Mateus 25

U BULUNGANA U NIGA (HLA) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 Be Iesu e poe lelena turu katunun tsitsilo i tanen, “Poata te butu nama romana nonei u lanin takopis tara Tsunono, ba Nipepeito tere Sunahan te here namei romana a maloto a tahol a kukubei ti lu a lam i taren ba te lar te gi na hitupali menien a tsonun tölo.
1 — Então o Reino dos Céus será semelhante a dez virgens que, pegando as suas lamparinas, saíram a encontrar-se com o noivo.
2 Na elalima tahol ti tutu na tana elalima tahol ti hakats haniga.
2 Cinco delas eram imprudentes, e cinco, prudentes.
3 A tohaliou u tutu i lui a lam i taren, kaba i ma lui tu karasin tu para.
3 As imprudentes, ao pegar as suas lamparinas, não levaram óleo consigo,
4 Ba tohaliou ti hakats haniga i lueto a man botolo karasin a man saputu na lam i taren.
4 mas as prudentes, além das lamparinas, levaram óleo nas vasilhas.
5 Na tsonun tölo e ma la boroboro mei, ba nori hoboto e topir me sohor.
5 E, como o noivo estava demorando, todas ficaram sonolentas e adormeceram.
6 “Ba tara gusuna bong ba toa katun e kuna me poiena, ‘A tsonun tölo e la hamanasa nama. Alimiu go la uamuma i tanen.’
6 Mas, à meia-noite, ouviu-se um grito: “Eis o noivo! Saiam ao encontro dele!”
7 Bu tohaliou u kukubei hoboto e takeir ba te pilits hapan pouts ner a lam i taren.
7 — Então todas aquelas virgens se levantaram e prepararam as suas lamparinas.
8 Ba pal tohaliou u tutu e poier tara pal tohaliou ti hakats haniga, ‘Alimiu go hala ramu mei lam ta tsi karasin i tamilimiu, taraha a lam i tamulam e katsin osor.’
8 E as imprudentes disseram às prudentes: “Deem a nós um pouco do óleo que vocês trouxeram, porque as nossas lamparinas estão se apagando.”
9 Kaba a pal tohaliou ti hakats haniga i ranga palis me poier, ‘E moa. U karasin e ma antuna nei i tamilimiu na i tamulam has. Alimiu go la uam i stoa ba te na hol peisemiu u karasin i tamilimiu.’
9 Mas as prudentes responderam: “Não! Porque então vai faltar tanto para nós como para vocês! Vão aos que o vendem e comprem óleo para vocês.”
10 Ba pal tohaliou u tutu e na holer u karasin. Ba poata ti tia noa men, ba tsonun tölo te tukuna. Ba pala ti redi e tasu gono mer a tsonun tölo tara kannouna tara hitöl, ba tamana e pilier.
10 E, saindo elas para comprar, chegou o noivo, e as que estavam preparadas entraram com ele para a festa do casamento. E fechou-se a porta.
11 “Ba i murimuri ba palair u tohaliou u kukubei e la pouts rima me poier, ‘O tsunono, o tsunono, kalats a tamana ba lam te tasu mou.’
11 Mais tarde, chegaram as virgens imprudentes, dizendo: “Senhor, senhor, abra a porta para nós!”
12 Kaba a tsonun tölo e ranga palisima me poiena, ‘Alia e ma haniga ragi limiu.’”
12 Mas o noivo respondeu: “Em verdade lhes digo que não as conheço.”
13 Be Iesu e poiena, “Alimiu go hanei tala iam, taraha alimiu e ma atei silemi u lan tsi a aua te butu nama romana a Tsunono i tamilimiu.”
13 Portanto, vigiem, porque vocês não sabem o dia nem a hora.
14 Be Iesu e poieto, “A Nipepeito tere Sunahan e here hase nei romana a katun te katsin la ba nena a han i tanen ba te his uana i lehana. Ba nonei e ngö gugono rena u tson pepeitokap i tanen me hataratara kap rane ien a mamana ka i tanen.
