Atos 16
Fau Alanga'inga Faolu Ana Ala'anga Kwara'ae (KWF) vs NTLH
1 Ma sa Paul ka leka ma ka dao ana fanoa Ꞌi Derbe ma Ꞌi Listra ki. Ma taꞋi ngwae fafarongo neꞋe satana sa Timoti nia tua Ꞌi neꞋeri. Ma teꞋa nia neꞋe kini Jiu ma nia faꞋamamana logo, bore ma na maꞋa nia goꞋo neꞋe ngwae Ꞌi Grik.
1 Paulo chegou às cidades de Derbe e Listra. Em Listra morava um cristão chamado Timóteo. A mãe dele, uma cristã, era da raça dos judeus, mas o pai dele não era judeu.
2 Ma na bara ngwai asina ana Aofia ki Ꞌi Listra ma Ꞌi Ikonium ki, kira ka saeleꞋa liu faꞋinia sa Timoti.
2 Todos os irmãos que moravam em Listra e Icônio falavam bem de Timóteo.
3 Ma osiꞋana neꞋe sa Paul oga sa Timoti ka leka faꞋinia, nia ka Ꞌolo faꞋataꞋinia nama ana Ꞌiri ke faꞋa ogaleꞋa ngwae Jiu ki. Nia sasia ru neꞋeri, osiꞋana neꞋe Jiu ki taꞋifau neꞋe kira tua ana fanoa neꞋeri ki, kira sai logo ana neꞋe na maꞋa sa Timoti nia na ngwae Grik neꞋe sasi ma noaꞋa nia kasi Ꞌolo faꞋataꞋinia Ꞌua sa Timoti.
3 Paulo quis levá-lo consigo e por isso o circuncidou , pois todos os judeus que moravam naqueles lugares sabiam que o pai de Timóteo não era judeu.
4 Ma ana kaidaꞋi kira leka ma kira ka liu ana fanoa ki, kira ka kwatea na taki ki fuana ngwae neꞋe kira faꞋamamana ki. Na taki neꞋeri ki, na ngwae lifurongo ki ma na ngwae faꞋinaꞋonaꞋo ki neꞋe kira keresia Ꞌi Jerusalem. Ma kira ka saea nama fuana ngwae ki Ꞌiri kira ke roꞋosulia.
4 Nas cidades por onde passavam, eles diziam aos cristãos quais as decisões que tinham sido tomadas pelos apóstolos e pelos presbíteros da igreja de Jerusalém e aconselhavam que eles obedecessem a essas decisões.
5 Ma kira ka faꞋangasingasia na fikutaꞋi ngwae faꞋamamana saena fanoa neꞋeri ki, ma ana asoa ki taꞋifau Ꞌi burina, ngwae faolu Ꞌoro ki logo kira ka faꞋamamana.
5 Assim as igrejas ficavam mais fortes na fé, e o número de cristãos aumentava cada dia mais.
6 Ma sa Paul faꞋinia na ngwae kwaima nia ki, kira leka liu saena abaꞋi kula Ꞌi Frigia ma Ꞌi Galesia ki, osiꞋana neꞋe AnoꞋi ru Abu luia noaꞋa kira kasi faꞋarongo Ꞌani FaꞋarongoꞋa LeꞋa ana abaꞋi kula Ꞌi Asia.
6 Como o Espírito Santo não deixou que anunciassem a palavra na província da Ásia, eles atravessaram a região da Frígia-Galácia.
7 KaidaꞋi kira dao bolo faꞋinia abaꞋi kula Ꞌi Misia, kira ka ili Ꞌuana lekaꞋa Ꞌuana Ꞌi Bitinia. Bore ma na AnoꞋi ru Abu noaꞋa kasi alaꞋanida.
7 Quando chegaram perto do distrito da Mísia, tentaram ir para a província da Bitínia, mas o Espírito de Jesus não deixou.
