Atos 27

Anumaya Koti'a Saufa Lami'nea Ke (INO) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Polofe “Lomu kumate lipi kalefi uke.” hute'a ke hu'a hayamalete'a Polo'ae mako nofi hupate'naya vaya'ae apavale'a vani hataleti ati vaya'aite kava ve'kamo ayapi apate'nae. Ani ve'kamo aki'a Yuliasi'ae. Ani ve'ka Sisa anaka nofipati ati ve'ka mai'neanake'na nakaeya Lu'ku'na Polo'ae u'noe.
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Mako Masetoniati ve'ka aki'a Alisata'kasi'ae. Ani ve'kamo aise kuma'amo aki'a Tesalonai'kae. Ani ve'ka lakaeya'ae lo'kano eketa mako Atalamitiamu kumateti lipi kalefi asaka humaita u'nonakeno ani lipi kalemo'a Esia ko'mo li aki'naleka hane'nea kumate ukefe nehiketa u'none.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Uta havateta eka'a Saitoni kumate va'yi hunakeno Yuliasi'a Polofe kanale kava huteno “Kanalenaki vaya'kamokite visanake'a kaha'ma'a ne'ya kamisae.” huteno lataleketa u'none.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Uta maiteta inaleti Saitoni kuma ataleta ne'unakeno lusi yasimo'a lavaleno latalekeno lipi kalemo'a alino uteno eteno hiketa yasimo'a aise hisea yafe mako li folapi ko'mo a'kameleka u'none. Ani ko'mo aki'a Saipalasi.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Hake li la'ka heta uta Silisia'ae Pamafilia aupalika'ae anakaseta Maila kumate uta va'yi huta ani kuma'mo ala ko'mo aki'a Lisia uta va'yi hu'none.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 Maila kumate mai'nonakeno Polote ne'yakaiya ati ve'kamo'a Ale'kasataliati lipi kale akeana Itali koteka ukefe nehikeno lavaleno ani lipi kalefi lateketa asaka humaita u'none.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 Mi'ko afina ani lipi kalefi unana aise yasi aliketa vase vase huta kateka havate havate huta Nitasi kuma'mo haute u'none. Ne'unakeno lo'kiya yasi laukosalekati alino ea yasimo'a latafa hiketa o'umo akufa kava heateka mako li folakapi hane'nea kote Kaliti ko'mo haute a'kameleka unana Salamoni kuma'mo haute u'none.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Kaliti li'mo aki'naleka vase huno viketa mako kumate va'yi hu'none. Ani kuma'mo aki'a Kanale Li Kahaepane. Ani kuma'mo haute Lasea ala kuma hane'ne.
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Vase vase huta u'nona yafe yatala kana kate mai'nonakeno Yuta vaya'moki ne'ya mo'nesea kana eno va'yi nehikeno ni'ni ko nelea kana'ae ani afina va'yi hu'nea yafe li'mo'a kalafu'nafu hikeno Polo'a ani vaya'aife inake huno hapapai'ne.
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 “Nakaeya afoa nakesa lahapapaikoanaki afeo. Ani lipi kalefi visunana yaha hume hume ne'visunakeno afeno'ya'ae lipi kale'ae lakaeya'ae lusiya huno alino haviya hisiketa falikune hu'na nakai'ni mani naku nakesa afi'noe.” huno hapapai'ne.
