nossos pés nós sacudimos contra vocês! Mas lembrem disto: o Reino de Deus chegou até vocês.”
12 ꞋBooyki mꞋasen taaɗa: ɓii kɛn *Raa Ꞌkɔjn̰ bɔɔrɔ do jeege tu se, jee ese se bɔɔr kɛn koocn̰ do naaɗe ki se aɗen tɛɗn ɔɔn̰ cir gɛn jee maakŋ gɛgɛr Sɔdɔm ki se dɔkɔ.»
12 E Jesus disse mais isto:
13 Isa ɗeekɗen ɔɔ: «Utu asen kɔɔn̰ aak eyo naasen jee maakŋ gɛgɛr kɛn Kɔrɔzin ki ɔɔ utu asen kɔɔn̰ aak eyo naasen jee maakŋ gɛgɛr kɛn Betsaida ki! Taa nakŋ‑kɔɔɓgen kɛn tɛɗo gɔtse ki se, jaay Ꞌtɛɗoga tɛɗ maakŋ gɛgɛrge tun Tir ki ute kɛn Sidɔŋ kɛn jee *kusin̰ge se num, kaaɗn do dɔkin̰ naaɗe tɛrlɗega maakɗe do Raa ki, naaɗe tuusn kal kɔl doa ɔɔ bɔɔy burku doɗege tu.
13 Jesus continuou:
14 Ɗeere, ɓii kɛn Raa utu Ꞌkɔjn̰ bɔɔrɔ do jeege tu se, nakŋ utu Ꞌkaan dose ki se utu Ꞌkɔɔn̰ cir kɛn aano do jeege tun Tir ki ute Sidɔŋ ki se daala.
14 No Dia do Juízo, Deus terá mais pena de Tiro e de Sidom do que de vocês, Corazim e Betsaida!
15 Ɔɔ naase jee gɛgɛr kɛn Kaparnayum ki, gɛn naase ki num, ɔɔki nookse se Ꞌkeem kaan maakŋ raa ki la? Gɔtɔ! Naase se utu aki kooy Ꞌɓaa ɓee yoge tu.»
15 E você, cidade de Cafarnaum, acha que vai subir até o céu? Pois será jogada no
16 Tɛr Isa taaɗɗen ɔɔ: «Debm booy uun taar naase se, booy uun taar maam kici ɔɔ debm baatse naase se, baatum maam kici. Anum debm kɛn baatum maam se, baate debm kɛn ɔlumo se kici.»
16 Então disse aos discípulos:
17 Kɛn jee mɛtn Isa kɛn sik‑cili‑kaar‑di jaay naŋo naabɗe se, naaɗe ɔk tɛrl ɓaaɗo ɔŋ Isa ute maak‑raapo ɔɔ ɗeekin̰ ɔɔ: «Mɛlje, kɛn naaje kꞋtuuro sitange ute ro naai se, naaɗe kic ɓo tookjeno taarje.»
17 Os setenta e dois voltaram muito alegres e disseram a Jesus: — Até os demônios nos obedeciam quando, pelo poder do nome do senhor, nós mandávamos que saíssem das pessoas!
18 Gɔtn se Isa tɛrlɗen ɔɔ: «Maam mꞋaak *Ɓubm sitange bɔɔy ooco maakŋ raa ki aan gɔɔ maan kɛn aal wusuk wusuk se.
18 Jesus respondeu:
19 ꞋBooyki, kɛse ɓo tɔɔgŋ kɛn maam mꞋɛɗsen taa anki tuum wɔɔjge ute iin̰ge ɔɔ ute tɔɔgŋ se, naase anki cir jee wɔɔysege ɔɔ naaɗe se paac asen Ꞌkɔŋ tɛɗn ɗim eyo.
19 Escutem! Eu dei a vocês poder para pisar cobras e escorpiões e para, sem sofrer nenhum mal, vencer a força do inimigo.
20 Bin num maakse ɔn̰te raapo taa sitange ɓeersenoga ɔɔ booysenoga taarse, num gaŋ Ꞌtɛɗki maak‑raapo taa rosege se Raa raaŋin̰ga raaŋ maakŋ raa ki.»
20 Porém não fiquem alegres porque os espíritos maus lhes obedecem, mas sim porque o nome de cada um de vocês está escrito no céu.
21 Naan̰ kɛn se sum ɓo, Isa ɗooc ute *Nirl Salal, ɔɔ gɔtn se maakin̰‑raap sakan̰ ɔɔ baag tɔɔm Raa ɔɔ: «Bua, naai ɓo Mɛl maakŋ raa ute gɛn do naaŋa, maam mꞋtɔɔmi taa nakgen se naai ɔyin̰ga kɔyɔ jee jeel‑taarge tu ute jee mɛtɛkge tu, ɔɔ ɓɔrse naai Ꞌtaaɗga mɛtin̰a gaan sɛɛmge tu. Ɗeere, Bua, kɛse ɓo nakŋ jigan kɛn naai maaki jen ro ki.
