Lucas 24

UNGU TUKUMEMU (IMO) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Sabat wali pora nimu kinye Juda Imbomanga kongono wali kiyendo kinye, paa kombu muni kinye oi amboma kopongo mune toli oi tumbi tiko noiringima liko Jisas ono teringi kombuna meli puringi.
1 Mas, no primeiro dia da semana, alta madrugada, foram elas ao túmulo, levando os aromas que haviam preparado.
2 Ono kombu kou anga kerepulu pipi tiringi koumu perele marele pumbe welekondo lerimuna kanokolio,
2 E encontraram a pedra removida do sepulcro;
3 tuku puringi nalo akuna Iye Awili Jisasinga onomu oi lerimuna naa kanoringi.
3 mas, ao entrarem, não acharam o corpo do Senhor Jesus.
4 Kano wali onomu ambe temonje ningo konopu liko munduko moloringi wali iye talo kariapa tepalie pa tepa wendo oromo kano mele teli wale pakoli pakoringili iye talo eno moloringina angileringili.
4 Aconteceu que, perplexas a esse respeito, apareceram-lhes dois varões com vestes resplandecentes.
5 Kanokolio amboma pungu pungu ningo tamalu peringi nalo iye taloni enondo ningili, “Koinjo moromo iyemu ya ono kombuna ambe telka kororomeleya?
5 Estando elas possuídas de temor, baixando os olhos para o chão, eles lhes falaram: Por que buscais entre os mortos ao que vive?
6 Yu ya naa ltemo. Makilipe koinjo molopa wendo pumo. Yu oi eno kinye Kombu Galili molopa nimu kano mele liko manjeio! Yuni nimbei,
6 Ele não está aqui, mas ressuscitou. Lembrai-vos de como vos preveniu, estando ainda na Galileia,
7 Juda Imbomanga iye awilimani Iyemunga Malo liko talape lupe imbo ulu pulu keri telima tinge, enoni yu unjo polopeyana kolopili toko uku tongena kolopalie, wali yupoko tipemunga makilipe koinjo molombalo nimu kanomu,” ningili.
7 quando disse: Importa que o Filho do Homem seja entregue nas mãos de pecadores, e seja crucificado, e ressuscite no terceiro dia.
8 Kano wali Jisasini oi aku nimu mele ambomani altoko konopu liko manjiringi.
8 Então, se lembraram das suas palavras.
9 Ono kombu kou angamu munduko kelko yando ongolio, ki tipi kanoli 11 kinye Jisas lombili andoli peya moloringima waye enondo kanoko pileringi uluma temane toko tiringi.
9 E, voltando do túmulo, anunciaram todas estas coisas aos onze e a todos os mais que com eles estavam.
10 Ulke kombu Makdala ambo Maria, ambo Joana, Jems anumu Maria, eno peya puringi amboma, kano ambomani aku temanemu Jisasini oi nanga kongono tepaio nimbe lipe mundurumu iye aposel nilimando toko tiringi.
10 Eram Maria Madalena, Joana e Maria, mãe de Tiago; também as demais que estavam com elas confirmaram estas coisas aos apóstolos.
11 Nalo ambomani ningi ungumu we ungu mare nimele konopu lekolio kolo toromele konopu leringi.
11 Tais palavras lhes pareciam um como delírio, e não acreditaram nelas.
12 Aku konopu leringi nalo Pita ola angilipe ono kombu kou angana lkipe pumbelie, tapa lepa kanopa Jisas onomu kulupi toringi maminyema kau lerimu ulu kanopalie konopu awini lipe mundupe i ambe tepa ulure temonje konopu lepalie yando orumu.
12 Pedro, porém, levantando-se, correu ao sepulcro. E, abaixando-se, nada mais viu, senão os lençóis de linho; e retirou-se para casa, maravilhado do que havia acontecido.
13 Jisas makilipe koinjo molorumu aku walimunga yu lombili andoringimanga imbo talo ulke kombu Emeus pungili puringili. Aku ulke kombumu kinye ulke kombu awili Jerusalem kinye aulkemu alaye tule tepa mele, 11 kilomita mele.
