Romanos 7

No Tahut na Hininaawas (GFKS) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Bar hinsaagu tane Krais, mu na palai tutuno iat ta ing iou ura tangtange kinong mu bakut mu nunure ter ira harkurai, be ira harkurai i kaser sene mon baak tikenong be i lon ter.
1 Meus irmãos, vocês todos podem compreender muito bem o que vou dizer. Vocês conhecem as leis e sabem que elas só têm poder sobre uma pessoa enquanto essa pessoa está viva.
2 Hokakarek, no harkurai i kure ter be tike tinolen na haine i kukubus tikai ter ma no nuno tunana ing baak no tunana i lon ter. Iesene be no nuno tunana i mat, no haine te langalanga sukun no harkurai na tinolen hobi.
2 Por exemplo, a mulher casada está ligada pela lei ao marido enquanto ele estiver vivo; mas, se ele morrer, ela estará livre da lei que a liga ao marido.
3 Io kaie, ing be no haine i tole tike mes na tunana ing baak no nuno luaina tunana i lon ter, io, da tange be no haine te gil sasana ma tike mes na tunana paile nuno ie. Iesene be no nuno tunana ite mat, no haine te langalanga sukun ikino harkurai, ma pa dale tange be ite gil sasana ma tike mes paile nuno ie. A linge bia be ite tole tike mes na tunana.
3 De modo que, se ela viver com outro homem enquanto o marido estiver vivo, ela será chamada de adúltera. Mas, se o marido morrer, ela estará legalmente livre e não cometerá adultério se casar com outro homem.
4 Ma hobi bileng ta mu bar hinsaagu. Tano ninaas ta ira harkurai tane Moses, mu te mat sukun um ra hena kakarek ra harkurai kinong mu naramon tano palatamaine Krais. Io kaie, mu ira turadi gar ta tike mes. Mu kukubus ter ta ikino nong God ga hatut haut ie sukun ra minat ma mu kukubus ter hobi waing mu nage huei hawat no puspusno utane God.
4 O mesmo acontece com vocês, meus irmãos. Do ponto de vista da lei, vocês também já morreram, pois são parte do corpo de Cristo. E agora pertencem a ele, que foi ressuscitado para que nós possamos viver uma vida útil no serviço de Deus.
5 Hokakarek, ing no sana palpal naramon ta dait ga kure dait be dait na murmur ie, ira sana sinisip ing ira harkurai tane Moses ga hatatik, di ga papalim naramon ta ira palatamai dait, io kaie, dait gom huei ra puspusno haruat tano minat.
5 Pois, quando vivíamos de acordo com a nossa natureza humana, os maus desejos despertados pela lei agiam em todo o nosso ser e nos levavam para a morte.
6 Iesene kakarek um dait te langalanga sukun ra hena ira harkurai tane Moses kinong dait te mat talur kike ing iga hiis kawase dait. Io kaie, no nudait gingilaan na tultule i kis naramon tike sigar mangana ngas nong i kis ra hena no Halhaaliena Tanuo. Pa dait le kis na tultule baling um naramon tano tuarena ngas na tartaram ira kaba not no harkurai bakut.
6 Porém agora estamos livres da lei porque já morremos para aquilo que nos mantinha prisioneiros. Por isso somos livres para servir a Deus não da maneira antiga, obedecendo à lei escrita, mas da maneira nova, obedecendo ao Espírito de Deus.
7 Io kaie, dait na tange hohaam um? Ira harkurai tane Moses i sana? Pata tutuno iat! Aiou pai gorle nunure balik no sasana ing be ira harkurai pai gorle hamanis ter tagu. Kinong urah, iou paile tale be iou ni nes kilam no tintalen na nes kalak ira linge gar na mes ing be no harkurai pai gorle tange be, “Waak u nes kalak ira linge gar na mes.”
7 O que vamos dizer então? Que a própria lei é pecado? É claro que não! Mas foi a lei que me fez saber o que é pecado. Pois eu não saberia o que é a cobiça se a lei não tivesse dito: “Não cobice.”
8 Iesene, no sana tintalen ga nes kilam no harkurai be no harkurai te papos no ngas tano sasana be na papalim. Io kaie, no sana tintalen ga hatawat ira humangana nesnes kalak ira linge gar na mes naramon tagu. Ma i ngan hobi kinong no sana tintalen paile tale be na papalim ing be pata ta harkurai.
8 Porém o pecado se aproveitou dessa lei para despertar em mim todo tipo de cobiça. Porque, se não existe a lei, o pecado é uma coisa morta.
9 Tike pana bung baak iga nanaas be iou ga lon ter ing iou pai gale nunure ter ira harkurai tane Moses. Iesene be ira harkurai ga hanawat palai tagu, no sana tintalen ga tur huat ma no dades ma iou ga mat um.
9 Pois houve um tempo em que eu não conhecia a lei e estava vivo. Mas, quando fiquei conhecendo o mandamento, o pecado começou a viver,
10 Ma kike ra harkurai ing God ga sip be na ter no nilon, io, iga ter no minat balik tagu.
10 e eu morri. E o próprio mandamento que me devia trazer a vida me trouxe a morte.
11 Kinong urah, no sana tintalen ga nes kilam ira harkurai be ira harkurai te papos no ngas tano sasana, kaie igom hakale iou, ma mekaia tano dades ta ira harkurai iga ubu bing iou.
