Lucas 15
Bais Ula Mumuru Aime Iesu (KTO) vs ARC
1 Urie, o non la papaluaip ma teip la mime maiaro takis, ga inamaniap la mime okosar kirinim la mumaio ai Iesu ga namo meptang ties ang.
1 E chegavam-se a ele todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Pa Parasaiop ga teip la omeit maset maimai la tiesmeng tigit aime ga megama, “Iriro migana la ume nemigan ga teip mila kiram ga ume parak ga mirie.”
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 Are ratmat ga ualo Iesu uriro ties o uvuvuo maun ga ugama,
3 E ele lhes propôs esta parábola, dizendo:
4 “Leba noba migana mi la amaning 100 ma sipsipup, ga leba noba la sivutong, tie ebat airang irie sipsip? Karuk kan. Ira maiang sipsipup la eba maolaing mirie non 99 ma sipsipup na nap ba ga eba ala aisinang, puoieng la eba ina aoping gat.
4 Que homem dentre vós, tendo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e não vai após a perdida até que venha a achá-la?
5 Ga na tara la aup ara, tie uavia ga uabua bo barap a ga mitara tevurusong.
5 E, achando-a, a põe sobre seus ombros, cheio de júbilo;
6 Ga tubiat betong na luguan ang, ga mamarikong migap am ga mirie iat na namurit pianam ang ga mumaio nebolameng. Ga maulo, ‘Tevurusming ga turuo. Memani, non namurit sipsip tuang la sivutong pa inagat arup ga ina alagirung gat.’
6 e, chegando à sua casa, convoca os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque perdida.
7 Mirulo, aret tie na panbinim la mime temeba me 99 ma inamaniap la puvuvum ara ga karuk gat o ubi ba o urigi ma dalap. Pa leba migana ba o kirinim leba marigiang dalap a, tie tenubap ula kakanu leba betieng na panbinim.”
7 Digo-vos que assim haverá alegria no céu por um pecador que se arrepende, mais do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 “Pa leba noba magabun la imaning 10 ma kakepup pa tubiat ga o sivutieng namurit, atabo pareieng ga ialabia lalabie iang ga aruieng tapmat na luguan iang ga man oisinieng urie kina la sivutieng puoieng la ina gat oiop urie kina, a?
8 Ou qual a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma dracma, não acende a candeia, e varre a casa, e busca com diligência até
9 Na tara la oiop ara urie namurit kina, tie pareieng ga ila mamarikieng migap iam, ga mirie iat na namurit pianam ieng, ga mumaio iat nebolameng. Pareieng ga mailo ga igama, ‘Tevurusming ga turuo me uriro namurit kina tung. La sivutieng ara pa titot la inagat orup.’
9 E, achando-a, convoca as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque já achei a dracma perdida.
10 Aret tie ga mirulo, ‘Angelop am Morowa tatuan na panbinim la mime tevurus me migana ba o kirinim la marigiong dalap a.”
10 Assim vos digo que há alegria diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Tie, ina gat ulo Iesu gare ro, “Non migana la amaningan narain kulen angan.
11 E disse:
12 Pa lama narain kulot la aulo ira ang, ‘Mamo, mavotnang ara mirier pagap nuam me ira ii turuo ga papa ruang ga mating non nap le nalang toun titot.’ Tie, mavotong ira liang mirier pagap am me ira lie.
12 E o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte da fazenda que por eles a fazenda.
13 Pa talet kagat, iriro lama narain kulot la upamuam pagap am ganam ga ula unama na non pianam kakaliat. Unama na uriro pianam ga magoong mirier pagap am ganam ira ma tavukup mila kiram.
13 E, poucos dias depois, o filho mais novo, ajuntando tudo, partiu para uma terra longínqua e ali desperdiçou a sua fazenda, vivendo dissolutamente.
14 Magoong ara mirie pagap am ganam. Urie, tubiat la betieng abage ula kakanu na urie pianam. Pa tale gat amaning paga.
14 E, havendo ele gastado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e começou a padecer necessidades.
15 Are ratmat ga ula ubiong aun non migana onim na urie pianam. Ga asagaong iriro migana ga ula na kudat maiang kumep am meba ualeng mabuo kumep.
15 E foi e chegou-se a um dos cidadãos daquela terra, o qual o mandou para os seus campos a apascentar porcos.
16 Pa magimaong kumep la man maiom kabop o non kuguom. Pa irie gat la namoe om mirie kabop o kuguom meba utang, muana la tale ume agami noba o parak.
