Gênesis 31
Fau Alanga'inga Faolu Ana Ala'anga Kwara'ae (KWF) vs NVT
1 Ana taꞋi asoa sa Jakob rongoa neꞋe lumaꞋa nia ki kira alaꞋa sulia. Kira Ꞌuri, “LumaꞋa kulu sa Jakob nia ngalia taꞋifau naꞋa ana ru maꞋa kulu ki. Ma nia ka toꞋo ru naꞋa, ana ru neꞋe maꞋa kulu nia toꞋo ani ki Ꞌi naꞋo.”
1 Logo, porém, Jacó percebeu que os filhos de Labão estavam reclamando dele: “Jacó roubou tudo que era de nosso pai! À custa de nosso pai, adquiriu toda a sua riqueza!”.
2 ꞋUnaꞋeri sa Jakob ka lisia logo neꞋe funga nia kasi kwaima leꞋa naꞋa ana diꞋia ba nia sasia maꞋi etaeta.
2 Jacó também começou a notar uma mudança na atitude de Labão para com ele.
3 Buri Ꞌana Iawe ka fata Ꞌuri fuana, “ꞋOke oli naꞋa Ꞌuana tuaꞋa neꞋe koꞋo Ꞌoe ma maꞋa Ꞌoe ma fuuꞋi ngwae Ꞌoe neꞋe kira tua maꞋi ana. Ma nai baꞋa leka faꞋiniꞋo.”
3 Então o S enhor disse a Jacó: “Volte para a terra de seu pai e de seu avô, a terra de seus parentes, e eu estarei com você”.
4 Sui sa Jakob ka kwatea alaꞋanga fuana ro Ꞌafe nia ki Ꞌi Rachel ma Ꞌi Lia, fasi Ꞌiri kera ke leka saka fuana ana kula abitakoꞋa neꞋe na ru ꞋaeꞋaela nia ki tua ana.
4 Jacó mandou chamar Raquel e Lia ao campo onde ele cuidava de seus rebanhos
5 Nia ka fata Ꞌuri fuadaroꞋo, “Nau ku lisia naꞋa neꞋe maꞋa koroꞋo noaꞋa kasi kwaima leꞋa naꞋa faꞋinau, diꞋia ba nia sasasia maꞋi etaeta. Bore ma God niniꞋa maꞋa nau, nia tua faꞋi nau leleka ka dao ana kaidaꞋi neꞋe.
5 e disse a elas: “Notei que seu pai mudou de atitude em relação a mim. O Deus de meu pai, porém, tem estado comigo.
6 KoroꞋo saiana ka sui naꞋa neꞋe nau ku lagaꞋi rao naꞋa fuana sasilana raoꞋa maꞋa koroꞋo ki.
6 Vocês sabem como tenho trabalhado arduamente a serviço de seu pai.
7 Bore ma nia ka ꞋidufaꞋi aurafu nau logo Ꞌana. KaidaꞋi Ꞌoro sui naꞋa nia rokisia na folifoliꞋa neꞋe nia foli nau Ꞌani. Bore ma God noaꞋa kasi alaꞋania neꞋe nia ka faꞋali nau.
7 Contudo, ele me enganou e mudou meu salário dez vezes. Mas Deus não permitiu que ele me prejudicasse.
8 KaidaꞋi nia Ꞌuri, folifoliꞋa Ꞌoe Ꞌoke baꞋa ngalia na nanigot tiꞋitiꞋi neꞋe ki nini kira goa, bore ma kira toꞋo lala ana kala kwaoꞋa ki Ꞌi nonida, sui na nanigot kini nia ki ka kalea na ngela Ꞌi ru ꞋunaꞋeri ki logo. Bore ma kaidaꞋi nia ka Ꞌuri folifoliꞋa Ꞌoe naꞋa neꞋe Ꞌoke baꞋa ngalia kala nanigot neꞋe kira goa, bore ma kira toꞋo logo ana kala toto kwao ki Ꞌi nonida.” Ma na nanigot kini nia ki kira ka kalea logo ngela Ꞌi ru ꞋunaꞋeri ki diꞋia neꞋe nia saea.
8 Se ele dizia: ‘Os salpicados serão o seu salário’, o rebanho começava a dar crias salpicadas. E, quando mudava de ideia e dizia: ‘Os listrados serão o seu salário’, então o rebanho inteiro dava crias listradas.
