Atos 20
Fatalana God (KWD) vs NVI
1 Ma 'i burina nga ngada'olanga lo'oo 'e aloalo no'o, la Pol 'e soea mai nga ta'a gila tagoto'o te'ana, maka kwatea alafuunga ni falatetenga faga. Sui ma ngaia ka gwalo aga, ma ngaia ka leka no'o fana gule'e lefu 'i Masedonia.
1 Cessado o tumulto, Paulo mandou chamar os discípulos e, depois de encorajá-los, despediu-se e partiu para a Macedônia.
2 Alata ngaia 'e leka no'o fani Masedonia, ngaia ka talariufia ni fanua 'e aula, maka boonia nga ta'a gila tagoto'o no'ona 'ania alafuunga 'e aula. Sui ma ngaia ka nigi na gule'e lefu 'i Gris.
2 Viajou por aquela região, encorajando os irmãos com muitas palavras e, por fim, chegou à Grécia,
3 Ma ngaia ka nana'i 'i no'ona suria oru singari. Ma alata ngaia 'e sasari fana lekanga fana gule'e lefu 'i Siria na nga faka, ngaia 'e longoa nga ta'a 'i Jiu gila fadaa fana kwa'ilana. Ma ngaia ka manata rugata'i no'o fana oringa fani Masedonia 'ina'ona ngaia 'e leka Siria.
3 onde ficou três meses. Quando estava a ponto de embarcar para a Síria, os judeus fizeram uma conspiração contra ele; por isso decidiu voltar pela Macedônia,
4 Ma la Sofata, nga wela ala Pirus nga wane 'i Berea, ma la Aristakus, ma la Sekundus na'a gaa'a wane 'i Tesalonaeka, ma la Gaius wane 'i Derbe, ma la Tikikus, ma la Trofimus na'a gaa'a rua wane 'i Eisia, ma la Timoti, gila leka fe'enia la Pol.
4 sendo acompanhado por Sópatro, filho de Pirro, de Beréia; Aristarco e Secundo, de Tessalônica; Gaio, de Derbe; e Timóteo, além de Tíquico e Trófimo, da província da Ásia.
5 La Pol 'e alea tani wane ngaa'i 'agila leka 'ina'o, ma gila ka mamaniga na fanua 'i Troas.
5 Esses homens foram adiante e nos esperaram em Trôade.
6 Ma 'imeeru meru ka olofolo fa'asia fanua 'i Filipae burina nga fafangalaa na 'anilana beret na'a nga iist 'amoe 'i 'ubulai, ma nima gani 'i burina, meeru ka ogu la'u fe'eniga 'i Troas. Meeru nana'i 'i no'ona suria fiu ma'e gani.
6 Navegamos de Filipos, após a festa dos pães sem fermento, e cinco dias depois nos reunimos com os outros em Trôade, onde ficamos sete dias.
7 Na nga Sarere laulafi, meeru ogu mai fana nga fafangalaa abu na nga Alafa. Ma la Pol ka fata fana nga ta'a lo'oo, 'ita laulafi leleka maka nigi 'ubulana dalototo'o na logo, tofuna ngaia te'e leka no'o kau ruana gani.
7 No primeiro dia da semana reunimo-nos para partir o pão, e Paulo falou ao povo. Pretendendo partir no dia seguinte, continuou falando até à meia-noite.
8 Na nga tofi 'ifi ngai langi na'a meeru ogu ai, nga uunu 'e aula gila arua ai.
8 Havia muitas candeias no piso superior onde estávamos reunidos.
9 Ma te'e wane alakwa latana la Iutikus 'e nana'i mola 'i nigifana tatafa na 'ifi no'ona, ma tofuna la Pol ngaia 'e alafuu 'e lalau, nga maana wane alakwa lo'oo 'e oloolo no'o, ma ngaia ka eeno lalo no'o, ma ngaia ka 'esia fa'asia oruna tale 'ifi 'i langi fani wado. Alata gila lafua kau, gila agasia na'a ngaia 'e mae no'o.