21 Naquele momento, pelo poder do Espírito Santo, Jesus ficou muito alegre e disse:
22 Nakge paac se Bubum ɛɗumsin̰ga kaam jima. Ey num Goono se nam tap ɓo jeelin̰ eyo; kɛn jeelin̰ se Raa Bubu kalin̰ ki sum. Ɔɔ Raa Bubu se kic ey num, nam tap ɓo jeelin̰ eyo num kɛn jeelin̰ se, Goonin̰ kalin̰ ki sum ɔɔ Goonin̰ se ɓo je an̰ taaɗn Raa Bubu se jeege tu.»
22 — O meu Pai me deu todas as coisas. Ninguém sabe quem é o Filho, a não ser o Pai; e ninguém sabe quem é o Pai, a não ser o Filho e também aqueles a quem o Filho quiser mostrar quem o Pai é.
23 Gɔtn se Isa tɛrl aak jee mɛtin̰ ki ɔɔ taaɗɗen naaɗe kalɗe ki sum ɔɔ: «Naase Ꞌmaakse raapo taa nakŋ kɛn naase aakin̰ki ute kaamse se.
23 Então Jesus virou-se para os discípulos e disse só para eles:
24 ꞋBooyki mꞋasen taaɗa: jee taaɗ taar teeco taar Raa ki dɛna ute gaarin̰gen do dɔkin̰ dɛn se, je ɔɔ aɗe kaakŋ nakŋ kɛn ɓɔrse naase aakki se, naɓo ɔŋ aakin̰ te eyo, ɔɔ je ɔɔ aɗe booy nakŋ ɓɔrse naase Ꞌbooyki se, naɓo ɔŋ booyin̰ te eyo.»
24 Eu afirmo a vocês que muitos
25 Ɓii kalaŋ debm jeel taaɗn tɔɔkŋ mɛtn Ko Taar Raa kalaŋ bini iin̰ ɗaar tɔnd mɛtn Isa taa an̰ naama ɔɔ ɗeekin̰ ɔɔ: «Debm dooy jeege, mꞋtɛɗn mꞋɔɔ ɗi jaay mꞋkɔŋ *kaajn̰ gɛn daayum se?»
25 Um mestre da Lei se levantou e, querendo encontrar alguma prova contra Jesus, perguntou: — Mestre, o que devo fazer para conseguir a vida eterna?
26 Isa tɛrlin̰ ɔɔ: «Do *Ko Taar kɛn Raa ɛɗo Musa ki se kꞋraaŋo jꞋɔɔ ɗi? Kɛn naai Ꞌdooyin̰ se Ꞌbooy ɔkin̰ ɔɔ ɗio?»
26 Jesus respondeu:
27 Gaaba se tɛrlin̰ ɔɔ: «Kɛn maam dooyin̰ se ɗeek ɔɔ: Naai Ꞌje Mɛli Raa se ute maaki paac, ute roi paac, ute tɔɔgi paac, ute saapi paac ɔɔ Ꞌje naapi se aan gɔɔ Ꞌje ro naai mala.»
27 O homem respondeu: — “Ame o Senhor, seu Deus, com todo o coração, com toda a alma, com todas as forças e com toda a mente. E ame o seu próximo como você ama a você mesmo.”
28 Isa tɛrlin̰ ɔɔ: «Taar se, naai Ꞌtɛrlin̰ga ute ɗoobin̰a. ꞋƁaa Ꞌtɛɗn naan̰ se ɔɔ naai Ꞌkɔŋ kaajn̰ gɛn daayum.»
28 — A sua resposta está certa! — disse Jesus. — Faça isso e você viverá.
29 Num gaaba je ɗaapm taarin̰ se tɔnd mɛtn Isa ɔɔ: «Naapum tap ɓo naŋa?»
29 Porém o mestre da Lei, querendo se desculpar, perguntou: — Mas quem é o meu próximo?
30 Isa ɗeekin̰ ɔɔ: ꞋBooy mꞋai taaɗn mɛtn taara kalaŋ. Ɓii kalaŋ se, gaaba kalaŋ iin̰o maakŋ gɛgɛr kɛn Jeruzalɛm ki bɔɔy ɓaa ɓaa maakŋ gɛgɛr kɛn Jeriko ki. Kɛn naan̰ ɓaa ɓaa se, ɓaa ooc ji jee ɓoogge tu. Gɔtn se jee ɓoogge se ɔkin̰a, tɔɔɗn te kalin̰ naatn, ɔɔ tɔnd aalin̰ par kaam yoa; jaay ɓo naaɗe aan̰ rɛsin̰a.
30 Jesus respondeu assim:
31 Num gɔtn se, *debm tɛɗn sɛrkɛ Raa ki kalaŋ bini, ɓaaɗo ɓaa te ɗoobm se rɛn̰ sum ɓo, gaŋ kɛn naan̰ aak gaabm tooɗ par se, naan̰ aal cɛɛs ki dɔkɔ uun ɗoobin̰ ɓaa.