8 ꞋUnaꞋeri neꞋe, kira ka daofaꞋi liu naꞋa adulu faꞋasia Ꞌi Misia, ma kira ka leka Ꞌuana fanoa Ꞌi Troas.
8 Então atravessaram a Mísia e chegaram à cidade de Trôade.
9 Ma ana rodo neꞋe kira teo Ꞌi neꞋeri, sa Paul ka lisia na faꞋataꞋinga. Nia lisia taꞋi ngwae ana abaꞋi kula Ꞌi Masedonia uu, ma ka kwaiamasi ka Ꞌuri, “ꞋOke leka maꞋi Ꞌi Masedonia Ꞌiri Ꞌoke kwaiꞋafi aimili!”
9 Naquela noite Paulo teve uma visão. Ele viu um homem da província da Macedônia, que estava de pé e lhe pedia: “Venha para a Macedônia e nos ajude!”
10 Ma kaidaꞋi sa Paul nia lisia naꞋa faꞋataꞋinga neꞋeri, kami ka sasi akaꞋu naꞋa fuana lekaꞋa Ꞌuana abaꞋi kula Ꞌi Masedonia, duꞋungana kami saiana God oga kaimili ke leka faꞋarongo Ꞌani FaꞋarongoꞋa LeꞋa logo fuana ngwae ki Ꞌi neꞋeri.
10 Logo depois dessa visão, nós resolvemos partir logo para a Macedônia, pois estávamos certos de que Deus nos havia chamado para anunciar o evangelho ao povo dali.
11 Sui kami ka leka faꞋasia fanoa Ꞌi Troas Ꞌani faka, kami ka toꞋofolo Ꞌuana bubunga Ꞌi Samotres, ma faꞋi asoa buri Ꞌana, kami ka leka Ꞌuana fanoa Ꞌi Neapolis.
11 Nós embarcamos em Trôade e fomos diretamente para a ilha de Samotrácia. No dia seguinte chegamos ao porto de Neápolis.
12 Kami taꞋe faꞋasia Ꞌi neꞋeri, kami ka leka sulia tala Ꞌi tolo Ꞌuana fanoa Ꞌi Filipae, na maꞋe fanoa ꞋinotoꞋa saena abaꞋi kula Ꞌi Masedonia, maꞋe fanoa neꞋeri ngwae Ꞌi Rom ki neꞋe kira gwaungaꞋi ana. Kami ka tua saena maꞋe fanoa neꞋeri sulia kala bara asoa.
12 Dali fomos a Filipos, que é uma cidade do primeiro distrito da província da Macedônia e também colônia romana, onde ficamos vários dias.
13 Ma ana Sabat, na asoa ana mamaloꞋanga kami leka faꞋasia fanoa neꞋeri, kami ka leka Ꞌuana ninimana taꞋi kafo, osiꞋana neꞋe kami fia fasi kula fuana foꞋongaꞋa Jiu ki nia Ꞌi neꞋeri. Ma kami ka tua Ꞌi ano, mika alaꞋa fuana kini ki neꞋe kira fiku Ꞌi neꞋeri.
13 No sábado saímos da cidade e fomos para a beira do rio, pois pensávamos que ali devia haver um lugar de oração para os judeus. Sentamos e começamos a conversar com as mulheres que estavam reunidas lá.
14 TaꞋi kini adulu Ꞌi neꞋeri neꞋe kira rongo kaimili neꞋe Ꞌi Lidia, faꞋasia fanoa doe Ꞌi Taeataera, nia saungani ma ka Ꞌoifoli Ꞌani toro neꞋe niꞋi meo boraboraꞋa ki. NiaꞋa bore foꞋosia logo God, ma God ka Ꞌifingia naꞋa manatana Ꞌiri nia ka fafarongoa sa Paul, ma ka faꞋamamana ana na ru neꞋe nia saeꞋe ki.
