Atos 12

Fatalana God (KWD) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ma alata no'ona, la Herod nga kiingi ngaia 'e gemasia tani wane na fufu'ita'a gila tagoto'o, ma ngaia 'e siria 'ani fa'anonifiiga.
1 Por aquele mesmo tempo, o rei Herodes mandou prender alguns membros da Igreja para os maltratar.
2 Ma ngaia ka alea ni wane ni fununga aana 'agila kwa'ia la Jemes, nga o'ana la Jon, 'ania naifi.
2 Assim foi que matou à espada Tiago, irmão de João.
3 Ma alata ngaia 'e agasia na'a Jiu gila aile'a ba'ita fe'enia nga 'ola ngaia 'e agea, ngaia ka alea ni wane ni fununga aana, ma gila ka gemasia la'u mola la Pita. Ngaia 'e agea nga 'ola lo'oo na alata na Fafangalaa na beret na'a iist 'amoe 'i 'ubulai.
3 Vendo que isto agradava aos judeus, mandou prender Pedro. Eram então os dias dos pães sem fermento.
4 Ma burina gila gemasia la Pita 'e sui mola, ma gila ka arua 'i 'ubulana 'ifi na lokafu, ma nga fai fufu'i wane na fununga gila ka folo 'afuia, ma gila arua fai wane 'ubulana te'e fifigu te'e wane. Tofuna la Herod 'e madafia fana sufalana la Pita 'i maana ta'a lo'oo burina nga Fafangalaa na Tala Riunga.
4 Mandou prendê-lo e lançou-o no cárcere, entregando-o à guarda de quatro grupos, de quatro soldados cada um, com a intenção de apresentá-lo ao povo depois da Páscoa.
5 Ma la Pita 'e nana'i mola 'ubulana 'ifi na lokafu. Ma fufu'i ta'a gila tagoto'o, gila ka fo'a tegela'a no'o te'ana God fala Pita.
5 Pedro estava assim encerrado na prisão, mas a Igreja orava sem cessar por ele a Deus.
6 Na nga logo 'i na'ona la Herod 'ani sufaa la Pita 'i maana ta'a lo'oo, la Pita ngaia 'e eeno mola laloana rua wane ni folonga. Gila gaua 'ania rua seni, ma tani wane ni folonga ngaa'i gila ka folo la'u mola mai 'i maana sinamaa na 'ifi na lokafu.
6 Ora, quando Herodes estava para o apresentar, naquela mesma noite dormia Pedro entre dois soldados, ligado com duas cadeias. Os guardas, à porta, vigiavam o cárcere.
7 'E lebe mola ma te'e enselo na Alafa 'e leka mai te'ana, ma nga kwangakwanga 'e lala 'afuia 'ubulana tofi 'ifi na lokafu na ngaia 'e eeno ai. Ma nga enselo ka gema gouna nimana la Pita maka fa'a aaga, maka fata 'ilo'oo, “'Oi tata'e 'aferu!” Sui, ma seni laka'u gila gaua 'ania nimana ka mou no'o fa'asia.
7 De repente, apresentou-se um anjo do Senhor, e uma luz brilhou no recinto. Tocando no lado de Pedro, o anjo despertou-o: Levanta-te depressa, disse ele. Caíram-lhe as cadeias das mãos.
8 Sui ma nga enselo no'ona ka alafuu 'ilo'oo, “'Oi ru'ufia ruu amu, moko arua butu no'ona amu 'i 'a'aemu.” Ma la Pita ka lo'o suria. Sui ma nga enselo ka fata la'u 'ilo'oo, “'Oi ru'ufia nga ruu tekwa amu fafi'o, moko leka mai fe'eni nau.”Nga enselo 'e talaia la Pita fa'asia 'ifi na lokafu.|alt="Peter leaves prison" src="cn01953B.tif" size="col" copy="CN" ref="12:8"
8 O anjo ordenou: Cinge-te e calça as tuas sandálias. Ele assim o fez. O anjo acrescentou: Cobre-te com a tua capa e segue-me.
9 Ma la Pita ka leka fe'enia 'i maa fa'asia 'ubulana 'ifi na lokafu. Ma ngaia madafia iiria ngaia 'e agasia mola nga faata'inga, ma ngaia 'ame su'a mola 'i suria nga 'ola lo'oo enselo lo'oori ngaia 'e agea fana ngaia 'ola kwala'imori.