13 Naquele mesmo dia, dois deles estavam de caminho para uma aldeia chamada Emaús, distante de Jerusalém sessenta estádios.
14 Eloni Jisas kolorumumundo nendo yando ungu nilko puringili.
14 E iam conversando a respeito de todas as coisas sucedidas.
15 Aulkena aku ulumando ungu nilko pungo moloringili wali Jisas yunu elo puringilina omba elo kinye kopu tepa purumu,
15 Aconteceu que, enquanto conversavam e discutiam, o próprio Jesus se aproximou e ia com eles.
16 nalo Jisas yu we iye lupere oromo konopu leangili nimbelie terimu eloni yu naa kanoko imbi tiringili.
16 Os seus olhos, porém, estavam como que impedidos de o reconhecer.
17 Yuni elondo waltindipelie nimbei, “Elo ulu ambelemundo ungu nilko purumbeleya?” nimu.
17 Então, lhes perguntou Jesus: Que é isso que vos preocupa e de que ides tratando à medida que caminhais? E eles pararam entristecidos.
18 Tenga imbi Kliopas, akumuni yundo waltindipelie nimbei, “Jerusalem tukundo bolkena ulu wendo orumuma nu naa kanorunuya? Imbo awini akuna ongo maku tokolio kanoringi nalo nu peya naa molko kanoringi. Tenga lupe molkolio ponenge orono lepamo,” nimu.
18 Um, porém, chamado Cleopas, respondeu, dizendo: És o único, porventura, que, tendo estado em Jerusalém, ignoras as ocorrências destes últimos dias?
19 Orumu iyemuni, “Ambele ulumaya?” nimu.
19 Ele lhes perguntou: Quais? E explicaram: O que aconteceu a Jesus, o Nazareno, que era varão profeta, poderoso em obras e palavras, diante de Deus e de todo o povo,
20 Kano wali linonga ningo Gote popo tondoli iye awilima kinye lino nokoromele iye awilima kinye Yu kot pilko kolopili ningo tangei ningo Rom gavman iyema anjo tiringi wali enoni yu kolopili ningo unjo polopeyana toko uku toringi.
20 e como os principais sacerdotes e as nossas autoridades o entregaram para ser condenado à morte e o crucificaram.
21 Yu Goteni lipe mundurumu, yuni Israel imboma tepa limbelo nimbo pilipo konopu tipo molorumulu nalo yu toringi. Bolkena tonge kinye, wali yupoko tipe kinye omba purumona yu ono kombuna we ltemo.
21 Ora, nós esperávamos que fosse ele quem havia de redimir a Israel; mas, depois de tudo isto, é já este o terceiro dia desde que tais coisas sucederam.
22 — ausente —
22 É verdade também que algumas mulheres, das que conosco estavam, nos surpreenderam, tendo ido de madrugada ao túmulo;
23 — ausente —
23 e, não achando o corpo de Jesus, voltaram dizendo terem tido uma visão de anjos, os quais afirmam que ele vive.
24 Kano wali lino peya molomolo iye mareni kou angana pungolio ambomani ninge mele kanonge, nalo yu naa kanonge,” ningili.
24 De fato, alguns dos nossos foram ao sepulcro e verificaram a exatidão do que disseram as mulheres; mas não o viram.
25 Aku teko ningili wali elo lombili akilio lepa orumu iyemuni elondo nimbei, “Elo keke lepo torombele. Oi Gotenga iye profetemani yundo ningi bukumunga moromo mele mongoni kanoko komuni pilkolio konopuna panjiko andolembalanje Jisas kinye bolkena teringi mele kinye yuni teremo mele kinye paa lepamo ningo ipuki tilimbala.
25 Então, lhes disse Jesus: Ó néscios e tardos de coração para crer tudo o que os profetas disseram!
26 Iye profetemani Goteni eno nokopa kondombalo iye te mundumbo nimu iye Kraist mainye ombalie, aku nimbele iyemu bolkena mindili norumu mele mindili nomba mulu kombuna iye nomi awili pumbe molombalo mele oi ningo naa tiringiya? Kinye oi ningo tiringi mele yu aku temo,” nimu.