14 Uma daquelas mulheres que estavam nos ouvindo era Lídia, uma vendedora de púrpura , da cidade de Tiatira. Ela adorava a Deus, e o Senhor abriu a mente dela para que compreendesse o que Paulo dizia.
15 ꞋUnaꞋeri niaꞋa faꞋinia na ngwae saena luma nia ki, kira ka siuabu taꞋifau. Ma nia ka sae kaimili ka Ꞌuri, “OsiꞋana neꞋe kamu alafafia neꞋe nau ku faꞋamamana naꞋa ana na Aofia, nau ku oga muke leka maꞋi ma muka tua Ꞌi luma nau.” Ma kaimili ka tua Ꞌi luma nia sulia naꞋa fatalana.
15 Ela e as pessoas da sua casa foram batizadas. Depois Lídia nos convidou, dizendo: — Venham ficar na minha casa, se é que vocês acham que, de fato, eu creio no Senhor. Assim ela nos convenceu a ficar na casa dela.
16 Ana taꞋi asoa, kaidaꞋi kami leka Ꞌuana kula ni foꞋongaꞋa, kami ka dao toꞋona taꞋi sariꞋi neꞋe anoꞋi ru taꞋa sura ana. Na sariꞋi neꞋeri nia rao ꞋoꞋo ana ti ngwae saena fanoa neꞋeri. OsiꞋana neꞋe anoꞋi ru neꞋeri, nia saiana ka saea fuana ngwae ki Ꞌani na tae ki neꞋe ke baꞋa dao maꞋi fuada. Ma nia ka ngalia naꞋa mani Ꞌoro fuana ngwae neꞋe lia sulia ki Ꞌani raoꞋa neꞋeri.
16 Certo dia, quando estávamos indo para o lugar de oração, veio ao nosso encontro uma escrava. Essa moça estava dominada por um espírito mau que adivinhava o futuro, e os seus donos ganhavam muito dinheiro com as adivinhações que ela fazia.
17 Ma na sariꞋi neꞋe ka leka sulia sa Paul faꞋi kaimili, ma nia ka ri koko ka Ꞌuri, “Na ngwae neꞋe ki, kiraꞋa na ngwae kira rao fuana God neꞋe ꞋinotoꞋa liu. Kira faꞋarongo kamu Ꞌani na tae neꞋe God sasia fuana faꞋamauri lamuꞋa.”
17 A moça começou a nos seguir, gritando assim: — Estes homens são
18 Nia sasia ru neꞋe sulia asoa Ꞌoro ki, leleka sa Paul ka toꞋetoꞋela liu, ma ka abula fuana ka fata Ꞌuri fuana anoꞋi ru taꞋa neꞋeri, “ꞋAni satana sa Jesus Christ, nau ku baꞋe Ꞌoe, Ꞌoke ruꞋu maꞋi faꞋasia na sariꞋi neꞋana!” Ma na anoꞋi ru taꞋa neꞋeri ka ruꞋu naꞋa Ꞌi maa ana kaidaꞋi neꞋeri.
18 Ela fez isso muitos dias. Por fim Paulo se aborreceu, virou-se para ela e ordenou ao espírito: — Pelo poder do nome de Jesus Cristo, eu mando que você saia desta moça! E, no mesmo instante, o espírito saiu.
19 Ma kaidaꞋi na ngwae ꞋaꞋana ana na sariꞋi neꞋeri kira saiana neꞋe na raoꞋa nia Ꞌani talana anoꞋi ru taꞋa ka sui naꞋa, ma noaꞋa kira kasi baꞋa ngali mani naꞋa faꞋasia, kira ka daua sa Paul ma sa Silas, ma kira ka ꞋabalangaꞋi kera siana na ngwae faꞋinaꞋonaꞋo ki maana usiꞋa.
19 Quando os donos da moça viram que não iam poder mais ganhar dinheiro com as adivinhações dela, agarraram Paulo e Silas e os arrastaram até a praça pública, diante das autoridades.
