Gênesis 31
Fau Alanga'inga Faolu Ana Ala'anga Kwara'ae (KWF) vs NAA
1 Ana taꞋi asoa sa Jakob rongoa neꞋe lumaꞋa nia ki kira alaꞋa sulia. Kira Ꞌuri, “LumaꞋa kulu sa Jakob nia ngalia taꞋifau naꞋa ana ru maꞋa kulu ki. Ma nia ka toꞋo ru naꞋa, ana ru neꞋe maꞋa kulu nia toꞋo ani ki Ꞌi naꞋo.”
1 Jacó ouvia os comentários dos filhos de Labão, que diziam: — Jacó se apossou de tudo o que era de nosso pai. Ele juntou toda essa riqueza a partir do que era de nosso pai.
2 ꞋUnaꞋeri sa Jakob ka lisia logo neꞋe funga nia kasi kwaima leꞋa naꞋa ana diꞋia ba nia sasia maꞋi etaeta.
2 Jacó, por sua vez, reparou que o rosto de Labão não lhe era favorável como anteriormente.
3 Buri Ꞌana Iawe ka fata Ꞌuri fuana, “ꞋOke oli naꞋa Ꞌuana tuaꞋa neꞋe koꞋo Ꞌoe ma maꞋa Ꞌoe ma fuuꞋi ngwae Ꞌoe neꞋe kira tua maꞋi ana. Ma nai baꞋa leka faꞋiniꞋo.”
3 E o Senhor disse a Jacó: — Volte para a terra de seus pais e para a sua parentela; e eu estarei com você.
4 Sui sa Jakob ka kwatea alaꞋanga fuana ro Ꞌafe nia ki Ꞌi Rachel ma Ꞌi Lia, fasi Ꞌiri kera ke leka saka fuana ana kula abitakoꞋa neꞋe na ru ꞋaeꞋaela nia ki tua ana.
4 Então Jacó mandou vir Raquel e Lia ao campo, para junto do seu rebanho,
5 Nia ka fata Ꞌuri fuadaroꞋo, “Nau ku lisia naꞋa neꞋe maꞋa koroꞋo noaꞋa kasi kwaima leꞋa naꞋa faꞋinau, diꞋia ba nia sasasia maꞋi etaeta. Bore ma God niniꞋa maꞋa nau, nia tua faꞋi nau leleka ka dao ana kaidaꞋi neꞋe.
5 e lhes disse: — Vejo que o rosto do pai de vocês não me é favorável como anteriormente; porém o Deus de meu pai tem estado comigo.
6 KoroꞋo saiana ka sui naꞋa neꞋe nau ku lagaꞋi rao naꞋa fuana sasilana raoꞋa maꞋa koroꞋo ki.
6 Vocês mesmas sabem que com todo empenho tenho trabalhado para o pai de vocês,
7 Bore ma nia ka ꞋidufaꞋi aurafu nau logo Ꞌana. KaidaꞋi Ꞌoro sui naꞋa nia rokisia na folifoliꞋa neꞋe nia foli nau Ꞌani. Bore ma God noaꞋa kasi alaꞋania neꞋe nia ka faꞋali nau.
7 mas ele me tem enganado e por dez vezes mudou o meu salário; porém Deus não permitiu que ele me prejudicasse.
8 KaidaꞋi nia Ꞌuri, folifoliꞋa Ꞌoe Ꞌoke baꞋa ngalia na nanigot tiꞋitiꞋi neꞋe ki nini kira goa, bore ma kira toꞋo lala ana kala kwaoꞋa ki Ꞌi nonida, sui na nanigot kini nia ki ka kalea na ngela Ꞌi ru ꞋunaꞋeri ki logo. Bore ma kaidaꞋi nia ka Ꞌuri folifoliꞋa Ꞌoe naꞋa neꞋe Ꞌoke baꞋa ngalia kala nanigot neꞋe kira goa, bore ma kira toꞋo logo ana kala toto kwao ki Ꞌi nonida.” Ma na nanigot kini nia ki kira ka kalea logo ngela Ꞌi ru ꞋunaꞋeri ki diꞋia neꞋe nia saea.
