Lucas 15
Tü nüchikimaajatkat Jesucristo (GUC) vs ACF
1 Je so'u wane ka'i, arütkaashii wane wayuuirua nünainmüin Jesús süpüla aapajaa nünüiki, na kaainjaraliikana naashin na fariseokana, maa aka na okotchajüliikana neerü nümüin chi sülaülashikai mma.
1 E Chegavam-se a ele todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Otta na fariseokana oo'ulaka na karalouktamaajanakana, ejejeraashii naya sünain namüin:
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este recebe pecadores, e come com eles.
3 Otta Jesús, süka nütüjaain saa'u tü jülüjakat naa'in, nikirajakalaka na wayuukana süka sukuaippa tü kasa e'nnakat sainküin mma. Müshi nia namüin:
3 E ele lhes propôs esta parábola, dizendo:
4 “¿Jarai wayuu yaa ja'akajee, müleka kamü'ünüinre nia poloo shikii anneerü je machikitaarüle waneesia sünainjee, nüpüteerü tü süpüshikat, tü mekietsatkat shikii mekietsalümüin, chaa süpa'a tü anooikat süpüla o'unaa sünain achajawaa süchiki tü machikisatkat, je wane'ereein nuu'ulaain suulia achajawaa nüntapa sünain?
4 Que homem dentre vós, tendo cem ovelhas, e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove, e vai após a perdida até que venha a achá-la?
5 Je nüntapa sünain, ni'itaain shia nünulo'upünaa sünain talatüin ma'i naa'in.
5 E achando-a, a põe sobre os seus ombros, jubiloso;
6 Je nüntapa nipialu'umüin, neenakeerü tü nütünajutumuyuukalüirua oo'ulaka tü wayuukolüirua kepiasükat nü'ütpünaa, sünain maa namüin: ‘Talata jaa'in wanaa tamaa, süka ja'yaitpain wane ta'anneetse machikisat paala’.
6 E, chegando a casa, convoca os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 Tamüshii paala jia: Aka'aya na aapieekana chaa iipünaa, talatüshii ma'i naya nümaa wane wayuu kaainjarai, maa aka na yaakana tamaa, müleka nükatalaale suulia naainjala. Talatüshii ma'i naya nümaa suuliale'eya sümaa mekietsatkat shikii mekietsalümüin wayuu eekai müin aka jiakana fariseokana, jia nnojoliikana mojuin aa'in saalin jaainjala saa'u anashiin jia no'ulu'u Maleiwa jaajüin”, nümakalaka Jesús namüin.
7 Digo-vos que assim haverá alegria no céu por um pecador que se arrepende, mais do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 Ayatshi Jesús sünain ekirajaa sünain maa namüin: “Müinka eere wane jierü yaa ja'aka, müleka kanneetsere shia poloo ‘dracma’, machikitaarüle suulia wane ‘dracma’, nnojotsü süpüla suu'ulaainjatüin shia. Acheküsü süpüla süchuwajaainjatüin süramparase süpüla süchajaamaatüin süchiki süka wane awareejia süpa'apünaa tü shipiakat süpürale'e suu'ulaain süntapa sünain.
8 Ou qual a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma dracma, não acende a candeia, e varre a casa, e busca com diligência até a achar?
9 Je süntapa sünain, seenakeerü tü sütünajutumuyuukalüirua oo'ulaka tü wayuukolüirua kepiasükat sü'ütpünaa sünain maa namüin: ‘Talata jaa'in wanaa tamaa süka ja'yaitpain wane tanneetse machikisat paala’.
9 E achando-a, convoca as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque já achei a dracma perdida.
10 Tamüshii paala jia: Aka'aya na aapieekana chaa iipünaa, talatüshii ma'i naya nümaa wane wayuu kaainjarai müleka nuu'ulaale suulia naainjala”, nümakalaka Jesús namüin.
