Lucas 15

Anutu Täŋo Man (IOU) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Kepma kubäken äma takis moneŋ yäpani ätu ba äma waki täŋpani yäŋ yäwerani ätukät Jesutä man yäŋirän nadänayäŋ äbuŋ.
1 Aproximavam-se de Jesus os publicanos e os pecadores para ouvi-lo.
2 Ude täŋirä Parisi ämakät Baga man yäwoŋärewani äma ätu u itkuŋo unitä yäŋpäŋ-kaŋiwat man ŋode yäŋkuŋ; U kawut! Äma ŋowä waki täŋpanita not täŋ yämiŋpäŋ ketem bok nak täkaŋ yäk.
2 Os fariseus e os escribas murmuravam: Este homem recebe e come com pessoas de má vida!
3 Ude yäwäwä Jesutä man wärani kubä ŋode yäwetkuk;
3 Então lhes propôs a seguinte parábola:
4 Inkät nanik kubä täŋo sipsip äbot 100 ude itneŋo upäŋ kubätä paoränä jide täŋpek? Äma u sipsip 99 säkgämän itneŋ u bägup tägaken yepmankaŋ kubä paoreko unita wäyäkŋeŋtäŋ kuŋarek.
4 Quem de vós que, tendo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa as noventa e nove no deserto e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 — ausente —
5 E depois de encontrá-la, a põe nos ombros, cheio de júbilo,
6 — ausente —
6 e, voltando para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Regozijai-vos comigo, achei a minha ovelha que se havia perdido.
7 Näk bureni täwetat. Udegän, momi äma kubätä bänepi sukurewayäŋ täko uwä kunum gänaŋ ununitä oretoret bumta api taŋ imineŋ. Täŋ, ämawebe mäyap Siwoŋi yäŋkaŋ bänepi sukurekta nämo nadäk täkaŋ unita oretoret nämo api täneŋ.
7 Digo-vos que assim haverá maior júbilo no céu por um só pecador que fizer penitência do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 Jesutä ude yäŋpäŋ man wärani kubä ŋode yäŋkuk; Webe kubätä moneŋ kujari 10 ude yäpmäŋ kuŋarirän moneŋ kujari kubätä paoreko uwä jide täŋpek? Webe u topän ijiŋpäŋ eŋi gänaŋ imaka imaka ket däpmäŋ äreyäŋpäŋ wäyäkŋeŋtäŋgän kaŋ-ahäwek.
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas e perdendo uma delas, não acende a lâmpada, varre a casa e a busca diligentemente, até encontrá-la?
9 Kaŋ-ahäŋpäŋä webe unitä noriye yäŋpäbä kubä-kengän yepmaŋpäŋ yäwerek; Wisikna! Moneŋna kubä paorakopäŋ kaŋ-ahätat yäk. Unita oretoret täna yäŋ yäwerek.
9 E tendo-a encontrado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Regozijai-vos comigo, achei a dracma que tinha perdido.
10 Jesutä ude yäŋpäŋ ŋode yäwetkuk; Udegän, momi äma kubätä bänepi sukurewayäŋ täko uwä, kunum gänaŋ oretoret pähap api ahäwek.
10 Digo-vos que haverá júbilo entre os anjos de Deus por um só pecador que se arrependa.
11 Jesutä man wärani ude yäŋpäŋ man wärani äneŋi kubä ŋode yäwetgän täŋkuk; Äma kubä täŋo nanaki yarä.
11 Disse também: Um homem tinha dois filhos.
12 Unitä ittäŋgän nanaki monänitä nani iwerek; Nan, gäkä kumäŋiri moneŋ tuŋum näkŋata biŋam yäpmäkta yäwani u nam! yäk. Ude iweränä nanitä tuŋum yäpmäŋ daniŋpäŋ yämek.
12 O mais moço disse a seu pai: Meu pai, dá-me a parte da herança que me toca. O pai então repartiu entre eles os haveres.
13 Täŋirän nanaki monäni uwä kepma yarägän itkaŋ moneŋ tuŋum nanitä imeko u yäpmäŋpäŋ komeni peŋpeŋ kwek. Kumaŋ päŋku kome ban kubäken ahäwek. Uken ahäŋpäŋ imaka imaka yabäŋgärip ikek unita moneŋi kudup ureŋ täŋpän kuneŋ.
13 Poucos dias depois, ajuntando tudo o que lhe pertencia, partiu o filho mais moço para um país muito distante, e lá dissipou a sua fortuna, vivendo dissolutamente.
14 Ureŋ täŋpän kuŋirä kadäni ugän kome uken nakta jop irit ahäwek. Ude täŋirän monä uwä jop irek.
14 Depois de ter esbanjado tudo, sobreveio àquela região uma grande fome e ele começou a passar penúria.
15 Jop itkaŋ piä täŋpayäŋ kome mähem kubä ireko uken kwek. Kwänä äma unitä towik watäni itta iwerän kwek.
15 Foi pôr-se ao serviço de um dos habitantes daquela região, que o mandou para os seus campos guardar os porcos.
16 Täŋpäŋ ketem kubä nämo imiŋirä nakta bumta iwäwä towik täŋo ketem näŋpayäŋ nadäwek.
16 Desejava ele fartar-se das vagens que os porcos comiam, mas ninguém lhas dava.
17 Täŋpäŋ inita näk goret täŋ yäpmäŋ äbätat yäŋ nadäwätäk täŋkaŋ bänepitä ŋode nadäwek; Nana täŋo piä ämaniye kumän-tagän ketem bumta naŋ irirä näk nakta jop ŋo itat.