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 Hapapai'nea'maki ati vaya'aite kava ve'kamo'a ani ke afiteno “Afa'a ake'atikeke nehe.” huno aipafi o'male'nea'maki lipi kalemo ako'ya kayote ne'alea ve'ka'ae lipi kalemo afo'amo'ae ha'a kele'ke afino “Lamake neha'ae.” huno a'kame ne'maleno Polo'a hea ke afino a'kame o'male'ne.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 A'kame o'male'nike'a ani mai'naya kumate lusi yasi ne'alea kumatenakeno lo'kiya yasi alisea kana lipi kalemo'a kanale huno hanemo akufa ya o'male'neanake'a ani lipi kale ne'alea vaya'moki ke hu'a afite'a “Anileti ataleta uta avame huta mako Kaliti kote hane'nea kumate Fini'kisi kumate yasimo'a alino aise nehea kumatenakeno lipi kale yasi kanafina kanale ya hu'a fala'ki'a ne'malaya kumate anile avame huta uta ni'ni kolea kana maikune.” hu'a hu'nae.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Henaka'a amu'ko yasimo'a aepa heno vase vase huno ne'alike'a “Meni kanale hukeanaketa hu'nona li aki'naleka afa'a ukune.” hute'a lipi kale atafa hulino mai ya ali'a asaka hute'a ani lipi kalemo'a Kaliti ko'mo li aki'nalekake u'ne.
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 — ausente —
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 — ausente —
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 — ausente —
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 — ausente —
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Ne'unakeno li'mo yasimo'a lusiya huno aino kalafu kalafu aiketa havateta kotiketa ani lipi kale kana ohisea yafene nehu'a ani lipi kalefi hane'nea afeno'ya ali'a hake lipi yaka yaka hutale'nae.
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 Yaka hutaletaketa mako'ae havateta kotike'a mi'ko ani lipi kalefi ali'ya yana apa'kai'api apayapati ali'a lipi yaka yaka hutale'nae.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Yaka hutaletakeno yatala afina li'mo yasimo'a lusiya huno aino kalafu kalafu aiketa yake'ae sanafi'ae o'aketaenaketa lakufa alino katisea yafe lame'atiti nehuna ya ako ataleta “Mani lipi alaki avaya akaune.” huta nehune.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Ani vaya'moki yatala afina ne'ya o'ne'a mai'nakeno Polo'a folaka'apifi hetimaleno inake nehe “Vaya'nimokitapa afeo. Lapa'kaeya haviya hutapa hokote'na ‘Kaliti kumate o'ataleo.’ hu'na lahapapai'noa ke afitapa a'kame malaninana alino haviya hulate ya va'yi ohinakeno afeno yati'ae kanale huno hanenine.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Inaki meni lahapa'nepauve koli ohutapa lapaipamo'a falu hinaketapa maiyo. Lapa'kaeyapati mako ve'ka ofalikea'maki lipi kale'ake kape kapu leno haviya huke.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Nakaeya Anumaya Koti mafa'ne'a mai'ne'na mi'ko afina akaeya aki ali'na asaka nehoe. Meni hani'ainaka Anumaya Koti'a ko'ku'napi kayo kayo ve'ka'amo'a eno namete heti'ne.
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 Heti'neno inake huno nahapai'ne ‘Poloka koli hu kakesa o'afeo. Kakaeya Sisa aulakale afa'a u'ka hetikane. Anumaya Koti'a kakaeya ke hu'ka afike'nana yana kamike. Mi'ko mani lipi kalefi kakaeya'ae ne'vaya vaya'moki apa'kufa alino katike.’ huno nahapai'nike'na lahapa'nepauve.
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 Ani yafe lapa'kaeya mi'ko'amokitapa koli oheo. Anumaya Koti'a nahapai'nea kate a'kame malekaiye hu'na afi'na naipafi male'na name'atiti nehoe.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Inani kava hukuna'maki yasimo'a alino haviya hiketa mako li folakapi mopale uta makale le'nafakaune.” hu'ne.