31 Acontece que um sacerdote estava descendo por aquele mesmo caminho. Quando viu o homem, tratou de passar pelo outro lado da estrada.
32 Tɛr kɔɗ Lɛbi kalaŋ bin kic, aalo te ɗoobm se. Num kɛn naan̰ jaay aan gɔtn se, naan̰ aak gaabm tooɗ par se ɔɔ naan̰ kic aal cɛɛs ki dɔkɔ ɔɔ uun ɗoobin̰ ɓaa kici.
32 Também um
33 Num gaŋ kɔɗ Samari kalaŋ bin kic ɓaa ɓaa mɛrtɛ ute ɗoobm se. Kɛn naan̰ jaay aak gaabm tooɗ par se, naan̰ ɛɛjin̰ don̰ ki.
33 Mas um
34 Naan̰ ɓaaɗo ɔŋin̰a, tugin̰ taan‑dun̰a ute tɔtn koojn̰ bin̰, ɔtin̰ uubu ɔɔ saamin̰sin̰a; jaay ɓo uun ɔndin̰ do buurin̰ ki ɔɔ ɓaansin̰ ɓee bɔɔy mɛrtge tu ɔɔ iŋg don̰ ki.
34 Então chegou perto dele, limpou os seus ferimentos com azeite e vinho e em seguida os enfaixou. Depois disso, o samaritano colocou-o no seu próprio animal e o levou para uma pensão, onde cuidou dele.
35 Mɛtbeen̰ki se, naan̰ ɔɔɗ tamma dio, ɛɗ debm tɛɗn mɛrtge tu se ɔɔ ɗeekin̰ ɔɔ: «Gaabm se, aakin̰ don̰ ki. Nakŋ naai utga cir naan̰ se num, maam mꞋtɛrloga se, mꞋutu mꞋaisin̰ kɔgŋ gɔtin̰ ki.»
35 No dia seguinte, entregou duas moedas de prata ao dono da pensão, dizendo:
36 Gɔtn se Isa tɔnd mɛtn debm jeel taaɗn tɔɔkŋ mɛtn Ko Taar Raa se ɔɔ: «Maakŋ naai ki num, maakŋ jeege tun mɔtɔ se, gaab kɛn jee ɓoogge tɔndin̰o se kɛn gay ɓo naapin̰a?»
36 Então Jesus perguntou ao mestre da Lei:
37 Naan̰ tɛrl Isa ki ɔɔ: «Jaay debm kɛn tɛɗ bɛɛ deb kɛn jee ɓoogge tɔndin̰ se.» Gɔtn se Isa ɗeekin̰ ɔɔ: «Naai kic Ꞌɓaa Ꞌtɛɗ bin kici.»
37 — Aquele que o socorreu! — respondeu o mestre da Lei. E Jesus disse:
38 Kɛn Isa jaay ɓaa ɓaa ɗoob ki ute jee mɛtin̰ ki se, naan̰ ɓaa ɛnd maakŋ naaŋ ki kalaŋ bini, ɔɔ gɔtn se mɛnda kalaŋ ron̰ Mart dɔɔɗ ɔkin̰ ɓeen̰ ki.
38 Jesus e os seus discípulos continuaram a sua viagem e chegaram a um povoado. Ali uma mulher chamada Marta o recebeu na casa dela.
39 Naan̰ ɔk gɛnaa ron̰ Mari ɔɔ Mari se, ɓaaɗo iŋg mɛtn jɛ Mɛljege tu ɔɔ naan̰ iŋg booy booy taar Mɛljege taaɗ se.
39 Maria, a sua irmã, sentou-se aos pés do Senhor e ficou ouvindo o que ele ensinava.
40 Kɛn Mart jaay naaba ɓaa deel don̰ se, naan̰ ɓaaɗo ɗeek Isa ki ɔɔ: «Mɛluma, aaka gɛnaam se. Naaba se paac ɔn̰umsin̰ dom ki. Kɛse tap ɓo naai an ɗim ey ne? ꞋƊeekin̰ Ꞌɓaaɗo utu am noogo!»
40 Marta estava ocupada com todo o trabalho da casa. Então chegou perto de Jesus e perguntou: — O senhor não se importa que a minha irmã me deixe sozinha com todo este trabalho? Mande que ela venha me ajudar.
41 Num Mɛljege tɛrlin̰ ɔɔ: «Mart, Mart, naai se uun nirli do nakge tun paacn̰ kɛn naai tɛɗ se; taa naan̰ se ɓo naai Ꞌbaate roi tak tak ɔɔ Ꞌtɛɗi ɓaa kaam ara kaam ara.
41 Aí o Senhor respondeu:
42 Num Mart, Ꞌbooyo. Naka kalaŋ sum ɓo jiga cir paac. Kɛn se ɓo Mari bɛɛr uunga. Num nakŋ Mari bɛɛr uun se, nam an̰sin̰ kɔŋ kɔɔɗ eyo.»
42 mas apenas uma é necessária! Maria escolheu a melhor de todas, e esta ninguém vai tomar dela.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.