Marcos 6
ghn (GHN) vs VC
1 Ego i Jisu za taloi pa guguzu aza ko za mule lao pa guguzu ketakoi za lavata zae ko ria nana sepele qari tuti laoa aza.
1 Depois, ele partiu dali e foi para a sua pátria, seguido de seus discípulos.
2 Totonai za kamua na rane Minyere, nari za podalai varivagigalai pa ruma varivarikamuna aza.
2 Quando chegou o dia de sábado, começou a ensinar na sinagoga. Muitos o ouviam e, tomados de admiração, diziam: Donde lhe vem isso? Que sabedoria é essa que lhe foi dada, e como se operam por suas mãos tão grandes milagres?
3 Na kamada gu ani! Ko na tuna gu i Mere beto ko na tugadi gu ari Jekopi, Josesi, Jiudasi beto i Saimone ani! Na luluna reko ba qari korapa gu zara!>> qari gua ria. Ko qarike tavaraguani ria i Jisu.
3 Não é ele o carpinteiro, o filho de Maria, o irmão de Tiago, de José, de Judas e de Simão? Não vivem aqui entre nós também suas irmãs? E ficaram perplexos a seu respeito.
4 Nari ari za gudi vei i Jisu ria, <<Na tinoni korokorotai za doru kota za tapangaga gu, goto pa nana guguzu lavata zaena gu ko tadiria na turana beto pa nana tatamana gu makana za zake tapangaga,>> za gudi.
4 Mas Jesus disse-lhes: Um profeta só é desprezado na sua pátria, entre os seus parentes e na sua própria casa.
5 Ko zake boka roitidi ketakoi aza ria na roiti varivagabaradi, goto ria kaki tinoni qari mo gu za vaopodi na limana ko za salanaria.
5 Não pôde fazer ali milagre algum. Curou apenas alguns poucos enfermos, impondo-lhes as mãos.
6 Ko za gabara vitivitigini i Jisu za na veveina keporedia vinazozoto tana.
6 Admirava-se ele da desconfiança deles. E ensinando, percorria as aldeias circunvizinhas.
7 Beto za kuku varikamudi aza ari ka manogori nana sepele ko zava okoto pikata vakorikori tinoniria pa maka reregena, za vadi na neqi ijudi ria na ongu ikeredi, beto za garunu vakeniria.
7 Então chamou os Doze e começou a enviá-los, dois a dois; e deu-lhes poder sobre os espíritos imundos.
8 Ko za pojadi tugu ko marike pogozia maka za pa dia rerege lao, goto na dia opata gu. Marike pogozo besa, na mane, beto na poata ininamane za gudi.
8 Ordenou-lhes que não levassem coisa alguma para o caminho, senão somente um bordão; nem pão, nem mochila, nem dinheiro no cinto;
9 Mari vazaeria gu na dia sadolo, goto marike vazae tamo poko za gudi.
9 como calçado, unicamente sandálias, e que se não revestissem de duas túnicas.
10 Beto ari mutugu za gudi vei, <<Tonai muna tavakamu pa maka ruma, za muna suvere gu ketakoi tinganai muna taloi keni pa ia aza za gamu.
10 E disse-lhes: Em qualquer casa em que entrardes, ficai nela, até vos retirardes dali.
11 Ria kaki guguzu bari daidia vakamugamu beto bari daidia nongorogamu, za mu turu loi paleni za na guguzu aza beto mu tavuzu paledi ria na kavuru pezo pa nenemiu. Ko aza za na vinagilagilana pala mari tavakilasa ria,>> za gudi.
11 Se em algum lugar não vos receberem nem vos escutarem, saí dali e sacudi o pó dos vossos pés em testemunho contra ele.
12 Ko qari taloi keni ria ko qari taraeni za na veveina ria na tinoni mari gabala loiria na dia sela qari gudi,
12 Eles partiram e pregaram a penitência.
13 qari iju votuvotu paledi zoku tomete ikikeredi, beto qari oradi na oela tugu vei ria na zoku tinoni qari mo ko qari salana beto ria.
13 Expeliam numerosos demônios, ungiam com óleo a muitos enfermos e os curavam.
14 Ego za nongorodi i Herodi na bangara ria doru zakazava vei za roitidi i Jisu, ura na izongona aza za tagilagila pa doru guguzu. Beto ko ria kaki tinoni ba ari qari paranga vei, <<I Jone Paputaiso za tori turu mule tu qari gua. Ko zara za vei za qari roiti tana ria na roiti varivagabaradi,>> qari gua.
14 O rei Herodes ouviu falar de Jesus, cujo nome se tornara célebre. Dizia-se: João Batista ressurgiu dos mortos e por isso o poder de fazer milagres opera nele.
