Atos 27
Fatalana God (KWD) vs ACF
1 Ma gila manata fana 'ameeru olofolo no'o fani Rom 'ubulana gule'e lefu 'i Itali. Gila ka kwatea la Pol fe'enia tani ta'a ngaa'i na'a gila gauga, fala Julius nga wane ba'ita na ta'a ni fununga 'i Rom na'a gila fa'alataa 'ania ‘Wane ni Fununga na nga Kiingi.’
1 E, como se determinou que havíamos de navegar para a Itália, entregaram Paulo, e alguns outros presos, a um centurião por nome Júlio, da coorte augusta.
2 Sui ma meru ka ta'e 'ubulana faka fa'asia nga fanua 'i Adramitium, ne'e sasari fana lekanga fana maritakwa 'afuia gule'e lefu 'i Eisia. Ma la Aristakus, nga wane 'i Tesalonaeka 'ubulana gule'e lefu 'i Masedonia, ngaia 'e leka la'u mola fe'eni 'ameeru. Ma meru ka leka no'o fa'asia fanua 'i Siseria.
2 E, embarcando nós em um navio adramitino, partimos navegando pelos lugares da costa da Ásia, estando conosco Aristarco, macedônio, de Tessalônica.
3 Ma nga gani burina, 'imeeru meru nigi na fanua 'i Saedon. Ma la Julius 'e aile'a fe'enia la Pol, maka alamia 'ani leka fana agasilana wane ni kwaimaanga aana no'ona fana 'agila kwatea 'olataa na'a ngaia 'e bo'obo'o fai.
3 E chegamos no dia seguinte a Sidom, e Júlio, tratando Paulo humanamente, lhe permitiu ir ver os amigos, para que cuidassem dele.
4 Sui ma meru ka leka fa'asia 'i no'ona, ma meru ka riu nunufana mamalau 'i Saeprus, tofuna nga iru ngaia 'e tata'e mai 'i na'ona faka.
4 E, partindo dali, fomos navegando abaixo de Chipre, porque os ventos eram contrários.
5 Sui ma meru ka olofolosia no'o nga afowa ne'e galangia gule'e lefu 'i Silisia ma 'i Pamfilia, ma meru ka leka mai fani Mira, fanua ba'ita 'ubulana gule'e lefu 'i Lisia.
5 E, tendo atravessado o mar, ao longo da Cilícia e Panfília, chegamos a Mirra, na Lícia.
6 'I no'ona la Julius, nga wane ba'ita na ta'a ni fununga lo'oori, 'e daria nga faka fa'asia 'i Aleksandria na'a te'e leka fani Itali, ma ngaia ka aru 'ameeru 'ubulana faka no'ona.
6 E, achando ali o centurião um navio de Alexandria, que navegava para a Itália, nos fez embarcar nele.
7 Sui ma meru ka leka aloalo no'o suria ni ma'e gani ngaa'i, ma meeru ka to'o daria 'ato'atolanga ba'ita na lekanga lo'oo, sui ma meru ka leka mai ma meru ka nigi toto'o fe'enia fanua 'i Nidus. Ma meru 'ame leka no'o na gula lo'oori, tofuna nga iru 'e tata'e mai 'usia meeru. Ma meru ka olofolo fani Krit, ma meru ka bulota'i na ngongola 'i Salmon, ma meru ka riu 'i nunufana mamalau 'i Krit.
7 E, como por muitos dias navegássemos vagarosamente, havendo chegado apenas defronte de Cnido, não nos permitindo o vento ir mais adiante, navegamos abaixo de Creta, junto de Salmone.
8 Sui ma meeru ka usuri tori mai maka 'ato, ma meru ka nigi na su'u gila fa'alataa 'ania Su'u Le'a Le'a, na'a 'ame lalau mola fa'asia me'e fanua 'i Lasea.