9 ꞋUnaꞋeri neꞋe God ka ngalia ru ꞋaeꞋaela neꞋeri ki faꞋasia limana maꞋa koroꞋo, ma ka aluꞋi lala saena limaku.
9 Desse modo, Deus tirou os animais de seu pai e os deu a mim.
10 Ana kaidaꞋi nanigot kini ki oga nanigot ngwane ki ka raꞋefida, nau ku lisia taꞋi maliu boleꞋa. Ana maliu boleꞋa neꞋeri nau ku lisia na nanigot ngwane ki neꞋe kira raꞋefia ae kini neꞋeri ki, kira goa bore ma kira toꞋo logo ana toto kwao ki Ꞌi nonida. Ti ai kira kwao tatala asiꞋa ma ti ai ada ka toꞋo ana toto kwao doe ki ana nonida, ma ti ai ada kira ka toꞋo ana kala toto kwao ki Ꞌi nonida.
10 “Certa vez, na época do acasalamento, tive um sonho e vi que os bodes que se acasalavam com as cabras eram listrados, salpicados e malhados.
11 Sui Ꞌainsel God ka sae nau saena maliu boleꞋa neꞋeri, ma nia ka fata Ꞌuri, “Jakob.” Ma nau ku olisi Ꞌuri ana, “ꞋIu.”
11 Então, em meu sonho, o anjo de Deus me disse: ‘Jacó!’. E eu respondi: ‘Aqui estou!’.
12 Sui nia ka fata Ꞌuri, “Lisia basi, na nanigot loꞋoko raꞋefia na nanigot kini goa loꞋoko bore ma kira toꞋo ana toto kwao ki Ꞌi nonida. Nau ku sasia ru neꞋe ka fuli Ꞌuri, sulia nau ku lisia falafala taꞋa niniꞋa sa Laban nia sasia amu.
12 “E o anjo disse: ‘Levante os olhos e você verá que apenas os machos listrados, salpicados e malhados estão se acasalando com as fêmeas de seu rebanho, pois vejo como Labão tem tratado você.
13 NauꞋa na God ba nau ku dao maꞋi siamu Ꞌi Betel, kula ba Ꞌoko kisitaꞋinia ngwaingwai olif ana taꞋifau ba Ꞌoko faꞋa abu ma na ru fuana mamanata Ꞌanga firi toꞋoku. Ma ana kula neꞋeri logo ba Ꞌoko sasia taꞋi fata alangaꞋinga ngasingasiꞋa fuaku. KaidaꞋi neꞋe nau ku ogaꞋo Ꞌoke faꞋasia kula neꞋe ma Ꞌoko oli Ꞌi fanoa ꞋaꞋana ba Ꞌoko futa maꞋi ana.”
13 Eu sou o Deus que lhe apareceu em Betel, o lugar onde você ungiu a coluna de pedra e fez seu voto a mim. Agora, apronte-se, saia desta terra e volte à sua terra natal’”.
14 ꞋUnaꞋeri Ꞌi Rachel ma Ꞌi Lia kera ka fata Ꞌuri fuana, “Na maꞋa keroꞋo noaꞋa kasi baꞋa toꞋo naꞋa ana ta ru neꞋe nia ke alua saena limamiroꞋo kaidaꞋi nia ka kwaimaꞋa kwali fuana maeꞋa.
14 Raquel e Lia responderam: “Da nossa parte, tudo bem! Afinal, não herdaremos coisa alguma da riqueza de nosso pai.
15 Nia lisi keroꞋo ka diꞋia neꞋe keroꞋo noaꞋa laꞋu ngela nia ki, keroꞋo ka diꞋia naꞋa ta ngwae kwaita goꞋo Ꞌana. Nia Ꞌoifoli Ꞌani keroꞋo fuamu, ma mani ki taꞋifau neꞋe nia ngalia ana folilamiroꞋo, kaidaꞋi neꞋe nia foli aniꞋi ka sui naꞋa.
15 Ele reduziu nossos direitos aos mesmos que têm as mulheres estrangeiras. Depois que nos vendeu, desperdiçou todo o dinheiro que você pagou por nós.