20 Kira ka talaꞋidaroꞋo maꞋi siana ngwae faꞋinaꞋonaꞋo ki faꞋasia Ꞌi Rom, ma kira ka fata Ꞌuri, “Na ro ngwae neꞋe ki, kera ro ngwae Jiu ki, ma kera ka kwatea na firuteꞋanga saena fanoa neꞋe kulu.
20 Eles os apresentaram a essas autoridades romanas e disseram: — Estes homens são judeus e estão provocando desordem na nossa cidade.
21 Kera ka faꞋamanata Ꞌani na falafala neꞋe noaꞋa Ꞌiri bolo faꞋinia na taki kulu ki. OsiꞋana kuluꞋa ngwae Rom ki lala, ma ka ꞋafitaꞋi liu fuana kulu ka sasi sulia na falafala kera ki!”
21 Estão ensinando costumes que são contra a nossa lei . Nós, que somos romanos, não podemos aceitar esses costumes.
22 Aia, na ngwae Ꞌoro neꞋe kira fiku Ꞌi neꞋeri, kira ka fiku fai fafidaroꞋo logo. Ma na ngwae faꞋinaꞋonaꞋo ki ka fata totongaꞋi fuana ngwae ni ofoꞋa ki Ꞌiri kira gasia naꞋa toro sa Paul ma sa Silas ki, ma kika ulasi keroꞋa.
22 Aí uma multidão se ajuntou para atacar Paulo e Silas. As autoridades mandaram que tirassem as roupas deles e os surrassem com varas.
23 Buri Ꞌana kira ulasidaroꞋo ka totonge naꞋa, kira ka aludaroꞋo saena luma ni lokafo, ma kira ka saea fuana ngwae neꞋe folo Ꞌusia na luma ni lokafo neꞋeri Ꞌiri ka fono ngasi ꞋusidaroꞋo.
23 Depois de baterem muito neles, as autoridades jogaram os dois na cadeia e deram ordem ao carcereiro para guardá-los com toda a segurança.
24 Ma na ngwae folo neꞋeri, kaidaꞋi nia rongoa naꞋa alaꞋanga neꞋeri ki, nia ka ngali kera, ka alu kera ana maꞋe luma Ꞌi saena, sui ka firi fafia naꞋa ꞋaedaroꞋo Ꞌi safitana ro reba Ꞌai kulu ki.
24 Depois de receber essa ordem, o carcereiro os jogou numa cela que ficava no fundo da cadeia e prendeu os pés deles entre dois blocos de madeira.
25 Aia, kaidaꞋi bolo faꞋinia tofongana na rodo, sa Paul ma sa Silas kera foꞋo, ma kera ka ngulia naꞋa ngu ki fuana God. Ma na ngwae neꞋe kira tua logo saena luma ni lokafo neꞋeri, kira ka fafarongoa keroꞋa.
25 Mais ou menos à meia-noite, Paulo e Silas estavam orando e cantando hinos a Deus, e os outros presos escutavam.
26 Ma ngwano bore ma na tikitiki doe nia Ꞌasua naꞋa luma ni lokafo neꞋeri, ma na babatoꞋolana luma neꞋeri bore ka saola naꞋa logo. Ma na babalita ki ana luma neꞋeri ka Ꞌifi taꞋifau, ma na kwalo ana lali salo neꞋe kira firi fafia Ꞌani ngwae neꞋeri ki saena luma ka aloge taꞋifau naꞋa faꞋasida.
26 De repente, o chão tremeu tanto, que abalou os alicerces da cadeia. Naquele instante todas as portas se abriram, e as correntes que prendiam os presos se arrebentaram.
