Atos 27
Fatalana God (KWD) vs VC
1 Ma gila manata fana 'ameeru olofolo no'o fani Rom 'ubulana gule'e lefu 'i Itali. Gila ka kwatea la Pol fe'enia tani ta'a ngaa'i na'a gila gauga, fala Julius nga wane ba'ita na ta'a ni fununga 'i Rom na'a gila fa'alataa 'ania ‘Wane ni Fununga na nga Kiingi.’
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Sui ma meru ka ta'e 'ubulana faka fa'asia nga fanua 'i Adramitium, ne'e sasari fana lekanga fana maritakwa 'afuia gule'e lefu 'i Eisia. Ma la Aristakus, nga wane 'i Tesalonaeka 'ubulana gule'e lefu 'i Masedonia, ngaia 'e leka la'u mola fe'eni 'ameeru. Ma meru ka leka no'o fa'asia fanua 'i Siseria.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Ma nga gani burina, 'imeeru meru nigi na fanua 'i Saedon. Ma la Julius 'e aile'a fe'enia la Pol, maka alamia 'ani leka fana agasilana wane ni kwaimaanga aana no'ona fana 'agila kwatea 'olataa na'a ngaia 'e bo'obo'o fai.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Sui ma meru ka leka fa'asia 'i no'ona, ma meru ka riu nunufana mamalau 'i Saeprus, tofuna nga iru ngaia 'e tata'e mai 'i na'ona faka.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Sui ma meru ka olofolosia no'o nga afowa ne'e galangia gule'e lefu 'i Silisia ma 'i Pamfilia, ma meru ka leka mai fani Mira, fanua ba'ita 'ubulana gule'e lefu 'i Lisia.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 'I no'ona la Julius, nga wane ba'ita na ta'a ni fununga lo'oori, 'e daria nga faka fa'asia 'i Aleksandria na'a te'e leka fani Itali, ma ngaia ka aru 'ameeru 'ubulana faka no'ona.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 Sui ma meru ka leka aloalo no'o suria ni ma'e gani ngaa'i, ma meeru ka to'o daria 'ato'atolanga ba'ita na lekanga lo'oo, sui ma meru ka leka mai ma meru ka nigi toto'o fe'enia fanua 'i Nidus. Ma meru 'ame leka no'o na gula lo'oori, tofuna nga iru 'e tata'e mai 'usia meeru. Ma meru ka olofolo fani Krit, ma meru ka bulota'i na ngongola 'i Salmon, ma meru ka riu 'i nunufana mamalau 'i Krit.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Sui ma meeru ka usuri tori mai maka 'ato, ma meru ka nigi na su'u gila fa'alataa 'ania Su'u Le'a Le'a, na'a 'ame lalau mola fa'asia me'e fanua 'i Lasea.
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Burina ni gani 'e aula 'e sui, meeru ma'unge'enia suarilana nga iru lo'oo na alata lo'oori. Alata lo'oori la'u mola nga gani ba'ita aaga 'i Jiu na gila fa'alata 'ania ‘Gani Ba'ita na 'Olafanataanga’ 'e nigi no'o, ma alata fana koburu 'e tala'ae no'o, maka 'ato no'o fana 'ameeru leka no'o na lelekanga lo'oo, fa'asia nga faka eta kuru ana alata lo'oo iru ngaia 'e ba'ita. Ngaia lo'oo, la Pol 'e fata 'ilo'oo te'aga,
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 “Kwefu'uwane, nau ku agasia nga lekanga lo'oo adauru fa'asia 'i lo'oo te'e 'ato 'e iiki, ma nga asi te'e ngadaa nga faka lo'oo fe'enia ni 'ola lo'oo 'i 'ubulai. Ma tani wane adauru tagila mae la'u mola.”
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 Tafe'ua nga wane ba'ita na ta'a ni fununga lo'oo 'e tagoto'o na nga 'ola na'a wane ba'ita ana faka ma nga wane ngaia 'e to'o na faka lo'oori gala iiria. Ma ngaia 'ame fito'o mola na nga fatalana la Pol.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 Ma nga su'u lo'oo meeru nana'i ai 'ame le'a fana nana'inga ai na alata na gwaringa. Ngaia lo'oo, ta'a 'e aula gila siria 'ameeru leka la'u mola 'i asi fana ameeru nigi 'i Finiks, lauta ngaia 'e talawada'u, fana 'ameru mamalo 'i no'ona na alata na gwaringa. Tofuna 'i Finiks na'a nga su'u na mamalau 'i Krit ne'e nagwa fa'asia nga iru na alata lo'oori.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Aia, ma nga alata na'a iru ngaia 'e furu 'ala'a mai, ma nga ta'a lo'oo gila madafia iru lo'oo 'e to'omia lelekanga ameeru. Ngaia lo'oo, gila ka lafua nga gwaru 'ubulana faka, ma gila ka tala'aea lekanga no'o suria nga mamalau 'i Krit.