15 Ba ria kaki mule za ari tu qari paranga vei, <<I Elaija ani!>> qari gua.
15 Uns afirmavam: É Elias! Diziam outros: É um profeta como qualquer outro.
16 Ko tonai za nongoria zara qari paranga vei ria, azae za paranga i Herodi, ari za gua vei, <<Aza tugu i Jone Paputaiso qa tori kujukia tu ara za turu mule zana!>> za gudi.
16 Ouvindo isto, Herodes repetia: É João, a quem mandei decapitar. Ele ressuscitou!
17 Ura i Jone za perangaina tu i Herodi tugu makana za garununi tinoni ko qari piu valugea pa ruma varipiuna. Na ginuana za tapiuni i Jone za na veveina gu i Herodiasi. I Herodiasi za na maqotana tu i Pilipi aza na taina gu makana i Herodi, ba za elavia tu nana i Herodi i Herodiasi.
17 Pois o próprio Herodes mandara prender João e acorrentá-lo no cárcere, por causa de Herodíades, mulher de seu irmão Filipe, com a qual ele se tinha casado.
18 Ko i Jone tugu za kole manogai pojani i Herodi, ari za guni vei, <<Nake tavamalumuna pana Vavanau za vei ao qu suvere tavitia na maqotana na taimu,>> za guni.
18 João tinha dito a Herodes: Não te é permitido ter a mulher de teu irmão.
19 Ko i Herodiasi za puku vakoleni pa bulona za ani ko za nyorogua vaukea i Jone, ba zake boka.
19 Por isso Herodíades o odiava e queria matá-lo, não o conseguindo, porém.
20 Ura i Herodi ba za matagutuni i Jone ura za gilagilainana aza i Jone za maka tinoni tuvizina beto na liosona aza ko za vei za kopu vasareni aza. Ko tonai za nongoria za na paranga ti Jone za takulanga tugu, ba za kole nongoro qeraqerani tugu aza.
20 Pois Herodes respeitava João, sabendo que era um homem justo e santo; protegia-o e, quando o ouvia, sentia-se embaraçado. Mas, mesmo assim, de boa mente o ouvia.
21 Ego tonai za kamua za na rane podo ti Herodi zana za tekua na totozo leana i Herodiasi. Za roitini i Herodi za maka vavolo rane podo beto za soruria ria na tiolata lavalavata pa qavuna, ria na kutadi ria na tinoni varipera, beto tadiria na butubutu tinoni pa Qalili ko qari lao somana tekuteku.
21 Chegou, porém, um dia favorável em que Herodes, por ocasião do seu natalício, deu um banquete aos grandes de sua corte, aos seus oficiais e aos principais da Galiléia.
22 Ko pa varikamu aza za luge lao pekapeka za na tuna reko i Herodiasi, ko za vaqerai i Herodi beto ria na tinoni za soruria.
22 A filha de Herodíades apresentou-se e pôs-se a dançar, com grande satisfação de Herodes e dos seus convivas. Disse o rei à moça: Pede-me o que quiseres, e eu to darei.
23 Beto za maulu lao tana reko, ari za guni vei, <<Ae tu zakazava veveina za muna tepaniziu ago, ba pala mana vanigo gu ara. Bi na kobuna na qua binangara bu gua tu ao, ba leana gu!>> za gua aza.
23 E jurou-lhe: Tudo o que me pedires te darei, ainda que seja a metade do meu reino.
24 Nari za votu lao nanazia na tinana za na reko ani, ari za guni vei, <<Na zava za mana tepai ara,>> za guni.
24 Ela saiu e perguntou à sua mãe: Que hei de pedir? E a mãe respondeu: A cabeça de João Batista.
25 Nari za siqasiqarai mule lao tana bangara aza ko ari za gua vei, <<Qa nyoroguani ko mu petalani pa peleta za na batuna i Jone Paputaiso beto mu pogozo lame vaniziu koviria tugu,>> za guni.
25 Tornando logo a entrar apressadamente à presença do rei, exprimiu-lhe seu desejo: Quero que sem demora me dês a cabeça de João Batista.
26 Za takulanga vitivitigi tugu na bulona za na bangara, ba za tori maulu tu pa moedi ria na tiolata lavata aza ko zake boka dainanani za na tepa tana reko.
26 O rei entristeceu-se; todavia, por causa da sua promessa e dos convivas, não quis recusar.
27 Ko pa totozo tugu aza za garunia i Herodi za maka tinoni kopu tadiria na solodia ko mi pogozo lameni za na batuna i Jone za guni. Ko za lao za na tinoni aza ko za kujukia pa ruma varipiuna i Jone,
27 Sem tardar, enviou um carrasco com a ordem de trazer a cabeça de João. Ele foi, decapitou João no cárcere,
28 beto za petalani pa peleta ko za pogozo lame vani za na reko. Ko na reko ani za tekua ko za pogozo laoni tana tinana.