17 Entrou então em si e refletiu: Quantos empregados há na casa de meu pai que têm pão em abundância... e eu, aqui, estou a morrer de fome!
18 Unita näk komena-ken kuŋkaŋ nana ahäŋ imiŋpäŋ ŋode kaŋ iwera; Nan, näk waki täŋira mominatä Anutu-ken ba gäkken wakiinik täyak.
18 Levantar-me-ei e irei a meu pai, e dir-lhe-ei: Meu pai, pequei contra o céu e contra ti;
19 Unita gäk iroŋina yäŋ näwerentawä yäk. Näk jop waki, piä ämaka kubä ude nadäŋ namiŋiri kaŋ ira yäk. Man ude api iweret yäŋ nadäwek.
19 já não sou digno de ser chamado teu filho. Trata-me como a um dos teus empregados.
20 Eruk, ude nadäŋpäŋ akumaŋ äneŋi nani-ken kwek.
20 Levantou-se, pois, e foi ter com seu pai. Estava ainda longe, quando seu pai o viu e, movido de compaixão, correu-lhe ao encontro, lançou-se-lhe ao pescoço e o beijou.
21 Täŋpäŋä nanakitä ŋode iwerek; Nan, näk waki täŋira mominatä Anutu-ken ba gäkken wakiinik täyak yäk. Unita gäk iroŋina yäŋ näwerentawä.
21 O filho lhe disse, então: Meu pai, pequei contra o céu e contra ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Ude iweränkaŋ nanitä piä ämaniyeta gera yäwek; In tek tägagämän kubä bäräŋeŋ yäpmäŋ päbä täŋ imut! yäk. Ba siworok keri-ken täŋ imiŋpäŋ kuroŋi ärärani peŋ imut! yäk.
22 Mas o pai falou aos servos: Trazei-me depressa a melhor veste e vesti-lha, e ponde-lhe um anel no dedo e calçado nos pés.
23 Ude täŋkaŋ päŋku bulimakau nanaki säkgämän ukeŋopäŋ yäpmäŋkaŋ utpäŋ ijiŋkaŋ naŋpäŋ oretoret täna!
23 Trazei também um novilho gordo e matai-o; comamos e façamos uma festa.
24 Imata, nanakna ŋowä kumbukopäŋ äneŋi äbätak yäk. Paotkukopäŋ äneŋi ahätak. Ude yäweränkaŋ ärawa pähap yäput peŋpäŋ täneŋ.
24 Este meu filho estava morto, e reviveu; tinha se perdido, e foi achado. E começaram a festa.
25 Ude täŋ irirä nanaki tuäni piäken kuŋareko unitä äyäŋutpeŋ eŋi mäde käda äbäŋkaŋ kap oretoret mämä nadäwek.
25 O filho mais velho estava no campo. Ao voltar e aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 Nadäŋpäŋ piä äma kubä yäŋpewän abänkaŋ iwet yabäwek; U ima mämä?
26 Chamou um servo e perguntou-lhe o que havia.
27 Yäwänä iwerek; Monäka yotpärareken äneŋi äbätak unita nanjektä yäŋpewän bulimakau nanaki säkgämän ukeŋopäŋ madäŋpäŋ ijikamäŋ yäk.
27 Ele lhe explicou: Voltou teu irmão. E teu pai mandou matar um novilho gordo, porque o reencontrou são e salvo.
28 Ude iweränä nanaki tuänitä bänepi täŋpän wawäpäŋ eŋi gänaŋ ärokta bitnäwek. Ude täŋirän nanitä yäman äpä eŋi gänaŋ ärokta butewaki terak ehutpäŋ iwet yabäwek.
28 Encolerizou-se ele e não queria entrar, mas seu pai saiu e insistiu com ele.
29 Iwet yabäwänä nanaki tuänitä iwerek; Gäk nadätan? Näk obaŋ jide u piä täŋ gamiŋ yäpmäŋ äbäŋpäŋ manka kubä nämo ut täyat. Täŋkaŋ gäk meme nanaki täpuri kubä nami notnayekät naŋpäŋ oretoret nämo täŋkumäŋ yäk.
29 Ele, então, respondeu ao pai: Há tantos anos que te sirvo, sem jamais transgredir ordem alguma tua, e nunca me deste um cabrito para festejar com os meus amigos.
30 Upäŋkaŋ nanaka monäka gäkŋo moneŋ tuŋum webe jopjop kuŋaranita kudup ureŋ täŋpän kuŋkuŋ! Udewanitä äbäŋirän gäkä yäŋpewi bulimakau nanaki säkgämän kubä utpäŋ ijiŋ imikaŋ yäk.
30 E agora, que voltou este teu filho, que gastou os teus bens com as meretrizes, logo lhe mandaste matar um novilho gordo!
31 Yäwänä nanitä iwerek; Nanakna! Gäk kadäni kadäni näkkät it yäpmäŋ äbäk täkamäk. Imaka kuduptagän itkaŋ uwä nekta biŋam it morekaŋ yäk.
31 Explicou-lhe o pai: Filho, tu estás sempre comigo, e tudo o que é meu é teu.
32 Upäŋkaŋ monäkawä kumbukopäŋ äneŋi kodak täyak yäk. Uwä ägwän takinik täŋkukopäŋ äneŋi ahätak. Unita oretoret ŋowä täga täkamäŋ yäk.
32 Convinha, porém, fazermos festa, pois este teu irmão estava morto, e reviveu; tinha se perdido, e foi achado.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.