Lucas 24

UNGU TUKUMEMU (IMO) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Sabat wali pora nimu kinye Juda Imbomanga kongono wali kiyendo kinye, paa kombu muni kinye oi amboma kopongo mune toli oi tumbi tiko noiringima liko Jisas ono teringi kombuna meli puringi.
1 No primeiro dia da semana, bem cedo, as mulheres foram ao túmulo, levando as especiarias que haviam preparado,
2 Ono kombu kou anga kerepulu pipi tiringi koumu perele marele pumbe welekondo lerimuna kanokolio,
2 e viram que a pedra tinha sido afastada da entrada.
3 tuku puringi nalo akuna Iye Awili Jisasinga onomu oi lerimuna naa kanoringi.
3 Quando entraram no túmulo, não encontraram o corpo do Senhor Jesus.
4 Kano wali onomu ambe temonje ningo konopu liko munduko moloringi wali iye talo kariapa tepalie pa tepa wendo oromo kano mele teli wale pakoli pakoringili iye talo eno moloringina angileringili.
4 Enquanto estavam ali, perplexas, dois homens apareceram, vestidos com mantos resplandecentes.
5 Kanokolio amboma pungu pungu ningo tamalu peringi nalo iye taloni enondo ningili, “Koinjo moromo iyemu ya ono kombuna ambe telka kororomeleya?
5 As mulheres ficaram amedrontadas e se curvaram com o rosto em terra. Então os homens perguntaram: “Por que vocês procuram entre os mortos aquele que vive?
6 Yu ya naa ltemo. Makilipe koinjo molopa wendo pumo. Yu oi eno kinye Kombu Galili molopa nimu kano mele liko manjeio! Yuni nimbei,
6 Ele não está aqui. Ressuscitou! Lembrem-se do que ele lhes disse na Galileia:
7 Juda Imbomanga iye awilimani Iyemunga Malo liko talape lupe imbo ulu pulu keri telima tinge, enoni yu unjo polopeyana kolopili toko uku tongena kolopalie, wali yupoko tipemunga makilipe koinjo molombalo nimu kanomu,” ningili.
7 ‘É necessário que o Filho do Homem seja traído e entregue nas mãos de pecadores, seja crucificado e ressuscite no terceiro dia’”.
8 Kano wali Jisasini oi aku nimu mele ambomani altoko konopu liko manjiringi.
8 Então lembraram-se dessas palavras de Jesus
9 Ono kombu kou angamu munduko kelko yando ongolio, ki tipi kanoli 11 kinye Jisas lombili andoli peya moloringima waye enondo kanoko pileringi uluma temane toko tiringi.
9 e, voltando do túmulo, foram contar aos onze discípulos e a todos os outros o que havia acontecido.
10 Ulke kombu Makdala ambo Maria, ambo Joana, Jems anumu Maria, eno peya puringi amboma, kano ambomani aku temanemu Jisasini oi nanga kongono tepaio nimbe lipe mundurumu iye aposel nilimando toko tiringi.
10 Maria Madalena, Joana, Maria, mãe de Tiago, e as outras mulheres que as acompanhavam relataram tudo aos apóstolos.
11 Nalo ambomani ningi ungumu we ungu mare nimele konopu lekolio kolo toromele konopu leringi.
11 Para eles, porém, a história pareceu absurda, e não acreditaram nelas.
12 Aku konopu leringi nalo Pita ola angilipe ono kombu kou angana lkipe pumbelie, tapa lepa kanopa Jisas onomu kulupi toringi maminyema kau lerimu ulu kanopalie konopu awini lipe mundupe i ambe tepa ulure temonje konopu lepalie yando orumu.
12 Mas Pedro se levantou e correu até o túmulo. Abaixando-se, olhou atentamente para dentro e viu os panos de linho vazios; então voltou para casa, admirado com o que havia acontecido.
13 Jisas makilipe koinjo molorumu aku walimunga yu lombili andoringimanga imbo talo ulke kombu Emeus pungili puringili. Aku ulke kombumu kinye ulke kombu awili Jerusalem kinye aulkemu alaye tule tepa mele, 11 kilomita mele.
