1 Samuel 1

Bayịburu Ikwo (IQW) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 O nweru nwoke ọbu, bụ onye Ráma l'alị ugvu Ífuremu. Ẹpha nwoke ono bụ Ẹlukana Jerohamu Elihu. Elihu ono bụ nwatibe Tohu; Tohu abụru nwatibe Zufu l'ikfu ndu Ífuremu.
1 Houve um homem de Ramataim-Zofim, da região montanhosa de Efraim, cujo nome era Elcana, filho de Jeroão, filho de Eliú, filho de Toú, filho de Zufe, efraimita.
2 Ẹlukana bẹ lụru ụnwanyi labụ. Onye lanụ bụ Hana; onye ọphu abụru Penina. Penina; bẹ mụshiru ụnwegirima; obenu lẹ Hana te nwedu ọphu ọ mụtaru.
2 Tinha ele duas mulheres: uma se chamava Ana, e a outra Penina. Penina tinha filhos, porém Ana não os tinha.
3 Afa l'afa; bẹ nwoke ono eshije lẹ mkpụkpu iya jeshia Sháyilo; ọbaru Ojejoje, bụ Ọkaribe-Kakọta-Ike ẹja; mẹ t'o gworu ngwẹja nụ iya. Ọ bụ l'ẹke ono bẹ ụnwegirima Elayi ẹphe ẹbo, bụ iya bụ Hofini; mẹ Finehasu anọduje l'achịru Ojejoje ẹja.
3 De ano em ano este homem subia da sua cidade para adorar e sacrificar ao Senhor dos exércitos em Siló. Assistiam ali os sacerdotes do Senhor, Hofni e Finéias, os dois filhos de Eli.
4 Yọo bụje; teke Ẹlukana gworu ẹja ono; yo wota anụ, gbaru nyee ya; mbụ Penina yẹ l'ụnwu iya: ndu k'unwoke; mẹ ndu k'ụnwanyi nụ ẹphe.
4 No dia em que Elcana sacrificava, costumava dar quinhões a Penina, sua mulher, e a todos os seus filhos e filhas;
5 Obenu lẹ Hana; bẹ oobeje anụ lẹ nk'iya; kẹ l'o yeru iya obu nshinu; yeru lẹ Ojejoje kechiru iya ẹpho.
5 porém a Ana, embora a amasse, dava um só quinhão, porquanto o Senhor lhe havia cerrado a madre.
6 Yọ bụru okfu lẹ Ojejoje kechiru iya ẹkpa-nwa meru iphe onye ọ bụru yẹle iya anọduje adụka iya l'iphe; gude iya l'akpatsu iya aphụ.
6 Ora, a sua rival muito a provocava para irritá-la, porque o Senhor lhe havia cerrado a madre.
7 Yọ bụru ẹge ono bẹ ọonoduje ada afa l'afa. Iphe bụ teke Hana jeru l'eze-ụlo Nchileke; nyee nji iya ono l'akpatsu iya aphụ; k'ọphu bụ l'ọoraje ẹkwa; jịka nri.
7 E assim sucedia de ano em ano que, ao subirem à casa do Senhor, Penina provocava a Ana; pelo que esta chorava e não comia.
8 Yọo bụje aanọnyaa; Ẹlukana, bụ nji iya ono ajị iya iphe ọoraru, kpọru iya nri: “?Bụ ngụnu kparu iphe aphụ jiru iya obu? ?Ya ta kadụru iya ọgaru mkpa karia ụnwegirima nwoke iri tọo?”
8 Então Elcana, seu marido, lhe perguntou: Ana, por que choras? e porque não comes? e por que está triste o teu coração? Não te sou eu melhor de que dez filhos?
9 Yo be ujiku lanụ lẹ Sháyilo l'ẹphe ritsuaru nri; ngụa iphe-angụngu; Hana egbeshi. Teke ono bẹ Elayi, bụ onye achịjeru Nchileke ẹja nọdu anọdu l'oshi, nọ l'ọnu eze-ụlo Nchileke.
