Marcos 14
Ulibra wi Naşibaţi (KNF) vs NAA
1 Ufeŧtu wi ipoom indaţ na *Ufeŧtu wi Mbuur ŋaduka ŋnuur ŋtëb, kë baţeŋan baweek na *bajukan Bgah başë la jibi bakdoli mntit kadoo kamob Yeŧu kafiŋa.
1 Dois dias depois seria celebrada a Páscoa e a Festa dos Pães sem Fermento. Os principais sacerdotes e os escribas procuravam uma forma de prender Jesus, à traição, para matá-lo.
2 Baji : « Ŋwut kado nin uko uloŋ ţi ufeŧtu, ji bañaaŋ babi başinţar. »
2 Pois diziam: — Não durante a festa, para que não haja tumulto entre o povo.
3 Yeŧu awo du ubeeka wi Betani du katoh ki Ŧimoŋ i bajaaŋ badu namaak bdoo. Wi bawooŋ ţi pde, ñaaţ aloŋ kë aşë bi na ukëra ujuŋ ulil pţëkëñ ţi pţukar pmpoţi pi banugnuŋ itaka iŧum. Ukëra mënţ ubomanaan bko bi bajaaŋ bado nardu abot atam maakan. Afom pa aşë jeeş ukëra ţi bkow bi Yeŧu.
3 Quando Jesus estava em Betânia, fazendo uma refeição na casa de Simão, o leproso, veio uma mulher, trazendo um frasco feito de alabastro com um perfume muito valioso, de nardo puro; e, quebrando o frasco, derramou o perfume sobre a cabeça de Jesus.
4 Kë bañaaŋ baloŋ başë wo baanlilani, baŋur ŋuran aji : « We ubaaŋ awo pŧok ukëra pi ba?
4 Alguns dos que estavam ali ficaram indignados e diziam entre si: — Para que este desperdício de perfume?
5 Woli bawaap lah wa baka uko umpeluŋ baluk bi uşubal, kajej itaka mënţ kawul bajuuk. » Badeebaţër ñaaţ.
5 Este perfume poderia ter sido vendido por mais de trezentos denários, para ser dado aos pobres. E murmuravam contra ela.
6 Kë Yeŧu aşë ji na baka : « Nawutana, we ukaaŋ kë naknoorana ba? Ado uko unuura pa nji.
6 Mas Jesus disse:
7 Bajuuk, nawo na baka ŋnuur bŧi, nahilan kado baka bnuura, wal wi naknumiiŋ, kë nşë wo mënkwo na an ŋnuur bŧi.
7 Porque os pobres estarão sempre com vocês, e, quando quiserem, podem fazer-lhes o bem, mas a mim vocês nem sempre terão.
8 Ado uko wi ahilanuŋ pdo, adobi ţu ţu ukëra ujuŋ ulil pţëkëñ ţi uleef naan pa umoy.
8 Ela fez o que pôde: ungiu o meu corpo antecipadamente para a sepultura.
9 Na manjoonan, dţupan, dko bŧi di bakţupuŋ Uţup Ulil Unuura, baţup kak uko wi ñaaţ i adoluŋ, kaleşna'a.
9 Em verdade lhes digo que, onde for pregado em todo o mundo o evangelho, também será contado o que ela fez, para memória dela.
10 Yuda Iŧkariyot, aloŋ ţi banjañan iñeen na batëb aya du baţeŋan baweek pwul baka Yeŧu.
10 E Judas Iscariotes, um dos doze, foi falar com os principais sacerdotes, para lhes entregar Jesus.
11 Wi baŧiinkuluŋ, balilani aşë hoŋa itaka. Kë aşë wo ţi pla jibi akdoluŋ kadoo kawul baka Yeŧu.
11 Eles, ouvindo isto, se alegraram e prometeram dar dinheiro a ele; nesse meio-tempo, Judas buscava uma boa ocasião para entregar Jesus.
12 Ţi unuur uŧeek wi ufeŧtu wi ipoom indaţ, wi bañaaŋ bajaaŋ bafiŋ ŋkaneel pţeŋanaan ufeŧtu wi mnjeeh, baţaşar Yeŧu baji na a : « Ţuŋ di iŋaluŋ ŋya ŋbomandër ideena kañah ki ufeŧtu. »
12 E, no primeiro dia da Festa dos Pães sem Fermento, quando se fazia o sacrifício do cordeiro pascal, os discípulos de Jesus lhe perguntaram: — Onde quer que façamos os preparativos para que o senhor possa comer a Páscoa?
