Atos 27

Anumaya Koti'a Saufa Lami'nea Ke (INO) vs NVI

Sair da comparação
NVI Nova Versão Internacional
1 Polofe “Lomu kumate lipi kalefi uke.” hute'a ke hu'a hayamalete'a Polo'ae mako nofi hupate'naya vaya'ae apavale'a vani hataleti ati vaya'aite kava ve'kamo ayapi apate'nae. Ani ve'kamo aki'a Yuliasi'ae. Ani ve'ka Sisa anaka nofipati ati ve'ka mai'neanake'na nakaeya Lu'ku'na Polo'ae u'noe.
1 Quando ficou decidido que navegaríamos para a Itália, Paulo e alguns outros presos foram entregues a um centurião chamado Júlio, que pertencia ao Regimento Imperial.
2 Mako Masetoniati ve'ka aki'a Alisata'kasi'ae. Ani ve'kamo aise kuma'amo aki'a Tesalonai'kae. Ani ve'ka lakaeya'ae lo'kano eketa mako Atalamitiamu kumateti lipi kalefi asaka humaita u'nonakeno ani lipi kalemo'a Esia ko'mo li aki'naleka hane'nea kumate ukefe nehiketa u'none.
2 Embarcamos num navio de Adramítio, que estava de partida para alguns lugares da província da Ásia, e saímos ao mar, estando conosco Aristarco, um macedônio de Tessalônica.
3 Uta havateta eka'a Saitoni kumate va'yi hunakeno Yuliasi'a Polofe kanale kava huteno “Kanalenaki vaya'kamokite visanake'a kaha'ma'a ne'ya kamisae.” huteno lataleketa u'none.
3 No dia seguinte, ancoramos em Sidom; e Júlio, num gesto de bondade para com Paulo, permitiu-lhe que fosse ao encontro dos seus amigos, para que estes suprissem as suas necessidades.
4 Uta maiteta inaleti Saitoni kuma ataleta ne'unakeno lusi yasimo'a lavaleno latalekeno lipi kalemo'a alino uteno eteno hiketa yasimo'a aise hisea yafe mako li folapi ko'mo a'kameleka u'none. Ani ko'mo aki'a Saipalasi.
4 Quando partimos de lá, passamos ao norte de Chipre, porque os ventos nos eram contrários.
5 Hake li la'ka heta uta Silisia'ae Pamafilia aupalika'ae anakaseta Maila kumate uta va'yi huta ani kuma'mo ala ko'mo aki'a Lisia uta va'yi hu'none.
5 Tendo atravessado o mar aberto ao longo da Cilícia e da Panfília, ancoramos em Mirra, na Lícia.
6 Maila kumate mai'nonakeno Polote ne'yakaiya ati ve'kamo'a Ale'kasataliati lipi kale akeana Itali koteka ukefe nehikeno lavaleno ani lipi kalefi lateketa asaka humaita u'none.
6 Ali, o centurião encontrou um navio alexandrino que estava de partida para a Itália e nele nos fez embarcar.
7 Mi'ko afina ani lipi kalefi unana aise yasi aliketa vase vase huta kateka havate havate huta Nitasi kuma'mo haute u'none. Ne'unakeno lo'kiya yasi laukosalekati alino ea yasimo'a latafa hiketa o'umo akufa kava heateka mako li folakapi hane'nea kote Kaliti ko'mo haute a'kameleka unana Salamoni kuma'mo haute u'none.
7 Navegamos vagarosamente por muitos dias e tivemos dificuldade para chegar a Cnido. Não sendo possível prosseguir em nossa rota, devido aos ventos contrários, navegamos ao sul de Creta, defronte a Salmona.
8 Kaliti li'mo aki'naleka vase huno viketa mako kumate va'yi hu'none. Ani kuma'mo aki'a Kanale Li Kahaepane. Ani kuma'mo haute Lasea ala kuma hane'ne.
8 Costeamos a ilha com dificuldade e chegamos a um lugar chamado Bons Portos, perto da cidade de Laséia.
9 Vase vase huta u'nona yafe yatala kana kate mai'nonakeno Yuta vaya'moki ne'ya mo'nesea kana eno va'yi nehikeno ni'ni ko nelea kana'ae ani afina va'yi hu'nea yafe li'mo'a kalafu'nafu hikeno Polo'a ani vaya'aife inake huno hapapai'ne.