13 Naquele mesmo dia, dois dos seguidores de Jesus caminhavam para o povoado de Emaús, a onze quilômetros de Jerusalém.
14 Eloni Jisas kolorumumundo nendo yando ungu nilko puringili.
14 No caminho, falavam a respeito de tudo que havia acontecido.
15 Aulkena aku ulumando ungu nilko pungo moloringili wali Jisas yunu elo puringilina omba elo kinye kopu tepa purumu,
15 Enquanto conversavam e discutiam, o próprio Jesus se aproximou e começou a andar com eles.
16 nalo Jisas yu we iye lupere oromo konopu leangili nimbelie terimu eloni yu naa kanoko imbi tiringili.
16 Os olhos deles, porém, estavam como que impedidos de reconhecê-lo.
17 Yuni elondo waltindipelie nimbei, “Elo ulu ambelemundo ungu nilko purumbeleya?” nimu.
17 Jesus lhes perguntou: “Sobre o que vocês tanto debatem enquanto caminham?”. Eles pararam, com o rosto entristecido.
18 Tenga imbi Kliopas, akumuni yundo waltindipelie nimbei, “Jerusalem tukundo bolkena ulu wendo orumuma nu naa kanorunuya? Imbo awini akuna ongo maku tokolio kanoringi nalo nu peya naa molko kanoringi. Tenga lupe molkolio ponenge orono lepamo,” nimu.
18 Então um deles, chamado Cleopas, respondeu: “Você deve ser a única pessoa em Jerusalém que não sabe das coisas que aconteceram lá nos últimos dias”.
19 Orumu iyemuni, “Ambele ulumaya?” nimu.
19 “Que coisas?”, perguntou Jesus. “As coisas que aconteceram com Jesus de Nazaré”, responderam eles. “Ele era um profeta de palavras e ações poderosas aos olhos de Deus e de todo o povo.
20 Kano wali linonga ningo Gote popo tondoli iye awilima kinye lino nokoromele iye awilima kinye Yu kot pilko kolopili ningo tangei ningo Rom gavman iyema anjo tiringi wali enoni yu kolopili ningo unjo polopeyana toko uku toringi.
20 Mas os principais sacerdotes e outros líderes religiosos o entregaram para que fosse condenado à morte e o crucificaram.
21 Yu Goteni lipe mundurumu, yuni Israel imboma tepa limbelo nimbo pilipo konopu tipo molorumulu nalo yu toringi. Bolkena tonge kinye, wali yupoko tipe kinye omba purumona yu ono kombuna we ltemo.
21 Tínhamos esperança de que ele fosse aquele que resgataria Israel. Isso tudo aconteceu há três dias.
22 — ausente —
22 “Algumas mulheres de nosso grupo foram até seu túmulo hoje bem cedo e voltaram contando uma história surpreendente.
23 — ausente —
23 Disseram que o corpo havia sumido e que viram anjos que lhes disseram que Jesus está vivo.
24 Kano wali lino peya molomolo iye mareni kou angana pungolio ambomani ninge mele kanonge, nalo yu naa kanonge,” ningili.
24 Alguns homens de nosso grupo correram até lá para ver e, de fato, tudo estava como as mulheres disseram, mas não o viram.”
25 Aku teko ningili wali elo lombili akilio lepa orumu iyemuni elondo nimbei, “Elo keke lepo torombele. Oi Gotenga iye profetemani yundo ningi bukumunga moromo mele mongoni kanoko komuni pilkolio konopuna panjiko andolembalanje Jisas kinye bolkena teringi mele kinye yuni teremo mele kinye paa lepamo ningo ipuki tilimbala.
25 Então Jesus lhes disse: “Como vocês são tolos! Como custam a entender o que os profetas registraram nas Escrituras!
26 Iye profetemani Goteni eno nokopa kondombalo iye te mundumbo nimu iye Kraist mainye ombalie, aku nimbele iyemu bolkena mindili norumu mele mindili nomba mulu kombuna iye nomi awili pumbe molombalo mele oi ningo naa tiringiya? Kinye oi ningo tiringi mele yu aku temo,” nimu.