13 Ayil wal mënţ baţaşarul batëb, aji na baka : « Nayaan du ubeeka, naya kayit na ñiinţ aloŋ ankuŋiiŋ pdunk pi meel : naţaşana.
13 Então Jesus enviou dois dos seus discípulos, dizendo-lhes:
14 Katoh ki akneejuŋ, najakan na ajug katoh mënţ: “Najukan aji : ţuŋ di meeţ di akdeenuŋ pde pi ufeŧtu na baţaşarul dawooŋ?”
14 Sigam esse homem e digam ao dono da casa em que ele entrar que o Mestre pergunta: “Onde fica o meu aposento no qual comerei a Páscoa com os meus discípulos?”
15 Ayuujan meeţ dhaan du bko duuţ danwooŋ na iko yi naknumiiŋ bŧi, dul di nakyaaŋ kabomandërun ŋhilna ŋde pde pi ufeŧtu. »
15 E ele lhes mostrará um espaçoso cenáculo mobiliado e pronto; ali façam os preparativos.
16 Baţaşarul baya, aban du ubeeka, aţënk kë iko iwo bŧi jibi ajakuŋ na baka kë baboman pde pi ufeŧtu.
16 Os discípulos saíram, foram à cidade e, achando tudo como Jesus lhes tinha dito, prepararam a Páscoa.
17 Wi utaakal ubanuŋ, Yeŧu aban na baţaşarul iñeen na batëb.
17 Ao cair da tarde, Jesus chegou com os doze.
18 Wi baţooŋ awo ţi pde, Yeŧu aji : « Dţupan, na manjoonan, aloŋ ţi an, ankndeeŋ na nji aluŋ kawaapën. »
18 Quando estavam à mesa e comiam, Jesus disse:
19 Bajooţani, kë andoli aşë wo ţi phepara aji : « Woon nji a i? »
19 E eles começaram a entristecer-se e a perguntar-lhe, um por um: — Por acaso seria eu?
20 Kë aşë ji na baka : « Aloŋ ţi an baţaşar naan iñeen na batëb, ankţuuŋ kañen na nji ţi praata.
20 Jesus respondeu:
21 Aa, *Abuk Ñiinţ awo kakeţ jibi upiiŧaniiŋ ţi a ţi Ulibra wi Naşibaţi, kë anşaaŋ awula aşë wuţan. Uhokan lah awo aankbuka. »
21 Pois o Filho do Homem vai, como está escrito a seu respeito; mas ai daquele por quem o Filho do Homem está sendo traído! Melhor seria para ele se nunca tivesse nascido!
22 Wi bakdeeŋ, Yeŧu ajej kapoom, abeeb Naşibaţi, akitëş ka, awul baka aşë ji : « Najejan, uleef naan wii wi. »
22 E, enquanto comiam, Jesus pegou um pão e, abençoando-o, o partiu e lhes deu, dizendo:
23 Abot ajej pnkalame pi poot, wi abeebuŋ Naşibaţi aba, aşë wul baka badaan, kë badaan bukal bŧi.
23 A seguir, Jesus pegou um cálice e, tendo dado graças, o deu aos seus discípulos; e todos beberam dele.
24 Aji na baka : « Pñaak pi naan pii pi, pankntuluŋ pa pnŧuk pweek maakan, pi Naşibaţi aţeŋanaanuŋ bhoŋar.
24 Então lhes disse:
25 Dţupan, na manjoonan, nin mënkak adaan poot te unuur wi iko bŧi ikkakuŋ ihalu du Pşih pi Naşibaţi. »
25 Em verdade lhes digo que nunca mais beberei do fruto da videira, até aquele dia em que beberei o vinho novo, no Reino de Deus.
