Lucas 8

Anutu Täŋo Man (IOU) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Eruk, patkuŋo yäŋewänkaŋ Jesutä yotpärare taŋi täpuri kuŋatkaŋ Anututä intäjukun itkaŋ yabäŋ yäwat piä täk täyak unitäŋo Manbiŋam Täga yäwetpäŋ yäwoŋärek täŋtäŋ kuŋatkuk. Ude täŋirän ämawebe ŋodetä iwarän täŋkuŋ; Iwaräntäkiye 12 ukät webe ätu.
1 Logo depois disso, andava Jesus de cidade em cidade, e de aldeia em aldeia, pregando e anunciando o evangelho do reino de Deus; e iam com ele os doze,
2 Webe u bian mäjotä magärirä Jesutä mäjo u yäwat kireŋ yämani, ba käyämi yäpän tägaŋ yämani. Webe kwayak ukät nanik kubä wäpi Maria, Makdala komeken nanik. Jesutä bian webe uterak nanik mäjo wära 7 yäwat kireŋ imiŋkuk.
2 bem como algumas mulheres que haviam sido curadas de espíritos malignos e de enfermidades: Maria, chamada Madalena, da qual tinham saído sete demônios.
3 Täŋ, webe kubäwä wäpi Joana, Kusa täŋo webeni. (Kusa u Herot täŋo täŋkentäk äma kubä). Kubäwä wäpi Susana. Webe yaräkubä ukät webe ätu bok kuŋatkuŋ. Webe kwayak uwä iniken moneŋpäŋ Jesu-kät iwaräntäkiye täŋkentäŋ yämik täŋkuŋonik.
3 Joana, mulher de Cuza, procurador de Herodes, Susana, e muitas outras que os serviam com os seus bens.
4 Täŋpäkaŋ ämawebe uken-uken nanik Jesutä itkuk-kengän äbäŋ moreŋpäŋ irirä yabäŋpäŋ man wärani kubä ŋode yäwetkuk;
4 Ora, ajuntando-se uma grande multidão, e vindo ter com ele gente de todas as cidades, disse Jesus por parábola:
5 Äma kubätä ketem mujipi piwa yäŋpäŋ piäni-ken kwek. Kuŋpäŋ mujipi täŋ-irähuttäŋ kwek. Täŋ-irähuttäŋ kuŋirän mujipi ätu kädet miŋin mäneŋ. Kädet miŋin mäneŋo u ämatä kuŋ äbäŋ täŋkaŋ yeŋ gatäneŋ. Täŋpäkaŋ mujipi ätuwä baraktä näneŋ.
5 Saiu o semeador a semear a sua semente. E quando semeava, uma parte da semente caiu à beira do caminho; e foi pisada, e as aves do céu a comeram.
6 Täŋkaŋ mujipi ätuwä mobä terak mäneŋ. Mobä terak maŋpäŋ tädotneŋo upäŋkaŋ kome umeni nämo unita kubit täneŋ.
6 Outra caiu sobre pedra; e, nascida, secou-se porque não havia umidade.
7 Täŋ, mujipi ätuwä mup gänaŋ mäneŋ. Mup gänaŋ maŋirä mup waki unitä äroŋpäŋ yäwarä kuneŋ.
7 E outra caiu no meio dos espinhos; e crescendo com ela os espinhos, sufocaram-na.
8 Täŋpäkaŋ mujipi ätuwä kome tägaken mäneŋ. Kome tägaken mäneŋo u tädotpäŋ bureni säkgämän mäyap-inik pätneŋ.
8 Mas outra caiu em boa terra; e, nascida, produziu fruto, cem por um. Dizendo ele estas coisas, clamava: Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
9 Täŋpäkaŋ Jesutä man wärani yäŋkuko unita iwaräntäkiyetä mebärita iwet yabäŋkuŋ.Äma kubä ketem mujipi piŋtäŋ kuŋatkuk|src="DN00470b.jpg" size="span" loc="On same page as text" copy="Dunham" ref="LUK 8.9"