28 trouxe a sua cabeça num prato e a deu à moça, e esta a entregou à sua mãe.
29 Totonai qari nongoro ria na sepele ti Jone za qari kamu pogozia za na kobukobu tinina i Jone Paputaiso ko qari lao golomia pa maka bevi varivarigolomona.
29 Ouvindo isto, os seus discípulos foram tomar o seu corpo e o depositaram num sepulcro.
30 Ego qari mule varikamu ti Jisu ari ka manogori tinoni tagarunudi, ko qari vavakato vani aza ria doru zakazava vei qari roitidi beto qari varivagigalaidi.
30 Os apóstolos voltaram para junto de Jesus e contaram-lhe tudo o que haviam feito e ensinado.
31 Nari ari za gudi vei i Jisu ria, <<Mae, aria ko ta lao pa maka ia kaloina makada, ko gamu ba mu minyere mae,>> za gudi. Ura qari zoku jola ria na tinoni qari kamu varisoga, ko i Jisu beto ria nana sepele ba qarike boka teku totozo ko bari tekutekudia.
31 Ele disse-lhes: Vinde à parte, para algum lugar deserto, e descansai um pouco. Porque eram muitos os que iam e vinham e nem tinham tempo para comer.
32 Ko qari zae pa maka koaka ko qari lao pa maka ia kaloina makadi.
32 Partiram na barca para um lugar solitário, à parte.
33 Ba ria na kubo tinoni za qari dogoro gigalariadia ria tonai qari toka. Ko qari abutu poana momoe lao ria na tinoni na lame veidi pa doru okoto guguguzu ko qari lao valiguliguria ko qari adono momoedia pa ia ketakoi mari korapa lao paro qari gua ari Jisu beto ria nana sepele.
33 Mas viram-nos partir. Por isso, muitos deles perceberam para onde iam, e de todas as cidades acorreram a pé para o lugar aonde se dirigiam, e chegaram primeiro que eles.
34 Tonai za jorotongana paro pa poanana i Jisu, za batia za na minete tinoni lavata ko za roquroqu vitivitigiria, ura qari vei vaputaputa na sipi kepore na dia sepati. Ko za podalai varivagigalaidi zoku zakazava i Jisu tadiria.
34 Ao desembarcar, Jesus viu uma grande multidão e compadeceu-se dela, porque era como ovelhas que não têm pastor. E começou a ensinar-lhes muitas coisas.
35 Ego ko tonai za gore na veluvelu za qari lame pana tana za ria nana sepele ko ari qari paranga vei, <<Na ia kaloina za pani, beto ko za tori gore tu za na veluvelu.
35 A hora já estava bem avançada quando se achegaram a ele os seus discípulos e disseram: Este lugar é deserto, e já é tarde.
36 Ko mu pojadi ria na tinoni ari ko mari lao pa guguzu varilivutaidi zara ko mari vaigedi ganigani makadi,>> qari guni.
36 Despede-os, para irem aos sítios e aldeias vizinhas a comprar algum alimento.
37 Ba za oe laoria i Jisu ria, ari za gudi vei, <<Dai. Gamu tu mu vadi na tekutekuna ria zara,>> za gudi.
37 Mas ele respondeu-lhes: Dai-lhes vós mesmos de comer. Replicaram-lhe: Iremos comprar duzentos denários de pão para dar-lhes de comer?
38 Nari za nanaza laoria tu i Jisu ria, ari za gudi vei, <<Ka viza batu bereti gamu pogozoria? Mu lao moko dogororia,>> za gudi.
38 Ele perguntou-lhes: Quantos pães tendes? Ide ver. Depois de se terem informado, disseram: Cinco, e dois peixes.
39 Nari za pojadi i Jisu ria doru ko qari pikapikata pa okoto pukuna beto za qari nyumu pa buruburu.
39 Ordenou-lhes que mandassem todos sentar-se, em grupos, na relva verde.
40 Ko qari nyumu variitivi pana okoto dia puku tinoni, kaki pukupuku tinoni za maka gogoto, kaki limangavulu.
40 E assentaram-se em grupos de cem e de cinqüenta.
41 Beto nari za tekua i Jisu za ka lima batu bereti beto kori igana ko za enga zae pa noka, za manadi, beto za kipakiparia za na bereti beto za vadi ria nana sepele ko qari iaria ria na tinoni. Beto za kipakiparia mule za kori igana beto za qari iaria mutugu ria doru.
41 Então tomou os cinco pães e os dois peixes e, erguendo os olhos ao céu, abençoou-os, partiu-os e os deu a seus discípulos, para que lhos distribuíssem, e repartiu entre todos os dois peixes.