26 Bayeeh añaamarën aba, aşë pën pya du *Pnkuŋ pi Mnoliwera.
26 E, tendo cantado um hino, saíram para o monte das Oliveiras.
27 Yeŧu aji na baka : « An bŧi nadukën, jibi upiiŧuŋ ţi Ulibra wi Naşibaţi :
27 E Jesus disse aos discípulos:
28 Kë wi nji kanaţiiŋ ţi pkeţ, djot kadun kayoonkan du Galilay. »
28 Mas, depois da minha ressurreição, irei adiante de vocês para a Galileia.
29 Piyeer aji na a : « Woli bañaaŋ bŧi baya aduku, nji mënkduku! »
29 Então Pedro disse a Jesus: — Ainda que o senhor venha a ser um tropeço para todos, não o será para mim!
30 Yeŧu aŧeema aji : « Na manjoonan dţupu, na uŧejan wi, ji uguk udo kahaan uyaaş utëbanţën, iwi, ipok ŋyaaş ŋwajanţ kaji iimme'ën. »
30 Mas Jesus lhe disse:
31 Kë Piyeer aşë taman maakan aji : « Woli ddoo wo i pkeţ na iwi, nin, mënkpok kaji mëmme'u. » Kë bukal bŧi bakak aji haŋ.
31 Mas Pedro insistia com mais veemência: — Ainda que me seja necessário morrer com o senhor, de modo nenhum o negarei. E todos os outros diziam a mesma coisa.
32 Baban du dko di bajaaŋ bado Getŧemaniya kë Yeŧu aşë ji na baţaşarul : « Naţoon ţi, dya pñehan Naşibaţi. »
32 Então foram a um lugar chamado Getsêmani. Ali, Jesus disse aos seus discípulos:
33 Ajej na a Piyeer, Yakob, na Yowan aşë jun phaajala na pŧiink mnhaj ţi uhaaş wi nul.
33 E, levando consigo Pedro, Tiago e João, começou a sentir-se tomado de pavor e de angústia.
34 Aji na baka : « Uhaaş wi naan ujooţani, pjooţan pdiţ maakan kë ndo kita ; nadukiin ţi nawo bten. »
34 E lhes disse:
35 Kë wi ajohariiŋ aya low ntiişu, aşë jot ţi mboş añehan Naşibaţi, aji woli uhilan lah kawo, mnhaj mankmbiiŋ mi manlowa.
35 E, adiantando-se um pouco, prostrou-se em terra; e orava para que, se possível, lhe fosse poupada aquela hora.
36 Aji : « Abba, Paap, iwi inhiniiŋ iko bŧi, lowaan mnhaj mi ţi nji ; uşë uwut kawo uko wi nŋaluŋ, wi iŋaluŋ ukdolaniiŋ.
36 E dizia:
37 Yeŧu akak aşë ţënk baţaşarul kë bakŋoyënţ, kë aşë ji na Piyeer : « Ŧimoŋ, iŋoyënţ? Iinhilan awo bten uwoori uloolan ţañ.
37 E, voltando, achou-os dormindo. E disse a Pedro:
38 Nawoon bten nado kañehan nawutna kajot ţi kaguuru. Uhaaş wi nan uŋal pdo bnuura kë ŋleefan ŋaşë waŋ uforŧa. »
38 Vigiem e orem, para que não caiam em tentação; o espírito, na verdade, está pronto, mas a carne é fraca.
39 Akak aya alow baka añehan Naşibaţi awo ţi pkakalëş uţup wi aţupuŋ ţi kaŧeeku.
39 Retirando-se de novo, orou repetindo as mesmas palavras.
40 Awugşa akak, aţënk baţaşarul kë bakŋoyënţ, këş ki baka kadiţ bŋoy, baamme uko wi bakŧeemuluŋ.
40 E voltando, achou-os outra vez dormindo, porque os olhos deles estavam pesados; e não sabiam o que lhe responder.
41 Yeŧu akak uyaaş uwajanţën du baţaşarul aţënk kë bakŋoyënţ aşë ji na baka : « Naŋoyënţën, nanoorfënan. Uko mënţ ubaa. Wal wi *Abuk Ñiinţ awooŋ i kawulana ţi iñen yi bado buţaan ubani.
41 E, quando voltou pela terceira vez, Jesus lhes disse:
42 Nanaţiin ŋya! Natenan, ankwaapnuŋ añogi, awii wi. »
42 Levantem-se, vamos embora! Eis que o traidor se aproxima.
43 Ţi dko mënţ, wi Yeŧu ahumuŋ kaţiini, kë Yudaŧ, anwooŋ aloŋ ţi banjañan iñeen na batëb, aşë wuj na pnŧuk pi bañaaŋ banwooŋ na ikej na induk. Baţeŋan baweek na *bajukan Bgah na bantohi bayiluŋ baka.