10 Assim vos digo que há alegria diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Ayatshi Jesús sünain ekirajaa sünain maa namüin: “Eetaashi wane wayuu oo'ulaka piamashii nüchooin tooloyuu nümaa.
11 E disse: Um certo homem tinha dois filhos;
12 So'u wane ka'i, naashajaataalakalaka chi emülieekai nümaa chi nüshikai: ‘Taataa, paapa pümata tamüin joolu'u tü tapatseinjatkat pütüma’, nümakalaka nümüin. Otta chi nüshikai, naapa nümüsüja tü nükorolokot namüin na nüchooinkana wane'ewai nakua.
12 E o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me pertence. E ele repartiu por eles a fazenda.
13 “Shiasa mapa tia, nu'unakalaka chi emülieekai sulu'umüin wane mma wattamüin sümaa süliapala tü kasa nüsülajakat chi nüshikai nümüin. Je nüntapa chamüin cha'aya, naja'ttirüin tü nünneetsekat süpüshua sünain tü kasa eekai nücheküin naa'inreein. Müshi aka maa'inkai naa'in sümaa.
13 E, poucos dias depois, o filho mais novo, ajuntando tudo, partiu para uma terra longínqua, e ali desperdiçou os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Shiasa mapa wanaa sümaa saja'lajaain tü nünneetsekat nuulia, aisü ma'i jamü sümüin tü wayuukolüirua chakat kepiain cha'aya süka nnojolüin sü'itüin juya. Je chi jima'aikai, o'ttüshi nia sünain müliaa sütüma jamü.
14 E, havendo ele gastado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e começou a padecer necessidades.
15 Nuchuntakalaka a'yatawaa nümüin wane wayuu chaje'ewai cha'aya sulu'u tia mmakat. Nuluwataanakalaka nütüma sünain ekajiraa tü nüpüülüksekalüirua.
15 E foi, e chegou-se a um dos cidadãos daquela terra, o qual o mandou para os seus campos, a apascentar porcos.
16 Aisü ma'i jamü nümüin süka nnojolüin saapünüin eküülü nümüin. Nikeetaa amüinrü joo tü su'lojooyakat, tü shikakat tü püülükkalüirua nütüma.
16 E desejava encher o seu estômago com as bolotas que os porcos comiam, e ninguém lhe dava nada.
17 “Niyaawajaakalaka joo aa'in chi jima'aikai mapa saalin ouktüin ma'i nia jamü. Müsü joolu'u naa'in: ‘Ouktajai cheje ne'e taya sütüma jamü, otta nipiuunaseirua tashi, emirashii ma'i naya waneepia.
17 E, tornando em si, disse: Quantos jornaleiros de meu pai têm abundância de pão, e eu aqui pereço de fome!
18 Anainja tojuittüle yaajee tale'ejaiwa nünainmüin tashi tamaiwa nümüin: “Taataa, kaainjalashi taya nuulia chi Maleiwakai je puuliaya.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com meu pai, e dir-lhe-ei: Pai, pequei contra o céu e perante ti;
19 Nnojoi mata müin aka taya wane püchon. Anakaja müleka pipiuunasere ne'e taya”, meechi’.
19 Já não sou digno de ser chamado teu filho; faze-me como um dos teus jornaleiros.
20 Nu'unakalaka joo chaje'eya nünainmüin chi nüshikai.
20 E, levantando-se, foi para seu pai; e, quando ainda estava longe, viu-o seu pai, e se moveu de íntima compaixão e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço e o beijou.
21 Nümakalaka chi jima'aikai: ‘Taataa, kaainjalashi taya nuulia chi Maleiwakai je puuliaya. Nnojoi mata müin aka taya wane püchon’.
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e perante ti, e já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 “Nümakalaka joo chi nüshikai namüin na nüchepchiakanairua: ‘Jüsaaja jümata tü tashe'in anashaatasükat ma'i süpüla ja'atüinjatüin nünain. Oo'ulaka wane tasüttiijase, ji'itaa sünain najapü. Oo'ulaka wane asapaatsee, ja'ata sünain nuu'ui.