8 E, consteando-a dificilmente, chegamos a um lugar chamando Bons Portos, perto do qual estava a cidade de Laséia.
9 Burina ni gani 'e aula 'e sui, meeru ma'unge'enia suarilana nga iru lo'oo na alata lo'oori. Alata lo'oori la'u mola nga gani ba'ita aaga 'i Jiu na gila fa'alata 'ania ‘Gani Ba'ita na 'Olafanataanga’ 'e nigi no'o, ma alata fana koburu 'e tala'ae no'o, maka 'ato no'o fana 'ameeru leka no'o na lelekanga lo'oo, fa'asia nga faka eta kuru ana alata lo'oo iru ngaia 'e ba'ita. Ngaia lo'oo, la Pol 'e fata 'ilo'oo te'aga,
9 E, passado muito tempo, e sendo já perigosa a navegação, pois, também o jejum já tinha passado, Paulo os admoestava,
10 “Kwefu'uwane, nau ku agasia nga lekanga lo'oo adauru fa'asia 'i lo'oo te'e 'ato 'e iiki, ma nga asi te'e ngadaa nga faka lo'oo fe'enia ni 'ola lo'oo 'i 'ubulai. Ma tani wane adauru tagila mae la'u mola.”
10 Dizendo-lhes: Senhores, vejo que a navegação há de ser incômoda, e com muito dano, não só para o navio e carga, mas também para as nossas vidas.
11 Tafe'ua nga wane ba'ita na ta'a ni fununga lo'oo 'e tagoto'o na nga 'ola na'a wane ba'ita ana faka ma nga wane ngaia 'e to'o na faka lo'oori gala iiria. Ma ngaia 'ame fito'o mola na nga fatalana la Pol.
11 Mas o centurião cria mais no piloto e no mestre, do que no que dizia Paulo.
12 Ma nga su'u lo'oo meeru nana'i ai 'ame le'a fana nana'inga ai na alata na gwaringa. Ngaia lo'oo, ta'a 'e aula gila siria 'ameeru leka la'u mola 'i asi fana ameeru nigi 'i Finiks, lauta ngaia 'e talawada'u, fana 'ameru mamalo 'i no'ona na alata na gwaringa. Tofuna 'i Finiks na'a nga su'u na mamalau 'i Krit ne'e nagwa fa'asia nga iru na alata lo'oori.
12 E, como aquele porto não era cômodo para invernar, os mais deles foram de parecer que se partisse dali para ver se podiam chegar a Fenice, que é um porto de Creta que olha para o lado do vento da África e do Coro, e invernar ali.
13 Aia, ma nga alata na'a iru ngaia 'e furu 'ala'a mai, ma nga ta'a lo'oo gila madafia iru lo'oo 'e to'omia lelekanga ameeru. Ngaia lo'oo, gila ka lafua nga gwaru 'ubulana faka, ma gila ka tala'aea lekanga no'o suria nga mamalau 'i Krit.
13 E, soprando o sul brandamente, lhes pareceu terem já o que desejavam e, fazendo-se de vela, foram de muito perto costeando Creta.
14 Ma 'ame aburu mola, nga iru ba'ita na'a gila fa'alataa 'ania Koburu 'e to'o no'o mai fofona iile maka susu no'o.
14 Mas não muito depois deu nela um pé de vento, chamado Euro-aquilão.
15 Ma ka feoa no'o faka, maka 'ato no'o fana fa'aodolai suria nga iru, ma meeru ka kweo no'o ma meru ka alamia no'o faka fana nga iru 'ani afesia no'o fa'asia 'i Krit.
15 E, sendo o navio arrebatado, e não podendo navegar contra o vento, dando de mão a tudo, nos deixamos ir à toa.
16 Kiu, ma alata meru leka kau burina mamalau 'i Kauda, gila lafua baru 'ubulana faka, tafe'ua ma ngaia 'e 'ato no'o.
16 E, correndo abaixo de uma pequena ilha chamada Clauda, apenas pudemos ganhar o batel.
17 Ma gila ka gau tegela'a la'u na faka lo'oo 'ania kwalo fa'asia ngaia eta madanga. Ma gila ka fa'asifoa nga 'abale'e selo ba'ita fana nga iru eta furu tabale'enia nga faka lo'oo, tofuna gila ma'u gila ta talange'eniga 'i suria nga oone galangia 'i Libia.