9 Perguntaram-lhe então seus discípulos o que significava essa parábola.
10 Iwet yabäŋirä yäwetkuk; Anututä intäjukun itkaŋ yabäŋ yäwat piä täk täyak unitäŋo manbiŋam käbop irani injingän nadäkta yäwani unita in-gänpäŋ täwetat, äma ätukät nadäkta nämo. Unita man wärani terakgän yäwet täyat yäk. Man wärani terak yäwetpewa;
10 Respondeu ele: A vós é dado conhecer os mistérios do reino de Deus; mas aos outros se fala por parábolas; para que vendo, não vejam, e ouvindo, não entendam.
11 Ude yäŋpäŋ yäwetkuk; Mujipi pikpik täŋo manbiŋam täweraro u mebäri ŋode; Mujipi uwä Anutu täŋo man ude.
11 É, pois, esta a parábola: A semente é a palavra de Deus.
12 Täŋ, mujipi kädet miŋin mäneŋo u ŋode; Äma Anutu täŋo manbiŋam nadäŋpäŋ yäpmäŋ kuŋarirä Satantä bänepi-ken nanik yäyomägat täyak u. Satantä ŋode nadäŋpäŋ täk täyak; Anutu täŋo man bänepi-ken iyap taŋpäŋ yäpmäŋ kuŋatpäŋ Anututa biŋam täneŋ yäŋ nadäŋpäŋ yäyomägat täyak.
12 Os que estão à beira do caminho são os que ouvem; mas logo vem o Diabo e tira-lhe do coração a palavra, para que não suceda que, crendo, sejam salvos.
13 Täŋ, mujipi mobä kujat terak mäneŋo u ŋode; Äma Anutu täŋo man nadäŋpäŋ gäripi nadäneŋopäŋ bänepi-ken jäwäri nämo äpmoŋpani. Unita nadäkiniki kadäni keräpi-tagän yäpmäŋ kuŋatpäŋ täŋyabäkken Anututa mäde ut imik täkaŋ.
13 Os que estão sobre a pedra são os que, ouvindo a palavra, a recebem com alegria; mas estes não têm raiz, apenas crêem por algum tempo, mas na hora da provação se desviam.
14 Täŋ, mujipi ätu mup gänaŋ mäneŋo u ŋode; Äma Anutu täŋo man nadäk täkaŋ upäŋkaŋ kome täŋo moneŋ tuŋumta nadäwätäk ba nadäŋ gärip unitä Anutu täŋo man utpewä kumäŋirän kuŋat-kuŋariken bureni nämo ahäk täyak.
14 A parte que caiu entre os espinhos são os que ouviram e, indo seu caminho, são sufocados pelos cuidados, riquezas, e deleites desta vida e não dão fruto com perfeição.
15 Täŋpäkaŋ mujipi kome tägaken mäneŋo u ŋode; Äma Anutu täŋo manbiŋam nadäŋpäŋ bänepi-ken kehäromi iŋitpäŋ mani buramiŋpäŋ yäpmäŋ kuŋarirä irit kuŋat-kuŋariken bureni ahäk täkaŋ yäk.
15 Mas a que caiu em boa terra são os que, ouvindo a palavra com coração reto e bom, a retêm e dão fruto com perseverança.
16 Jesutä man wärani äneŋi kubä ŋode yäwetgän täŋkuk; Äma kubätä topän ijiŋpäŋ käbot gänaŋ ba bukä gämori-ken käbop täga pewek? Nämoinik! Topän uwä kwawak pewän eŋi gänaŋ peŋ-yäŋeŋirän ämatä imaka imaka täga käneŋ.
16 Ninguém, pois, acende uma candeia e a cobre com algum vaso, ou a põe debaixo da cama; mas põe-na no velador, para que os que entram vejam a luz.