27 Ma na ngwae folo neꞋeri ka lebe maꞋi faꞋasia maliuꞋa, ma ka lisia neꞋe na babalita ki Ꞌifi taꞋifau naꞋa, ma ka fia fasi neꞋe ngwae baera ki neꞋe kira firi fafida, kira tafi taꞋifau naꞋa. Ma nia ka lafua na sele ni ofoꞋa nia fasi Ꞌiri ke saungi nia naꞋa Ꞌana talana, osiꞋana nia saiana neꞋe na ngwae faꞋinaꞋonaꞋo nia ki, kira ke baꞋa saungia diꞋia neꞋe ngwae neꞋeri ki kira tafi.
27 Aí o carcereiro acordou. Quando viu que os portões da cadeia estavam abertos, pensou que os prisioneiros tinham fugido. Então puxou a espada e ia se matar,
28 Bore ma sa Paul ka ri koko ka Ꞌuri, “NoaꞋa Ꞌoe kosi sasi laꞋu ta ru Ꞌira ana ꞋaeꞋo talamu! Kaimili niniꞋa tua taꞋifau goꞋo Ꞌaimili!”
28 mas Paulo gritou bem alto: — Não faça isso! Todos nós estamos aqui!
29 Ma na ngwae folo neꞋe ka saefilo Ꞌuana faꞋi unu ki, ma ka ruꞋu likotaꞋi maꞋi faꞋinia na lebelebeꞋa, ma ka bobo uruuru Ꞌi Ꞌaena sa Paul ma sa Silas.
29 Aí o carcereiro pediu que lhe trouxessem uma luz, entrou depressa na cela e se ajoelhou, tremendo, aos pés de Paulo e Silas.
30 Sui nia ka talaꞋidaroꞋo Ꞌi maa, ka saefilo kera ka Ꞌuri, “Ro ngwae ꞋaꞋana neꞋe ki Ꞌae, tae neꞋe nai baꞋa sasia Ꞌiri God ke faꞋamauri nau?”
30 Depois levou os dois para fora e perguntou: — Senhores, o que devo fazer para ser salvo?
31 Kera olisia kera ka Ꞌuri, “ꞋOke faꞋamamana ana na Aofia sa Jesus Ꞌiri God ke faꞋamauri Ꞌoe, ꞋaeꞋo faꞋinia na tuaꞋa Ꞌoe.”
31 Eles responderam: — Creia no Senhor Jesus e você será salvo — você e as pessoas da sua casa.
32 Ma kera ka faꞋarongo Ꞌani fatalana na Aofia fuana, ma fuana na ngwae neꞋe kira tua logo saena luma nia ki, ma kira ka faꞋamamana naꞋa.
32 Então eles anunciaram a palavra do Senhor ao carcereiro e a todas as pessoas da casa dele.
33 Ana agi rodo neꞋeri nama goꞋo, na ngwae folo neꞋeri ka talaꞋi keroꞋa, ka taufia naꞋa maꞋe maala ki Ꞌi nonida, ka sui niaꞋa faꞋinia na tuaꞋa nia, kira ka ꞋaliꞋali kira ka siuabu naꞋa.
33 Naquela mesma hora da noite, o carcereiro começou a cuidar deles, lavando os ferimentos da surra que haviam levado. Logo depois ele e todas as pessoas da sua casa foram batizados.
34 Sui nia ka talaꞋia sa Paul ma sa Silas, kira ka leka Ꞌuana luma nia, ma nia ka saredaroꞋo. Ma nia faꞋinia na tuaꞋa nia, kira ka saeleꞋa liu, sulia kira faꞋamamana naꞋa ana God.
34 Em seguida ele levou Paulo e Silas para a sua casa e lhes deu comida. O carcereiro e as pessoas da sua casa ficaram cheios de alegria porque agora criam em Deus.
35 Sui Ꞌi Ꞌofodangi, na ngwae faꞋinaꞋonaꞋo Ꞌi Rom ki, kira kwatea fatalada fuana ti ngwae ꞋaꞋana ana ofoꞋa kira ka Ꞌuri, “Muke leka, muka faꞋarongoa naꞋa ngwae folo baera Ꞌiri ka talaꞋia ro ngwae ba kiri Ꞌi maa faꞋasia saena luma ni lokafo baera.”