9 Pedro saiu e seguiu-o, sem saber se era real o que se fazia por meio do anjo. Julgava estar sonhando.
10 Ma nga enselo lo'oori fe'enia la Pita, gala ka leka no'o, gala ka riufia no'o wane ni folonga eteeta, sui ma ruana wane la'u mola, sui ma gala bi'i nigi na sinamaa na'a gila launge'enia 'ania aeon, na'a ngaia 'e leka kau fana 'ubulana fanua. Ma nga sinamaa no'ona ka 'ulasi mola fagaa'a, ma gala ka ru'u no'o 'i maa. Ma alata gala leka kau suria tala ba'ita, 'afe'aferu mola ma nga enselo lo'oori ka leka no'o fa'asia la Pita.
10 Passaram o primeiro e o segundo postos da guarda. Chegaram ao portão de ferro, que dá para a cidade, o qual se lhes abriu por si mesmo. Saíram e tomaram juntos uma rua. Em seguida, de súbito, o anjo desapareceu.
11 Sui ma la Pita ka bi'i su'aai na 'ola ne'e lau ana ma ka fata 'ilo'oo, “Kiu nau ku bi'i su'aai ngaia 'e to'o no'o. Nga Alafa God ngaia 'e alea mai nga enselo aana, ma ka fa'amoori nau fa'asia la Herod fe'enia nga ta'a 'i Jiu lo'oo, ma ta'a gila 'ame kwa'i nau 'ilaka'u na'a gila fadaa fana agelai.”
11 Então Pedro tornou a si e disse: Agora vejo que o Senhor mandou verdadeiramente o seu anjo e me livrou da mão de Herodes e de tudo o que esperava o povo dos judeus.
12 Alata la Pita ngaia 'e su'a no'o na 'ola lo'oo, ngaia ka leka no'o fana 'ifi ani Meri ga'ia la Jon Mak. Ma nga ta'a 'e aula gila ogu 'ubulana 'ifi lo'oori, fana 'agila fo'a fala Pita.
12 Refletiu um momento e dirigiu-se para a casa de Maria, mãe de João, que tem por sobrenome Marcos, onde muitos se tinham reunido e faziam oração.
13 Alata la Pita 'e nigi mai, ngaia 'e ula gula 'i maa na sinamaa, ma ngaia ka igiigi. Ma te'e lari'i ni taunga'inga na 'ifi lo'oori latana ni Roda 'e leka mai.
13 Quando bateu à porta de entrada, uma criada, chamada Rode, adiantou-se para escutar.
14 Ma alata ngaia 'e longo su'ana kwalana la Pita, ngaia 'e aile'a ba'ita, ma ngaia ka mabolosia mola fana 'ani 'ulasia nga sinamaa no'ona. Tafe'ua ngaia totola no'o, maka kwairii madi na'a la Pita ngaia 'e ula mai 'i maa.
14 Mal reconheceu a voz de Pedro, de tanta alegria não abriu a porta, mas, correndo para dentro, foi anunciar que era Pedro que estava à porta.
15 Ma gila 'ame fito'o mola ana, ma gila ka fata 'ilo'oo, “'I'oo kaku mola.” Tafe'ua ngaia 'e orisu'usu'u fe'eniga maka fata 'i lo'oo, “Nau ku fata kwala'imori.”
15 Disseram-lhe: Estás louca! Mas ela persistia em afirmar que era verdade. Diziam eles: Então é o seu anjo.
16 Ma alata no'ona la'u mola, la Pita 'e igiigi la'u mola. Ma alata gila 'ulasia nga sinamaa, gila ka agasia la Pita, ma gila ka 'alefo ba'ita.
16 Pedro continuava a bater. Afinal abriram a porta, viram-no e ficaram atônitos.
17 Ma ngaia ka lalokau 'ania nimana fana 'agila nana'i aloalo. Ma ngaia ka kwairii te'aga na nga 'ola na God 'e agea alata ngaia 'e rubea no'o fa'asia 'ubulana 'ifi na lokafu. Ma ngaia ka fata 'i lo'oo, “Ta'a moru leka kau, ma moru kwairii 'ania nga 'ola lo'oo te'ala Jemes fe'enia nga ta'a ngaa'i gila tagoto'o.” Alata ngaia 'e iiria ni 'ola lo'oori 'e sui, ngaia ka leka no'o kau fana gule'e lefu matari.