8 Se ele dizia: “Os salpicados serão o seu salário”, então todos os rebanhos davam salpicados; e, se ele dizia: “Os listrados serão o seu salário”, então os rebanhos todos davam listrados.
9 ꞋUnaꞋeri neꞋe God ka ngalia ru ꞋaeꞋaela neꞋeri ki faꞋasia limana maꞋa koroꞋo, ma ka aluꞋi lala saena limaku.
9 Assim, Deus tirou o gado do pai de vocês e o deu a mim.
10 Ana kaidaꞋi nanigot kini ki oga nanigot ngwane ki ka raꞋefida, nau ku lisia taꞋi maliu boleꞋa. Ana maliu boleꞋa neꞋeri nau ku lisia na nanigot ngwane ki neꞋe kira raꞋefia ae kini neꞋeri ki, kira goa bore ma kira toꞋo logo ana toto kwao ki Ꞌi nonida. Ti ai kira kwao tatala asiꞋa ma ti ai ada ka toꞋo ana toto kwao doe ki ana nonida, ma ti ai ada kira ka toꞋo ana kala toto kwao ki Ꞌi nonida.
10 — Pois, chegado o tempo em que os animais acasalavam, levantei os olhos e vi em sonhos que os machos que cobriam as ovelhas eram listrados, salpicados e malhados.
11 Sui Ꞌainsel God ka sae nau saena maliu boleꞋa neꞋeri, ma nia ka fata Ꞌuri, “Jakob.” Ma nau ku olisi Ꞌuri ana, “ꞋIu.”
11 E o Anjo de Deus me disse em sonho: “Jacó!” E eu respondi: “Eis-me aqui!”
12 Sui nia ka fata Ꞌuri, “Lisia basi, na nanigot loꞋoko raꞋefia na nanigot kini goa loꞋoko bore ma kira toꞋo ana toto kwao ki Ꞌi nonida. Nau ku sasia ru neꞋe ka fuli Ꞌuri, sulia nau ku lisia falafala taꞋa niniꞋa sa Laban nia sasia amu.
12 Ele continuou: “Levante agora os olhos e veja que todos os machos que cobrem o rebanho são listrados, salpicados e malhados, porque vejo tudo o que Labão está fazendo com você.
13 NauꞋa na God ba nau ku dao maꞋi siamu Ꞌi Betel, kula ba Ꞌoko kisitaꞋinia ngwaingwai olif ana taꞋifau ba Ꞌoko faꞋa abu ma na ru fuana mamanata Ꞌanga firi toꞋoku. Ma ana kula neꞋeri logo ba Ꞌoko sasia taꞋi fata alangaꞋinga ngasingasiꞋa fuaku. KaidaꞋi neꞋe nau ku ogaꞋo Ꞌoke faꞋasia kula neꞋe ma Ꞌoko oli Ꞌi fanoa ꞋaꞋana ba Ꞌoko futa maꞋi ana.”
13 Eu sou o Deus de Betel, onde você ungiu uma coluna, onde me fez um voto. Levante-se agora, saia desta terra e volte para a terra de sua parentela.”
14 ꞋUnaꞋeri Ꞌi Rachel ma Ꞌi Lia kera ka fata Ꞌuri fuana, “Na maꞋa keroꞋo noaꞋa kasi baꞋa toꞋo naꞋa ana ta ru neꞋe nia ke alua saena limamiroꞋo kaidaꞋi nia ka kwaimaꞋa kwali fuana maeꞋa.
14 Então Raquel e Lia disseram: — Será que ainda existe para nós parte ou herança na casa de nosso pai?
15 Nia lisi keroꞋo ka diꞋia neꞋe keroꞋo noaꞋa laꞋu ngela nia ki, keroꞋo ka diꞋia naꞋa ta ngwae kwaita goꞋo Ꞌana. Nia Ꞌoifoli Ꞌani keroꞋo fuamu, ma mani ki taꞋifau neꞋe nia ngalia ana folilamiroꞋo, kaidaꞋi neꞋe nia foli aniꞋi ka sui naꞋa.