26 Porventura, não convinha que o Cristo padecesse e entrasse na sua glória?
27 Aku tepa nimbelie Mosesini Jisas yu yunu tembalo mele oi nimu mele pulu mondopa nimbe tipe yandopa yandopa iye profetemani yu tembalo mele oi ningi Gotenga ungu bukumuni nimo mele nimbe tilipe iye talo kinye aulkena purumu.
27 E, começando por Moisés, discorrendo por todos os Profetas, expunha-lhes o que a seu respeito constava em todas as Escrituras.
28 Iye talo puringili ulke kombumu nondoko wendo oringi wali Jisas we tumbi tipe tenga lupe pumbei terimu.
28 Quando se aproximavam da aldeia para onde iam, fez ele menção de passar adiante.
29 Nalo eloni ningili, “Molo, ena pepumbe ipu nondopa lembai teremo kani yando peamili owi,” ningili wali yu elo kinye pumbe molorumu.
29 Mas eles o constrangeram, dizendo: Fica conosco, porque é tarde, e o dia já declina. E entrou para ficar com eles.
30 Elo peya kere nongo moloringi wali yuni bret kaloli te lipe Gote paa tereno nimbe, ambolopa pike lepa elo tirimu.
30 E aconteceu que, quando estavam à mesa, tomando ele o pão, abençoou-o e, tendo-o partido, lhes deu;
31 Aku ulu terimu wali elo yu kanoko imbi tiringili kano wali tepa nema ltimuna altoko naa kanoringili.
31 então, se lhes abriram os olhos, e o reconheceram; mas ele desapareceu da presença deles.
32 Kano wali elo nendo yando ningili, “Aulkena ilto kinye omba ungu nimbe Gotenga ungu bukumuni nimo mele ungu pulumu nimbe tilipe omo wali ilto konopu makilipe tonore temona ombolo kanomu,” ningili.
32 E disseram um ao outro: Porventura, não nos ardia o coração, quando ele, pelo caminho, nos falava, quando nos expunha as Escrituras?
33 Kano wali elo ola angilko kelko tumbi tiko Jerusalem yando ongo, lombili andoli iye 11 kinye eno peya maku toko moloringi imbo lupema kinye moloringina puringili.
33 E, na mesma hora, levantando-se, voltaram para Jerusalém, onde acharam reunidos os onze e outros com eles,
34 Tuku puringili wali enoni elondo ningei, “Awilimu paimbo makilipe koinjo moromu ltemo. Yu yunu Saimon moromona pumbe lipe ondomo,” ningi.
34 os quais diziam: O Senhor ressuscitou e já apareceu a Simão!
35 Kano wali iye taloni aulkena puringili kinye iye te omba nimu mele kape kano iyemuni bret kaloli te ambolopa pike lepa terimu wali kanoko yu Jisas ningo kanoringili mele kape enondo temane toko tiringili.
35 Então, os dois contaram o que lhes acontecera no caminho e como fora por eles reconhecido no partir do pão.
36 Jisas lombili andoli imbomani Jisas yu makilipe koinjo molorumu kanoringimundo ungu ningo molangei Jisas yu omba eno moloringina angilipelie “Konopu ame topili molaio,” nimu.
36 Falavam ainda estas coisas quando Jesus apareceu no meio deles e lhes disse: Paz seja convosco!
37 Eno imbo kololi tenga minimu kandomolo konopu lekolio mini lteringi.
37 Eles, porém, surpresos e atemorizados, acreditavam estarem vendo um espírito.
38 Yuni enondo nimbei, “Mini lteko konopu talo panjiko ambe telka moromeleya?
38 Mas ele lhes disse: Por que estais perturbados? E por que sobem dúvidas ao vosso coração?
39 Nanga ki talo kinye kimboma kanoko na i ombo angio kani kanaio! Ambolko pileio. Minimupe, kangi kape ombele kape naa angimona naa ambolko pilino,” nimu.
