Lucas 15
Dios pejumelivaisibaxuto pejanalivaisibaxuto (GUH) vs BKJ
1 Gobierno pejamatabëcuene impuestomatamo pematamoyanijobabiabivi, pata Jesúsjavaberena. Yajavaparenanua piajamatabëcuenebejevi. Bajarapamonae pata penamuxunaevetsinexa Jesús petsipaebilivaisi.
1 Então, aproximaram-se dele todos os publicanos e pecadores para ouvi-lo.
2 Nexata fariseovibeje judíovi pecujarubivibeje itsa tane gobierno pejamatabëcuene impuestomatamo pematamoyanijobabiabivi pepatsijava Jesúsjavaberena, itsa tanenua piajamatabëcuenebejevi ata pepatsijava Jesúsjavaberena, nexata fariseovibeje judíovi pecujarubivibeje Jesús baracuaicuaijaitsi. Bajarapamonae najumaitsi mapacueniaje:
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este homem recebe pecadores, e come com eles.
3 Nexata Jesús pebaracuaicuaijaixaetsi, Jesús bajarapamonaejavabelia livaisi tsipaeba mapacueniaje:
3 E ele lhes falou esta parábola, dizendo:
4 —Paxamëyajuvënënë xainaejitsipa cien ponëbeje oveja. Nexata itsa toyajuvënënaxuabijitsipatsi caenë, oveja pexainaenë petusatota puenetsipa noventa y nueve ponëbeje. Nexata jaitsipa petonaxuabinëtsi matapania pecaxitajarabijavabelianexa.
4 Qual de vós é o homem que, tendo cem ovelhas, e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove, e vai atrás da perdida até encontrá-la?
5 Nexata oveja pexainaenë itsa baja caxitajarabijitsipa petonaxuabinëmitsi, barëyataejitsipa. Boyaberena vëtacarapatsipa petonaxuabinëmitsi.
5 E, tendo-a encontrado, regozijando-se, a põe sobre seus ombros.
6 Nexata oveja pexainaenë petonaxuabinëmitsi itsa capatsipa boyaberena, junatsipa peyapëtaevitsi. Junatsipa pijabo muxuneneta imoxoyo penaevi ata. Nexata oveja pexainaenë jumai tsipae bajarapamonaejavabelia: “Panecobenabarëyamëre. Tsipaji tajaovejayo, tanetonaxuabinëyomi picani, caxitajarabajë baja,” jai tsipae oveja pexainaenë bajarapamonaejavabelia.
6 E ele chegando em casa, chama os seus amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque eu encontrei a minha ovelha que estava perdida.
7 Xaniajanë pacuenia pacatsipaebijitsiatsi. Mapanacuataje Dioso pitabarata pijaneconi pexainaejivi ata, itsa copatsiana pibisiacuene pexanabiabijava, itsa najamatabëcuenepënëyorota Diosojavabelia, bajara pijinia pacuenia sivabarëyatsi tsane athëbëtatsia pejinavanapaevi. Bajarapajivi, athëbëtatsia pejinavanapaevi, sivabarëyatsi tsane noventa y nueve pajivibeje Dioso pitabarata pianeconijibitsavanapaevi pesivabarëyatsabiabijava matatoxenetsia, jai Jesús fariseovijavabelia, judíovi pecujarubivijavabelia ata.
7 Eu vos digo, que assim haverá mais alegria no céu por um pecador que se arrepende, do que por noventa e nove pessoas justas que não necessitam de arrependimento.
8 Icatsia Jesús jumaitsi fariseovijavabelia, judíovi pecujarubivijavabelia ata:
8 Ou qual mulher que, tendo dez peças de prata, e perdendo uma peça, não acende a candeia, e varre a casa, buscando com diligência até encontrá-la?
9 Itsa baja caxitajarabijitsipa petonaxuabipalatanëmitsi, nexata junatsipa peyapëtaevitsi. Junatsipa pijabo muxuneneta imoxoyo penaevi ata. Bajarapova nexata jumai tsipae bajarapamonaejavabelia: “Panecobenabarëyamëre. Tsipaji tajapalatanëyo, tanetonaxuabinëyomi picani, caxitajarabajë baja,” jai tsipae petiriva bajarapamonaejavabelia.
9 E, tendo-a encontrado, ela chama as amigas e as vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque encontrei a peça que eu havia perdido.