9 Um jovem chamado Êutico, que estava sentado numa janela, adormeceu profundamente durante o longo discurso de Paulo. Vencido pelo sono, caiu do terceiro andar. Quando o levantaram, estava morto.
10 Tafe'ua ma la Pol 'e sifo 'i wado, maka bobouruuru, maka gwaesia, sui maka fata 'ilo'oo, “Moru sia manata tala mola, tofuna ngaia 'e momoori mola 'ua.”
10 Paulo desceu, inclinou-se sobre o rapaz e o abraçou, dizendo: "Não fiquem alarmados! Ele está vivo! "
11 Sui ngaia ka ori la'u mola fana tofi 'ifi na'a gila ogu ai, maka niia nga beret, ma gila ka keto mola. Ma burina ngaia 'e alafuu fe'eniga leleka maka 'usugani no'o, la Pol bi'i leka.
11 Então subiu novamente, partiu o pão e comeu. Depois, continuou a falar até o amanhecer e foi embora.
12 Ma gila ka orite'enia nga wane alakwa lo'oo fana 'ifi aana, ma gila ka aile'a ba'ita tofuna na'a ngaia 'e moori mola.
12 Levaram vivo o jovem, o que muito os consolou.
13 La Pol ngaia ka leka kau fana fanua 'i Asos na tala tari su'e. Ngaia na'a 'imeeru meru ka leka 'i na'ona no'o 'ubulana faka, ma meeru ka olofolo fana fanua 'i Asos, fana ameeru ngaria la Pol 'i no'ona.
13 Quanto a nós, fomos até o navio e embarcamos para Assôs, onde iríamos receber Paulo a bordo. Assim ele tinha determinado, tendo preferido ir a pé.
14 Alata ngaia 'e dari 'ameeru 'i Asos, ngaia 'e fane no'o fe'eni 'ameeru 'ubulana faka, ma meeru ka leka no'o fana fanua 'i Mitilene.
14 Quando nos encontrou em Assôs, nós o recebemos a bordo e prosseguimos até Mitilene.
15 Ma meru leka fa'asia 'i no'ona, ma meru ka leka galangia nga mamalau 'i Kios na ruana gani. Ma na nga oruna gani, meru nigi na mamalau 'i Samos. Ma faina gani, meeru ka nigi na fanua 'i Miletus.
15 No dia seguinte navegamos dali e chegamos defronte de Quio; no outro dia atravessamos para Samos e, um dia depois, chegamos a Mileto.
16 La Pol ngaia 'e manata fana 'ani riu tari Efesas, tofuna ngaia 'ame siria 'ani nana'i aburu na gule'e lefu 'i Eisia. Ngaia 'e leka 'aferu fana 'ani nigi 'aferu no'o 'i Jerusalem 'i na'ona nga gani na Pentakos, lauta ngaia 'e talawada'u.
16 Paulo tinha decidido não aportar em Éfeso, para não se demorar na província da Ásia, pois estava com pressa de chegar a Jerusalém, se possível antes do dia de Pentecoste.
17 Na nga alata la Pol 'e nana'i 'i Miletus, ngaia 'e kwatea alafuunga fana nga ta'a na'ona'o na fufu'i ta'a gila tagoto'o 'i Efesas, fana 'agila leka mai te'ana.
17 De Mileto, Paulo mandou chamar os presbíteros da igreja de Éfeso.
18 Alata gila nigi mai, ngaia ka fata 'ilo'oo te'aga, “Moru su'asuria ni 'ola lo'oo nau ku agea alata nau ku nana'i fe'eni amooru, 'ita na alata nau ku nigi mai 'ubulana gule'e lefu 'i Eisia.
18 Quando chegaram, ele lhes disse: "Vocês sabem como vivi todo o tempo em que estive com vocês, desde o primeiro dia em que cheguei à província da Ásia.