14 — Pois será como um homem que, ausentando-se do país, chamou os seus servos e lhes confiou os seus bens.
15 Ba nonei e mar hala toa toa hapopo mera neien a moni turu nikukuin hantuna i taren a man toa toa. Nonei e halei a toa katun a tolima talen, a mar moni teka te karasana tara 5,000 kina. Ba nonei e hala nei a tai a huol a talen moni, na tai i halei a toa talen. Ba nonei e la uato tara tou lala i tanen.
15 A um deu cinco talentos, a outro deu dois e a outro deu um, de acordo com a capacidade de cada um deles; e então partiu.
16 Ba tson pepeitokap te lui u tolima u talen moni e lato me na hakui nena a moni teka ba nonei e lueto u tana u tolima u talen.
16 O servo que tinha recebido cinco talentos saiu imediatamente a negociar com eles e ganhou outros cinco.
17 Na tara toa has a markato ba tson pepeitokap te lui u huol u talen moni e na lueto u taina u huol u talen.
17 Do mesmo modo, o que tinha recebido dois ganhou outros dois.
18 Ba tson pepeitokap te lui u toa u talen moni e lato, me na kaho hamous nena a moni tara katun pan i tanen.
18 Mas o servo que tinha recebido um talento, saindo, fez um buraco na terra e escondeu o dinheiro do seu senhor.
19 “Bi murina a poata a lehana, ba katun pan turu tson pepeitokap teka e la pouts mato me mi tanian ase gono mera neien u moni.
19 — Depois de muito tempo, o senhor daqueles servos voltou e fez um ajuste de contas com eles.
20 Ba tson pepeitokap te lui u tolima u talen e la mato me mi hala nena a moni i tanen me hala gono mene ien u tana u tolima u talen i tanen me poiena, ‘O tsunono, alö u halei lia u tolima u talen i tamulö. Ruto! U tana u tolima u talen has teka tu lui lia.’
20 Aproximando-se o que tinha recebido cinco talentos, entregou outros cinco, dizendo: “O senhor me confiou cinco talentos; eis aqui outros cinco que ganhei.”
21 Ba katun pan i tanen e poieto, ‘E niga nitoana, alö a tson pepeitokap hamana na lö u kato hanigei a toukui i tamulö. Alö u tara kap haniga korun a tsi ka a tsi tetenei, na lia e hake gia lö tara tou taratara kap tara man ka man kapan. Mi lu talei a makum a niga i tamulö, ba ra te sasala hobotora!’
21 O senhor disse: “Muito bem, servo bom e fiel; você foi fiel no pouco, sobre o muito o colocarei; venha participar da alegria do seu senhor.”
22 Ba tana tson pepeitokap ti halei u huol u talen e la mato me poiena, ‘O tsunono, alö u halei lia u huol u talen i tamulö. Ruto! U tana u huol u talen has tu lui lia teka.’
22 — E, aproximando-se também o que tinha recebido dois talentos, disse: “O senhor me confiou dois talentos; eis aqui outros dois que ganhei.”
23 Ba katun pan i tanen e poieto, ‘E niga nitoana, alö a tson pepeitokap hamana na lö u kato hanigei a toukui i tamulö. Alö u tara kap haniga korun a tsi ka a tsi tetenei, na lia e hake gia lö tara tou taratarakap tara man ka man kapan. Mi lu talei a makum a niga i tamulö, ba ra te sasala hobotora!’
23 Então o senhor disse: “Muito bem, servo bom e fiel; você foi fiel no pouco, sobre o muito o colocarei; venha participar da alegria do seu senhor.”
24 Ba tson pepeitokap te lui u toa u talen e la mato me poiena, ‘O tsunono, alia e atei silegu alö a katunun hakhakui hatagala. Alö e ma kuimi, kaba lö e roron lu noa hasem a hihol tara toukui tara tana katun.
