Gênesis 37
Anutu Täŋo Man (IOU) vs NAA
1 Täŋpäkaŋ Jekop, nanitä bian itkukken, Kenan komeken u itkuk.
1 Jacó habitou na terra das peregrinações de seu pai, na terra de Canaã.
2 Eruk Jekop nanakiye täŋo manbiŋam u ŋode; Nanaki kubä wäpi Josep u gubaŋi, obaŋi 17 ude. Uwä noriyekät sipsip kenta memeta watäni ittäŋ kuŋat täŋkuŋonik. Noriye uwä nani täŋo watä piä webe Bilha kenta Silpa unitäŋo nanakiye. Täŋkaŋ Josep uwä noriyetä kädet wakiwaki täŋpeŋ kuŋat täŋkuŋo u yabäŋpäŋ päŋku nani Jekop manbiŋam iwet täŋkukonik.
2 Esta é a história de Jacó. Quando José tinha dezessete anos, apascentava os rebanhos com os seus irmãos. Sendo ainda jovem, acompanhava os filhos de Bila e os filhos de Zilpa, mulheres de seu pai; e trazia más notícias deles a seu pai.
3 Täŋpäkaŋ nani tägawaniinik täŋirän Josep ahäŋkuko unita nanitä Josepta gäripiinik nadäk täŋkukonik. Unita tek säkgämän käroŋi kubä, keri käroŋipäŋ bipmäŋ imiŋkuk.
3 Ora, Israel amava mais José do que todos os seus outros filhos, porque era filho da sua velhice; e mandou fazer para ele uma túnica talar de mangas compridas.
4 Täŋpäkaŋ noriyetä ŋode kaŋpäŋ nadäŋkuŋ; Nanitä Josepta gäripi nadäŋ imiŋkuko u ninta nadäŋ nimik täyak u irepmitak yäŋ kaŋpäŋ nadäŋkuŋ. Ude kaŋpäŋ nadäŋpäŋä Josepta gaŋani pähap nadäŋ imiŋkuŋ. Kokwawak iŋam dapun ijiŋpäŋ man täga kubä nämo iwet täŋkuŋonik.
4 Quando os seus irmãos viram que o pai o amava mais do que todos os outros filhos, odiaram-no e já não podiam falar com ele de forma pacífica.
5 — ausente —
5 José teve um sonho e o contou aos seus irmãos; por isso, o odiaram ainda mais.
6 — ausente —
6 Ele lhes disse: — Peço que ouçam o sonho que tive.
7 — ausente —
7 Sonhei que estávamos amarrando feixes no campo, e eis que o meu feixe se levantou e ficou em pé, enquanto os feixes de vocês o rodeavam e se inclinavam diante do meu.
8 Ude yäwänä noriyetä iwetkuŋ; Gäk ninta intäjukun äma api iret yäŋ nadätan? Bure? Ude iwetpäŋ däpmonken kaŋkuko u ba man yäk täŋkuko u nadäŋpäŋ kokwawak taŋi pähap nadäŋ imiŋkuŋ.
8 Então os irmãos lhe disseram: — Você pensa que vai mesmo reinar sobre nós? Pensa que realmente dominará sobre nós? E com isso o odiavam ainda mais, por causa dos seus sonhos e de suas palavras.
9 Eruk bipani kubäta däpmonken äneŋi kubä kaŋkuk. Kaŋpäŋ noriye ŋode yäwetkuk; Däpmonken karo u ŋode yabät yäk. Edap dapuri, komepakkät guk 11 ude iŋamnaken gukut imäpmok täŋ namiŋirä yabät yäk.
9 José teve ainda outro sonho, que ele contou aos seus irmãos, dizendo: — Sonhei também que o sol, a lua e onze estrelas se inclinavam diante de mim.
10 Eruk noriye ude yäwetkaŋ nani imaka, päŋku iwetgän täŋkuk. Iweränä nanitä kaŋ-yäŋpäŋ ŋode iwetkuk; Wa! Däpmonken jidewanipäŋ tän! Gäk meŋka notkayekät nintä iŋamkaken gukut imäpmok kaŋ täŋ namut yäŋ nadätan?