19 Nau ku agea nga taunga'inga fana nga Alafa fe'enia nga malofinga ma nga aaninga, mai nau ku nonifii, tofuna ni 'ola 'e ria na'a Jiu gila agea agu.
19 Servi ao Senhor com toda a humildade e com lágrimas, sendo severamente provado pelas conspirações dos judeus.
20 Moru su'a no'o ai, alata nau ku kwaifa'ananau 'i 'ubulana 'ifi 'amooru ma fana nga ta'a lo'oo te'efou, nau ku 'ame na'agonia mola te'efuta 'ola fa'asi 'amooru fana kwaibooninga amooru.
20 Vocês sabem que não deixei de pregar-lhes nada que fosse proveitoso, mas ensinei-lhes tudo publicamente e de casa em casa.
21 Fana ta'a Jiu lo'oo, ma fana nga ta'a na'a gila 'ame Jiu, nau ku alafuu tegela'a te'aga fana 'agila bu'ota'i fa'asia rianga aaga, ma gila bu'ota'i te'ana God, ma gila tagoto'o na nga Alafa adauru la Jisas.
21 Testifiquei, tanto a judeus como a gregos, que eles precisam converter-se a Deus com arrependimento e fé em nosso Senhor Jesus.
22 “Aia, tofuna nau ku lo'o suria nga Anoe 'ola Abu, nau ku leka fani Jerusalem, mai nau ku 'ame su'asuria 'olataa na'a te'e lau agu 'i no'ona.
22 "Agora, compelido pelo Espírito, estou indo para Jerusalém, sem saber o que me acontecerá ali,
23 Ma nga fanua lo'oo te'efou na'a nau ku nigi ai, nga Anoe 'ola Abu 'e iiria fagu nau taku to'o daria 'ato'atolanga, mai nau taku nana'i 'i 'ubulana 'ifi na lokafu 'i Jerusalem.
23 senão que, em todas as cidades, o Espírito Santo me avisa que prisões e sofrimentos me esperam.
24 Tafe'ua ngaia 'e le'a mola. Nau ku sia manata gelo mola suria ni 'ola na te'e lau agu, tofuna nau ku siria 'aku fa'asuia mola nga taunga'inga na'a nga Alafa la Jisas ngaia 'e kwatea fagu. Ma nga taunga'inga no'ona na kwairiinga 'ania Kwairiinga Le'a lo'oo suria nga kwailaeta'afiinga na God fana nga ta'a lo'oo te'efou.
24 Todavia, não me importo, nem considero a minha vida de valor algum para mim mesmo, se tão-somente puder terminar a corrida e completar o ministério que o Senhor Jesus me confiou, de testemunhar do evangelho da graça de Deus.
25 “Ma nau ku leka kwairiu 'i laloamooru te'efou fe'enia nga alafuunga suria ba'itangaa na God fafia ta'a aana. Ma nga alata lo'oo, nau ku su'aai moru sia agasi nau la'u.
25 "Agora sei que nenhum de vocês, entre os quais passei pregando o Reino, verá novamente a minha face.
26 Tafe'ua nau ku kwairii le'a no'o ai famooru tala'ina lo'oo, lauta ta wane amooru ngaia 'ame to'o na nga mooringa firi, nga kutanga agu 'amoe.
26 Portanto, eu lhes declaro hoje que estou inocente do sangue de todos.
27 Tofuna nau ku 'ame na'agonia no'o te'efuta 'ola alata nau ku kwairii te'amooru 'ania nga kwaisiriinga na God fadauru.
27 Pois não deixei de proclamar-lhes toda a vontade de Deus.
28 'Amooru ta'a na'ona'o lo'oo, tamooru aga suri 'amooru talamooru, ma nga ta'a lo'oo na'a nga Anoe 'ola Abu 'e arua fana 'amoru aga suriga. Moru aga suria nga ta'a gila tagoto'o na God, 'ilaka'u nga ta'a na gila aga suria nga sifisifi. God 'e foriga 'ania nga maenga na Wela aana 'i talana.