17 Ele, acenando-lhes com a mão que se calassem, contou como o Senhor o havia livrado da prisão, e disse: Comunicai-o a Tiago e aos irmãos. Em seguida, saiu dali e retirou-se para outro lugar.
18 Ma 'usu'usugani no'ona, nga ma'unga ba'ita 'e tata'e laloana nga ta'a ni folonga lo'oo, tofuna gila bobolosia nga 'olataa ne'e lau ana la Pita.
18 Logo que amanheceu, houve um sobressalto pouco comum entre os soldados sobre o que acontecera a Pedro.
19 Ma la Herod ka alea ta'a ni fununga fana 'agila kwailo 'ofia la Pita. Tafe'ua ma gila 'ame daria. Ma ngaia 'e sufaa ta'a ni folonga aana, ma gila 'ame su'asuria nga 'olataa ne'e lau ala Pita, ma ngaia ka kwatea ni wane ni fununga aana, fana 'agila kwa'iga te'efou.
19 Herodes, procurando-o e não o achando, instaurou um processo contra os guardas e mandou supliciá-los. Em seguida, desceu da Judéia para Cesaréia, onde permaneceu.
20 Ma la Herod 'e ogaria ba'ita fana ta'a 'i Taea ma 'i Saedon. Ma gila ogu 'i talaga, ma gila ka leka te'ala Blastas fana 'ani kwaibooni aga, tofuna ngaia nga wane ba'ita 'ubulana 'ifi ala Herod. Sui ma gila bi'i leka te'ala Herod, ma gila ka soea fana aloalonga. Gila soea 'ilo'oo, tofuna gila siria forilana fangalaa fa'asia nga gule'e lefu na'a la Herod ngaia 'e kiingi fafia.
20 Estava Herodes em conflito com os habitantes de Tiro e de Sidônia. Estes, porém, de comum acordo, se apresentaram a ele, e, com o favor de Blasto, que era camareiro do rei, pediram a paz. {Porque a sua região era abastecida por ele.}
21 Ma gani la Herod 'e firia fana ngaia 'ani alafuu te'ana ta'a lo'oo, 'e nigi no'o mai. 'Ilo'oo ngaia 'e ru'ufia nga ruu kwangakwanga'a aana, ma ka bi'i to'oru na lefu ni to'orunga na kiingi, ma ngaia ka alafuu te'aga.
21 No dia marcado, Herodes, vestido em traje real, sentou-se no tribunal e lhes dirigiu uma alocução.
22 Alata ngaia 'e alafuu 'e sui mola, nga ta'a no'ona gila ka o'omae ba'ita ma gila ka 'ilo'oo, “Nga kwalana wane 'amoe no'o lo'oo, gwae 'ino'ona ma kwalana god lo'oo!”
22 O povo aplaudia: É a voz de um deus, e não de um homem!
23 Ma 'ame gole mola ma enselo na God ka leka mai ma ka kwa'ia la Herod, ma ngaia ka fii, tofuna ngaia 'ame fa'aba'ita God. Ma nga wawaa gila ka 'ania nonina, ma 'i burina ngaia ka mae no'o.
23 No mesmo instante, o anjo do Senhor o feriu, por ele não haver dado honra a Deus. E, roído de vermes, expirou.
24 Ma nga fatalana God ka tagala'i na fanua 'e aula no'ona, ma nga ta'a 'e aula no'ona gila ka fito'o aana.
24 Entretanto, a palavra de Deus crescia e se espalhava sempre mais.
25 Ma la Banabas ma la Saul, gala ka ori no'o fana fanua 'i Antiok fa'asia 'i Jerusalem 'i burina na'a gala fa'asuia nga taunga'inga na'a gila kwatea fagaa'a. Ma gala ka feea no'o la Jon Mak fe'enia gaa'a.
25 Tendo Barnabé e Saulo concluído a sua missão, voltaram de Jerusalém {a Antioquia}, levando consigo João, que tem por sobrenome Marcos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.