17 In nadäkaŋ? Imaka imaka apiŋo käbop itkaŋ u mäden Anututä kwawak api pewän ahäneŋ. Bureni, imaka täŋ-yejämbani pätak u wari nämo api pärek. Nämo, u täŋkwawa taŋirän api kaŋpäŋ nadäneŋ.
17 Porque não há coisa encoberta que não haja de manifestar-se, nem coisa secreta que não haja de saber-se e vir à luz.
18 Unita jukujin-tägän nadäneŋo udeta in Anutu täŋo manta juku peŋpäŋ ket nadäk täkot. Imata, äma kubätä imaka Anututä imani u yäpmäŋ kuŋarayäŋ täko uwä ätukät buŋät imikta yäwani. Täŋ, äma ätuwä nin imaka udewani nikek yäŋ nadäk täkaŋ upäŋkaŋ nämo! Täŋpäkaŋ imaka iŋitkamäŋ yäŋ jop nadäk täkaŋ uwä yäyomägatta yäwani.
18 Vede, pois, como ouvis; porque a qualquer que tiver lhe será dado, e a qualquer que não tiver, até o que parece ter lhe será tirado.
19 Jesutä man ude yäŋ irirän miŋi-kät noriye känayäŋ äbuŋ. Upäŋkaŋ ämawebe päke itkuŋo unitä Jesu kumän itgwäjiŋirä dubini-ken kukta täŋpä waŋkuŋ.
19 Vieram, então, ter com ele sua mãe e seus irmãos, e não podiam aproximar-se dele por causa da multidão.
20 Täŋirä äma ätutä yabäŋkaŋ Jesu ŋode iwetkuŋ; Meŋka-kät notkaye gabänayäŋ äbäŋo yäman umu itkaŋ yäk.
20 Foi-lhe dito: Tua mãe e teus irmãos estão lá fora, e querem ver-te.
21 Ude iweräwä Jesutä kowata ŋode yäwetkuk; Ämawebe Anutu täŋo manbiŋam nadäŋpäŋ iwaräntäk täkaŋ uwä näkŋo meŋnaye notnaye bureni!
21 Ele, porém, lhes respondeu: Minha mãe e meus irmãos são estes que ouvem a palavra de Deus e a observam.
22 Eruk, kadäni kubäta Jesutä iwaräntäkiye yäwetkuk; Gwägu kukŋi udude käda kuna yäk. Ude yäŋpäŋ gäpe kubä terak äroŋpeŋ kuŋkuŋ.
22 Ora, aconteceu certo dia que entrou num barco com seus discípulos, e disse-lhes: Passemos à outra margem do lago. E partiram.
23 Eruk gwägu terak kuŋtäŋgän Jesu däpmon patkuk. Parirän mänit pähap piäŋirän gwägu tokätpäŋ gäpe gänaŋ äpmoŋ tokŋeŋirän gäpe nikek gwägu gänaŋ äpmonayäŋ täŋkuŋ.
23 Enquanto navegavam, ele adormeceu; e desceu uma tempestade de vento sobre o lago; e o barco se enchia de água, de sorte que perigavam.
24 Täŋirän Jesu yäwä kikŋuränpäŋ iwetkuŋ; Ai! Ekäni! Paotnayäŋ täkamäŋ ŋo! yäk. Ude iweräwä Jesutä akuŋpäŋ mänit kenta gwägu yabäŋ yäŋkuk. Yabäŋ yäŋirän uterakgän mänit bitnäŋirän gwägu kwikinik patkuk.
24 Chegando-se a ele, o despertaram, dizendo: Mestre, Mestre, estamos perecendo. E ele, levantando-se, repreendeu o vento e a fúria da água; e cessaram, e fez-se bonança.