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 Ma 'ame aburu mola, nga iru ba'ita na'a gila fa'alataa 'ania Koburu 'e to'o no'o mai fofona iile maka susu no'o.
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 Ma ka feoa no'o faka, maka 'ato no'o fana fa'aodolai suria nga iru, ma meeru ka kweo no'o ma meru ka alamia no'o faka fana nga iru 'ani afesia no'o fa'asia 'i Krit.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Kiu, ma alata meru leka kau burina mamalau 'i Kauda, gila lafua baru 'ubulana faka, tafe'ua ma ngaia 'e 'ato no'o.
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 Ma gila ka gau tegela'a la'u na faka lo'oo 'ania kwalo fa'asia ngaia eta madanga. Ma gila ka fa'asifoa nga 'abale'e selo ba'ita fana nga iru eta furu tabale'enia nga faka lo'oo, tofuna gila ma'u gila ta talange'eniga 'i suria nga oone galangia 'i Libia.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Suria nga iru lo'oo 'e ba'ita 'e iiki, ma ruana gani, gila ka to'osia tani rurudaa ngaa'i fa'asia 'ubulana faka.
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 Na gani ngaa'i la'u 'i buri, gila ka to'osia tani 'ola ngaa'i la'u na faka 'ubulana asi.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Suria ni gani 'e aula lo'oo, meru 'ame agasia no'o sina ma ta fe'e buruburu, ma nga iru 'e tegela'a 'e iiki. Sui ma 'imeeru meru madafia iiria 'imeeru meru sia moori la'u.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Suria ni alata lalau no'o, ni wane lo'oo gila 'ame 'ania te'efuta fangalaa, mala Pol 'e tata'e maka ula 'i na'oga, maka fata 'ilo'oo, “Kwefu'uwane, 'uta'i na'a mooru 'ame lo'o mola suria nga 'ola laka'u nau ku iiria famooru, 'adauru goru sia leka mola fa'asia 'i Krit? Lauta moru lo'o suria nga fatalagu, dauru goru sia daria mola nga 'ato'atolanga lo'oo.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Tafe'ua alata lo'oo, nau ku iiria no'o famooru, moru sia ma'u! Tofuna te'efuta wane amooru sia mae mola, te'e faka lo'oo na'a te'e ria.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Nau ku su'asuria 'ola lo'oo, tofuna nga fe'e logo laka'u bi'i sui kau, te'e enselo na God, na'a nau ku nana'i fana mai nau ku fo'asia, ngaia 'e leka mai te'agu.
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 Ma enselo lo'oo ka fata 'ilo'oo, ‘Pol, 'i'oo sia ma'u! Tofuna 'i'oo to'o ula 'i na'ona nga kiingi 'i Rom. Ma God te'e kwaibooni na ta'a lo'oo gila leka fe'eni'o fana gila sia mae mola, tofuna nga kwailaeta'afiinga aana famu.”
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 Ngai lo'oo fu'uwane, moru sia ma'u mola! Suria nau ku tagoto'o mola, na God te'e agea 'ola lo'oo 'ilaka'u nga enselo ngaia 'e iiria fagu.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Tafe'ua nga bio te'e to'osi 'adauru na te'efuta mamalau ngaa'i.”
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Burina akwale'e logo ma fai ai nga koburu ka kwa'i ameeru no'o 'ubulana asi ma ka furu tabale'enia no'o faka 'ubulana lefu 'e 'ato na asi 'i Mediterenia. Ma 'e to'omia no'o na dalototo'o na logo, ni wane na'a gila taunga'i 'ubulana faka gila ka madafia iiria meeru galangia no'o 'i su'e.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 Alata gila manata 'ilo'oo, gila ngaria kwalo na'a gila gaua nga fou ne'e gelo nigifai, ma gila ka to'osia 'ubulana asi fana su'asurilana lefu lo'oori fana 'agila su'aai na'a ngaia 'e galangia no'o 'i su'e. Ma alata gila irito'ona kau na lefu lo'oori, ngaia 'e to'omia fana rua akwale'e tafanga. Ngaia 'ame aburu, ma gila ka 'ui la'u 'ania kwalo no'ona, ma gila nigi na nga lefu lo'oori akwale'e tafanga ma nima ai no'o.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 Alata gila to'o daria 'ino'ona, gila ka ma'u fa'asia nga faka eta fane 'i fofona nga fou. Ngaia lo'oo, gila ka to'osia fai gwaru fa'asia burina nga faka, ma gila ka fo'a no'o fana nga gani.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Ma alata no'ona, ni wane na'a gila taunga'i 'ubulana faka no'ona, gila siria 'agila 'akwa fa'asia nga faka lo'oo, gila ka fa'asifoa nga baru 'ubulana nga asi, ma gila ka koto iiria gila leka fana 'agila to'osia la'u nga gwaru fa'asia maana nga faka.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Ma la Pol ka fata 'ilo'oo fana ta'a ni fununga fe'enia nga wane ba'ita aaga, “Lauta ni wane ni taunga'inga lo'oo gila 'ame nana'i 'ubulana faka, moru sia moori la'u.”