9 Então Ana se levantou, depois que comeram e beberam em Siló; e Eli, sacerdote, estava sentado, numa cadeira, junto a um pilar do templo do Senhor.
10 Hana egude aphụ; gude ẹnya-mini; kfuru nụ Ojejoje.
10 Ela, pois, com amargura de alma, orou ao Senhor, e chorou muito,
11 Yo ribua ya; sụ: “Nggụbe Ojejoje, bụ Ọkaribe-Kakọta-Ike; ọ -bụru l'ii-le ẹnya l'aphụ, byaru nwozi ngu; nyata iya; k'ọphu ẹ tịi zahadu yẹbe nwozi ngu; nụ iya nwata nwoke; bẹ ya e-wokwaru iya phụ nụ nggụbe Ojejoje; t'ọ bụru nke ngu jeye ẹge ọo-nọ-bebe. Agụbe ta abyadụ eru iya l'ishi.”
11 e fez um voto, dizendo: ó Senhor dos exércitos! se deveras atentares para a aflição da tua serva, e de mim te lembrares, e da tua serva não te esqueceres, mas lhe deres um filho varão, ao Senhor o darei por todos os dias da sua vida, e pela sua cabeça não passará navalha.
12 Teke ono, ookfu anụ Ojejoje ono bẹ Elayi phụberu iya ẹnya l'ọnu.
12 Continuando ela a orar perante e Senhor, Eli observou a sua boca;
13 Hana egude obu iya l'ekfu anụ Nchileke. Ọnu l'eme iya ụkporo; ọbu l'ẹ ta anụdu iphe, ookfu. Elayi arịlahaa l'ọ bụ mẹe b'ọ ngụru;
13 porquanto Ana falava no seu coração; só se moviam os seus lábios, e não se ouvia a sua voz; pelo que Eli a teve por embriagada,
14 sụ iya “?Bụ teke ole bẹ mẹe ọwaa e-mebuhu ngu l'ẹnya? Panụru mẹe haa!”
14 e lhe disse: Até quando estarás tu embriagada? Aparta de ti o teu vinho.
15 Hana asụ iya: “Ẹ tọ kwa ẹge ono b'ọ dụ; onye nwe mu nụ. Mu bụkwa nwanyi, aphụ jiru ọkpoma. Mu ta ngụkwa mẹe; to nwe iphe ọdo, eme l'ẹnya, mu ngụru. L'ọ kwa ẹge ọ dụru mu; bẹ mu atọshiru Ojejoje.
15 Mas Ana respondeu: Não, Senhor meu, eu sou uma mulher atribulada de espírito; não bebi vinho nem bebida forte, porém derramei a minha alma perante o Senhor.
16 Be ewotakwa mubẹ nwozi ngu l'ọ bụ nwanyi, iphere gvụru l'ifu. Ọ kwa ẹge iphe ono ahụtabe mu ọku; mẹ ẹge ọotsuta-be mu l'ẹhu bẹ mu shi teke ono kfushitaru Nchileke ono.”
16 Não tenhas, pois, a tua serva por filha de Belial; porque da multidão dos meus cuidados e do meu desgosto tenho falado até agora.
17 Elayi asụ iya: “Lawaru nta-a! Tẹ Nchileke kẹ ndu Ízurẹlu mekwaaru ngu iphe, ịiroru iya.”
17 Então lhe respondeu Eli: Vai-te em paz; e o Deus de Israel te conceda a petição que lhe fizeste.
18 Hana asụ iya: “T'obu rukwaa ngu l'ẹke nwozi ngu nọ.” Ya ndono; Hana atụgbua je eria nri; ifu abya atụsahu iya.
18 Ao que disse ela: Ache a tua serva graça aos teus olhos. Assim a mulher se foi o seu caminho, e comeu, e já não era triste o seu semblante.
19 Yo rua l'ọnma-ẹwa ụtsu echile iya; ẹphe egbeshi; baarụ Ojejoje ẹja tụgbua laphushia azụ l'ufu ẹphe lẹ Ráma. Ẹlukana abya ejekfu nyee ya ono; mbụ Hana; Ojejoje anyata iya.