17 E, levado este para cima, usaram de todos os meios, cingindo o navio; e, temendo darem à costa na Sirte, amainadas as velas, assim foram à toa.
18 Suria nga iru lo'oo 'e ba'ita 'e iiki, ma ruana gani, gila ka to'osia tani rurudaa ngaa'i fa'asia 'ubulana faka.
18 E, andando nós agitados por uma veemente tempestade, no dia seguinte aliviaram o navio.
19 Na gani ngaa'i la'u 'i buri, gila ka to'osia tani 'ola ngaa'i la'u na faka 'ubulana asi.
19 E ao terceiro dia nós mesmos, com as nossas próprias mãos, lançamos ao mar a armação do navio.
20 Suria ni gani 'e aula lo'oo, meru 'ame agasia no'o sina ma ta fe'e buruburu, ma nga iru 'e tegela'a 'e iiki. Sui ma 'imeeru meru madafia iiria 'imeeru meru sia moori la'u.
20 E, não aparecendo, havia já muitos dias, nem sol nem estrelas, e caindo sobre nós uma não pequena tempestade, fugiu-nos toda a esperança de nos salvarmos.
21 Suria ni alata lalau no'o, ni wane lo'oo gila 'ame 'ania te'efuta fangalaa, mala Pol 'e tata'e maka ula 'i na'oga, maka fata 'ilo'oo, “Kwefu'uwane, 'uta'i na'a mooru 'ame lo'o mola suria nga 'ola laka'u nau ku iiria famooru, 'adauru goru sia leka mola fa'asia 'i Krit? Lauta moru lo'o suria nga fatalagu, dauru goru sia daria mola nga 'ato'atolanga lo'oo.
21 E, havendo já muito que não se comia, então Paulo, pondo-se em pé no meio deles, disse: Fora, na verdade, razoável, ó senhores, ter-me ouvido a mim e não partir de Creta, e assim evitariam este incômodo e esta perda.
22 Tafe'ua alata lo'oo, nau ku iiria no'o famooru, moru sia ma'u! Tofuna te'efuta wane amooru sia mae mola, te'e faka lo'oo na'a te'e ria.
22 Mas agora vos admoesto a que tenhais bom ânimo, porque não se perderá a vida de nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Nau ku su'asuria 'ola lo'oo, tofuna nga fe'e logo laka'u bi'i sui kau, te'e enselo na God, na'a nau ku nana'i fana mai nau ku fo'asia, ngaia 'e leka mai te'agu.
23 Porque esta mesma noite o anjo de Deus, de quem eu sou, e a quem sirvo, esteve comigo,
24 Ma enselo lo'oo ka fata 'ilo'oo, ‘Pol, 'i'oo sia ma'u! Tofuna 'i'oo to'o ula 'i na'ona nga kiingi 'i Rom. Ma God te'e kwaibooni na ta'a lo'oo gila leka fe'eni'o fana gila sia mae mola, tofuna nga kwailaeta'afiinga aana famu.”
24 Dizendo: Paulo, não temas; importa que sejas apresentado a César, e eis que Deus te deu todos quantos navegam contigo.
25 Ngai lo'oo fu'uwane, moru sia ma'u mola! Suria nau ku tagoto'o mola, na God te'e agea 'ola lo'oo 'ilaka'u nga enselo ngaia 'e iiria fagu.
25 Portanto, ó senhores, tende bom ânimo; porque creio em Deus, que há de acontecer assim como a mim me foi dito.
26 Tafe'ua nga bio te'e to'osi 'adauru na te'efuta mamalau ngaa'i.”
26 É contudo necessário irmos dar numa ilha.
27 Burina akwale'e logo ma fai ai nga koburu ka kwa'i ameeru no'o 'ubulana asi ma ka furu tabale'enia no'o faka 'ubulana lefu 'e 'ato na asi 'i Mediterenia. Ma 'e to'omia no'o na dalototo'o na logo, ni wane na'a gila taunga'i 'ubulana faka gila ka madafia iiria meeru galangia no'o 'i su'e.