10 Quando José contou esse sonho ao pai e aos seus irmãos, o pai o repreendeu, dizendo: — Que sonho é esse que você teve? Você está querendo dizer que eu, a sua mãe e os seus irmãos iremos e nos inclinaremos até o chão diante de você?
11 Täŋpäkaŋ Josep noriyetä kokwawak nadäŋ imik täŋkuŋo upäŋkaŋ nani Jekop uwä nanakitä man yäŋkuko u kudup nadäŋpäŋ iyap taŋkuk.
11 Os irmãos tinham inveja dele; o pai, no entanto, guardou aquilo no coração.
12 — ausente —
12 Como os irmãos foram apascentar o rebanho do pai, em Siquém,
13 — ausente —
13 Israel perguntou a José: — Os seus irmãos não estão apascentando o rebanho em Siquém? Venha, pois vou mandar você até eles. José respondeu: — Eis-me aqui.
14 Yäwänä nanitä iwetkuk; Gäk kome udeken kuŋkaŋ notkaye ba tom imaka, säkgämän itkaŋ ba, goret itkaŋ yäŋ kaŋ yabä yäk. Kudup yabäŋpäŋ-nadäŋkaŋ äbä manbiŋam kaŋ näweri nadäwa yäk. Jekoptä ude iwetpäŋ Hebron awaŋ u nanik nanaki Josep tewän yäpmäŋ kuŋkuk. Eruk Josep kumaŋ Sekem komeken ahäŋkuk.
14 Israel continuou: — Vá, agora, e veja se está tudo bem com os seus irmãos e com o rebanho; e traga-me notícias. Assim, o enviou do vale de Hebrom, e ele foi a Siquém.
15 Sekem komeken ahäŋpäŋä noriyeta wäyäkŋeŋtäŋ kumän kuŋat moreŋkuk. Kuŋattäŋgän äma kubä ahäŋ imänä iwetkuk; Gäk imata wäyäkŋetan?
15 E um homem encontrou José, que andava errante pelo campo, e lhe perguntou: — O que você está procurando?
16 Iweränä Joseptä iwetkuk; Näk notnaye yawakiyeta watäni itkaŋ unita wäyäkŋetat yäk. Gäk uken itkaŋ yäŋ nadätan?
16 Ele respondeu: — Estou procurando os meus irmãos. Por favor, pode me dizer onde eles estão apascentando o rebanho?
17 Iweränä äma unitä iwetkuk; Notkaye kome ŋo peŋpeŋ kuŋkuŋ yäk. Uwä kome ŋo peŋpeŋ Dotan komeken kuna yäŋirä nadäŋkut yäk. Ude iweränä eruk Josep noriye yabäŋ ahäkta kuŋtäŋgän Dotan komeken ahäŋkuk.
17 O homem respondeu: — Foram embora daqui. Ouvi quando disseram: “Vamos a Dotã.” Então José seguiu atrás dos irmãos e os encontrou em Dotã.
18 Ahäŋpäŋ ban uduken kuŋ irirän noriyetä kaŋpäŋ kumäŋ-kumäŋ utta ŋode yäŋkuŋ;
18 De longe eles o viram e, antes que chegasse, conspiraram contra ele para o matar.
19 Wisiknin! Äma däpmonken käwani ukeŋo äbätak udu yäk.
19 Disseram uns aos outros: — Lá vem o grande sonhador!
20 Eruk, iŋitpäŋ kumäŋ-kumäŋ utpäŋ ume awaŋ kubä gänaŋ pena äpmoŋpän yäk. Utnakaŋ däpmonken kak täŋkuko u jide täŋpäŋ bureni api ahäneŋ? Ude täŋkaŋ päŋku nan ŋode kaŋ yäŋikŋatna; Tom ägwäri kubätä utpäŋ naŋkuk yäŋ kaŋ iwetna yäk.