43 E logo, enquanto Jesus ainda falava, chegou Judas, um dos doze, e, com ele, uma multidão com espadas e porretes, vinda da parte dos principais sacerdotes, escribas e anciãos.
44 Yuda, anwaapuluŋ aji na baka, hënk di di nakmeenuŋ ñaaŋ mënţ, aji : « I nji kamookuŋ, ula namobana, nawutan kado abuur. »
44 Ora, o traidor tinha dado a eles um sinal: “Aquele que eu beijar, é esse; prendam e levem-no com segurança.”
45 Wi abanaaŋ ban añog Yeŧu aşë ji na a : « Najukan » aşë mooka.
45 E logo que chegou, aproximando-se de Jesus, Judas disse: — Mestre! E o beijou.
46 Bukundu kë başë dëpa ţi a amoba.
46 Então eles agarraram Jesus e o prenderam.
47 Aloŋ ţi banwooŋ da apënan kej atib nalempar naşih i baţeŋan, abi fala fal kabaţ.
47 Nisto, um dos que estavam ali, sacando da espada, feriu o servo do sumo sacerdote e cortou-lhe a orelha.
48 Yeŧu kë aşë ţiini na baka aji : « Dwo nado buţaan i, kë nado bi pmobën na ikej na induk?
48 Jesus lhes disse:
49 Ŋnuur bŧi dji kawo na an du Katoh Kaweek ki Naşibaţi kajukan, kë naammobën. Kë uko wi Ulibra wi Naşibaţi ujakuŋ uwooŋ kadolana. »
49 Todos os dias eu estava com vocês no templo, ensinando, e vocês não me prenderam; mas isto é para que se cumprissem as Escrituras.
50 Kë wal mënţ, baţaşarul bŧi başë ţi aduka.
50 Então todos o deixaram e fugiram.
51 Naţaşa aloŋ anguradiiŋ blaañ ţañ akţaşuluŋ. Bamoba,
51 Um jovem, coberto unicamente com um lençol, seguia Jesus. Eles o agarraram,
52 kë aşë wutan blaañ aţi byişu.
52 mas ele largou o lençol e fugiu nu.
53 Bañooţ Yeŧu du uko naşih i baţeŋan. Baţeŋan baweek, bantohi na *bajukan Bgah bayit da bŧi.
53 E levaram Jesus ao sumo sacerdote, e então se reuniram todos os principais sacerdotes, os anciãos e os escribas.
54 Piyeer kë aşë low du kafeţ aţaşa te du blay meeţ bi katoh kaweek ki naşih i baţeŋan. Aţo na balemp atëma.
54 Pedro seguiu Jesus de longe até o interior do pátio do sumo sacerdote e estava assentado entre os servos, aquentando-se ao fogo.
55 Baţeŋan baweek na bawayëş bţup bŧi bandukiiŋ bala uko utapar Yeŧu kahilna kado bafiŋa aşë wo baanwini.
55 E os principais sacerdotes e todo o Sinédrio procuravam algum testemunho contra Jesus para o condenar à morte, mas não achavam nada.
56 Baŧum baji batapara kë ŋţup ŋi baka ŋaşë wo ŋaanji ŋayeenkiir.
56 Pois muitos testemunhavam falsamente contra Jesus, mas os depoimentos não eram coerentes.
57 Baloŋ baji banaţa katapara kaji :
57 E, levantando-se alguns, testemunhavam falsamente, dizendo:
58 « Ŋŧiinka kë aji afom Katoh Kaweek ki Naşibaţi, ki iñen yi bañaaŋ ibomanuŋ, kaşë kaniw ţi ŋnuur ŋwajanţ, kaloŋ ki iñen yi bañaaŋ iwooŋ iinkboman. »
58 — Nós o ouvimos declarar: “Eu destruirei este santuário edificado por mãos humanas e, em três dias, construirei outro, não por mãos humanas.”
59 Baando ŧiinkar ŧiinkar ţi uţup wuŋ.
59 Nem assim o testemunho deles era coerente.
60 Naşih i baţeŋan anaţa wal mënţ anaţ ţi pŧoof pi baka aşë hepar Yeŧu aji : « Iinkhepna ţi uko wi bañaaŋ biki bakţupuŋ ţi iwi i? »
60 E, levantando-se o sumo sacerdote, no meio, perguntou a Jesus: — Você não diz nada em resposta ao que estes depõem contra você?