19 Depois, levantando-se de madrugada, adoraram perante o Senhor e, voltando, foram a sua casa em Ramá. Elcana conheceu a Ana, sua mulher, e o Senhor se lembrou dela.
20 A nọnyaa; Hana abya atsụta ime; mụa nwata nwoke; gụa ya Sámẹlu; kẹ l'ọ sụru: “Lẹ ya rọtaru iya Ojejoje.”
20 De modo que Ana concebeu e, no tempo devido, teve um filho, ao qual chamou Samuel; porque, dizia ela, o tenho pedido ao Senhor.
21 Yo be teke nwoke ono; mbụ Ẹlukana yẹle ndibe iya jeru t'ẹphe je egwooru Nchileke ẹja; mẹkwaphu t'o mee iphe, o kweru Nchileke ụkwa iya, bụ ẹge oomeje afa-l'afa;
21 Subiu, pois aquele homem, Elcana, com toda a sua casa, para oferecer ao Senhor o sacrifício anual e cumprir o seu voto.
22 Hana akwaa l'ufu. Yọ sụ nji iya: “Lẹ ya te ejekwa jeye teke nwata-wa wofuru ọnu l'ẹra. Teke ono; ya ekuta iya je edobe l'ụlo Ojejoje. Yo buwaruru l'ẹke ono.”
22 Ana, porém, não subiu, pois disse a seu marido: Quando o menino for desmamado, então e levarei, para que apareça perante o Senhor, e lá fique para sempre.
23 Nji iya; mbụ Ẹlukana asụ iya: “Ọ kwa t'i mee ya l'ẹge ọ dụ ngu l'obu. Nọdu jeye teke nwata e-wofu ọnu l'ẹra. Tẹ iphe Ojejoje kfuru rekwaa l'ẹge o kfuru iya.” Ya ndono; nwanyi ono anọdu hee nwata ono jeye teke ọ ngụ-buru ẹra.
23 E Elcana, seu marido, lhe disse: faze o que bem te parecer; fica até que o desmames; tão-somente confirme o Senhor a sua palavra. Assim ficou a mulher, e amamentou seu filho, até que o desmamou.
24 Nwata ono ewofutsulephu ọnu l'ẹra; yo kuta iya; bya akpụta oke-eswi, gbaru afa ẹto; wota ntụ witu, jiru, nkwo-ẹka labụ; bya egude otumu mẹe; duru iya jeshia l'ụlo Ojejoje lẹ Sháyilo; e gudekpooru lẹ nwata ono hakwadu nwanshị.
24 Depois de o ter desmamado, ela o tomou consigo, com um touro de três anos, uma efa de farinha e um odre de vinho, e o levou à casa do Senhor, em Siló; e era o menino ainda muito criança.
25 Ẹphe egbutsua oke-eswi ono; duta nwata ono dujeru Elayi.
25 Então degolaram o touro, e trouxeram o menino a Eli;
26 Hana abya asụ Elayi: “Keshinu ị nọ ndzụ ẹge ị nọ iya-a; nggụbe onye nwe mu nụ; b'ọ kwa mu bụ nwanyi phụ, vudonyabeje ngu nụ l'ẹke-a; l'ekfu anụ Ojejoje phụ.
26 e disse ela: Ah, meu Senhor! tão certamente como vive a tua alma, meu Senhor, eu sou aquela mulher que aqui esteve contigo, orando ao Senhor.
27 Mu rọru t'ọ nụ mu nwata-wa; nta-a bẹ Ojejoje mewaru mu iphe ono, mu rọru iya ono.
27 Por este menino orava eu, e o Senhor atendeu a petição que eu lhe fiz.
28 Ọo ya bụ lẹ nta-wa bẹ mu kutawaru iya Ojejoje. Ọo-bụru kẹ Ojejoje jeye ẹge ọo-nọ-bebe.” Ẹphe abaaru Ojejoje ẹja l'ẹke ono.
28 Por isso eu também o entreguei ao Senhor; por todos os dias que viver, ao Senhor está entregue. E adoraram ali ao Senhor.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Samuel 1, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.