28 Cuidem de vocês mesmos e de todo o rebanho sobre o qual o Espírito Santo os colocou como bispos, para pastorearem a igreja de Deus, que ele comprou com o seu próprio sangue.
29 Nau ku su'aai burina nau ku leka, tani wane ni kwaifa'ananaunga kuta tagila leka mai, ma tagila malangadaa nga ta'a lo'oo gila tagoto'o, 'ilaka'u nga ku'ito kwasi ne'e kwa'ia nga sifisifi.
29 Sei que, depois da minha partida, lobos ferozes penetrarão no meio de vocês e não pouparão o rebanho.
30 Alata te'e nigi mai na'a tani ta'a na oguogunga 'amooru tagila kotofia ni dai na gila tagoto'o fana 'agila leka suriga.
30 E dentre vocês mesmos se levantarão homens que torcerão a verdade, a fim de atrair os discípulos.
31 Moru aga aga, ma moru manata to'ona suria oru farisi lo'oo, gani mai gani ma nga logo, nau ku fa'ananau 'amooru fe'enia aaninga.
31 Por isso, vigiem! Lembrem-se de que durante três anos jamais cessei de advertir a cada um de vocês disso, noite e dia, com lágrimas.
32 “Ma nga alata lo'oo, nau ku kwate 'amooru no'o fana God, fana ngaia 'ani aga suri 'amooru. Ma moru ka manata to'ona alafuunga suria kwailaeta'afiinga le'a aana. Tofuna alafuunga lo'oori ngaia 'e to'omia fana fa'ategela lamooru maka kwatea ni 'ola le'a na'a God ngaia 'e to'o ai fana nga ta'a aana lo'oo te'efou.
32 "Agora, eu os entrego a Deus e à palavra da sua graça, que pode edificá-los e dar-lhes herança entre todos os que são santificados.
33 Mai mooru moru su'a la'u mola ai, nau ku 'ame siria no'o te'efuta bata, 'amoe ma ta ruu fa'asia nga te'efuta ta'a.
33 Não cobicei a prata nem o ouro nem as roupas de ninguém.
34 Ma 'amooru te'efou moru su'aai na'a nau ku taunga'i 'ania nga rua nimagu, fana 'aku kwaibooni agu ma ni wane ni kwaimaanga agu alata meeru bo'obo'o.
34 Vocês mesmos sabem que estas minhas mãos supriram minhas necessidades e as de meus companheiros.
35 Nau ku faate'enia no'o famooru 'ania taunga'inga tegela'a 'ilo'oo, goru su'aai dauru goru kwaibooni na ta'a gila waata'uta'u. Mooru manata to'ona nga alafuunga laka'u nga Alafa adauru la Jisas ngaia 'e iiria, ‘Nga wane na'a ngaia 'e kwatea 'ola, ngaia 'e aile'a 'e ba'ita riufia nga wane na'a ngaia 'e talafua 'ola.’”
35 Em tudo o que fiz, mostrei-lhes que mediante trabalho árduo devemos ajudar os fracos, lembrando as palavras do próprio Senhor Jesus, que disse: ‘Há maior felicidade em dar do que em receber’ ".
36 Alata la Pol ngaia 'e fata 'e sui, ngaia 'e bobouruuru, maka fo'a fe'eniga.
36 Tendo dito isso, ajoelhou-se com todos eles e orou.
37 Mai gila te'efou gila ka aani ma gila ka lolo'ia la Pol, ma gila ka nono'ia.
37 Todos choraram muito e, abraçando-o, o beijavam.
38 Ma gila ka kwaimanadai ba'ita suria ngaia 'e iiria gila sia agasia la'u. Sui ma gila ka leka no'o fe'enia te'ana nga faka.
38 O que mais os entristeceu foi a declaração de que nunca mais veriam a sua face. Então o acompanharam até o navio.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.