20 Venham, pois, agora, vamos matá-lo e jogar o corpo numa destas cisternas. Diremos que um animal selvagem o devorou. Vejamos em que vão dar os sonhos dele.
21 Eruk noriyetä ude yäŋirä tuäni Rubentä nadäŋpäŋ Josep täŋkentäŋpäŋ tewa yäpmäŋ nanken kaŋ kwän yäŋ nadäŋpäŋ man ŋode yäwetkuk; Kumäŋ-kumäŋ utnero!
21 Mas Rúben, ouvindo isso, livrou-o das mãos deles e disse: — Não lhe tiremos a vida.
22 Ba nägät iminero. Josep jop iŋitpäŋ kome jopi ŋoken ume awaŋ kubä gänaŋ tena äpmoŋpän yäk. Uwä yabäŋ paotpäŋ Josep äneŋi yäpmäŋpäŋ nanken kaŋ tewa kwän yäŋ nadäŋpäŋ man ude yäwetkuk.
22 Rúben disse mais: — Não derramem sangue. Joguem o rapaz naquela cisterna que está no deserto, e não lhe façam mal. Rúben disse isto para o livrar deles, a fim de levá-lo de volta ao pai.
23 Ude yäwerän nadäŋpäŋ irirä Josep, noriye dubiniken äbäŋirän iŋitpäŋ tek keri käroŋi täŋkuko u weŋ täŋpä kuŋ imiŋkuŋ.
23 Mas, logo que José chegou a seus irmãos, despiram-no da túnica, a túnica talar de mangas compridas que trazia,
24 Weŋ täŋpä kuŋ imiŋirä iŋit yäpmäŋ päŋku ume awaŋ gänaŋ tewä yäpmäŋ äpmo itkuk. Awaŋ uwä kawuki, umeni nämo.Josep, noriyetä ume awaŋ kawuki kubä gänaŋ teŋkuŋ|src="CO00705B.jpg" size="span" loc="Top left with tight text wrap" copy="D.C. Cook" ref="GEN 37.24"
24 e o jogaram na cisterna. A cisterna estava vazia, sem água.
25 Ude täŋkaŋ päŋku maŋit itpäŋ ketem naŋkuŋ. Ketem naŋ itkaŋ Ismael äbotken nanik ätu Gileat komeken naniktä Isip kunayäŋ äbäŋirä bankentä yabäŋkuŋ. Äma äbuŋo unitäŋo kamel terak imaka gäripi ba käbäŋi säkgämän nikek Isip komeken Isip naniktä yämiŋpäŋ gwäki yäpmäkta bumta peŋpäŋ yäpmäŋkaŋ äbuŋ. Ismael äbot uwä wäpi kubä Midian.
25 Depois sentaram-se para comer. Levantando os olhos, viram que uma caravana de ismaelitas vinha de Gileade. Seus camelos traziam especiarias, bálsamo e mirra, que levavam para o Egito.
26 Ismael äbot wäpi kubä Midian u äbäŋirä yabäŋpäŋ Josep noripak kubä wäpi Judatä noriye ätu ŋode yäwetkuk; Notninpak utpäŋ käbop penayäŋ täkamäŋ u kowata imatäken upäŋ api yäpne?
26 Então Judá disse aos irmãos: — O que vamos ganhar se matarmos o nosso irmão e depois escondermos a sua morte?
27 Unita utnero. Ismael äbot äbäkaŋ unita yämiŋpäŋ gwäki yäpna yäk. Ude tänayäŋ täkamäŋ unitä täga bumik. Josep uwä notninpak, nägät moräk kubägän yäk. Judatä ude yäweränä noriye ätu u nadäwä tägaŋkuŋ.
27 Venham, vamos vendê-lo aos ismaelitas. Não lhe façamos mal, pois é nosso irmão, é do nosso sangue. Seus irmãos concordaram.