10 Xaniajanë pacuenia pacatsipaebijitsiatsi. Pajivi copatsiana pibisiacuene pexanabiabijavami, itsa najamatabëcuenepënëyorotsiananua Diosojavabelia, bajara pijinia pacuenia athëbëtatsia ángelevi sivabarëyatsi tsane, jai Jesús fariseovijavabelia, judíovi pecujarubivijavabelia ata.
10 Assim eu vos digo que há alegria na presença dos anjos de Deus por um só pecador que se arrepende.
11 Icatsia Jesús livaisi tsipaeba fariseovijavabelia, judíovi pecujarubivijavabelia ata. Jesús jumaitsi mapacueniaje:
11 E ele disse: Certo homem tinha dois filhos;
12 Nexata juyapijinë jumaitsi paxajavabelia: “Axa, xuanë picani netocopatame tapitsinexa nevënamuto, bajaraxuanë abaxë apo tëpae atamë, nerajure baja tajajavanexa,” jai juyapijinë. Nexata pexënatobeje pexainaenë pexënatobejejavabelia rajuta daxita pexainaejavanëmi.
12 e o mais jovem deles disse ao seu pai: Pai, dá-me a parte dos bens a que tenho direito. E ele dividiu-lhes os seus haveres.
13 Nexata paxa perajutsicujinaetsibeje, caematacabibejecujinae, juyapijinë canajeta daxita pexainaejavanëmi pecaetuatsinexa palata. Bajaraxuacujinae jane baja pona tajënacuayabelia. Bajarajotalia pibisiacuene exanaponapona. Nexata vereta daxita paxa perajutsijavanëmitsi.
13 E poucos dias depois, o filho mais jovem, ajuntando tudo, partiu para uma terra distante, e ali desperdiçou os seus bens com uma vida desordeira.
14 Nexata daxita bajarapanacuapijivi janibocuene tsipatatsi. Bajaraponë peveretsicujinae daxita pijapalatami, bitso namatavenona pexaejava.
14 E, havendo ele gastado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 Nexata jaita penacuenebinexa bajarapanacuata peecaenëjavabelia. Bajaraponë itorobatsi pijairanëjava petoevetaponaponaenexa pijamarrano.
15 E ele foi e juntou-se a um dos cidadãos daquela terra, e ele o enviou aos seus campos para alimentar os porcos.
16 Nexata bajaraponë bitso piajanixae, pepenenexa picani ayaijava jamatabëxaeyabiaba bopocuai, marrano pexaeyabiabijava. Bajarajota itsajivi ata apo rajutsitsi pexaejavanexa.|src="cn01759B.tif" size="span" copy="© 1978 David C. Cook Publishing Co." ref="Lc 15.16"
16 E ele desejava encher o seu estômago com as cascas que os porcos comiam; e nenhum homem lhe dava nada.
17 Nexata belia bajaraponë xaniavaetsia najamatabëxaina. Jamatabëjumaitsi mapacueniaje: “Taxa pijabota pexaejava ayaijava xaina pijajivi ayaibitsaëto piabatsinexa. Tonacopatabiabatsi ayaijava pexaejava. Itsiata xanë majotaje tëpaejitsianë baja tajani.
17 E ele caindo em si, disse: Quantos servidores de meu pai têm pão suficiente e de sobra, e eu aqui pereço de fome!
18 Nexata taxajavabelia naviatsianajë. Jumaitsinë meta tsane taxajavabelia: ‘Axa, pibisiacuene exanajë Diosojavabelia, xamëjavabelia ata.
18 Levantar-me-ei, e irei para o meu pai, e lhe direi: Pai, eu pequei contra o céu e perante ti;
19 Abejenë raja. Auranë baja rovia xamëjavabelia: “Taxënato,” tanejamëjava. Nexata saya nijajivitonënë nexanare,’ janë meta tsane taxajavabelia,” jamatabëjai juyapijinë.
19 e não sou mais digno de ser chamado teu filho; faze-me como um dos teus servidores.
20 Nexata baja naviata paxajavabelia.
20 E ele, levantando-se, foi para seu pai. Mas, ele estando ainda longe do caminho, seu pai o viu, e teve compaixão, e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço, e o beijou.
21 Nexata bajaraponë jumaitsi paxajavabelia: “Axa, pibisiacuene raja exanajë Diosojavabelia, xamëjavabelia ata. Abejenë raja. Nexata baja rovia auranë xamëjavabelia: ‘Taxënato,’ tanejamëjava,” jai paxajavabelia.