25 Täŋirän Jesutä iwaräntäkiye yäwetkuk; Nadäkinikjin de?
25 Então lhes perguntou: Onde está a vossa fé? Eles, atemorizados, admiraram-se, dizendo uns aos outros: Quem, pois, é este, que até aos ventos e à água manda, e lhe obedecem?
26 Eruk Jesutä gwägu kenta mänit yäniŋ bitnäwänkaŋ Galili kome u peŋpeŋ gwägu terak kuŋtäŋgän gwägu kukŋi udude käda Gerasa kome ahäŋkuŋ.Jesutä mäjo äma magärani yäwat kirenkuk|src="Exorc d.jpg" size="span" loc="Not on same page as previous pic" copy="Urs Wegmann" ref="LUK 8.26"
26 Apontaram à terra dos gerasenos, que está defronte da Galiléia.
27 Ahäŋpäŋ Jesu gäpe terak naniktä maŋatpeŋ kuŋirän kome uken nanik äma mäjo mäyaptä magärani kubätä ahäŋ imiŋkuk. Äma uwä kadäni käroŋi-inik eŋi gänaŋ nämo pat täŋkukonik. Däpmon pat täŋkuko uwä mobä kawut, äma kumbani äneŋpani-ken u tek moräŋ pat täŋkukonik.
27 Logo que saltou em terra, saiu-lhe ao encontro um homem da cidade, possesso de demônios, que havia muito tempo não vestia roupa, nem morava em casa, mas nos sepulcros.
28 — ausente —
28 Quando ele viu a Jesus, gritou, prostrou-se diante dele, e com grande voz exclamou: Que tenho eu contigo, Jesus, Filho do Deus Altíssimo? Rogo-te que não me atormentes.
29 — ausente —
29 Porque Jesus ordenara ao espírito imundo que saísse do homem. Pois já havia muito tempo que se apoderara dele; e guardavam-no preso com grilhões e cadeias; mas ele, quebrando as prisões, era impelido pelo demônio para os desertos.
30 Täŋpäkaŋ Jesutä äma u iwet yabäŋkuk; Wäpka netä? Iwet yabäwän iwetkuk; Wäpna ‘Äbot pähap’ yäk. (Mäjo mäyaptä magätkuŋo unita wäpna Äbot pähap yäŋ iwetkuk.)
30 Perguntou-lhe Jesus: Qual é o teu nome? Respondeu ele: Legião; porque tinham entrado nele muitos demônios.
31 Ude yäwänä mäjo unitä Jesu butewaki terak ŋode iwetkuŋ; Gäk niwat kireŋpewi awaŋ käroŋi, bipmäŋ urani gänaŋ äpmonektawä! yäk.
31 E rogavam-lhe que não os mandasse para o abismo.
32 — ausente —
32 Ora, andava ali pastando no monte uma grande manada de porcos; rogaram-lhe, pois que lhes permitisse entrar neles, e lho permitiu.
33 — ausente —
33 E tendo os demônios saído do homem, entraram nos porcos; e a manada precipitou-se pelo despenhadeiro no lago, e afogou-se.
34 Ude täŋirä äma but watäni iranitä yabäŋpäŋ bäräŋeŋ päŋku ämawebe yotpärare taŋi täpuri it yäpmäŋ kuŋkuŋo u nanik manbiŋam yäwetkuŋ.
34 Quando os pastores viram o que acontecera, fugiram, e foram anunciá-lo na cidade e nos campos.
35 Yäweräkaŋ ninin käna yäŋkaŋ Jesutä itkuk-ken äbäŋ moreŋkuŋ. Äbäŋpäŋ kaŋkuŋ; Äma mäjotä magärani u tek yamäk ikek, nadäwän tumbäpäŋ Jesu dubini-ken kwikinik maŋit irirän. Mäjotä kakätäŋpeŋ kuŋkuŋo unita. Maŋit irirän kaŋpäŋ äma päke äbuŋo u umuntaŋkuŋ.