15 Não é verdade que ele nos considera como estrangeiras? Pois nos vendeu e consumiu tudo o que nos era devido.
16 Aia, God nia ngalia naꞋa ru ki taꞋifau faꞋasia maꞋa keroꞋo, ma nia ka kwatea naꞋa fuamu. Ma ana kaidaꞋi neꞋe, ru ki taꞋifau ru keroꞋo ki naꞋa, faꞋinia ngela keroꞋo ki. ꞋOke sasi naꞋa diꞋia neꞋe God saea fuamu.”
16 Porque toda a riqueza que Deus tirou de nosso pai é nossa e de nossos filhos; agora, pois, faça tudo o que Deus pediu que você fizesse.
17 — ausente —
17 Então Jacó se levantou e, fazendo montar seus filhos e suas mulheres em camelos,
18 — ausente —
18 levou todo o seu gado e todos os seus bens que chegou a possuir, o gado de sua propriedade que havia acumulado em Padã-Arã, para ir a Isaque, seu pai, à terra de Canaã.
19 Bore ma kaidaꞋi sa Laban leka kwau fuana sufilana ifuna sipsip nia ki, Ꞌi Rachel ka leka bilia kala god kala ꞋosoꞋoso maꞋa nia ki neꞋe teo Ꞌi luma.
19 Enquanto Labão tinha ido fazer a tosquia das ovelhas, Raquel roubou os ídolos do lar que pertenciam a seu pai.
20 ꞋIu sa Jakob Ꞌiri saea fuana funga nia neꞋe nia ke baꞋa leka, nia sofongaꞋinia liua na nai Ꞌi ruuꞋa neꞋeri. Nia tafi goꞋo Ꞌana faꞋasia.
20 E Jacó enganou Labão, o arameu, não revelando que tinha planos de fugir.
21 Nia ngali taꞋifau ru nia ki ꞋaliꞋali goꞋo kira ka tafi naꞋa. Kira ka toꞋofolo ana kafo Ꞌi Iufretes, kira ka leka Ꞌuana faꞋi ua Ꞌi Gilead ki.
21 E fugiu com tudo o que lhe pertencia. Levantou-se, passou o Eufrates e tomou o rumo dos montes de Gileade.
22 Buri Ꞌana uulu asoa ki, sa Laban ka rongoa faꞋarongoꞋa neꞋe funga nia sa Jakob nia tafi naꞋa.
22 No terceiro dia, Labão foi avisado de que Jacó ia fugindo.
23 GoꞋo nia ka ngalia ngwae ana fuuꞋi ngwae nia, kira ka leka Ꞌi burida. Buri Ꞌana fiu asoa ki sa Laban ka dao fafia ana faꞋi ua Ꞌi Gilead ki.
23 Reuniu os seus parentes e saiu no encalço de Jacó, por sete dias de viagem, e o alcançou nos montes de Gileade.
24 — ausente —
24 De noite, porém, Deus veio em sonhos a Labão, o arameu, e lhe disse: — Cuidado! Não fale a Jacó nem bem nem mal.
25 — ausente —
25 Labão alcançou Jacó. Este havia armado a sua tenda naqueles montes. Também Labão armou a sua tenda com os seus parentes, nos montes de Gileade.
26 Sui sa Laban ka leka siana funga nia ma ka fata Ꞌuri, “FaꞋuta neꞋe Ꞌoke ngalia ro kini nau ki, ma Ꞌoko tafi ago Ꞌuri? ꞋOko sasi diꞋia neꞋe Ꞌoko liufidaroꞋo ana ta maꞋe. ꞋOko Ꞌiri taꞋi saea naꞋa ta alaꞋanga fuaku!
26 E Labão disse a Jacó: — Que foi que você fez? Você me enganou e levou as minhas filhas como se fossem prisioneiras de guerra.
27 FaꞋuta neꞋe kaumulu ka Ꞌoi Ꞌaku Ꞌuri, ma kamu ka tafi? Si diꞋia kamu faꞋarongo nau Ꞌania lekalamuꞋa etaeta Ꞌirai nai ngali ngwae ni kwaꞋi gita faꞋinia ngwae ni masaꞋa Ꞌania kete ki, Ꞌirai nai baꞋa ngulia faꞋi ngu ni oli oliꞋa Ꞌania falafala leꞋa.
27 Por que você fugiu em segredo, e me enganou, e não me disse nada? Eu o teria despedido com alegria, com cânticos, com tamborins e com harpa.
