Atos 9
UNGU TUKUMEMU (IMO) vs NAA
1 Filiponi neya aku tepa terimu wali Sol oi pulu polopa Awilimunga imboma mindili lipe tirimu mele tiye naa kolopa, eno kolangei nimbe eno mindili lipe tipe molorumu. Aku tepa molombaindo Gote popo tondoli iyemanga iye nomimu molorumuna pumbe
1 Saulo, respirando ainda ameaças e morte contra os discípulos do Senhor, dirigiu-se ao sumo sacerdote
2 waltindirimu kinye iye nomimuni pipia te topa tipelie nimbei, “I iye Sol, Damaskus kombu pumbe Juda imboma maku toko Gotenga ungumu pimele ulkemanga pumbe, Jisas ipuki tiko moromele imboma kanopa ka tipe Jerusalem yando mepa opili,” nimu.
2 e lhe pediu cartas para as sinagogas de Damasco, a fim de que, caso achasse alguns que eram do Caminho, tanto homens como mulheres, os levasse presos para Jerusalém.
3 Aku wali Sol yu Damaskus nondopa pumbei purumu kinye muluna pa enge nili te mainye omba yu molorumuna tondolo pa terimu.
3 Enquanto seguia pelo caminho, ao aproximar-se de Damasco, subitamente uma luz do céu brilhou ao seu redor.
4 Yu mini lepalie ai topa mainye lepa pilerimu kinye ungu te yundo nimbei, “Sol, Sol nuni ambe temona na mindili liko tirinoya?” nimu.
4 Ele caiu por terra e ouviu uma voz que lhe dizia:
5 Kano tepa nimu kinye Soloni nimbei, “Awilimu, nu nariya?” nimu.
5 Ele perguntou: — Senhor, quem é você? E a resposta foi:
6 Kinye ola angilkono ne taun awilina tukundo pani. Akuna punio kinye nu tenio mele imboreni nimbe timbelo,” nimu.
6 Mas levante-se e entre na cidade, onde lhe dirão o que você deve fazer.
7 Sol kinye peya puringi iyemani ungu pileringi nalo, imbo te naa kanokolio, eno ungu naa ningo we angileringi.
7 Os homens que viajavam com Saulo pararam emudecidos, ouvindo a voz, mas não vendo ninguém.
8 Sol kano mongo makilipe ola molorumu nalo mongoni melte naa kanorumu. Akumunga yu peya puringi iyemani yu ki ambolko meli Damaskus kombu tukundo puringi.
8 Então Saulo se levantou do chão e, abrindo os olhos, nada podia ver. E, guiando-o pela mão, levaram-no para Damasco.
9 Wali yupoko yu mongoni melte naa kanopa langi kape no kape naa nomba we perimu.
9 Esteve três dias sem ver, durante os quais nada comeu, nem bebeu.
10 Damaskus tukundo Jisasinga ungu pileli iye te molorumu, aku iyemu yunge imbi Ananaias. Awilimuni yu molorumuna omba mongo indi kumbu tipelie “Ananaias” nimbe waltindirimu.
10 Havia em Damasco um discípulo chamado Ananias. O Senhor lhe apareceu numa visão e disse: Ao que ele respondeu: — Eis-me aqui, Senhor!
11 Kano kinye Iye Awilimuni yundo nimbei, “Awili aulke te imbi leko Aulke Toya Tolimu nimele kanona nu pungolio nini Judasinga ulkena tuku pungolio waltindikolio i teko niwi. Tarsus kombu iye Sol kanomboi ondu niwi. Kano Tarsus kombu iyemu yu akuna konge tepa moromo kani pungo kanowi!
11 Então o Senhor lhe disse:
12 Sol yu mongo indi kumbu te tepa kanomo kinye aku kumbuna tukundo iye te yunge imbi Ananaias aku iyemu yu omba yunge kimu mongona pala noimo kinye yunge mongomu penga lembalo,” nimbe Awilimuni nimu.
12 e, numa visão, viu entrar um homem, chamado Ananias, e impor-lhe as mãos, para que recuperasse a vista.
13 I tepa nimu wali Ananaias ungu topondopa nimbei, “Awilimu, iye akumuni nunge Jerusalem moloringi imboma tepa kenjipe mindili lipe tirimu mele imbo awini temane toko nimelena pio.