11 Porque o pecado, aproveitando a oportunidade dada pelo mandamento, me enganou e, por meio do mandamento, me matou.
12 Io kaie um, ira harkurai i halhaalien tano sasana. Ma ira bar notnot na hartule bileng i halhaalien hobi ma i takados ma i bilai.
12 Assim a lei vem de Deus; e o mandamento também vem de Deus, diz o que é certo e é bom.
13 Hohaam, kike ing i bilai ga hatawat no minat ter tagu? Pata tutuno iat! Iesene no sana tintalen balik nong ga hatawat ie ter tagu hobi. Ma no sana tintalen ga papapalim ma kike ra bilai na harkurai ura hatawat no minat ter tagu waing inage manga palai be ikino mangana tintalen i sana iat. Ma iga ngan hobi waing nige hapupuo ira harkurai ma no sana tintalen ma be nige nes kilam be ikino mangana tintalen i manga sana tutuno iat.
13 Então será que o que é bom me levou à morte? É claro que não! Foi o pecado que fez isso. Pois o pecado, usando o que é bom, me trouxe a morte para que ficasse bem claro aquilo que o pecado realmente é. E assim, por meio do mandamento, o pecado se mostrou mais terrível ainda.
14 Ma dait nunure be ira harkurai tane Moses i hanawat metuma hone God iesene iou tike turadi mekira napu mon. I hoke be di te suhurane leise iou hoke tike maris na tultule be ni kis ra kunubus tano sana tintalen.
14 Sabemos que a lei é divina; mas eu sou humano e fraco e fui vendido ao pecado para ser seu escravo.
15 Hokakarek, iou paile palai tano burwana be iou gil ira linge ing iou la gilgil. Ma iou paile palai kinong ira linge iou sip be ni gil, iou pai lale gilgil haruatne, iesene ira linge balik ing iou malentakuane, iou gil.
15 Eu não entendo o que faço, pois não faço o que gostaria de fazer. Pelo contrário, faço justamente aquilo que odeio.
16 Ma be iou gil ikino linge iat ing iou paile sip be ni gil, io, iou suro haut be ira harkurai i tahut.
16 Se faço o que não quero, isso prova que reconheço que a lei diz o que é certo.
17 Io kaie, pata be iou tuno ing iou gil kakarek ra tintalen. Pata. No sana tintalen nong ila kis ter naramon tagu, aie iat nong i gil hobi.
17 E isso mostra que, de fato, já não sou eu quem faz isso, mas o pecado que vive em mim é que faz.
18 Ikin i tutuno kinong iou nunure be pata ta tahut paile lon ter tagu. Paile lon ter tano sana palpal tagu. Ma ikin i palai kinong iou sip be ni gil no tahut ma sene iou paile petlaar be ni gil hobi.
18 Pois eu sei que aquilo que é bom não vive em mim, isto é, na minha natureza humana. Porque, mesmo tendo dentro de mim a vontade de fazer o bem, eu não consigo fazê-lo.
19 Ikino linge ing iou gil, a mes na linge ie tano tahut na linge ing iou sip be ni gil. Iesene iou la gilgil ikino sana iat ing iou paile sip be ni gil.
19 Pois não faço o bem que quero, mas justamente o mal que não quero fazer é que eu faço.
20 Io kaie um, ing be iou gil no linge ing iou paile sip be ni gil, i hamanis be pata be iou tutuno um ikinong i gilgil no linge. Pata. No sana tintalen nong ila kis ter naramon tagu, aie ikinong i gilgil no linge.
20 Mas, se faço o que não quero, já não sou eu quem faz isso, mas o pecado que vive em mim é que faz.
21 Io kaie, iou nes leh ikin ra tutuno be tano pana bung be iou sip be ni gil no tahut, no sana tintalen i kis tikai ma iou.
21 Assim eu sei que o que acontece comigo é isto: quando quero fazer o que é bom, só consigo fazer o que é mau.
22 I hokakarek. Tuma naramon tutuno iat tagu iou manga laro be ni gil haruatne ira harkurai tane God.
22 Dentro de mim eu sei que gosto da lei de Deus.
23 Iesene iou te silihe leh tike mes na harkurai nong i gilgil pinapalim tuma naramon ta ira katano tano palatamaigu, nong ila haruburubu ma no mangana harkurai iou mur ma no nugu lilik. Ma i hiis kawase iou ra hena no dades ta ira sana tintalen ing i harkurai ter ta ira katano tano tamaigu.
23 Mas vejo uma lei diferente agindo naquilo que faço, uma lei que luta contra aquela que a minha mente aprova. Ela me torna prisioneiro da lei do pecado que age no meu corpo.
24 Maris! No nugu nilon te manga harubaal um! Nesi um na halangalanga leise iou sukun ra hena ikin ra palatamaigu nong i kis ter tano minat?
24 Como sou infeliz! Quem me livrará deste corpo que me leva para a morte?
25 Iou tanga tahut tupas God be no harharahut i hanawat mekaia hone Jisas Krais no nudait Watong!
25 Que Deus seja louvado, pois ele fará isso por meio do nosso Senhor Jesus Cristo! Portanto, esta é a minha situação: no meu pensamento eu sirvo à lei de Deus, mas na prática sirvo à lei do pecado.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.