9 Tínhamos perdido muito tempo, e agora a navegação se tornara perigosa, pois já havia passado o Jejum. Por isso Paulo os advertiu:
10 “Nakaeya afoa nakesa lahapapaikoanaki afeo. Ani lipi kalefi visunana yaha hume hume ne'visunakeno afeno'ya'ae lipi kale'ae lakaeya'ae lusiya huno alino haviya hisiketa falikune hu'na nakai'ni mani naku nakesa afi'noe.” huno hapapai'ne.
10 "Senhores, vejo que a nossa viagem será desastrosa e acarretará grande prejuízo para o navio, para a carga e também para as nossas vidas".
11 Hapapai'nea'maki ati vaya'aite kava ve'kamo'a ani ke afiteno “Afa'a ake'atikeke nehe.” huno aipafi o'male'nea'maki lipi kalemo ako'ya kayote ne'alea ve'ka'ae lipi kalemo afo'amo'ae ha'a kele'ke afino “Lamake neha'ae.” huno a'kame ne'maleno Polo'a hea ke afino a'kame o'male'ne.
11 Mas o centurião, em vez de ouvir o que Paulo falava, seguiu o conselho do piloto e do dono do navio.
12 A'kame o'male'nike'a ani mai'naya kumate lusi yasi ne'alea kumatenakeno lo'kiya yasi alisea kana lipi kalemo'a kanale huno hanemo akufa ya o'male'neanake'a ani lipi kale ne'alea vaya'moki ke hu'a afite'a “Anileti ataleta uta avame huta mako Kaliti kote hane'nea kumate Fini'kisi kumate yasimo'a alino aise nehea kumatenakeno lipi kale yasi kanafina kanale ya hu'a fala'ki'a ne'malaya kumate anile avame huta uta ni'ni kolea kana maikune.” hu'a hu'nae.
12 Visto que o porto não era próprio para passar o inverno, a maioria decidiu que deveríamos continuar navegando, com a esperança de alcançar Fenice e ali passar o inverno. Este era um porto de Creta, que dava para sudoeste e noroeste.
13 Henaka'a amu'ko yasimo'a aepa heno vase vase huno ne'alike'a “Meni kanale hukeanaketa hu'nona li aki'naleka afa'a ukune.” hute'a lipi kale atafa hulino mai ya ali'a asaka hute'a ani lipi kalemo'a Kaliti ko'mo li aki'nalekake u'ne.
13 Começando a soprar suavemente o vento sul, eles pensaram que haviam obtido o que desejavam; por isso levantaram âncoras e foram navegando ao longo da costa de Creta.
14 — ausente —
14 Pouco tempo depois, desencadeou-se da ilha um vento muito forte, chamado Nordeste.
15 — ausente —
15 O navio foi arrastado pela tempestade, sem poder resistir ao vento; assim, cessamos as manobras e ficamos à deriva.
16 — ausente —
16 Passando ao sul de uma pequena ilha chamada Clauda, foi com dificuldade que conseguimos recolher o barco salva-vidas.
17 — ausente —
17 Levantando-o, lançaram mão de todos os meios para reforçar o navio com cordas; e temendo que ele encalhasse nos bancos de areia de Sirte, baixaram as velas e deixaram o navio à deriva.
18 Ne'unakeno li'mo yasimo'a lusiya huno aino kalafu kalafu aiketa havateta kotiketa ani lipi kale kana ohisea yafene nehu'a ani lipi kalefi hane'nea afeno'ya ali'a hake lipi yaka yaka hutale'nae.
18 No dia seguinte, sendo violentamente castigados pela tempestade, começaram a lançar fora a carga.
19 Yaka hutaletaketa mako'ae havateta kotike'a mi'ko ani lipi kalefi ali'ya yana apa'kai'api apayapati ali'a lipi yaka yaka hutale'nae.
19 No terceiro dia, lançaram fora, com as próprias mãos, a armação do navio.
20 Yaka hutaletakeno yatala afina li'mo yasimo'a lusiya huno aino kalafu kalafu aiketa yake'ae sanafi'ae o'aketaenaketa lakufa alino katisea yafe lame'atiti nehuna ya ako ataleta “Mani lipi alaki avaya akaune.” huta nehune.
20 Não aparecendo nem sol nem estrelas por muitos dias, e continuando a abater-se sobre nós grande tempestade, finalmente perdemos toda a esperança de salvamento.
21 Ani vaya'moki yatala afina ne'ya o'ne'a mai'nakeno Polo'a folaka'apifi hetimaleno inake nehe “Vaya'nimokitapa afeo. Lapa'kaeya haviya hutapa hokote'na ‘Kaliti kumate o'ataleo.’ hu'na lahapapai'noa ke afitapa a'kame malaninana alino haviya hulate ya va'yi ohinakeno afeno yati'ae kanale huno hanenine.