16 Aia, God nia ngalia naꞋa ru ki taꞋifau faꞋasia maꞋa keroꞋo, ma nia ka kwatea naꞋa fuamu. Ma ana kaidaꞋi neꞋe, ru ki taꞋifau ru keroꞋo ki naꞋa, faꞋinia ngela keroꞋo ki. ꞋOke sasi naꞋa diꞋia neꞋe God saea fuamu.”
16 Toda a riqueza que Deus tirou de nosso pai e deu a você é, por direito, nossa e de nossos filhos. Por isso, faça o que Deus ordenou”.
17 — ausente —
17 Então Jacó montou suas mulheres e seus filhos em camelos
18 — ausente —
18 e conduziu adiante todos os seus rebanhos. Juntou todos os bens que havia adquirido em Padã-Arã e partiu para a terra de Canaã, onde vivia Isaque, seu pai.
19 Bore ma kaidaꞋi sa Laban leka kwau fuana sufilana ifuna sipsip nia ki, Ꞌi Rachel ka leka bilia kala god kala ꞋosoꞋoso maꞋa nia ki neꞋe teo Ꞌi luma.
19 Quando partiram, Labão estava num lugar afastado, tosquiando suas ovelhas. Raquel roubou os ídolos da casa que pertenciam a seu pai e os levou consigo.
20 ꞋIu sa Jakob Ꞌiri saea fuana funga nia neꞋe nia ke baꞋa leka, nia sofongaꞋinia liua na nai Ꞌi ruuꞋa neꞋeri. Nia tafi goꞋo Ꞌana faꞋasia.
20 Assim, Jacó enganou Labão, o arameu, partindo sem avisá-lo de que iam embora.
21 Nia ngali taꞋifau ru nia ki ꞋaliꞋali goꞋo kira ka tafi naꞋa. Kira ka toꞋofolo ana kafo Ꞌi Iufretes, kira ka leka Ꞌuana faꞋi ua Ꞌi Gilead ki.
21 Jacó levou todos os seus bens e atravessou o rio Eufrates, rumo à região montanhosa de Gileade.
22 Buri Ꞌana uulu asoa ki, sa Laban ka rongoa faꞋarongoꞋa neꞋe funga nia sa Jakob nia tafi naꞋa.
22 Três dias depois, Labão foi informado de que Jacó havia fugido.
23 GoꞋo nia ka ngalia ngwae ana fuuꞋi ngwae nia, kira ka leka Ꞌi burida. Buri Ꞌana fiu asoa ki sa Laban ka dao fafia ana faꞋi ua Ꞌi Gilead ki.
23 Reuniu um grupo de parentes e saiu em perseguição a Jacó. Sete dias depois o alcançou, na região montanhosa de Gileade.
24 — ausente —
24 Na noite anterior, porém, Deus havia aparecido em sonho a Labão, o arameu, e dito a ele: “Estou avisando: deixe Jacó em paz!”.
25 — ausente —
25 Labão o alcançou enquanto Jacó estava acampado na região montanhosa de Gileade e armou seu acampamento ali perto.
26 Sui sa Laban ka leka siana funga nia ma ka fata Ꞌuri, “FaꞋuta neꞋe Ꞌoke ngalia ro kini nau ki, ma Ꞌoko tafi ago Ꞌuri? ꞋOko sasi diꞋia neꞋe Ꞌoko liufidaroꞋo ana ta maꞋe. ꞋOko Ꞌiri taꞋi saea naꞋa ta alaꞋanga fuaku!
26 “O que você fez?”, perguntou Labão. “Como ousou me enganar e levar minhas filhas embora, como se fossem prisioneiras de guerra?
27 FaꞋuta neꞋe kaumulu ka Ꞌoi Ꞌaku Ꞌuri, ma kamu ka tafi? Si diꞋia kamu faꞋarongo nau Ꞌania lekalamuꞋa etaeta Ꞌirai nai ngali ngwae ni kwaꞋi gita faꞋinia ngwae ni masaꞋa Ꞌania kete ki, Ꞌirai nai baꞋa ngulia faꞋi ngu ni oli oliꞋa Ꞌania falafala leꞋa.
27 Por que fugiu em segredo? Por que me enganou? E por que não avisou que desejava partir? Eu lhe teria dado uma festa de despedida, com canções e música, ao som de tamborins e harpas.
28 Lisia basi! ꞋOko Ꞌiri alaꞋania neꞋe nai nonoꞋia kala koꞋo nini nau ki faꞋinia ro kini nini futa aku ki, ma nau ku oli oli ada. ꞋOko boleboleꞋa liu naꞋa kwa!