24 — Chegando, por fim, o que tinha recebido um talento, disse: “Sabendo que o senhor é um homem severo, que colhe onde não plantou e ajunta onde não espalhou,
25 Alia u matout ba lia e na hamouse gia a moni i tamulö turu tsiktsiki. Ruto! A moni i tamulö i teka.’
25 fiquei com medo e escondi o seu talento na terra; aqui está o que é seu.”
26 Ba katun pan i tanen e poieto, ‘Alö a tson pepeitokap a omi na karous! Alö e poiem alia e ma kuigi kaba lia e roron luegu a hihol tara toukui tara tana katun?
26 Mas o senhor respondeu: “Servo mau e preguiçoso! Você sabia que eu colho onde não plantei e ajunto onde não espalhei?
27 Ga lö go mala hakeia a moni i tar tara beng, ba lia te tatei lu pouts gono megien ta taina ta moni tara poata te go kopis pouts malia.’
27 Então você devia ter entregado o meu dinheiro aos banqueiros, e eu, ao voltar, receberia com juros o que é meu.”
28 Ba nonei e poieto tara palair u katunun kui i tanen, ‘Lu ba nemi a moni ba te halemi a katun te ka mena u maloto u talen moni.
28 — “Portanto, tirem dele o talento e deem ao que tem dez.
29 Taraha, a katun te ka mena a huhua tara toukui i tanen e hala hase roi a maroro te ga kui meni a huhua lel, ba nonei te ka mena romana a man ka man para. Kaba katun te moa ta huhua tara toukui i tanen e lu ba neroi a ma tsi ka pinopino noa has te ka menen.
29 Porque a todo o que tem, mais será dado, e terá em abundância; mas ao que não tem, até o que tem lhe será tirado.
30 Ba tson pepeitokap a omi teka e go tsuga mena milimiu i ielesala turu kuhil. Tara makum teka te tabe hohomi koru ria romana u katun ba te har tun hasir.’” E Iesu e ranga u teka.
30 Quanto ao servo inútil, lancem-no para fora, nas trevas. Ali haverá choro e ranger de dentes.”
31 Be Iesu e poe lelena, “Alia tu butun katunuma e la guma romana ba te heregi a king, bu angelo hoboto e la gono has meri mou romana lia. Na nonei a poata teka, alia e gum goa romana turu gumgum u goagono i tar.
31 — Quando o Filho do Homem vier na sua majestade e todos os anjos com ele, então se assentará no trono da sua glória.
32 Bu pal katun hoboto e gono hoboto ria romana i matar. Ba lia te lu kakata ragen romana te kato uana a katunun taratarakap te lu kakata rena u sipsip nu meme.
32 Todas as nações serão reunidas em sua presença, e ele separará uns dos outros, como o pastor separa as ovelhas dos cabritos:
33 Ba lia te haka ragia romana u sipsip tara pal matou i tar nu meme tara pal keruka i tar.
33 porá as ovelhas à sua direita e os cabritos, à sua esquerda.
34 Ba lia te poiegu romana tara barebana tara pal matou i tar, ‘A barebana te kato hasasala rena e Tamar, la muma ba limiu te mi lue mou a Nipepeito te kato hamatskö beri limiu i iomin noa te habutia e Sunahan a mamana ka.
34 — Então o Rei dirá aos que estiverem à sua direita: “Venham, benditos de meu Pai! Venham herdar o Reino que está preparado para vocês desde a fundação do mundo.
35 Taraha, alia u bes ba limiu e hale milia a tsi kannou. Na lia u maka has ba limiu e haue molia. Na lia a katununa tara tana han ba limiu e las mena milia i luma i tamilimiu.
35 Porque tive fome, e vocês me deram de comer; tive sede, e vocês me deram de beber; eu era forasteiro, e vocês me hospedaram;
36 Alia u moa tu hasobu ba limiu e hale moi lia u hasobu. Alia u ka mei a nimate ba limiu e taguhe molia. Alia u kaia tara karabus ba limiu e mi tare molia.’