28 Lisia basi! ꞋOko Ꞌiri alaꞋania neꞋe nai nonoꞋia kala koꞋo nini nau ki faꞋinia ro kini nini futa aku ki, ma nau ku oli oli ada. ꞋOko boleboleꞋa liu naꞋa kwa!
28 E por que não permitiu que eu beijasse meus netos e minhas filhas? Nisso você agiu como um tolo.
29 Nau ku bolo faꞋinia nai faꞋali kaumulu goꞋo Ꞌaku taꞋifau. Bore ma rodo neꞋe, God maꞋa kaumulu nia leka maꞋi siaku ana maliu boleꞋa, ma ka alaꞋa ngasingasiꞋa fuaku Ꞌiri noaꞋa naisi alaꞋa silolo fuamu.
29 Tenho em minhas mãos poder para fazer mal a vocês, mas ontem à noite o Deus do pai de vocês me falou e disse: “Cuidado! Não fale a Jacó nem bem nem mal.”
30 Nau ku saiana neꞋe Ꞌoko oga liua naꞋa olia Ꞌuana fanoa Ꞌoe, bore ma faꞋuta lala neꞋe Ꞌoko bilia kala god kalaꞋa nau ki neꞋe niꞋi teo saena luma nau?”
30 E agora que você partiu de vez, pois está com saudades da casa de seu pai, por que roubou os meus deuses?
31 Sui sa Jakob ka fata Ꞌuri, “NoaꞋa naisi saea leka laku fuamu sulia nau ku maꞋu, Ꞌasu Ꞌubani nau ku saea fuamu, ma Ꞌoko fiꞋi ngali ro Ꞌafe nau ki faꞋasi nau.
31 Jacó respondeu: — Porque tive medo. Pensei assim: para que não aconteça que me tome à força as suas filhas.
32 Bore ma si diꞋia Ꞌoko dao toꞋona ta ai aimili nia bilia na god Ꞌoe ki, na ngwae neꞋeri ke baꞋa mae. Na ngwae nini ana fufuꞋi ngwae Ꞌoe ki neꞋe kike faꞋamamana aku. ꞋOke lia Ꞌamu Ꞌuana god Ꞌoe ki. Ma si diꞋia Ꞌoke dao toꞋona ta ru amu, Ꞌoke ngalia.” Bore ma nia noaꞋa kasi sai goꞋo ana neꞋe Ꞌi Rachel goꞋo neꞋe bilia god kalaꞋa neꞋeri ki, ma ka agotaꞋi niꞋi.
32 Que seja morto aquele com quem o senhor achar os seus deuses. Na presença de nossos parentes, verifique o que pertence ao senhor e, se estiver comigo, pode levar embora. Acontece que Jacó não sabia que Raquel os havia roubado.
33 Sui sa Laban ka leka lulu kwailiu Ꞌuana god kalaꞋa neꞋe ki saena babala sa Jakob, ma nia ka leka sasi logo ꞋunaꞋeri saena babala Ꞌi Lia, ma saena babala ro kini rao ꞋoꞋo, ma ro kini nia ki logo, bore ma nia noaꞋa Ꞌiri dao toꞋoda. Sui ni ka ruꞋu Ꞌi saena babala Ꞌi Rachel.
33 Labão entrou na tenda de Jacó, na tenda de Lia e na tenda das duas servas, mas não achou nada. Tendo saído da tenda de Lia, entrou na tenda de Raquel.
34 Bore ma Ꞌafe neꞋe sofongaꞋinia saena taꞋi ngwaꞋi ana kula ni gwauru Ꞌanga fafona kamel nia, nia ka tua fafia na ngwaꞋi ni ru neꞋeri. Sui bore Ꞌana nia ka dao maꞋi ka lulu kwailiu ana kula ki taꞋifau saena babala neꞋeri, noaꞋa nia kasi dao toꞋona.
34 Ora, Raquel havia pegado os ídolos do lar e, depois de colocá-los na sela de um camelo, estava sentada sobre eles. Labão apalpou toda a tenda e não os achou.