61 Kë ul aşë yompa yomp, aanji nin uko uloŋ. Naşih i baţeŋan akak ahepara aji : « Naşibaţi i ŋjaaŋ ŋdëman, iwi iwooŋ Kriŧtu Abukul i? »
61 Jesus, porém, guardou silêncio e nada respondeu. O sumo sacerdote tornou a interrogá-lo: — Você é o Cristo, o Filho do Deus Bendito?
62 Yeŧu aŧeema aji : « Nji a. Kë naşë luŋ kawinën nji *Abuk Ñiinţ nţo ţi kadeenu ki *Andëmuŋ Maakan. Naluŋ kawina kak ado kabi na infëluŋ yi baţi. »
62 Jesus respondeu:
63 Kë naşih i baţeŋan aşë tow imişa yi nul aji : « Ŋdoona we kak bamaar ba?
63 O sumo sacerdote, rasgando as suas vestes, disse: — Por que ainda precisamos de testemunhas?
64 Naŧiink bŧi kë akar Naşibaţi. We wi naşaluŋ ţi uko wi ba? » Kë bukal bŧi başë ji aduknaanaa, awo i pkeţ.
64 Vocês ouviram a blasfêmia. Qual é o parecer de vocês? E todos o julgaram réu de morte.
65 Baloŋ bawo ţi ptëfjëra, awuna kaara akoba aşë ji na a : « Iwi, Naţupar Naşibaţi, ţupan ñaaŋ ankobiiŋ. » Kë balemp başë wo ţi pkoba.
65 Alguns começaram a cuspir nele, a cobrir-lhe o rosto, a bater nele e a dizer-lhe: — Profetize! E os guardas davam-lhe bofetadas.
66 Wi Piyeer awooŋ ţi uţeeh, du blay, kë ñaaţ aloŋ ţi balemp biki naşih i baţeŋan aşë ban.
66 Estando Pedro embaixo no pátio, veio uma das empregadas do sumo sacerdote
67 Wi awinuŋ Piyeer kë aktëma, aşalana aşë ji na a : « Iwi kak ibi wo na Yeŧu i Naŧaret. »
67 e, vendo Pedro, que se aquecia, fixou os olhos nele e disse: — Você também estava com Jesus, o Nazareno.
68 Kë aşë pok aji : « Iji we? Mëndo me me uko wi iŋaluŋ pţup. » Aŧool ppën du blay bi bdig [kë uguk uşë haan].
68 Mas ele negou, dizendo: — Não o conheço, nem compreendo o que você está falando. E saiu para o pórtico. E o galo cantou.
69 Ñaaţ nalemp awina aşë wo kak ţi pji na banwooŋ da : « Awo ţi baka. »
69 E a empregada, vendo-o, tornou a dizer aos que estavam ali: — Este é um deles.
70 Kë Piyeer akak apok. Uunjoni kë banwooŋ da başë wo ţi pji na a : « Iwi, na manjoonan, iwo aloŋ ţi baka, idoo wo i uŧaak wi Galilay. »
70 Mas ele negou outra vez. E, pouco depois, os que estavam ali disseram outra vez a Pedro: — Com certeza você é um deles, porque também é galileu.
71 Kë aşë mehna aji na Naşibaţi afëpa woli aankţup manjoonan, awo ţi pji : « Mëmme ñiinţ i najakuŋ hënk. »
71 Ele, porém, começou a praguejar e a jurar: — Não conheço esse homem de quem vocês estão falando!
72 Ţi dko mënţ kë uguk uşë haan uyaaş utëbanţën. Kë Piyeer aşë leş uţup wi Yeŧu abiiŋ aji na a : « Ji uguk udo kahaan uyaaş utëbanţën ipok ŋyaaş ŋwajanţ kaji iimme'ën. » Aţi wal mënţ, apën bdig awooni.
72 E no mesmo instante o galo cantou pela segunda vez. Então Pedro se lembrou da palavra que Jesus lhe tinha dito: “Antes que o galo cante duas vezes, você me negará três vezes.” E, caindo em si, começou a chorar.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.