28 Por que não me deixou beijar minhas filhas e meus netos e me despedir deles? Você agiu de forma extremamente tola!
29 Nau ku bolo faꞋinia nai faꞋali kaumulu goꞋo Ꞌaku taꞋifau. Bore ma rodo neꞋe, God maꞋa kaumulu nia leka maꞋi siaku ana maliu boleꞋa, ma ka alaꞋa ngasingasiꞋa fuaku Ꞌiri noaꞋa naisi alaꞋa silolo fuamu.
29 Eu poderia destruí-lo, mas o Deus de seu pai me apareceu ontem à noite e me advertiu: ‘Deixe Jacó em paz!’.
30 Nau ku saiana neꞋe Ꞌoko oga liua naꞋa olia Ꞌuana fanoa Ꞌoe, bore ma faꞋuta lala neꞋe Ꞌoko bilia kala god kalaꞋa nau ki neꞋe niꞋi teo saena luma nau?”
30 Entendo sua vontade de partir e seu desejo de voltar à casa de seu pai. Mas por que roubou meus deuses?”
31 Sui sa Jakob ka fata Ꞌuri, “NoaꞋa naisi saea leka laku fuamu sulia nau ku maꞋu, Ꞌasu Ꞌubani nau ku saea fuamu, ma Ꞌoko fiꞋi ngali ro Ꞌafe nau ki faꞋasi nau.
31 Jacó respondeu: “Fugi porque tive medo. Pensei que o senhor tiraria suas filhas de mim à força.
32 Bore ma si diꞋia Ꞌoko dao toꞋona ta ai aimili nia bilia na god Ꞌoe ki, na ngwae neꞋeri ke baꞋa mae. Na ngwae nini ana fufuꞋi ngwae Ꞌoe ki neꞋe kike faꞋamamana aku. ꞋOke lia Ꞌamu Ꞌuana god Ꞌoe ki. Ma si diꞋia Ꞌoke dao toꞋona ta ru amu, Ꞌoke ngalia.” Bore ma nia noaꞋa kasi sai goꞋo ana neꞋe Ꞌi Rachel goꞋo neꞋe bilia god kalaꞋa neꞋeri ki, ma ka agotaꞋi niꞋi.
32 Quanto a seus deuses, veja se consegue encontrá-los, e quem os tiver roubado deve morrer! Se encontrar qualquer outra coisa que lhe pertença, identifique-a diante de todos estes nossos parentes, e eu a devolverei”. Jacó, porém, não sabia que Raquel havia roubado os ídolos da casa.
33 Sui sa Laban ka leka lulu kwailiu Ꞌuana god kalaꞋa neꞋe ki saena babala sa Jakob, ma nia ka leka sasi logo ꞋunaꞋeri saena babala Ꞌi Lia, ma saena babala ro kini rao ꞋoꞋo, ma ro kini nia ki logo, bore ma nia noaꞋa Ꞌiri dao toꞋoda. Sui ni ka ruꞋu Ꞌi saena babala Ꞌi Rachel.
33 Labão foi procurar primeiro na tenda de Jacó e, depois, nas tendas de Lia e das duas servas, mas nada encontrou. Por fim, entrou na tenda de Raquel.
34 Bore ma Ꞌafe neꞋe sofongaꞋinia saena taꞋi ngwaꞋi ana kula ni gwauru Ꞌanga fafona kamel nia, nia ka tua fafia na ngwaꞋi ni ru neꞋeri. Sui bore Ꞌana nia ka dao maꞋi ka lulu kwailiu ana kula ki taꞋifau saena babala neꞋeri, noaꞋa nia kasi dao toꞋona.
34 Acontece que Raquel havia pego os ídolos da casa e os escondido na sela do seu camelo, e estava sentada em cima deles. Quando Labão terminou de vasculhar toda a sua tenda sem encontrar os ídolos,
35 Sui Ꞌi Rasel ka fata Ꞌuri ana maꞋa nia, “Kwaimanatai liu naꞋa maꞋasi Ꞌae, nau ku mataꞋi ne, ma nau kusi bolo faꞋinia uuꞋa Ꞌi maamu, nau ku amasiꞋo Ꞌoe kosi saetaꞋa laꞋu fuaku.” Ma sa Laban ka lia ana kula ki taꞋifau Ꞌuana god kalaꞋa nia ki bore ma nia kasi dao naꞋa toꞋona.