35 Sui Ꞌi Rasel ka fata Ꞌuri ana maꞋa nia, “Kwaimanatai liu naꞋa maꞋasi Ꞌae, nau ku mataꞋi ne, ma nau kusi bolo faꞋinia uuꞋa Ꞌi maamu, nau ku amasiꞋo Ꞌoe kosi saetaꞋa laꞋu fuaku.” Ma sa Laban ka lia ana kula ki taꞋifau Ꞌuana god kalaꞋa nia ki bore ma nia kasi dao naꞋa toꞋona.
35 Então Raquel disse ao pai: — Não fique zangado, meu senhor, por eu não poder me levantar na sua presença, pois estou no meu período menstrual. Ele procurou, mas não encontrou os ídolos do lar.
36 ꞋUnaꞋeri sa Jakob ka balufia funga nia ka Ꞌuri, “ꞋUri ma tae neꞋe nau ku sasia ka taꞋa kwa! Nau ku Ꞌiri Ꞌoia na taki neꞋe kaumulu ka leka maꞋi muka lali nau Ꞌuri! Nia Ꞌiri saga neꞋe kamu ka sasi Ꞌuri.
36 Então Jacó ficou zangado e discutiu com Labão. Dirigiu-se a Labão, dizendo: — Qual é a minha transgressão? Qual o meu pecado, para o senhor me perseguir com tanta fúria?
37 Mulu leka lia Ꞌi safitana ru loꞋoko nau ki, bore ma tae neꞋe kamu ke dao toꞋona? DiꞋia kamu lisia ta ru, muka ngalia maꞋi! Ngwae kulu ki ne tua goꞋo Ꞌada. Moro alua Ꞌi maada, fasi Ꞌiri kike lia saiana sa tai aumulu neꞋe saga.
37 Havendo apalpado todos os meus utensílios, quais foram os utensílios de sua casa que o senhor encontrou? Coloque-os aqui diante dos meus parentes e dos seus parentes, para que julguem entre nós dois.
38 Ro akwala faꞋi ngali ki naꞋa neꞋe nau ku inaꞋu ana raoꞋa fuamu. Ma ana kaidaꞋi Ꞌoro goꞋo ana neꞋe sipsip Ꞌoe ki ma nanigot Ꞌoe ki kira toꞋo ana ngela Ꞌi ru Ꞌoro ki, bore ma ta taꞋi sipsip ngwane nama ta taꞋi nanigot ngwane noaꞋa nau kusi ngalia nama faꞋasiꞋo fuana Ꞌanilana Ꞌaku.
38 Vinte anos eu estive com o senhor. As suas ovelhas e as suas cabras nunca perderam as crias, e não comi um só carneiro do seu rebanho.
39 KaidaꞋi ki taꞋifau na ru kwasi ki kira faꞋalia na ru ꞋaeꞋaela Ꞌoe ki, nauꞋa goꞋo neꞋe nai didifulia. Nau noaꞋa kusi ngalia naꞋa maꞋi siamu Ꞌiri Ꞌoke lisia. Falafala Ꞌoe naꞋa neꞋe diꞋia ta ru ꞋaeꞋaela amu nia noꞋana ana dangi nama ana rodo, nauꞋa nama neꞋe nai didifulia.
39 Não lhe apresentei os animais que eram despedaçados pelas feras; assumi o prejuízo. Da minha mão o senhor o requeria, tanto o roubado de dia como de noite.
40 KaidaꞋi Ꞌoro ki nau ku saiana noniku nia taꞋa. Ana dangi, na madaꞋafi nia sina fifi aku, ma nau ku maruku liu naꞋa, ma ana rodo nau ku gwari liu naꞋa, ma nau kusi maliu.
40 De maneira que eu andava, de dia consumido pelo calor, de noite, pela geada; e o meu sono me fugia dos olhos.
41 Ana kaidaꞋi firi sulia ro akwala faꞋi ngali, nau ku tua faꞋi kaumulu ki, kamu sasi nama diꞋia neꞋe nauꞋa ta ngwae rao laga ulafu, ma ru neꞋe kamu kasi rokisia goꞋo. Nau ku rao sulia fai akwala faꞋi ngali ki fuana ngalilana ro kini Ꞌoe ki, ma nau ku inaꞋu ana raoꞋa sulia ono faꞋi ngali ki laꞋu fuana ru ꞋaeꞋaela nini Ꞌoe ki. Ma ana ono faꞋi ngela neꞋe ki, Ꞌoko rokisia folifoliꞋa nau ana kaidaꞋi Ꞌoro.