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Alata ni wane ni fununga lo'oo gila longoa, gila ka furi mousia kwalo na baru lo'oo fa'asia nga faka lo'oo fana ngaia 'ani leka no'o.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Alata ngaia 'e galangi fana 'ani gagani no'o, la Pol 'e orisiga fana 'agila 'ania nga fangalaa, ma ngaia ka fata 'ilo'oo, “Nga akwale'e gani ma fai ai lo'oo ngaia 'e sui no'o kau na'a moru nana'i ma mooru 'ame 'ania te'efuta ketonga.
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Ma nau ku soe 'amooru, 'amoru 'ania nga fangalaa, fana 'amoru tegela'a fa'asia mooru ta mae mola. Mai nau ku iiria famooru na'a moru sia nonifii mola, tafe'ua nga koburu lo'oo 'e kwa'i adauru no'o.”
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 Burina ngaia 'e iiria ni 'ola lo'oori, la Pol ka ngaria nga ma'alo, maka baole'a na God 'i na'oga, sui maka niia, maka 'ania.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 Alata gila agasia mola, nga manatalaga bi'i folaa ma gila bi'i nana'i aloalo, ma gila bi'i keto.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Meeru lo'oo rua tangalau ma fiu akwale'e wane ma ono ai lo'oo na'a meeru nana'i 'ubulana faka.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Ma 'i burina ta'a lo'oo te'efou gila keto ma gila ka bote no'o, gila ka to'osia la'u nga rurudaa lo'oo te'efou na'a gila fa'alataa 'ania witi lo'oo 'ubulana asi, fana nga faka 'ani dadange.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Na nga alata ngaia gagani no'o mai, nga ta'a na'a gila taunga'i 'ubulana faka gila 'ame aga su'ana 'i fai na gila nigi ai. Gila agasia nga su'u na oone, ma gila ka madafia lauta 'e talawada'u 'agila leka na faka fana nga oone no'ona.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Ma gila ka furi mousia nga gwaru lo'oo, ma gila ka kuruu no'o 'ubulana asi. Ma nga alata no'ona la'u mola, gila ka rubea no'o kwalo na'a gila gaua 'ania nga fote fana fa'aodolana nga faka. Sui ma gila ka tagwala no'o selo ni loloselonga 'i maana faka, fana nga iru 'ani furu maka feea nga faka fani su'e.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Aia, nga alata gila agea 'ua ni 'ola lo'oo, nga faka lo'oo 'e talage'enia no'o 'i fofona nga tee ma nga maana faka ka fane no'o 'i su'e 'ino'ona, ma nga burina faka ka madanga no'o na bio.Nga faka laka'u la Pol ngai ai 'e madanga 'ubulana nga iru ba'ita.|alt="shipwreck" src="cn02044B.tif" size="col" copy="CN" ref="27:41"
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Kiu, ma nga alata lo'oori, nga ta'a ni fununga lo'oo gila ka manata no'o fana kwa'ilana ta'a na'a gila gauga, fa'asia tani wane aaga gila ta bala'au fani su'e, ma gila ka 'akwa.
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 Ma tofuna nga wane ba'ita na ta'a ni fununga lo'oo ngaia 'e siria 'ani fa'amooria la Pol, ngaia 'e fata ma ka ruiga gila sia agea mola nga 'ola lo'oori, ma ngaia 'e iiria faga 'agila rubega, maka iiria la'u mola fana nga ta'a na'a gila su'asuria bala'aunga 'agila olo 'ubulana asi, fana 'agila bala'au 'i su'e 'i na'o.
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 Ma gule'e ta'a aaga tagila leka kau 'i buri, ngaia 'e iiria 'agila dau na me'e 'ai 'e afola ne'e madanga na faka fana 'agila bala'au 'i fofona. Ngai lo'oo 'imeeru meru agea 'ilo'oo, ma meeru ka nigi 'i su'e, ma meru te'efou meeru ka moori no'o.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.