35 Quando amanheceu, as autoridades romanas mandaram alguns policiais com a seguinte ordem para o carcereiro: “Solte esses homens.”
36 ꞋUnaꞋeri goꞋo na ngwae folo neꞋeri ka leka ka faꞋarongoa sa Paul ka Ꞌuri, “Na ngwae faꞋinaꞋonaꞋo ki kira saea maꞋi fuaku ꞋaeꞋo faꞋinia sa Silas, moro ka leka naꞋa ꞋamuroꞋo Ꞌi maa. KoroꞋo ke leka aroaro naꞋa ꞋamuroꞋo ana kaidaꞋi neꞋe.”
36 Então o carcereiro disse a Paulo: — As autoridades mandaram soltá-los. Podem ir embora em paz.
37 Bore ma sa Paul olisia ka fata Ꞌuri fuana ngwae ꞋaꞋana kira ki, “Na ngwae faꞋinaꞋonaꞋo Ꞌi Rom ki noaꞋa Ꞌiri matalangaꞋi keroꞋo Ꞌua, bore ma kira ulasi keroꞋo Ꞌi maana ngwae Ꞌoro ki. ꞋUnaꞋeri ma kira ka alu keroꞋo saena luma ni lokafo. Ma na ru neꞋeri noaꞋa Ꞌiri saga, osiꞋana keroꞋo na ngwae Rom ki logo niniꞋa! Ma kaidaꞋi neꞋe, kira oga kika olitaꞋi ago laꞋu ana keroꞋo. NoaꞋa liu goꞋo! KeroꞋo oga na ngwae faꞋinaꞋonaꞋo Ꞌi Rom ki nama neꞋe kike leka maꞋi Ꞌi neꞋe, Ꞌiri kike loge keroꞋo!”
37 Mas Paulo disse aos policiais: — Eu e Silas somos cidadãos romanos e, mesmo assim, sem termos sido julgados, fomos surrados em público. E depois nos jogaram na cadeia. E agora querem nos mandar embora assim em segredo? Isso não! Que as próprias autoridades romanas venham aqui e nos soltem!
38 Ma na ngwae ꞋaꞋana kira ki ana ofoꞋa kira leka, kira ka faꞋarongo Ꞌani na alaꞋanga neꞋeri ki siana ngwae faꞋinaꞋonaꞋo Ꞌi Rom ki. Ma ana kaidaꞋi kira rongoa neꞋe sa Paul ma sa Silas kera ro ngwae Ꞌi Rom ki logo, kira ka maꞋu liu.
38 Os policiais foram contar às autoridades romanas o que Paulo tinha dito. Quando as autoridades souberam que Paulo e Silas eram cidadãos romanos, ficaram com medo
39 Ma kira ka leka maꞋi siadaroꞋo, ma kira ka kwaimanatai fuadaroꞋo. Sui kira ka talaꞋi keroꞋa Ꞌi maa faꞋasia saena luma ni lokafo, ma kira ka kwaiamasi ana keroꞋa, fasi Ꞌiri kera ke leka naꞋa adaroꞋo faꞋasia fanoa neꞋeri.
39 e foram lhes pedir desculpas. Então os tiraram da prisão e pediram que fossem embora da cidade.
40 KaidaꞋi sa Paul ma sa Silas kera ruꞋu faꞋasia luma ni lokafo, kera ka leka saena luma Ꞌi Lidia. ꞋI neꞋeri kera ka dao toꞋona na ngwae neꞋe kira faꞋamamana ki, ma kera ka kwatea naꞋa alaꞋanga ana kwairaduꞋanga fuada, sui kera ka fiꞋi leka naꞋa adaroꞋo faꞋasia Ꞌi Filipae.
40 Paulo e Silas saíram da cadeia e foram para a casa de Lídia. Ali encontraram-se com os irmãos, animaram a todos e depois foram embora.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.