42 Ko ria doru za qari tekuteku beto qari pote beto.
42 Todos comeram e ficaram fartos.
43 Beto za qari aru varivarikamudi ria na kipakipa bereti beto na igana qari kole joladi, ko qari vapugeleria za ka manogori topa.
43 Recolheram do que sobrou doze cestos cheios de pedaços, e os restos dos peixes.
44 Ko na nguti varikamudi ria doru tinoni qari tekuteku za ka lima vuro marene.
44 Foram cinco mil os homens que haviam comido daqueles pães.
45 Ego za pojadi i Jisu ria nana sepele ko mari zae pa koaka ko mari toka lao momoe pa Betiseda pa maka kalena na ovuku za gudi, goto aza za suvere jola ko za dogoro vakeniria mae tu ria na minete tinoni.
45 Imediatamente ele obrigou os seus discípulos a subirem para a barca, para que chegassem antes dele à outra margem, em frente de Betsaida, enquanto ele mesmo despedia o povo.
46 Ko pa liguna za loloi vakeniria nari za zagere zae pa maka kubokubo aza ko za varavara.
46 E despedido que foi o povo, retirou-se ao monte para orar.
47 Ko totonai za gore na veluvelu za na koaka qari zaea ria na sepele za tori lao tu pa korakorapa kolo, goto aza makana za korapa pa pezo tu.
47 À noite, achava-se a barca no meio do lago e ele, a sós, em terra.
48 Ko za gelegele laodi za qari korapa variukegedi na qelu ria nana sepele, ura za raja lame vei pa koimoa za na gava. Ko padapada vei varikorapaina kue ko vonomo koloko volavolaza lea za rerege tuti lao pa vuliti kolo ko za lao kamuria aza. Ko mi valaqao joladi za gua.
48 Vendo-os se fatigarem em remar, sendo-lhes o vento contrário, foi ter com eles pela quarta vigília da noite, andando por cima do mar, e fez como se fosse passar ao lado deles.
49 Ba totonai qari batia aza za korapa rerege pa vuliti kolo, za palu na tomete qari gua ria ko qari lukana uui tu.
49 À vista de Jesus, caminhando sobre o mar, pensaram que fosse um fantasma e gritaram;
50 Ria doru sepele za qari bati betoadia ko qari matagutu neqeneqeredi beto.
50 pois todos o viram e se assustaram. Mas ele logo lhes falou: Tranqüilizai-vos, sou eu; não vos assusteis!
51 Beto za tonai za lao zae pa koaka aza, za bule betonana za na gava. Ko qari gabara vitivitigi ria nana sepele.
51 E subiu para a barca, junto deles, e o vento cessou. Todos se achavam tomados de um extremo pavor,
52 Ura qarike dogoro vakaberia za na ginuana ka lima batu bereti za varivatekutekuni i Jisu ura za oqoro revanga na dia roquroqu.
52 pois ainda não tinham compreendido o caso dos pães; os seus corações estavam insensíveis.
53 Ego tonai qari karovia ria za na kolo za qari lame paro pa ia pa Qenesareti, ko qari vatitia ketakoi za na dia koaka.
53 Navegaram para o outro lado e chegaram à região de Genesaré, onde aportaram.
54 Aza tugu qari tete paro ria, za qarike oriavo tugu dogoro gigalia ria na tinoni ketakoi i Jisu.
54 Assim que saíram da barca, o povo o reconheceu.
55 Ko qari abuturia ria na doru kota ketakoi beto ko qari okoto pogozo kamu tavitidi tugu na dia lovu ria na tinoni qari mo. Ketakoi qari nongoroni pa zanu za korapa i Jisu qari gua nari za qari varipogozo lao beto vei tugu ketakoi.
55 Percorrendo toda aquela região, começaram a levar, em leitos, os que padeciam de algum mal, para o lugar onde ouviam dizer que ele se encontrava.
56 Ko pa dorudi na ia ketakoi za rijo lao vei i Jisu, bi pa guguzu pekipekidi babi pa guguzu lavalavatadi, za qari pogozo kamudi tugu pa ia makemaketina ketakoi ria na tinoni momodi beto qari tepa tokatokaia ria i Jisu ko mari ulia gu na uquna nana poko ba leana gu qari gua. Ko ria doru tinoni momodi qari ulia na uquna nana poko za qari tasalanadia tugu.
56 Onde quer que ele entrasse, fosse nas aldeias ou nos povoados, ou nas cidades, punham os enfermos nas ruas e pediam-lhe que os deixassem tocar ao menos na orla de suas vestes. E todos os que tocavam em Jesus ficavam sãos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.