41 Vinte anos permaneci em sua casa. Catorze anos trabalhei para o senhor pelas suas duas filhas e seis anos trabalhei para conseguir o seu rebanho; dez vezes o senhor mudou o meu salário.
42 Bore ma diꞋia God nini koꞋo nau ki nia kasi ꞋafiꞋafi nau, Ꞌirai Ꞌoko lali nau ka sui naꞋa. Ma noaꞋa naisi ngalia naꞋa ta ru. Bore Ꞌana ma God nia tua faꞋi nau, ma Ꞌoe kosi lali nau. KoꞋo nau sa Abraham nia foꞋosia Ꞌi naꞋo ma faꞋinia maꞋa nau sa Aesak logo neꞋe inaꞋu ana foꞋosilana ma ka fuꞋusi doe ana. Bore ma nia ka lisia goꞋo Ꞌana na ꞋatoꞋanga nini nau ku toꞋo ana, ma rao ngasiꞋa nini nau ku fulia, ma saena rodo neꞋe nia faꞋataꞋinia ana maliu boleꞋa neꞋe Ꞌoko faꞋataꞋinia sa tai akoro neꞋe saga.”
42 Se não fosse o Deus de meu pai, o Deus de Abraão e o Temor de Isaque, por certo o senhor me despediria agora de mãos vazias. Mas Deus viu o meu sofrimento e o trabalho das minhas mãos e ontem à noite ele repreendeu o senhor.
43 Sui sa Laban ka fata Ꞌuri fuana funga nia, “Na ro Ꞌafe neꞋe ki, ro kini nau ki niniꞋa. Na ngela keroꞋa ki faꞋinia ru ꞋaeꞋaela neꞋe ki ru nau ki taꞋifau. Ru neꞋe ki taꞋifau ru nau ki goꞋo. Bore ma duꞋungana nau noaꞋa kusi sasia ta ru fuana goniladaroꞋo ro kini nau ki faꞋinia ngela kira ki.
43 Então Labão respondeu a Jacó: — As filhas são minhas filhas, os filhos são meus netos, os rebanhos são meus rebanhos, e tudo o que você está vendo é meu. Que posso fazer hoje a estas minhas filhas ou aos filhos que elas deram à luz?
44 Nau ku salisali naꞋa nai sasia fata alangaꞋinga faꞋinidaroꞋo. Nia leꞋa kuke sasia taꞋi sulufaua doe Ꞌi neꞋe, fasi Ꞌiri ke diꞋia toto kulu ana alangaꞋinga nini kulu.”
44 Venha, pois, e façamos uma aliança, eu e você, que sirva de testemunho entre mim e você.
45 ꞋUnaꞋeri sa Jakob ka ngali taꞋi fau doe ka faꞋauua Ꞌi neꞋeri ka sasia taꞋi ru fuana mamanata Ꞌanga toꞋona.
45 Então Jacó tomou uma pedra e a erigiu por coluna.
46 Ma nia ka fata Ꞌuri fuana ngwae ana fufuꞋi ngwae nia ki, “Muke leka ngalia maꞋi gwaꞋi fau ki, kuke baꞋa saungaꞋinia taꞋi sulufaua ana kula neꞋe.” Buri Ꞌana kike baꞋa sasia kala fafangaꞋa, karangia sulufana neꞋe fuana toto ana ru neꞋe.
46 E disse aos seus parentes: — Ajuntem pedras. Eles foram ajuntar pedras e fizeram um montão, ao lado do qual comeram.
47 Sui sa Laban ka saea sulufaua neꞋeri Ꞌania alaꞋanga nia, “Jegara Sahaduta,” neꞋe fadalana, “Sulufaua ana toto kulu.” Ma sa Jakob ka saea sulufaua neꞋe Ꞌania alaꞋanga nia, “Galeed,” neꞋe fadalana ꞋunaꞋeri logo.