26 Não percebem que era necessário que o Cristo sofresse essas coisas antes de entrar em sua glória?”.
27 Aku tepa nimbelie Mosesini Jisas yu yunu tembalo mele oi nimu mele pulu mondopa nimbe tipe yandopa yandopa iye profetemani yu tembalo mele oi ningi Gotenga ungu bukumuni nimo mele nimbe tilipe iye talo kinye aulkena purumu.
27 Então Jesus os conduziu por todos os escritos de Moisés e dos profetas, explicando o que as Escrituras diziam a respeito dele.
28 Iye talo puringili ulke kombumu nondoko wendo oringi wali Jisas we tumbi tipe tenga lupe pumbei terimu.
28 Aproximando-se de Emaús, o destino deles, Jesus fez como quem seguiria viagem,
29 Nalo eloni ningili, “Molo, ena pepumbe ipu nondopa lembai teremo kani yando peamili owi,” ningili wali yu elo kinye pumbe molorumu.
29 mas eles insistiram: “Fique conosco esta noite, pois já é tarde”. E Jesus foi para casa com eles.
30 Elo peya kere nongo moloringi wali yuni bret kaloli te lipe Gote paa tereno nimbe, ambolopa pike lepa elo tirimu.
30 Quando estavam à mesa, ele tomou o pão e o abençoou. Depois, partiu-o e lhes deu.
31 Aku ulu terimu wali elo yu kanoko imbi tiringili kano wali tepa nema ltimuna altoko naa kanoringili.
31 Então os olhos deles foram abertos e o reconheceram. Nesse momento, ele desapareceu.
32 Kano wali elo nendo yando ningili, “Aulkena ilto kinye omba ungu nimbe Gotenga ungu bukumuni nimo mele ungu pulumu nimbe tilipe omo wali ilto konopu makilipe tonore temona ombolo kanomu,” ningili.
32 Disseram um ao outro: “Não ardia o nosso coração quando ele falava conosco no caminho e nos explicava as Escrituras?”.
33 Kano wali elo ola angilko kelko tumbi tiko Jerusalem yando ongo, lombili andoli iye 11 kinye eno peya maku toko moloringi imbo lupema kinye moloringina puringili.
33 E, na mesma hora, levantaram-se e voltaram para Jerusalém. Ali, encontraram os onze discípulos e os outros que estavam reunidos com eles,
34 Tuku puringili wali enoni elondo ningei, “Awilimu paimbo makilipe koinjo moromu ltemo. Yu yunu Saimon moromona pumbe lipe ondomo,” ningi.
34 que lhes disseram: “É verdade que o Senhor ressuscitou! Ele apareceu a Pedro!”.
35 Kano wali iye taloni aulkena puringili kinye iye te omba nimu mele kape kano iyemuni bret kaloli te ambolopa pike lepa terimu wali kanoko yu Jisas ningo kanoringili mele kape enondo temane toko tiringili.
35 Então os dois contaram como Jesus tinha aparecido enquanto andavam pelo caminho, e como o haviam reconhecido quando ele partiu o pão.
36 Jisas lombili andoli imbomani Jisas yu makilipe koinjo molorumu kanoringimundo ungu ningo molangei Jisas yu omba eno moloringina angilipelie “Konopu ame topili molaio,” nimu.
36 Enquanto contavam isso, o próprio Jesus apareceu entre eles e lhes disse: “Paz seja com vocês!”.
37 Eno imbo kololi tenga minimu kandomolo konopu lekolio mini lteringi.
37 Eles se assustaram e ficaram amedrontados, pensando que viam um fantasma.
38 Yuni enondo nimbei, “Mini lteko konopu talo panjiko ambe telka moromeleya?
38 “Por que estão perturbados?”, perguntou ele. “Por que seu coração está cheio de dúvida?
39 Nanga ki talo kinye kimboma kanoko na i ombo angio kani kanaio! Ambolko pileio. Minimupe, kangi kape ombele kape naa angimona naa ambolko pilino,” nimu.