13 Ananias, porém, respondeu: — Senhor, de muitos tenho ouvido a respeito desse homem, quanto mal tem feito aos teus santos em Jerusalém.
14 Gote popo tondoli iyemanga iye awilimani yu pipia toko tiringima lipe mepa ombalie nunge imbi leko eno tapopili ningo konge teremele imboma ka timbeindo purumu,” nimu.
14 E aqui em Damasco ele tem autorização dos principais sacerdotes para prender todos os que invocam o teu nome.
15 Nalo aku tepa nimu wali Awilimuni yundo nimbei, “Aku tepa molo. Iye nio akumu yu nanga kongono tendepili nimbo kanopo ltiu iyemu. Yuni nanga ungumu Israel imbo naa mololi imbo tawendoma kinye enonga iye nomi kingima kinye molongemanga kape Israel imbo molongemanga kape yu pumbe nimbe timbelo kani nu paa nio mele pungo tepuwi.
15 Mas o Senhor disse a Ananias:
16 Yu nanga ungumu nimbe andopa tipelie nanga ungumunga nimbe umbuni mepa mindili nombalo mele nani lipo ondombo,” nimu.
16 Pois eu mesmo vou mostrar a ele quanto deve sofrer pelo meu nome.
17 Kano kinye Ananaias pumbe ulke nimu kanona tukundo pumbe Sol ki pala noipelie ambolopalie nimbei, “Ango Sol, nu aulkena oni orunu kinye Awilimu nuni kanorunu. Imunga aku kano iye Jisasini nu mongo kelko makilko kanoko Mini Kake Telimu nunge konopuna omba molopa manda tepili nimbe na puwi nimona i oro,” nimu.
17 Então Ananias foi e, entrando na casa, impôs as mãos sobre Saulo, dizendo: — Saulo, irmão, o Senhor Jesus, que apareceu a você no caminho para cá, me enviou para que você volte a ver e fique cheio do Espírito Santo.
18 Kano tepa nimu kinye walitikale yunge mongona melte pipi tirimu kanomu omba wendo purumu kinye yu kelepa mongoni melema manda kanopa imbi tipelie, yu ola angilipe Kraistinga iyemu kamukumu molambo nimbe no ltimu.
18 Imediatamente caíram dos olhos de Saulo umas coisas parecidas com escamas, e ele voltou a ver. A seguir, levantou-se e foi batizado.
19 Aku tepalie yu langi pokore norumu kinye yu kelepa enge perimu.
19 E, depois de comer, sentiu-se fortalecido. Saulo permaneceu alguns dias com os discípulos em Damasco.
20 Yu kano koinjo pumbelie Judia imbomanga maku toko Gotenga ungu pileringi ulkemanga tumbi tipe pumbe Jisas kongono andopa tepa molorumu mele nimbe tipelie nimbei, “Jisas yu aku Gotenga malo,” nimu.
20 E logo, nas sinagogas, proclamava Jesus, afirmando que ele é o Filho de Deus.
21 Yuni ungu nimuna pileringi imbomani mini ltekolio waliko pilko ningei, “Ne aku nimo iyemu Jisasinga imbimu leko popo toringi imbo Jerusalem moloringima tepa kenjipe topa bulu balu tipe mundupe mumindili lipe tirimu kano iyemu moloya? Kinye kelepa ya omba aku teko moromele imboma ka tipe Gote popo tondoli iyemanga iye awilima moromelena mepa pumbei terimu iyemu lepamo,” ningi.
21 Todos os que ouviam Saulo estavam atônitos e diziam: — Não é este o que exterminava em Jerusalém os que invocam o nome de Jesus e veio para cá precisamente para prender e levá-los aos principais sacerdotes?
22 Nalo Sol yunge engemu olandopa purumu. Goteni eno lipe tapondombalo iye mundumbo nimbe kanopa ltimu iye Kraist aku Jisas yu kano iyemu molorumu mele enge nimbe, nimbe tirimu kani Judia imbomani yundo ungu te topondoko manda naa ningi.
22 Saulo, porém, mais e mais se fortalecia e confundia os judeus que moravam em Damasco, demonstrando que Jesus é o Cristo.