28 Ude yäŋ irirä Midian moneŋ tuŋum äma u dubiniken äbuŋ. Äbäŋirän noriyetä Josep awaŋ gänaŋ nanik wädäŋ yäpmäŋ äbuŋ. Ude täŋkaŋ Ismael äbot unita yämiŋkuŋ. Yämäwä Josep gwäkita siliwa moneŋ 20 ude yämiŋkuŋ. Yämiŋpäŋ yäŋikŋat yäpmäŋ Isip komeken kuŋkuŋ.
28 E, quando os mercadores midianitas passaram, os irmãos de José o tiraram da cisterna e o venderam aos ismaelitas por vinte moedas de prata. E os ismaelitas levaram José para o Egito.
29 Ude täŋirä eruk Ruben mäden äbä awaŋ gänaŋ Josepta kawän wawäkaŋ butewaki taŋiinik nadäŋpäŋ konäm kotpäŋ teki weŋ-gajähutkuk.
29 Quando Rúben voltou à cisterna, eis que José não estava nela; então rasgou as suas roupas.
30 Ude täŋpäŋ päŋku noriye yäwetkuk; Nanak u awaŋ gänaŋ nämo itak yäk. Unita näk jide täŋpayäŋ?
30 E, voltando aos seus irmãos, disse: — O rapaz não está mais lá! E agora, o que eu vou fazer?
31 Ude yäŋirän noriye ätutä päŋku meme gubaŋi kubä utpäŋ Josep täŋo tek käroŋi uterak nanitä kakta nägäri däpä jiŋkuŋ.
31 Então pegaram a túnica de José, mataram um bode e molharam a túnica no sangue.
32 Däpä jiwäpäŋ yäpmäŋkaŋ nani iwoŋärekta eŋiken kuŋkuŋ. Päŋku nani ahäŋ imiŋpäŋ tek keri käroŋi, meme nägäri nikek u iwoŋäreŋpäŋ ŋode iwetkuŋ; Nan, ŋo ka! Ŋo Josep täŋo tek ba?
32 E enviaram a túnica de mangas compridas ao pai com este recado: — Achamos isto. Veja se é ou não a túnica de seu filho.
33 Ude iwet yabäŋirä nanitä kaŋpäŋ yäŋkuk; Wära! Ŋo bureni nanakna Josep täŋo tek yäk. Tom ägwäri kubätä utpäŋ nak yäŋ nadätat yäk.
33 Ele a reconheceu e disse: — É a túnica de meu filho. Um animal selvagem o devorou. Certamente José foi despedaçado.
34 Jekop ude yäŋpäŋ butewaki taŋi nadäŋpäŋ iniken teki weŋ-gajähut maŋpän kuŋkuŋ. Weŋ-gajähut maŋpän kwäkaŋ tek wakiwaki yäpmäŋpäŋ täŋkuk. Täŋpäŋ nanaki Josepta yäŋpäŋ kadäni käroŋi konäm butewaki täŋ itkuk.
34 Então Jacó rasgou as suas roupas, vestiu-se de pano de saco e lamentou o filho durante muitos dias.
35 Ude täŋirän nanakiye äperiye kuduptagän nanitä itkukken ugän äbäŋ moreŋkuŋ. Äbäŋpäŋ nani iniŋ bitnänayäŋ nadäŋkuŋopäŋ konäm butewaki pekta nämo nadäŋkuk. Täŋpäŋ yäŋkuk; Nämo! Konäm kot yäpmäŋ kuŋtäŋgän kumäŋpäŋ nanaknatä kukken ugän api iwaret yäk.
35 Todos os seus filhos e todas as suas filhas vieram, para o consolar; ele, porém, recusou ser consolado e disse: — Chorando, descerei à sepultura para junto do meu filho. E continuou a chorar pelo filho.
36 Täŋpäkaŋ Isip kome uken Midian nanik ukeŋonitä gwäki yäpmäkta Josep Potifata imiŋkuŋ. Potifa uwä Isip kome täŋo intäjukun äma Fero unitäŋo täŋkentäki kubä, komi äma Fero täŋo eŋi watä itkuŋo unitäŋo äma ärowani.
36 Enquanto isso, no Egito, os midianitas venderam José a Potifar, oficial de Faraó, comandante da guarda.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 37, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.