47 Labão deu-lhe o nome de Jegar-Saaduta, mas Jacó lhe chamou Galeede.
48 GoꞋo sa Laban ka fata Ꞌuri ana, “Na sulufau neꞋe nia ke baꞋa diꞋia toto fuakoro, ana fata alangaꞋinga niniꞋa koro.” Nia neꞋe sa Jakob ka saea kula neꞋe Ꞌani Galeed.
48 E Labão disse: — Seja hoje este montão de pedras por testemunha entre mim e você. Por isso foi chamado de Galeede
49 GoꞋo sa Laban ka fata Ꞌuri fuana, “AlaꞋania Iawe ke filo koro kaidaꞋi koro leka faꞋasikoro.” Nia neꞋe sa Jakob ka saea kula neꞋeri Ꞌania Ꞌi Mispa nama kula fuana filolana.
49 e Mispa, pois disse: — Que o
50 Ma nia ka fata laꞋu Ꞌuri, “DiꞋia Ꞌoko sasia ta ru ka taꞋa ana ro kini neꞋe nau ki nama Ꞌoko korea lala ta Ꞌafe laꞋu, nia leꞋa fuana Ꞌoke manata toꞋona God neꞋe lisi koro, sui bore Ꞌana ta ngwae kasi filo koro.
50 Se você maltratar as minhas filhas e tomar outras mulheres além delas, não estando ninguém conosco, lembre-se de que Deus é testemunha entre mim e você.
51 Na sulufaua neꞋe nau ku alua Ꞌi safitakoro, ma na fau nini Ꞌoko faꞋauua diꞋia ta ru ni manata firiꞋanga toꞋona kera ke baꞋa tua Ꞌi neꞋe.
51 E Labão continuou: — Eis aqui este montão de pedras e esta coluna que levantei entre mim e você.
52 Na sulufaua neꞋe faꞋinia ru fuana mamanata Ꞌanga toꞋona neꞋe kera ro toto ana fata alangaꞋi lakoro. NoaꞋa naisi baꞋa leka liufia sulufaua neꞋe fuana faꞋalilamu. Ma ꞋaeꞋo logo Ꞌoe kosi liufia na sulufaua neꞋe faꞋinia na ru fuana mamanata Ꞌanga firi toꞋona neꞋe ana ta kaidaꞋi goꞋo Ꞌana fuana fuꞋalilaku.
52 Seja o montão testemunha, e seja a coluna testemunha de que para mal não passarei para o lado de lá do montão e você não passará para o lado de cá do montão e da coluna.
53 AlaꞋania God maꞋa koro ki sa Abraham ma sa Neho ke matalangaꞋinia ta ai akoro neꞋe nia ke Ꞌoio alangaꞋinga neꞋe!” ꞋUnaꞋeri sa Jakob ka alangaꞋi Ꞌania satana God neꞋe maꞋa nia sa Aesak foꞋo satana, diꞋia neꞋe nia ka dau sulia alangaꞋinga niniꞋa sa Laban sasia faꞋinia.
53 O Deus de Abraão e o Deus de Naor, o Deus do pai deles, julgue entre nós. E Jacó jurou pelo Temor de Isaque, seu pai.
54 Buri Ꞌana nia ka saungia taꞋi ru ꞋaeꞋaela ma ka foꞋosi Ꞌania Ꞌi gwauna ua neꞋeri ma nia ka saea ngwae ana kwalafa nia ki kira ka leka maꞋi kika Ꞌado faꞋinia fuana Ꞌanilana foꞋosi neꞋeri. Ma kaidaꞋi fuana Ꞌanilana foꞋosi neꞋeri, ma kaidaꞋi kira fanga ka sui ana rodo neꞋeri, kira ka teo naꞋa maꞋi gwauna faꞋi ua neꞋeri.
54 E Jacó ofereceu um sacrifício na montanha e convidou seus parentes para uma refeição. Eles comeram e passaram a noite na montanha.
55 Ana Ꞌofodangi laꞋa bilabila, sa Laban ka nonoꞋia kala koꞋo nia ki, faꞋinia ro kini nia ki fuana olioliꞋa ada. Sui nia ka faꞋasia fanoa neꞋeri, ma ka oli Ꞌi fanoa nia.
55 Na manhã seguinte, Labão se levantou de madrugada, beijou os seus netos e as suas filhas e os abençoou. E, partindo, voltou para a sua casa.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 31, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.