23 Wali awi teli omba purumu kinye Juda imbomani Sol tongeindo wai toringi,
23 Decorridos muitos dias, os judeus resolveram matar Saulo,
24 nalo yu pilerimu. Yu tongeindo ipu leli tangoli kape kombu ulke pape kerepulumanga nokoringi.
24 mas ele ficou sabendo do plano deles. Dia e noite guardavam também os portões da cidade, para o matar.
25 Nalo walite ipu leli yu lombili puringi imbomani yu naa tangei ningo yu meko pungo kombu liko okoko kou pape teringina meko pala pungolio akuna makopana lakilko ka moko tokolio ka anjiko mainye munduringi.
25 Mas os discípulos de Saulo tomaram-no de noite e, colocando-o num cesto, desceram-no pela muralha.
26 Aku kombu tiye kolopa pumbe pumbelie Sol kano Jerusalem kombu ombalie, Jisasinga ungu pileli imboma kinye peya molombai terimu nalo enoni yu paa paimbo Jisasinga ungu pileli iye te molo ningo liko manjikolio yu pipili koloringi.
26 Quando chegou a Jerusalém, Saulo procurou juntar-se aos discípulos de Jesus. Porém todos tinham medo dele, não acreditando que ele fosse discípulo.
27 Nalo Barnabasini yu lipe iye aposelema moloringina meli pumbelie aku iyemando nimbei, “Iye imu aulkena pumbe Awilimu kanorumu. Aku wali Awilimuni yundo ungu te nimu kano kinye yu Damaskus kombu pumbe Jisasinga ungumu pipili naa kolopa nimbe tirimu,” nimbe aku tepa nimbe tirimu.
27 Mas Barnabé, tomando-o consigo, levou-o aos apóstolos. Contou-lhes como Saulo tinha visto o Senhor no caminho, e que o Senhor tinha falado com ele. Também contou como, em Damasco, Saulo tinha pregado ousadamente em nome de Jesus.
28 Aku ungu nimumunga Sol yu eno kinye peya molopa, Jerusalem kombu we andopa molopa, Awilimunga ungumu pipili naa kolopa andopa nimbe tirimu.
28 E Saulo ficou com eles em Jerusalém, entrando e saindo, pregando ousadamente em nome do Senhor.
29 Yu kinye Grik ungu ningi Juda imboma kinye ungu mele nale teringi nalo aku imboma enoni yu toko kondongei teringi.
29 Falava e discutia com os helenistas, mas eles procuravam matá-lo.
30 Aku tongei teringi mele Jisasinga ungumu pileringi iye angenupilini pilkolio, yu Sisaria mainyendo meko pungolio Tarsus kombu puwi ningo munduringi.
30 Quando isto chegou ao conhecimento dos irmãos, levaram Saulo até Cesareia e dali o enviaram para Tarso.
31 Kano kinye Soloni imboma tepa kenjirimu ulumu tiye kolorumu kinye Judia kinye Galili kinye Samaria kinye kano kombumanga Jisasinga imboma umbuni te wendo naa orumu. Aku kinye imboma molko kondoringi. Awilimu pipili kolko yunge ungumu pilipo lipo teamili ningo moloringi. Kinye Mini Kake Telimuni eno tapondorumu wali yunge talapemu enge nimbe imbo awini yunge talapena tukundo tukundo puringi.
31 Assim, a igreja tinha paz por toda a Judeia, Galileia e Samaria, edificando-se e caminhando no temor do Senhor; e, no consolo do Espírito Santo, crescia em número.
32 Pita kano kombumanga pali andopalie walite Lida nimbe kombu taun tenga Gotenga imbo moloringima pumbe kanorumu.
32 Passando Pedro por toda parte, foi também visitar os santos que moravam em Lida.
33 Akuna iye te molorumumunga imbi Ainias, yu kimbo ki kololi iyemu yunge enge te naa perimu. Poinye ki talonga tukundo ainyembo kau lerimu.
33 Encontrou ali certo homem, chamado Eneias, que havia oito anos jazia de cama, pois era paralítico.
34 Kano wali Pitani kano iyemundo nimbei, “Ainias, Jisas Kraistini nu koinjo pani nimo kani nu ola angilko nunge ainyembo lenio kunumu kimbuwi,” nimu. Aku tepa nimu kinye yu kano walitikale ola angilerimu.