35 Raquel disse ao pai: “Por favor, perdoe-me por não me levantar para o senhor, mas estou em meu período menstrual”. Labão continuou a busca, mas não encontrou os ídolos da casa.
36 ꞋUnaꞋeri sa Jakob ka balufia funga nia ka Ꞌuri, “ꞋUri ma tae neꞋe nau ku sasia ka taꞋa kwa! Nau ku Ꞌiri Ꞌoia na taki neꞋe kaumulu ka leka maꞋi muka lali nau Ꞌuri! Nia Ꞌiri saga neꞋe kamu ka sasi Ꞌuri.
36 Jacó se enfureceu e discutiu com Labão. “Qual foi o meu crime?”, perguntou ele. “O que fiz de errado para o senhor me perseguir como se eu fosse um criminoso?
37 Mulu leka lia Ꞌi safitana ru loꞋoko nau ki, bore ma tae neꞋe kamu ke dao toꞋona? DiꞋia kamu lisia ta ru, muka ngalia maꞋi! Ngwae kulu ki ne tua goꞋo Ꞌada. Moro alua Ꞌi maada, fasi Ꞌiri kike lia saiana sa tai aumulu neꞋe saga.
37 O senhor vasculhou todos os meus bens. Por acaso encontrou algum objeto que lhe pertença? Coloque-o aqui, diante de nossos parentes, para que todos vejam. Que eles julguem entre nós dois!
38 Ro akwala faꞋi ngali ki naꞋa neꞋe nau ku inaꞋu ana raoꞋa fuamu. Ma ana kaidaꞋi Ꞌoro goꞋo ana neꞋe sipsip Ꞌoe ki ma nanigot Ꞌoe ki kira toꞋo ana ngela Ꞌi ru Ꞌoro ki, bore ma ta taꞋi sipsip ngwane nama ta taꞋi nanigot ngwane noaꞋa nau kusi ngalia nama faꞋasiꞋo fuana Ꞌanilana Ꞌaku.
38 “Estive vinte anos com o senhor, cuidando de seus rebanhos. Ao longo de todo esse tempo, suas ovelhas e cabras nunca abortaram. Não me servi de um carneiro sequer de seu rebanho para alimento.
39 KaidaꞋi ki taꞋifau na ru kwasi ki kira faꞋalia na ru ꞋaeꞋaela Ꞌoe ki, nauꞋa goꞋo neꞋe nai didifulia. Nau noaꞋa kusi ngalia naꞋa maꞋi siamu Ꞌiri Ꞌoke lisia. Falafala Ꞌoe naꞋa neꞋe diꞋia ta ru ꞋaeꞋaela amu nia noꞋana ana dangi nama ana rodo, nauꞋa nama neꞋe nai didifulia.
39 Quando algum deles era despedaçado por um animal selvagem, eu nunca lhe mostrava a carcaça. Não, eu mesmo arcava com o prejuízo! O senhor me obrigava a pagar por todo animal roubado, quer à plena luz do dia, quer na escuridão da noite.
40 KaidaꞋi Ꞌoro ki nau ku saiana noniku nia taꞋa. Ana dangi, na madaꞋafi nia sina fifi aku, ma nau ku maruku liu naꞋa, ma ana rodo nau ku gwari liu naꞋa, ma nau kusi maliu.
40 “Trabalhei para o senhor em dias de calor escaldante e também em noites frias e insones.
41 Ana kaidaꞋi firi sulia ro akwala faꞋi ngali, nau ku tua faꞋi kaumulu ki, kamu sasi nama diꞋia neꞋe nauꞋa ta ngwae rao laga ulafu, ma ru neꞋe kamu kasi rokisia goꞋo. Nau ku rao sulia fai akwala faꞋi ngali ki fuana ngalilana ro kini Ꞌoe ki, ma nau ku inaꞋu ana raoꞋa sulia ono faꞋi ngali ki laꞋu fuana ru ꞋaeꞋaela nini Ꞌoe ki. Ma ana ono faꞋi ngela neꞋe ki, Ꞌoko rokisia folifoliꞋa nau ana kaidaꞋi Ꞌoro.