39 Vede as minhas mãos e os meus pés, que sou eu mesmo; apalpai-me e verificai, porque um espírito não tem carne nem ossos, como vedes que eu tenho.
40 Aku tepa nimbelie yunge kimbo ki pirimu toringima eno lipe ondorumu.
40 Dizendo isto, mostrou-lhes as mãos e os pés.
41 Kano wali eno yu kanokolio nondoko tono kolko paa konopu liko munduringi nalo paimbonje molo mele ambele te kandomolonje ningo konopu talo panjiko we moloringi wali yuni eno waltindipelie nimbei, “Langi te ltemoya? Namboi tieio,” nimu.
41 E, por não acreditarem eles ainda, por causa da alegria, e estando admirados, Jesus lhes disse: Tendes aqui alguma coisa que comer?
42 Enoni yu oma kaloli te liko tiringi,
42 Então, lhe apresentaram um pedaço de peixe assado [e um favo de mel].
43 akumu lipe eno kanoko molangei norumu.
43 E ele comeu na presença deles.
44 Yuni enondo nimbei, “Na oi naa koloru wali eno kinye molopolio eno ulu wendo ombalo mele nimbo tiru kano ulumu i wendo oromo. Mosesini kinye Gotenga profet iyemani kinye enoni nando ningo buk toringi uluma kinye, Gotenga kunana ningi bukuna moromo kunanama akuma palini nando nimo uluma kinye, kano uluma paimbo wendo omba langi mongo mepili niu kanomu,” nimu.
44 A seguir, Jesus lhes disse: São estas as palavras que eu vos falei, estando ainda convosco: importava se cumprisse tudo o que de mim está escrito na Lei de Moisés, nos Profetas e nos Salmos.
45 — ausente —
45 Então, lhes abriu o entendimento para compreenderem as Escrituras;
46 — ausente —
46 e lhes disse: Assim está escrito que o Cristo havia de padecer e ressuscitar dentre os mortos no terceiro dia
47 Aku ulu tembalo wali kano iye Kraist yunge talape imbomani yunge engemuni imboma ulu pulu keri tengema pilko keri pilko konopu topele tonge mele kinye, ulu pulu keri tengema Goteni tiye kolopa altopa naa pilipe umbuni naa timbelo mele kinye, ningo tingeindo Israel imbomanga ulke kombu awili Jerusalem pulu mondoko kombumanga pali pungolio ningo tilko andonge.
47 e que em seu nome se pregasse arrependimento para remissão de pecados a todas as nações, começando de Jerusalém.
48 Na kinye wendo orumu ulu kandomelema pali imbomando anjo ningo tipeio.
48 Vós sois testemunhas destas coisas.
49 Goteni timbo nimbe mi lerimu Mini Kake Telimu nani olando pumbolio lipo mundumbo kani aku Mini Kake Teli enge nilimu yu mulu kombuna mainye omba eno enge tipe molombalo kani oi tenga lupe naa pungo, Jerusalem tuku we nokoko molaio,” nimu.
49 Eis que envio sobre vós a promessa de meu Pai; permanecei, pois, na cidade, até que do alto sejais revestidos de poder.
50 Jisas yu lombili andoringi imboma ulke kombu Betani lerimuna nondopa mepa pumbelie, ki talo ola mundupe eno mane ungu panjembo nimbe Goteni eno nokopa kondopili nimu.
50 Então, os levou para Betânia e, erguendo as mãos, os abençoou.
51 Aku tepa molopili eno mundupe kelepa mulu kombuna ola purumu.
51 Aconteceu que, enquanto os abençoava, ia-se retirando deles, sendo elevado para o céu.
52 Kano wali eno yu kapi ningo imbi ola ltindikolio tono kololiko kelko Jerusalemando yando oringi.
52 Então, eles, adorando-o, voltaram para Jerusalém, tomados de grande júbilo;
53 Akuna pungolio Gote popo toko kaloli ulke tempelena takiraki molko, Goteni terimumunga paa tereno ningo yu kapi ningo yunge imbi ola ltindiringi.
53 e estavam sempre no templo, louvando a Deus.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 24, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.