35 Saíram, pois, a ver o que tinha acontecido, e foram ter com Jesus, a cujos pés acharam sentado, vestido e em perfeito juízo, o homem de quem havia saído os demônios; e se atemorizaram.
36 Täŋirä imaka ahäŋirän kaŋpäŋ nadäŋkuŋo unitä mäjotä magäranipäŋ yäpän tägaŋkuko unitäŋo manbiŋam yäwetkuŋ.
36 Os que tinham visto aquilo contaram-lhes como fora curado o endemoninhado.
37 — ausente —
37 Então todo o povo da região dos gerasenos rogou-lhe que se retirasse deles; porque estavam possuídos de grande medo. Pelo que ele entrou no barco, e voltou.
38 — ausente —
38 Pedia-lhe, porém, o homem de quem haviam saído os demônios que o deixasse estar com ele; mas Jesus o despediu, dizendo:
39 Ude iweränä Jesutä iwetkuk; Nämo yäk. Komeka-ken kuŋkaŋ imaka Anututä täŋ gamitak unitäŋo biŋam kaŋ yäwet! Ude iwerirän äma u äyäŋutpeŋ komeni-ken päŋku Jesutä täŋkentäŋ imiŋkuko unitäŋo manbiŋam yäwettäŋ kuŋatkuk.
39 Volta para tua casa, e conta tudo quanto Deus te fez. E ele se retirou, publicando por toda a cidade tudo quanto Jesus lhe fizera.
40 Eruk, Jesu Galili komeken äneŋi kuŋirän ämawebe päke Jesuta itsämbuŋo unitä kaŋpäŋ iniŋ oretkuŋ.
40 Quando Jesus voltou, a multidão o recebeu; porque todos o estavam esperando.
41 Ude täŋirä kome unitäŋo käbeyä eŋi täŋo watä äma kubä wäpi Jairas unitä Jesu ahäŋ imiŋkuk. Ahäŋ imiŋpäŋ Jesu gämori-ken gukut imäpmok täŋpäŋ Jesutä eŋina-ken kwän yäŋpäŋ butewaki man iwetkuk.
41 E eis que veio um homem chamado Jairo, que era chefe da sinagoga; e prostrando-se aos pés de Jesus, rogava-lhe que fosse a sua casa;
42 Imata, äperi tepi kubägän obaŋ 12 ude itkaŋ käyäm täŋpäŋ kumbayäŋ täŋkuko unita.
42 porque tinha uma filha única, de cerca de doze anos, que estava à morte. Enquanto, pois, ele ia, apertavam-no as multidões.
43 Ämawebe u bämopi-ken webe kubä käyäm mebäri kubä nikek itkuk. Webe unitä nägät piŋ yäpmäŋ kuŋirän obaŋ 12 ude täŋkuk. Käyäm waki u yäpätägakta yäpätägak ämaken kuŋ äbäk täŋkaŋ moneŋi kudup jop awähutkuk. Täga nämo yäpä tägaŋkuŋ.
43 E certa mulher, que tinha uma hemorragia havia doze anos {e gastara com os médicos todos os seus haveres} e por ninguém pudera ser curada,
44 Ude täŋpän wawäpäŋ eruk webe unitä Jesu mädeni-ken äbäŋpäŋ tekigän iŋitkuk. Jesu täŋo teki iŋirirän uterakgän tägaŋpäŋ nägät piŋ yäpmäŋ äbuko u kawuk taŋkuk.
44 chegando-se por detrás, tocou-lhe a orla do manto, e imediatamente cessou a sua hemorragia.
45 Täŋirän Jesutä nadäŋpäŋ yäŋkuk; Ai! Netätä nepmäŋitak?
45 Perguntou Jesus: Quem é que me tocou? Como todos negassem, disse-lhe Pedro: Mestre, as multidões te apertam e te oprimem.