21 Visto que os homens tinham passado muito tempo sem comer, Paulo levantou-se diante deles e disse: "Os senhores deviam ter aceitado o meu conselho de não partir de Creta, pois assim teriam evitado este dano e prejuízo.
22 Inaki meni lahapa'nepauve koli ohutapa lapaipamo'a falu hinaketapa maiyo. Lapa'kaeyapati mako ve'ka ofalikea'maki lipi kale'ake kape kapu leno haviya huke.
22 Mas agora recomendo-lhes que tenham coragem, pois nenhum de vocês perderá a vida; apenas o navio será destruído.
23 Nakaeya Anumaya Koti mafa'ne'a mai'ne'na mi'ko afina akaeya aki ali'na asaka nehoe. Meni hani'ainaka Anumaya Koti'a ko'ku'napi kayo kayo ve'ka'amo'a eno namete heti'ne.
23 Pois ontem à noite apareceu-me um anjo do Deus a quem pertenço e a quem adoro, dizendo-me:
24 Heti'neno inake huno nahapai'ne ‘Poloka koli hu kakesa o'afeo. Kakaeya Sisa aulakale afa'a u'ka hetikane. Anumaya Koti'a kakaeya ke hu'ka afike'nana yana kamike. Mi'ko mani lipi kalefi kakaeya'ae ne'vaya vaya'moki apa'kufa alino katike.’ huno nahapai'nike'na lahapa'nepauve.
24 ‘Paulo, não tenha medo. É preciso que você compareça perante César; Deus, por sua graça, deu-lhe as vidas de todos os que estão navegando com você’.
25 Ani yafe lapa'kaeya mi'ko'amokitapa koli oheo. Anumaya Koti'a nahapai'nea kate a'kame malekaiye hu'na afi'na naipafi male'na name'atiti nehoe.
25 Assim, tenham ânimo, senhores! Creio em Deus que acontecerá do modo como me foi dito.
26 Inani kava hukuna'maki yasimo'a alino haviya hiketa mako li folakapi mopale uta makale le'nafakaune.” hu'ne.
26 Devemos ser arrastados para alguma ilha".
27 Ani lipi kalefi aole sota mai'neta li'mo'a aino kalafu kalafu aiketa Metitalenia hake li'mo folakapi ne'onakeno hani folaku nehike'a lipi kalefi ali'ya vaya'moki “Mako ko'mo haute eta va'yi nehuna akufa kava nehune.” hu'a apa'kesa afi'nae.
27 Na décima quarta noite, ainda estávamos sendo levados de um lado para outro no mar Adriático, quando, por volta da meia-noite, os marinheiros imaginaram que estávamos próximos da terra.
28 Apa'kesa afite'a vasile'nifi amekafi hu'a nofi'mo atupale kana'ake alaka alaka ya ate'a atalakeno lipaka laviteke'a akayana vasile'nea'amo'a yatala'a aole ve'kala'mokani anaiya anaya mita (40 mita) hu'ne. Mako'ae aise uteta ani kava hu'a lipi ani nofi atale'a akayana li vasile'nea'amo'a aole'ae mako'ae teni mita (30 mita) hu'ne.
28 Lançando a sonda, verificaram que a profundidade era de trinta e sete metros; pouco tempo depois, lançaram novamente a sonda e encontraram vinte e sete metros.
29 Hu'nike'a “Haviku yafa akotofule ne'visunakeno yafa'mo'a aino ha'kelisikeno lahaesifi?” hu'a lusi koli hu'naya yafe aole'ae aole'ae lipi kale ano atafa nehea ya lipi kalemo ai'akatekati lipi atalakeno lavi'nike'a mai'ne'a “Yake makale hainesikeno kotise.” hu'a Anumayamoteka ke hu'a afike'nae.
29 Temendo que fôssemos jogados contra as pedras, lançaram quatro âncoras da popa e faziam preces para que amanhecesse o dia.
30 Afine'kaya'maki lipi kalefi ali'ya vaya'moki koli hute'a atale'a apaune hekefe nehu'a aise lipi kale asaitalakeno lite lavi'nike'a apa'ke'atike kava hu'a ani lipi kale atafa nehea yana ako'yalekati asaitaleke'kana kana hu'nae.
30 Tentando escapar do navio, os marinheiros baixaram o barco salva-vidas ao mar, a pretexto de lançar âncoras da proa.
31 Ani kava hakeno Polo'a ati vaya'ae apa'kaeya kava ve'ka'aefe inake huno hapapai'ne “Ake'nafe mani vaya'yaka lipi kalefi o'maisaketapaena lapa'kaeya avaya akae.” hu'ne.