41 Sim, por vinte anos trabalhei feito um escravo em sua casa! Trabalhei catorze anos por suas duas filhas e, depois, mais seis anos para formar meu rebanho. E dez vezes o senhor mudou meu salário.
42 Bore ma diꞋia God nini koꞋo nau ki nia kasi ꞋafiꞋafi nau, Ꞌirai Ꞌoko lali nau ka sui naꞋa. Ma noaꞋa naisi ngalia naꞋa ta ru. Bore Ꞌana ma God nia tua faꞋi nau, ma Ꞌoe kosi lali nau. KoꞋo nau sa Abraham nia foꞋosia Ꞌi naꞋo ma faꞋinia maꞋa nau sa Aesak logo neꞋe inaꞋu ana foꞋosilana ma ka fuꞋusi doe ana. Bore ma nia ka lisia goꞋo Ꞌana na ꞋatoꞋanga nini nau ku toꞋo ana, ma rao ngasiꞋa nini nau ku fulia, ma saena rodo neꞋe nia faꞋataꞋinia ana maliu boleꞋa neꞋe Ꞌoko faꞋataꞋinia sa tai akoro neꞋe saga.”
42 De fato, se o Deus de meu pai não estivesse comigo, o Deus de Abraão e o Deus temível de Isaque, o senhor teria me mandado embora de mãos vazias. Mas Deus viu como fui maltratado, apesar de meu árduo trabalho. Por isso ele lhe apareceu na noite passada e o repreendeu!”
43 Sui sa Laban ka fata Ꞌuri fuana funga nia, “Na ro Ꞌafe neꞋe ki, ro kini nau ki niniꞋa. Na ngela keroꞋa ki faꞋinia ru ꞋaeꞋaela neꞋe ki ru nau ki taꞋifau. Ru neꞋe ki taꞋifau ru nau ki goꞋo. Bore ma duꞋungana nau noaꞋa kusi sasia ta ru fuana goniladaroꞋo ro kini nau ki faꞋinia ngela kira ki.
43 Labão respondeu a Jacó: “Essas mulheres são minhas filhas, as crianças são meus netos, e os rebanhos são meus rebanhos. Na verdade, tudo que você vê é meu. Mas o que posso fazer agora por minhas filhas e pelos filhos delas?
44 Nau ku salisali naꞋa nai sasia fata alangaꞋinga faꞋinidaroꞋo. Nia leꞋa kuke sasia taꞋi sulufaua doe Ꞌi neꞋe, fasi Ꞌiri ke diꞋia toto kulu ana alangaꞋinga nini kulu.”
44 Façamos, portanto, você e eu, uma aliança que sirva de testemunho do nosso compromisso”.
45 ꞋUnaꞋeri sa Jakob ka ngali taꞋi fau doe ka faꞋauua Ꞌi neꞋeri ka sasia taꞋi ru fuana mamanata Ꞌanga toꞋona.
45 Então Jacó pegou uma pedra e a colocou em pé como monumento.
46 Ma nia ka fata Ꞌuri fuana ngwae ana fufuꞋi ngwae nia ki, “Muke leka ngalia maꞋi gwaꞋi fau ki, kuke baꞋa saungaꞋinia taꞋi sulufaua ana kula neꞋe.” Buri Ꞌana kike baꞋa sasia kala fafangaꞋa, karangia sulufana neꞋe fuana toto ana ru neꞋe.
46 Em seguida, disse aos membros de sua família: “Juntem algumas pedras”. Eles pegaram as pedras e as amontoaram. Jacó e Labão se sentaram perto do monte de pedras e fizeram uma refeição para selar a aliança.
47 Sui sa Laban ka saea sulufaua neꞋeri Ꞌania alaꞋanga nia, “Jegara Sahaduta,” neꞋe fadalana, “Sulufaua ana toto kulu.” Ma sa Jakob ka saea sulufaua neꞋe Ꞌania alaꞋanga nia, “Galeed,” neꞋe fadalana ꞋunaꞋeri logo.
47 A fim de comemorar a ocasião, Labão chamou o lugar de Jegar-Saaduta, e Jacó o chamou de Galeede.
48 GoꞋo sa Laban ka fata Ꞌuri ana, “Na sulufau neꞋe nia ke baꞋa diꞋia toto fuakoro, ana fata alangaꞋinga niniꞋa koro.” Nia neꞋe sa Jakob ka saea kula neꞋe Ꞌani Galeed.