39 Vejam minhas mãos e meus pés. Sou eu mesmo! Toquem-me e vejam que não sou um fantasma, pois fantasmas não têm carne nem ossos e, como veem, eu tenho.”
40 Aku tepa nimbelie yunge kimbo ki pirimu toringima eno lipe ondorumu.
40 Enquanto falava, mostrou-lhes as mãos e os pés.
41 Kano wali eno yu kanokolio nondoko tono kolko paa konopu liko munduringi nalo paimbonje molo mele ambele te kandomolonje ningo konopu talo panjiko we moloringi wali yuni eno waltindipelie nimbei, “Langi te ltemoya? Namboi tieio,” nimu.
41 Eles continuaram sem acreditar, cheios de alegria e espanto. Então Jesus perguntou: “Vocês têm aqui alguma coisa para comer?”.
42 Enoni yu oma kaloli te liko tiringi,
42 Eles lhe deram um pedaço de peixe assado,
43 akumu lipe eno kanoko molangei norumu.
43 e ele comeu diante de todos.
44 Yuni enondo nimbei, “Na oi naa koloru wali eno kinye molopolio eno ulu wendo ombalo mele nimbo tiru kano ulumu i wendo oromo. Mosesini kinye Gotenga profet iyemani kinye enoni nando ningo buk toringi uluma kinye, Gotenga kunana ningi bukuna moromo kunanama akuma palini nando nimo uluma kinye, kano uluma paimbo wendo omba langi mongo mepili niu kanomu,” nimu.
44 Em seguida, disse: “Enquanto ainda estava com vocês, eu lhes falei que devia se cumprir tudo que a lei de Moisés, os profetas e os salmos diziam a meu respeito”.
45 — ausente —
45 Então ele lhes abriu a mente para que entendessem as Escrituras,
46 — ausente —
46 e disse: “Sim, está escrito que o Cristo haveria de sofrer, morrer e ressuscitar no terceiro dia,
47 Aku ulu tembalo wali kano iye Kraist yunge talape imbomani yunge engemuni imboma ulu pulu keri tengema pilko keri pilko konopu topele tonge mele kinye, ulu pulu keri tengema Goteni tiye kolopa altopa naa pilipe umbuni naa timbelo mele kinye, ningo tingeindo Israel imbomanga ulke kombu awili Jerusalem pulu mondoko kombumanga pali pungolio ningo tilko andonge.
47 e que a mensagem de arrependimento para o perdão dos pecados seria proclamada com a autoridade de seu nome a todas as nações, começando por Jerusalém.
48 Na kinye wendo orumu ulu kandomelema pali imbomando anjo ningo tipeio.
48 Vocês são testemunhas dessas coisas.
49 Goteni timbo nimbe mi lerimu Mini Kake Telimu nani olando pumbolio lipo mundumbo kani aku Mini Kake Teli enge nilimu yu mulu kombuna mainye omba eno enge tipe molombalo kani oi tenga lupe naa pungo, Jerusalem tuku we nokoko molaio,” nimu.
49 “Agora, envio a vocês a promessa de meu Pai. Mas fiquem na cidade até que sejam revestidos do poder do céu”.
50 Jisas yu lombili andoringi imboma ulke kombu Betani lerimuna nondopa mepa pumbelie, ki talo ola mundupe eno mane ungu panjembo nimbe Goteni eno nokopa kondopili nimu.
50 Depois Jesus os levou a Betânia e, levantando as mãos para o céu, os abençoou.
51 Aku tepa molopili eno mundupe kelepa mulu kombuna ola purumu.
51 Enquanto ainda os abençoava, deixou-os e foi elevado ao céu.
52 Kano wali eno yu kapi ningo imbi ola ltindikolio tono kololiko kelko Jerusalemando yando oringi.
52 Então eles o adoraram e voltaram para Jerusalém cheios de grande alegria.
53 Akuna pungolio Gote popo toko kaloli ulke tempelena takiraki molko, Goteni terimumunga paa tereno ningo yu kapi ningo yunge imbi ola ltindiringi.
53 E estavam sempre no templo, louvando a Deus.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 24, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.