36 eu estava nu, e vocês me vestiram; enfermo, e me visitaram; preso, e foram me ver.”
37 Ba barebana te matskör e poier romana i tar, ‘O Tsunono, i hangisa tu tareia lam tu bes u lö ba lam e hale moi lö a tsi kannou? I hangisa tu tareia lam tu maka u lö ba lam e haue molö?
37 — Então os justos perguntarão: “Quando foi que vimos o senhor com fome e lhe demos de comer? Ou com sede e lhe demos de beber?
38 Tara saha poata tu tareia lam alö a katununa tara tana han ba lam e las mena milö i luma i tamulam? Tara saha poata tu tareia lam alö u moa tu hasobu ba lam e hale moi lö u hasobu?
38 E quando foi que vimos o senhor como forasteiro e o hospedamos? Ou nu e o vestimos?
39 I hangisa tu tareia lam tu ka meni lö a nimate tsi tu kaia lö tara karabus ba lam e na tare molö?’
39 E quando foi que vimos o senhor enfermo ou preso e fomos visitá-lo?”
40 Ba lia te ranga palis uagu romana i taren ba te poiegu, ‘Alia e hatei hamana rago limiu, a poata tu katoe mia limiu a ka teka tara toa tara man hahatoulana i tar te katun papala koruna, alimiu u heremi u katobe hase mien lia.’
40 — O Rei, respondendo, lhes dirá: “Em verdade lhes digo que, sempre que o fizeram a um destes meus pequeninos irmãos, foi a mim que o fizeram.”
41 “Ba lia te poiegu romana tara barebana tara pal keruka i tar, ‘A barebana te ranga hamalir e Sunahan, la ba nemo lia ba limiu te la uamiu turu tula te ka nitoana, ti kato hahaloso bei e Satan nu angelo i tanen.
41 — Então o Rei dirá também aos que estiverem à sua esquerda: “Afastem-se de mim, malditos, para o fogo eterno, preparado para o diabo e seus anjos.
42 Taraha, alia u bes ba limiu e ma hale milia ta tsi kannou. Na lia u maka has ba limiu e ma haue milia ta tsi ramun.
42 Porque tive fome, e vocês não me deram de comer; tive sede, e vocês não me deram de beber;
43 Na lia a katununa tara tana han, kaba limiu u ma las mena milia i luma i tamilimiu. Alia u moa tu hasobu ba limiu e ma hale milia tu hasobu. Alia u ka mei a nimate na lia u ka hasia tara karabus, kaba limiu u ma na tare milia.’
43 sendo forasteiro, vocês não me hospedaram; estando nu, vocês não me vestiram; achando-me enfermo e preso, vocês não foram me ver.”
44 Ba nori has te poe uaser romana i tar, ‘O Tsunono, i hangisa tu tareia lam tu bes u lö na tu maka u lö na tu katununa u lö tara tana han ba lam e ma taguhe moi lö? Tara saha poata tu tareia lam tu moa meni lö tu hasobu na tu ka meni lö a nimate na tu kaia lö tara karabus ba lam e ma taguhu hase moi lö?’
44 — E eles lhe perguntarão: “Quando foi que vimos o senhor com fome, com sede, forasteiro, nu, enfermo ou preso e não o socorremos?”
45 Ba lia te ranga palis uagu romana i taren ba te poiegu, ‘Alia e hatei hamana rago limiu, a poata tu raman katoe mia limiu a ka teka tara toa tara man hahatoulana i tar te katun papala koruna, alimiu u heremi u raman katobe hase mien lia.’
45 — Então o Rei responderá: “Em verdade lhes digo que, sempre que o deixaram de fazer a um destes mais pequeninos, foi a mim que o deixaram de fazer.”
46 E kato uana teka bu katun teka te na lue riou romana a nihahuna te ka nitoana, bu katun u matskö te na lue riou romana a nitoatoa te ka nitoana.”
46 E estes irão para o castigo eterno, porém os justos irão para a vida eterna.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 25, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.