27 E, quando chegou a décima quarta noite, sendo impelidos de um e outro lado no mar Adriático, lá pela meia-noite suspeitaram os marinheiros que estavam próximos de alguma terra.
28 Alata gila manata 'ilo'oo, gila ngaria kwalo na'a gila gaua nga fou ne'e gelo nigifai, ma gila ka to'osia 'ubulana asi fana su'asurilana lefu lo'oori fana 'agila su'aai na'a ngaia 'e galangia no'o 'i su'e. Ma alata gila irito'ona kau na lefu lo'oori, ngaia 'e to'omia fana rua akwale'e tafanga. Ngaia 'ame aburu, ma gila ka 'ui la'u 'ania kwalo no'ona, ma gila nigi na nga lefu lo'oori akwale'e tafanga ma nima ai no'o.
28 E, lançando o prumo, acharam vinte braças; e, passando um pouco mais adiante, tornando a lançar o prumo, acharam quinze braças.
29 Alata gila to'o daria 'ino'ona, gila ka ma'u fa'asia nga faka eta fane 'i fofona nga fou. Ngaia lo'oo, gila ka to'osia fai gwaru fa'asia burina nga faka, ma gila ka fo'a no'o fana nga gani.
29 E, temendo ir dar em alguns rochedos, lançaram da popa quatro âncoras, desejando que viesse o dia.
30 Ma alata no'ona, ni wane na'a gila taunga'i 'ubulana faka no'ona, gila siria 'agila 'akwa fa'asia nga faka lo'oo, gila ka fa'asifoa nga baru 'ubulana nga asi, ma gila ka koto iiria gila leka fana 'agila to'osia la'u nga gwaru fa'asia maana nga faka.
30 Procurando, porém, os marinheiros fugir do navio, e tendo já deitado o batel ao mar, como que querendo lançar as âncoras pela proa,
31 Ma la Pol ka fata 'ilo'oo fana ta'a ni fununga fe'enia nga wane ba'ita aaga, “Lauta ni wane ni taunga'inga lo'oo gila 'ame nana'i 'ubulana faka, moru sia moori la'u.”
31 Disse Paulo ao centurião e aos soldados: Se estes não ficarem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Alata ni wane ni fununga lo'oo gila longoa, gila ka furi mousia kwalo na baru lo'oo fa'asia nga faka lo'oo fana ngaia 'ani leka no'o.
32 Então os soldados cortaram os cabos do batel, e o deixaram cair.
33 Alata ngaia 'e galangi fana 'ani gagani no'o, la Pol 'e orisiga fana 'agila 'ania nga fangalaa, ma ngaia ka fata 'ilo'oo, “Nga akwale'e gani ma fai ai lo'oo ngaia 'e sui no'o kau na'a moru nana'i ma mooru 'ame 'ania te'efuta ketonga.
33 E, entretanto que o dia vinha, Paulo exortava a todos a que comessem alguma coisa, dizendo: É já hoje o décimo quarto dia que esperais, e permaneceis sem comer, não havendo provado nada.
34 Ma nau ku soe 'amooru, 'amoru 'ania nga fangalaa, fana 'amoru tegela'a fa'asia mooru ta mae mola. Mai nau ku iiria famooru na'a moru sia nonifii mola, tafe'ua nga koburu lo'oo 'e kwa'i adauru no'o.”
34 Portanto, exorto-vos a que comais alguma coisa, pois é para a vossa saúde; porque nem um cabelo cairá da cabeça de qualquer de vós.
35 Burina ngaia 'e iiria ni 'ola lo'oori, la Pol ka ngaria nga ma'alo, maka baole'a na God 'i na'oga, sui maka niia, maka 'ania.