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Ani lipi kalefi aole sota mai'neta li'mo'a aino kalafu kalafu aiketa Metitalenia hake li'mo folakapi ne'onakeno hani folaku nehike'a lipi kalefi ali'ya vaya'moki “Mako ko'mo haute eta va'yi nehuna akufa kava nehune.” hu'a apa'kesa afi'nae.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 Apa'kesa afite'a vasile'nifi amekafi hu'a nofi'mo atupale kana'ake alaka alaka ya ate'a atalakeno lipaka laviteke'a akayana vasile'nea'amo'a yatala'a aole ve'kala'mokani anaiya anaya mita (40 mita) hu'ne. Mako'ae aise uteta ani kava hu'a lipi ani nofi atale'a akayana li vasile'nea'amo'a aole'ae mako'ae teni mita (30 mita) hu'ne.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 Hu'nike'a “Haviku yafa akotofule ne'visunakeno yafa'mo'a aino ha'kelisikeno lahaesifi?” hu'a lusi koli hu'naya yafe aole'ae aole'ae lipi kale ano atafa nehea ya lipi kalemo ai'akatekati lipi atalakeno lavi'nike'a mai'ne'a “Yake makale hainesikeno kotise.” hu'a Anumayamoteka ke hu'a afike'nae.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Afine'kaya'maki lipi kalefi ali'ya vaya'moki koli hute'a atale'a apaune hekefe nehu'a aise lipi kale asaitalakeno lite lavi'nike'a apa'ke'atike kava hu'a ani lipi kale atafa nehea yana ako'yalekati asaitaleke'kana kana hu'nae.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Ani kava hakeno Polo'a ati vaya'ae apa'kaeya kava ve'ka'aefe inake huno hapapai'ne “Ake'nafe mani vaya'yaka lipi kalefi o'maisaketapaena lapa'kaeya avaya akae.” hu'ne.
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Inake hike'a o'visaya yafe ati vaya'moki ani aise lipi kalele atafa hu'nea nofina he'a laka hutalakeno alaka'ake lipi u'ne.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Yake haineno va'yi hukefe nehikeno Polo'a mi'ko vaya'aife inake nehe “Ne'ya hetitapa neo. Yatala afina koli hakeno lapaipamo'a fa'ko fa'ko hiketapa ne'ya mositapa ne'ya o'netapa maime ne'onakeno meni aole sota ne've.
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Ina kava hu'naya yafe nakaeya lo'kiya kefati lahapa'nepauve ne'ya neo. Ne'ya nesakeno lapa'kufamo'a lo'kiya alino. Lamake lahapa'nepauve mako'ke ve'katapi ofalike.” hu'ne.
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 Ani ke huteno akai'a maya alino apaulakale Anumayamoteka amuse huteno a'kaya heno ne'ne.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 Ne'neke'a akete'a mi'ko'amoki afi'a apaipa kanale hute'a apa'kaeya'ae ani kava hu'a ne'ya ne'nae.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Lakaeya ani lipi kalefi mai'nona vayana tu hataleti seveti sikisi vaya (276 vaya) mai'none.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Ne'ya ne'a apamu hute'a “Lipi kale kana ohise.” hu'a kile avina hane'nea ku'yaka ani lipi kalefati ali'a yaka yaka hutale'nae.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Yake va'yi nehike'a no'akaya koteka va'yi nehu'a akayana mako kanale li amakele kahaepa hane'nike'a akete'a “Lipi kale anile haise.” hu'a hu'nae.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Hute'a lipi kale atafa nehea nofina he'a a'kano hutalete'a mani ako'ya kayote kimale'naya nofina he'a laka humalete'a yasi ali'a visaya lavolavo hanale ali'a ne'asai'a atafa hutakeno lipi kalemo'a naku naku huno mukani li kahaepateka ne've.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Ne'vikeno ani lipi kale mako avima hai'nea mopale vaili'ne. Ani lipi kalemo ako'ya'a faino kalifateno kanake ohuno maikeno li'mo'a uteno eteno nehuno aino apa'kalo apa'kalo heateka aino kapeletale'ne.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 — ausente —
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 — ausente —
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 Hike'a lipi ya'nakosa no'aiya vaya yosa atupa ne'ali'a lipi kale haviya hu'nea ayamufa'a alite'a akotofule mai'ne'a a'a atufali'a vaketa mi'ko'amokita kanale huta ani li kahaepateka va'yi hu'none.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.