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa; e vesti-lho, e ponde-lhe um anel na mão, e alparcas nos pés;
23 Je jüsaaja jümata wane paa'achon eekai kaüsüin ju'utaiwa naa'in, wekaaiwa, wemi'ijaiwa naa'u chi tachonkai.
23 E trazei o bezerro cevado, e matai-o; e comamos, e alegremo-nos;
24 Paala nia, maa'awashi toulia, je joolu'u, ja'yaichipa’, nümakalaka. No'ttakalaka joo sünain emi'ijaa.
24 Porque este meu filho estava morto, e reviveu, tinha-se perdido, e foi achado. E começaram a alegrar-se.
25 “Otta chi nipayakai wanaa sümaa tü mi'iraakat, chashi nia a'yataain sulu'u tü niyüüjasekat. Je nüntapa miichipa'amüin, naapüin kaasha'ira saa'u tü yonnakat.
25 E o seu filho mais velho estava no campo; e quando veio, e chegou perto de casa, ouviu a música e as danças.
26 ‘¿Kasaajutü tü mi'iraakat?’, nümakalaka nümüin wane nüchepchia chi nüshikai.
26 E, chamando um dos servos, perguntou-lhe que era aquilo.
27 Asouktüshi chi achepchiaakai nümüin: ‘Niaichi yalaka ale'ejüin chi pimüliakai chajee wattajee sünain katüin no'u. Otta chi püshikai, nu'utirüin naa'in wane paa'achon kaüsüshi süpüla nimi'ijirüinjachin naa'u’.
27 E ele lhe disse: Veio teu irmão; e teu pai matou o bezerro cevado, porque o recebeu são e salvo.
28 “Naashichijaakalaka joo chi epayaakai sütüma tia. Niyoukta achikit ekeroloo sünainmüin tü mi'iraakat. Otta chi nüshikai, nujuittaakalaka joo nünainmüin süpüla nüchuntüin nümüin shii'iree nimi'ijiraweein namaa.
28 Mas ele se indignou, e não queria entrar.
29 Nüsouktakalaka joolu'u chi nüchonkai: ‘Pipiuunase aa'inchi ma'i taya sünain taa'inrüin waneepia süpüshua tü puluwataakat anain taya. Je nnojoishi aapüichin pia tamüin wane kaa'ulachonyaakaije'e ne'e süpüla temi'ijia namaa tatünajunnuu.
29 E saindo o pai, instava com ele. Mas, respondendo ele, disse ao pai: Eis que te sirvo há tantos anos, sem nunca transgredir o teu mandamento, e nunca me deste um cabrito para alegrar-me com os meus amigos;
30 Shiasa joo naa'u chi püchonkai, aja'laje'etkai tü puwashirüinkat puulia sünain jieyuu maa'insat, pu'utirüin naa'in wane paa'achon kaüsüshi saa'u nüle'ejüin pünainmüin’.
30 Vindo, porém, este teu filho, que desperdiçou os teus bens com as meretrizes, mataste-lhe o bezerro cevado.
31 Asouktüshi joo chi nüshikai: ‘Tachee, tamaashi pia waneepia. Je süpüshua'ale tü kasa tama'anakat, pükorolo piakai.
31 E ele lhe disse: Filho, tu sempre estás comigo, e todas as minhas coisas são tuas;
32 Otta joolu'u, emi'ijireeshii waya süka talatüin waa'in saa'u nüle'ejüichipain chi pimüliakai. Paala nia, maa'awashi toulia, je joolu'u, ja'yaichipa’, nümakalaka chi nüshikai nümüin”. Kettaasü nünüiki Jesús sünain nikirajüin na wayuukana.
32 Mas era justo alegrarmo-nos e folgarmos, porque este teu irmão estava morto, e reviveu; e tinha-se perdido, e achou-se.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.