34 Pedro lhe disse: — Eneias, Jesus Cristo cura você! Levante-se e arrume a sua cama. Ele imediatamente se levantou.
35 Lida kombu taun imboma kinye Saron kombu taun imboma kinye pali yu kanokolio konopu topele toko Awilimunga ungumu pilko moloringi.
35 Todos os habitantes de Lida e da região de Sarom viram Eneias e se converteram ao Senhor.
36 Jopa nimbe kombu taun tenga tukundo Awilimunga ungu pileli ambo te molorumu. Aku ambomu yunge imbimu Tabita, tendeku imbimunga kelepa Grik unguna aku Dorkas ningi. Yu waliwali tiye naa kolopa, umbuni perimu imboma kondo kolopa imbo koropa nolima lipe tapopa terimu.
36 Em Jope havia uma discípula chamada Tabita, nome este que, traduzido, é Dorcas. Ela era notável pelas boas obras e esmolas que fazia.
37 Pita yu Lida taun molorumu kano walimanga aku ambomu kuro torumu kinye yu kolorumu. Kelko yunge onomu no ltendeko ulkemunga olana kiripi tenga noiringi.
37 Aconteceu que, naqueles dias, ela adoeceu e veio a morrer. Depois de a lavarem, puseram o corpo num quarto do andar superior.
38 Jopa kinye Lida taun talo nondoko nendo yando leringili. Akumunga Awilimunga ungu pilko lombileli imbomani Pita Lida kombu molorumu ungu pilkolio enoni iye talo yu molorumuna liko munduringi. Aku kinye elo ongo yu paa konge tekolio ningili, “Nu peya pamili nimbo limbili ombolo,” ningili.
38 Como Lida ficava perto de Jope, os discípulos, ouvindo que Pedro estava ali, enviaram-lhe dois homens com o seguinte pedido: — Não se demore em vir até nós.
39 Pita kano aku iye talo kinye peya pumbe yu ulkena purumu kinye yu kano meko ulkemunga ola kiripina meko puringi. Ambo waima Pita angilerimuna nondoko ongo makai tendeko ongo angilko kola tekolio Dorkas yuni koinjo molopalie enonga maminye tenderimuma ongo liko ondoringi.
39 Pedro se aprontou e foi com eles. Quando chegou lá, eles o levaram ao quarto do andar superior. Todas as viúvas o cercaram, chorando e mostrando-lhe túnicas e vestidos que Dorcas tinha feito enquanto estava com elas.
40 Kano kinye Pitani eno ulke kiripina wendo paio nimbe makoropa mundupelie komongo topa pondopa mainye molopa Gote konge terimu. Aku tepalie ambo onomu lerimuna topele topa kanopalie nimbei, “Tabita nu ola angiliwi,” nimu. Kano tepa nimu kinye ambo kano mongo makilipelie Pita kanopa imbi tipelie ola molorumu.
40 Mas Pedro mandou que todos saíssem, ajoelhou-se e orou; depois, voltando-se para o corpo, disse: — Tabita, levante-se! Ela abriu os olhos e, vendo Pedro, sentou-se.
41 Pitani ambo kanomu yu ki ambolopa ola lipe anjipelie, Awilimunga imboma kinye ambo waima peya waltindipelie Dorkas kano koinjo pumo kani ongo lieio nimu.
41 Ele, dando-lhe a mão, ajudou-a a ficar em pé; e, chamando os santos, especialmente as viúvas, apresentou-a viva.
42 I ulu wendo orumumu Jopa taun imboma pali pilkolio, imbo awinini Jisas yu paimbo Kraist, yu linonga Iye Awili molopili ningo enge ningo ipuki tiringi.
42 Isto se tornou conhecido em toda a cidade de Jope, e muitos creram no Senhor.
43 Pita kano, wali awini Jopa kombuna iye te kinye molorumu. Aku moloringili iyemunga imbi Saimon, yu kongi kao kangini mele mare tepa wamopa kou ltimu iyemu.
43 Pedro ficou em Jope muitos dias, na casa de um curtidor chamado Simão.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.