48 Labão declarou: “Este monte de pedras servirá de testemunha para nos lembrar da aliança que fizemos hoje”. Isso explica por que o lugar foi chamado de Galeede.
49 GoꞋo sa Laban ka fata Ꞌuri fuana, “AlaꞋania Iawe ke filo koro kaidaꞋi koro leka faꞋasikoro.” Nia neꞋe sa Jakob ka saea kula neꞋeri Ꞌania Ꞌi Mispa nama kula fuana filolana.
49 Também foi chamado de Mispá, pois Labão disse: “Vigie o S enhor a você e a mim para garantir que guardaremos esta aliança quando estivermos longe um do outro.
50 Ma nia ka fata laꞋu Ꞌuri, “DiꞋia Ꞌoko sasia ta ru ka taꞋa ana ro kini neꞋe nau ki nama Ꞌoko korea lala ta Ꞌafe laꞋu, nia leꞋa fuana Ꞌoke manata toꞋona God neꞋe lisi koro, sui bore Ꞌana ta ngwae kasi filo koro.
50 Se você maltratar minhas filhas ou se casar com outras mulheres, mesmo que ninguém mais veja, Deus verá. Ele é testemunha desta aliança entre nós.”
51 Na sulufaua neꞋe nau ku alua Ꞌi safitakoro, ma na fau nini Ꞌoko faꞋauua diꞋia ta ru ni manata firiꞋanga toꞋona kera ke baꞋa tua Ꞌi neꞋe.
51 “Veja este monte de pedras”, prosseguiu Labão. “Veja também este monumento que levantei entre nós dois.
52 Na sulufaua neꞋe faꞋinia ru fuana mamanata Ꞌanga toꞋona neꞋe kera ro toto ana fata alangaꞋi lakoro. NoaꞋa naisi baꞋa leka liufia sulufaua neꞋe fuana faꞋalilamu. Ma ꞋaeꞋo logo Ꞌoe kosi liufia na sulufaua neꞋe faꞋinia na ru fuana mamanata Ꞌanga firi toꞋona neꞋe ana ta kaidaꞋi goꞋo Ꞌana fuana fuꞋalilaku.
52 Estão entre mim e você como testemunhas dos nossos votos. Nunca atravessarei para o lado de lá do monte de pedras a fim de prejudicá-lo, e você jamais deve atravessar para o lado de cá a fim de prejudicar-me.
53 AlaꞋania God maꞋa koro ki sa Abraham ma sa Neho ke matalangaꞋinia ta ai akoro neꞋe nia ke Ꞌoio alangaꞋinga neꞋe!” ꞋUnaꞋeri sa Jakob ka alangaꞋi Ꞌania satana God neꞋe maꞋa nia sa Aesak foꞋo satana, diꞋia neꞋe nia ka dau sulia alangaꞋinga niniꞋa sa Laban sasia faꞋinia.
53 Invoco o Deus de nossos antepassados, o Deus de seu avô Abraão e o Deus de meu avô Naor, para que sirva de juiz entre nós.” Assim, diante do Deus temível de seu pai Isaque,
54 Buri Ꞌana nia ka saungia taꞋi ru ꞋaeꞋaela ma ka foꞋosi Ꞌania Ꞌi gwauna ua neꞋeri ma nia ka saea ngwae ana kwalafa nia ki kira ka leka maꞋi kika Ꞌado faꞋinia fuana Ꞌanilana foꞋosi neꞋeri. Ma kaidaꞋi fuana Ꞌanilana foꞋosi neꞋeri, ma kaidaꞋi kira fanga ka sui ana rodo neꞋeri, kira ka teo naꞋa maꞋi gwauna faꞋi ua neꞋeri.
54 Então Jacó ofereceu sacrifício a Deus na montanha e convidou todos para a refeição comemorativa. Depois de comerem, passaram a noite ali.
55 Ana Ꞌofodangi laꞋa bilabila, sa Laban ka nonoꞋia kala koꞋo nia ki, faꞋinia ro kini nia ki fuana olioliꞋa ada. Sui nia ka faꞋasia fanoa neꞋeri, ma ka oli Ꞌi fanoa nia.
55 Na manhã seguinte, Labão se levantou cedo, beijou seus netos e suas filhas e os abençoou. Depois, partiu e voltou para casa.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 31, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.