31 Então Paulo disse ao centurião e aos soldados: "Se estes homens não ficarem no navio, vocês não poderão salvar-se".
32 Inake hike'a o'visaya yafe ati vaya'moki ani aise lipi kalele atafa hu'nea nofina he'a laka hutalakeno alaka'ake lipi u'ne.
32 Com isso os soldados cortaram as cordas que prendiam o barco salva-vidas e o deixaram cair.
33 Yake haineno va'yi hukefe nehikeno Polo'a mi'ko vaya'aife inake nehe “Ne'ya hetitapa neo. Yatala afina koli hakeno lapaipamo'a fa'ko fa'ko hiketapa ne'ya mositapa ne'ya o'netapa maime ne'onakeno meni aole sota ne've.
33 Pouco antes do amanhecer, Paulo insistia que todos se alimentassem, dizendo: "Hoje faz catorze dias que vocês têm estado em vigília constante, sem nada comer.
34 Ina kava hu'naya yafe nakaeya lo'kiya kefati lahapa'nepauve ne'ya neo. Ne'ya nesakeno lapa'kufamo'a lo'kiya alino. Lamake lahapa'nepauve mako'ke ve'katapi ofalike.” hu'ne.
34 Agora eu os aconselho a comerem algo, pois só assim poderão sobreviver. Nenhum de vocês perderá um fio de cabelo sequer".
35 Ani ke huteno akai'a maya alino apaulakale Anumayamoteka amuse huteno a'kaya heno ne'ne.
35 Tendo dito isso, tomou pão e deu graças a Deus diante de todos. Então o partiu e começou a comer.
36 Ne'neke'a akete'a mi'ko'amoki afi'a apaipa kanale hute'a apa'kaeya'ae ani kava hu'a ne'ya ne'nae.
36 Todos se reanimaram e também comeram algo.
37 Lakaeya ani lipi kalefi mai'nona vayana tu hataleti seveti sikisi vaya (276 vaya) mai'none.
37 Estavam a bordo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Ne'ya ne'a apamu hute'a “Lipi kale kana ohise.” hu'a kile avina hane'nea ku'yaka ani lipi kalefati ali'a yaka yaka hutale'nae.
38 Depois de terem comido até ficarem satisfeitos, aliviaram o peso do navio, atirando todo o trigo ao mar.
39 Yake va'yi nehike'a no'akaya koteka va'yi nehu'a akayana mako kanale li amakele kahaepa hane'nike'a akete'a “Lipi kale anile haise.” hu'a hu'nae.
39 Quando amanheceu não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, para onde decidiram conduzir o navio, se fosse possível.
40 Hute'a lipi kale atafa nehea nofina he'a a'kano hutalete'a mani ako'ya kayote kimale'naya nofina he'a laka humalete'a yasi ali'a visaya lavolavo hanale ali'a ne'asai'a atafa hutakeno lipi kalemo'a naku naku huno mukani li kahaepateka ne've.
40 Cortando as âncoras, deixaram-nas no mar, desatando ao mesmo tempo as cordas que prendiam os lemes. Então, alçando a vela da proa ao vento, dirigiram-se para a praia.
41 Ne'vikeno ani lipi kale mako avima hai'nea mopale vaili'ne. Ani lipi kalemo ako'ya'a faino kalifateno kanake ohuno maikeno li'mo'a uteno eteno nehuno aino apa'kalo apa'kalo heateka aino kapeletale'ne.
41 Mas o navio encalhou num banco de areia, onde tocou o fundo. A proa encravou-se e ficou imóvel, e a popa foi quebrada pela violência das ondas.
42 — ausente —
42 Os soldados resolveram matar os presos para impedir que algum deles fugisse, jogando-se ao mar.
43 — ausente —
43 Mas o centurião queria poupar a vida de Paulo e os impediu de executar o plano. Então ordenou aos que sabiam nadar que se lançassem primeiro ao mar em direção à terra.
44 Hike'a lipi ya'nakosa no'aiya vaya yosa atupa ne'ali'a lipi kale haviya hu'nea ayamufa'a alite'a akotofule mai'ne'a a'a atufali'a vaketa mi'ko'amokita kanale huta ani li kahaepateka va'yi hu'none.
44 Os outros teriam que salvar-se em tábuas ou em pedaços do navio. Dessa forma, todos chegaram a salvo em terra.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.