46 Pitatä ude iweränä Jesutä yäŋkuk; Ude nämo! Äma kubätä nepmäŋirän kehäromina ätu kuŋirän nadätat yäk.
46 Mas disse Jesus: Alguém me tocou; pois percebi que de mim saiu poder.
47 Ude yäwänä webe u mebärina kaŋ-ahätak yäŋpäŋ päbä Jesu gämori-ken gukut imäpmok täŋpäŋ kwaiŋpäŋ itkuk. Itkaŋ ämawebe päke u iŋamiken Jesu täŋo tek iŋirirän käyämi uterakgän paotkuko unitäŋo mebäri yäŋahäŋkuk.
47 Então, vendo a mulher que não passara despercebida, aproximou-se tremendo e, prostrando-se diante dele, declarou-lhe perante todo o povo a causa por que lhe havia tocado, e como fora imediatamente curada.
48 Yäŋahäŋirän Jesutä iwetkuk; Wanotna, nadäkinikka näkken peyan unitä gäk yäpän tägatan. Unita bänep kwini terak kuyi yäk.
48 Disse-lhe ele: Filha, a tua fé te salvou; vai-te em paz.
49 Jesutä man ude yäŋirän käbeyä eŋi täŋo watä äma unitä eŋiken nanik äma kubä äbä Jairas u iwetkuk; Äpetka kumäŋtak unita imata yäwoŋärewani äma jop yäŋikŋat yäpmäŋ äben?
49 Enquanto ainda falava, veio alguém da casa do chefe da sinagoga dizendo: A tua filha já está morta; não incomodes mais o Mestre.
50 Ude yäŋirän Jesutä nadäŋpäŋ Jairas iwetkuk; Nadäwätak täŋpeno! Nadäkinikka näkagän peŋiri äpetka tägawayäŋ yäk.
50 Jesus, porém, ouvindo-o, respondeu-lhe: Não temas: crê somente, e será salva.
51 Ude yäŋpäŋ Jairastä eŋiken kuŋkuŋ. Kuŋpäŋ äma päke u yäniŋ bitnäŋpäŋ yepmaŋpän yäman ude irirä iwaräntäkiye yaräkubä Pita, Jon, Jems ukät iroŋi kumbuko unitäŋo miŋi nani ugänpäŋ yämaguränkaŋ eŋi gänaŋ äroŋkuŋ.
51 Tendo chegado à casa, a ninguém deixou entrar com ele, senão a Pedro, João, Tiago, e o pai e a mãe da menina.
52 Ämawebe päke konäm yäŋtäbätek täŋ itkuŋo u yäwetkuk; Konäm wari kotneŋo. Iroŋi u nämo kumak. Jop däpmon pätak yäk.
52 E todos choravam e pranteavam; ele, porém, disse: Não choreis; ela não está morta, mas dorme.
53 Yäwänä kumakopäŋ jop yäyan yäŋpäŋ kaŋ-mägayäŋkuŋ.
53 E riam-se dele, sabendo que ela estava morta.
54 Täŋpäkaŋ Jesu eŋi gänaŋ äroŋpäŋ iroŋi u kerigän iŋitpäŋ iwetkuk; Äpetna, aku!
54 Então ele, tomando-lhe a mão, exclamou: Menina, levanta-te.
55 Ude yäwänä uterakgän kehäromini äneŋi äpmoŋirän kodak taŋpäŋ akuŋkuk. Kodak taŋpäŋ akuŋirän Jesutä miŋi nani yäwetkuk; Ketem imän naŋpän!
55 E o seu espírito voltou, e ela se levantou imediatamente; e Jesus mandou que lhe desse de comer.
56 Yäweränä miŋi nani uwä nadäwän inide kubä täŋkuko unita Jesutä imaka ahäŋkuko u yäŋahäkta yäniŋ bitnäŋkuk.
56 E seus pais ficaram maravilhados; e ele mandou-lhes que a ninguém contassem o que havia sucedido.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 8, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.