16 E desejava encher o seu estômago com as bolotas que os porcos comiam, e ninguém lhe dava nada.
17 Urie, pareong ga man agatong ara aime, muana la tale maset mumuru nunamap ang na urie pianam. Urie ina bat aiop agat ula mumuru ga ugama, “Mirier inamaniap ganam am mamo ruang o ubi la mitara papaluaip ma parakiap maiam ga maset man parakmeng. Pa turuo la tunama ro, la mitara tokire o tafa me parak.”
17 E, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm abundância de pão, e eu aqui pereço de fome!
18 Tie, eba terara ga ina terigirang me ai mamo ruang. Ga eba aralava, “Mamo, okosartung kirinim ira Morowa ga ira nuo.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com meu pai, e dir-lhe-ei: Pai, pequei contra o céu e perante ti.
19 Titot la tale gat tomumuri meba tonevang ga namama turuo poi nuang. Tonairang ara mebat turuo ba gare noba migana nuang o ubi.
19 Já não sou digno de ser chamado teu filho; faze-me como um dos teus trabalhadores.
20 Urie teuara ga terigiong me ai ira ang. “Pa na tara la unama ka kakaliat mamo ang la agimaong ara poi ang. Ga mitara abouvara kan mamo ang. Ga ibirong ga ula ga akilivamong poi ang.
20 E, levantando-se, foi para seu pai; e, quando ainda estava longe, viu-o seu pai, e se moveu de íntima compaixão, e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço, e o beijou.
21 Teuara kulot ga aulo mamo ang gare ro, ‘Mamo, okosartung kirinim ira Morowa ga ira nuo gat. Tale gat tomumuri meba tonevang a poi nuang.’
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e perante ti e já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Pa maulo ira ang inamaniap am o ubi, ‘Miarang natauan sasa ruang ila laklage ga kakalait minang ira a. Ga miabung baiama na kanevunam a. Ga miabum kibap na kibapien a.
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, e vesti-lho, e ponde-lhe um anel na mão e sandálias nos pés,
23 Ga mila umiaring a natauan bulmakau ila kakani migat ga minamung meba parakbuong ga tevurusbuong.
23 e trazei o bezerro cevado, e matai-
24 ‘Memani, iriro poi ruang are la uvara ra pa titot la inagat inim. Are la sivutong ara pa titot la inagat abup.’ Urie paremeng ga okosarmeng paparak ula kakanu ga temeba.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu; tinha-se perdido e foi achado. E começaram a alegrar-se.
25 Pa natauan kulot la unama na ubi. Na tara la inar terigiong ga muo betong kagarat ai luguan, uptam la mitara pumaiara maranit ga mevina.
25 E o seu filho mais velho estava no campo; e, quando veio e chegou perto de casa, ouviu a música e as danças.
26 Ga pareong ga amarikong non migana o ubi ga amarikong gare ro, “Man paga la akosarming?”
26 E, chamando um dos servos, perguntou-lhe que era aquilo.
27 Pa aulo irie migana o ubi ga ugama, “Papa nuang la inar terigiong gat ga unamua ira nuang bulmakau ila kakani migat ga okosarong parak ai. Memani, muana la inar alagiong gat poi ang ga inar unama maset ga tale kan kiribasmeng neip a.
27 E ele lhe disse: Veio teu irmão; e teu pai matou o bezerro cevado, porque o recebeu são e salvo.
28 Pa irie natauan poi ang la papanam dalap a ga tale ga obung na luguan. Pareong mamo ang ga iura me lavie ga muo man ualo ties ula mumuru aun.
28 Mas ele se indignou e não queria entrar. E, saindo o pai, instava com ele.
29 Pa upulo ties ang mamo ang ga ugama, “Managinang, papaluaip ma karaip la okosartung ubi nung gare turuo migana o ubi agarit. Ga tale kan tume oguek ties nung o noba la. Pa tale kan nume nuala tatak bulmakau ba toun meba tevurustang ga migap tuam. Karuk kan maset.
29 Mas, respondendo ele, disse ao pai: Eis que te sirvo
30 Pa na tara iriro poi nuang la ituamuam ara mirier pagap nuam ira ma magaulap o kirinim. Ga inar muo ga abonuvara ga nunamua bulmakau ila kakani migat:
30 Vindo, porém, este teu filho, que desperdiçou a tua fazenda com as meretrizes, mataste-lhe o bezerro cevado.
31 Pareong mamo ang ga aulo ga ugama aime, “Poi ruang, mirier lap ganam la nume nunama ga turuo, ga mirier pagap tuam ganam la nuam kan.
31 E ele lhe disse: Filho, tu sempre estás comigo, e todas as minhas
32 Pa titot temaieng le mumurum ba dalap buo ga tebuba. Memani, iriro papa nuang la uvara ra, pa titot la inara inim. Saikong ara pa titot la inara abup.”
32 Mas era justo alegrarmo- porque este teu irmão estava morto e reviveu; tinha-se perdido e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.