35 E, havendo dito isto, tomando o pão, deu graças a Deus na presença de todos; e, partindo-o, começou a comer.
36 Alata gila agasia mola, nga manatalaga bi'i folaa ma gila bi'i nana'i aloalo, ma gila bi'i keto.
36 E, tendo já todos bom ânimo, puseram-se também a comer.
37 Meeru lo'oo rua tangalau ma fiu akwale'e wane ma ono ai lo'oo na'a meeru nana'i 'ubulana faka.
37 E éramos ao todo, no navio, duzentas e setenta e seis almas.
38 Ma 'i burina ta'a lo'oo te'efou gila keto ma gila ka bote no'o, gila ka to'osia la'u nga rurudaa lo'oo te'efou na'a gila fa'alataa 'ania witi lo'oo 'ubulana asi, fana nga faka 'ani dadange.
38 E, refeitos com a comida, aliviaram o navio, lançando o trigo ao mar.
39 Na nga alata ngaia gagani no'o mai, nga ta'a na'a gila taunga'i 'ubulana faka gila 'ame aga su'ana 'i fai na gila nigi ai. Gila agasia nga su'u na oone, ma gila ka madafia lauta 'e talawada'u 'agila leka na faka fana nga oone no'ona.
39 E, sendo já dia, não conheceram a terra; enxergaram, porém, uma enseada que tinha praia, e consultaram-se sobre se deveriam encalhar nela o navio.
40 Ma gila ka furi mousia nga gwaru lo'oo, ma gila ka kuruu no'o 'ubulana asi. Ma nga alata no'ona la'u mola, gila ka rubea no'o kwalo na'a gila gaua 'ania nga fote fana fa'aodolana nga faka. Sui ma gila ka tagwala no'o selo ni loloselonga 'i maana faka, fana nga iru 'ani furu maka feea nga faka fani su'e.
40 E, levantando as âncoras, deixaram-no ir ao mar, largando também as amarras do leme; e, alçando a vela maior ao vento, dirigiram-se para a praia.
41 Aia, nga alata gila agea 'ua ni 'ola lo'oo, nga faka lo'oo 'e talage'enia no'o 'i fofona nga tee ma nga maana faka ka fane no'o 'i su'e 'ino'ona, ma nga burina faka ka madanga no'o na bio.Nga faka laka'u la Pol ngai ai 'e madanga 'ubulana nga iru ba'ita.|alt="shipwreck" src="cn02044B.tif" size="col" copy="CN" ref="27:41"
41 Dando, porém, num lugar de dois mares, encalharam ali o navio; e, fixa a proa, ficou imóvel, mas a popa abria-se com a força das ondas.
42 Kiu, ma nga alata lo'oori, nga ta'a ni fununga lo'oo gila ka manata no'o fana kwa'ilana ta'a na'a gila gauga, fa'asia tani wane aaga gila ta bala'au fani su'e, ma gila ka 'akwa.
42 Então a idéia dos soldados foi que matassem os presos para que nenhum fugisse, escapando a nado.
43 Ma tofuna nga wane ba'ita na ta'a ni fununga lo'oo ngaia 'e siria 'ani fa'amooria la Pol, ngaia 'e fata ma ka ruiga gila sia agea mola nga 'ola lo'oori, ma ngaia 'e iiria faga 'agila rubega, maka iiria la'u mola fana nga ta'a na'a gila su'asuria bala'aunga 'agila olo 'ubulana asi, fana 'agila bala'au 'i su'e 'i na'o.
43 Mas o centurião, querendo salvar a Paulo, lhes estorvou este intento; e mandou que os que pudessem nadar se lançassem primeiro ao mar, e se salvassem em terra;
44 Ma gule'e ta'a aaga tagila leka kau 'i buri, ngaia 'e iiria 'agila dau na me'e 'ai 'e afola ne'e madanga na faka fana 'agila bala'au 'i fofona. Ngai lo'oo 'imeeru meru agea 'ilo'oo, ma meeru ka nigi 'i su'e, ma meru te'efou meeru ka moori no'o.
44 E os demais, uns em tábuas e outros em coisas do navio. E assim aconteceu que todos chegaram à terra a salvo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.