21 E o filho lhe disse: Pai, eu pequei contra o céu e à tua vista, e não sou mais digno de ser chamado teu filho.
22 Itsiata baitsi jane pexënato pexainaenë bajarajota jumaitsi pijajivijavabelia: “Naxanitsia. Bepijiayo taxënato patocaponaremena daxita matatoxenetsia pexaniapana, penajumaxuabipana. Pajumaacare bajarapapanata. Anillonua pacobesixatare. Zapatonua pataxuxatare.
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei a melhor veste, e vesti-o, e ponde-lhe um anel em sua mão, e calçados em seus pés;
23 Penasitsinë becerro papiremelia. Pabeyaxuabianame vajaxaenexa. ¡Fiesta exanaenatsi vajabarëyanexa!
23 e trazei aqui um novilho cevado, e matai-o; e comamos e alegremo-nos;
24 Tsipaji raja maponë taxënatoje: ‘Tëpa meta baja,’ sivajamatabëjanë picani. Itsiata tsaena ponapona. ‘Naxuaba meta baja,’ sivajamatabëjanë picani. Itsiata baja icatsia patajopa,” jai pexënato pexainaenë pijajivijavabelia. Nexata taxuxuaba fiesta pexanaejava.
24 porque este meu filho estava morto, e vive novamente; tinha-se perdido, e foi achado. E eles começaram a alegrar-se.
25 ’Bajarapamatacabi matapijinë pabiabelia nacuenebaponapona. Nexata penaviatsinë bo itsa imoxoyotanajetaruca, jumetane música. Jumetanenua peyavajibijava.
25 Ora, o seu filho mais velho estava no campo; e vindo, ao aproximar-se da casa, ele ouviu a música e as danças.
26 Nexata bajaraponë junata paxa pijajiviyajuvënënë. Jumaitsi: “¿Detsa pitsicuene yabara fiesta paexaname?” jai matapijinë.
26 E ele chamou um dos servos, e perguntou o que significavam aquelas coisas.
27 Nexata paxa pijajivitonë jumaitsi: “Nejuyapijinë baitsi patajopa. Axa nexata paneitoroba patabeyaxuabinexa becerro, penasitsinë. Jamatejema tsaena ponapona nejuyapijinë,” jai bajaraponë matapijinëjavabelia.
27 E ele lhe disse: O teu irmão chegou; e teu pai matou o novilho cevado, porque ele o recebeu são e salvo.
28 Nexata matapijinë bitso anaepana. Apo jitsipae boyabelia pejonejava. Nexata paxa sivapitsaparenatsi. Jumaitsi pexënatojavabelia: “Naxanitsia. Najonemeya,” jai pexënatojavabelia.
28 E ele se irritou e não queria entrar; portanto, saindo o pai, lhe rogava.
29 Nexata matapijinë jumaitsi paxajavabelia: “Jume. Bajayajebi baja rovia catonacuenebaponaponatsi xanë. Caeto ata cajena apo cajumeapajejaitsi. Itsiata baitsi jane caeto ata apo nerajutsimë chivoyo ata fiesta tabarëexanaenexa tayapëtaevi.
29 E, ele respondendo, disse ao seu pai: Eis que eu te sirvo há tantos anos, e em nenhum momento eu transgredi um mandamento teu; contudo, tu nunca me deste um cabrito, para que eu pudesse me alegrar com os meus amigos;
30 Itsiata aeconoxae patajopa baja nexënato, ponë vereta nijapalatami petiriavijavabelia. Nexata tobeyaxuabame becerro, penasitsinë,” jai matapijinë paxajavabelia.
30 mas, vindo este teu filho, que desperdiçou os teus bens com as prostitutas, mataste-lhe o novilho cevado.
31 Nexata bajaraponë jumaitsi pexënatojavabelia: “Taxënato, xamë cajena xanëjavata ponaponame daxitamatacabi. Nexata daxita xua taxainaejava nijajava baja cajena.
31 E, ele lhe disse: Filho, tu sempre estás comigo, e tudo o que eu tenho é teu.
32 Itsiata aeconoxae namatavenonatsi vajabarëyanexa. Tsipaji nejuyapijinë: ‘Tëpa meta baja,’ tasivajamatabëjainëmi, itsiata tsaena asaë. Penaxuabaponaponaenëmi icatsia baja patajopa,” jai bajaraponë pexënatojavabelia, jai Jesús mapalivaisije fariseovijavabelia, judíovi pecujarubivijavabelia ata.
32 Mas era necessário fazer festa e regozijarmo-nos; porque este teu irmão estava morto, e vive novamente; tinha-se perdido, e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.