Lucas 15
Fhe Bakɨmen Kaman Kameŋ (GEB) vs ARA
1 Raa mben ŋkɨɨa ndia rui gumgi gum tɨvi mbatɨgi ga mbui gumgi, mbe zam Zisas nzuai buni mbarara zav ana han zegi.
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Mbe zegap, Zisas rorgiap, piigiap kav, ana buni mbararagim, mba Fherasiŋ gumgi gum mba Zudaiŋ tɨvir vhuuiŋ kaŋgi gumgi, mbe mbe gangiap, ne nzuav Zisas ga nzuav ndavi simgi. Mbe Zisas ga nzuav ndavi simgiap khaŋ wari ga nzuai, “Kha guma, ana tɨvi mbatɨgi ga mbui gumgi, ana mben khurkhuu ga mbuav mbe phorga pi.”
2 E murmuravam os fariseus e os escribas, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 Mbe maaŋ wari ga nzuaim, Zisas mbaram, kha bunai vhunama sav khaŋ mbe nzuai,
3 Então, lhes propôs Jesus esta parábola:
4 “Nde rɨgar nde the maaŋ muuŋgip 100 sipsivi kɨrga, nta rɨgar maaŋ muuŋgip the mbar rɨgɨrga. Ana mba 99 sipsivi ndi, mbara tɨgɨrim, nta mbara kɨv, vhazɨgi mbɨv kɨrim, ana ŋgɨp mba mbar rɨgi ne ndi ganɨv, kɨv ana gangirga.
4 Qual, dentre vós, é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 — ausente —
5 Achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo.
6 — ausente —
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 Zisas mba bunin mbe nzua vov khaŋ mbe nzuai, “Gu guigira nde nzuai, mba guma won sipsiva gangiap ndikndigi ndikndik, mba khesharigi ndikndigi, bakɨme kha nuianan kav tɨvi mbatɨgi ga mbui guma the ndav dorgɨrga, mba khesharigi ndikndigira Heven hɨgɨrga. Mbe vhɨra mba ndav domdorgi 99 gumgi mbe nzerara ki mbe mben ndikndigi. Mbe maaŋ muuŋgip kɨv kɨrim, tɨvi mbatɨgi ga mbui guma bavira, ana ndava dorgɨrga, mbe ne suaŋ Hevenan ndikndiga bakɨ guarara hɨgɨrga.” Guma sipsiva ndi gara vov, kav, ana gangi. (15.4)|src="BK00005C.tif" size="col" copy="Horace Knowles/Louise Bass" ref="15.4"
7 Digo-vos que, assim, haverá maior júbilo no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 Zisas mba kamen mbe suaŋgiap, wom khuen mbe nzuai, “Maaŋ muuŋgip, mbiga the phɨkthɨgi ŋkɨɨa raraiŋveŋ kɨrga. Maaŋ muuŋgip thueŋ mbar rɨgɨrga, ana ram muuŋrie? Ana rama durav, ana nzuav garav, wo phena vhee bi. Ana mbara muuŋv ana suaŋv ganɨv kɨv, ana taagip ana gangirga.
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma, não acende a candeia, varre a casa e a procura diligentemente até encontrá-la?
9 Ana taagi ana gangip, ana mbaram ndikndigap wo kɨvntogir kamɨv mbaram, won ŋgu ntɨɨrir kamɨv khaŋ mbe suanga, ‘Nde zɨv na phorgɨv na kɨma rareŋ ga suaŋv ndikndigɨri. Nan kɨma rareŋ mbar rɨgim, gu ntigem taagia wone gangi.’ ”
9 E, tendo-a achado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.
10 Zisas mba bunen mbe suaŋgiap, khaŋ mbe nzuai, “Gu guigira nde nzuai, kha mbik taagia wo kɨma rareŋ gangiap ndikndigi ndikndik, mba khesharigi ndikndigira. Kha nuianan kav tɨvi mbatɨgi ga mbui guma the ndava dorgɨrga, mba khesharigi ndikndigirga mbu Fhe Bakɨme enseri, mbe mba ndava dorgi guma ga suaŋv ndikndigɨrga.”
10 Eu vos afirmo que, de igual modo, há júbilo diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Zisas mba bunin mbe nzuav vov wom khaŋ mbe nzuai, “Guma mbe kama phunini ki.
11 Continuou: Certo homem tinha dois filhos;
12 Mani kav vov, ana kama ntok khaŋ won ndia ga nzuai, ‘Dara, gu khueŋ ndɨkndɨgi, ndu ntigera ndu mba ŋkan nɨɨn zav mbui bigi, ndu rɨgɨra nta shɨrav, na khɨna ntɨɨrir nan nɨɨŋgiri.’ Ana ne nzuaim, ana ndia rɨgɨra wo bigi shɨrav, ntan wo kamani ga nɨɨŋgi.
12 o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me cabe. E ele lhes repartiu os haveres.
13 Ana mba bigi shɨrav mani ga nɨɨŋgim, mani maaŋ kav, mbaram, ana kama ntok hɨgap, za wo bigi fugap, nta ndim mbaim, harigi gumgi zav, nta vhezi. Mbe nta vhezgiap, ŋkɨɨan ana nɨɨŋgim, ana mbaram khavgiap, won ndia gu mbe thav, saman harigi ŋgu bakɨ mben vugi. Ana vugap, mba ŋgun kav, tɨvi mbatɨgi guarira mbuav, ferferav, za won ŋkɨɨa fov mba bigi ga suegim, ana ŋkɨɨa za vhɨzgi.
13 Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá dissipou todos os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Ana za won ŋkɨɨa fuasuegim, nta vhɨzgim, mba tugen ana mba ki ŋgu bakɨme fhain, mbe za mba tivgiap, thir vhɨzi tuga mbatɨk mben hɨgi. Ana mba tugen ana guigira fhɨrge rɨgap, tuga mbatɨga ndigi. Ana bigɨn thaneŋ ki za fhuvara.
14 Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 Ana thav vov, mba ŋgu nɨɨŋge guma mben hɨgap, ana ŋaara guma ga gegap, ana ŋgari. Ana mba guman ŋgarim, mba guma ana sarigim, ana vov mba tugi kɨrin kav, ana daa gari.
15 Então, ele foi e se agregou a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a guardar porcos.
16 Ana vov, ana daa garav, mban nta ndɨɨv kav, ana guigira thɨ mbatɨk anan hegim, ana mbu daa ga sui regir fazɨgi garav, ana vhɨra mba daa phorgɨv ntan mbɨr zav mbui. Ana maaŋ kim, guma the mban ana kurigi fhuvara.
16 Ali, desejava ele fartar-se das alfarrobas que os porcos comiam; mas ninguém lhe dava nada.
17 “Ana maaŋ kav, ndɨkndɨgap kav, thav ndɨkndɨga vhuuŋ ana zim, ana thav khaŋ wo nzuai, ‘Ore, nan ndiar ŋaara gumgi vhɨrve, mbe mbur kav mban tɨn kim, gu khaŋ kav thɨna rɨmɨn zav mbui.’
17 Então, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui morro de fome!
18 Ana mba ndɨkndɨga muuŋgiap thav khaŋ wo nzuai, ‘Gu ntige taagiap ŋgɨp, won ndia han ŋgɨp, khaŋ ana suanga, “Dara, gu tɨva mbatɨgar Fhe Bakɨme mbuav vhɨra ndu muuŋgi.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com o meu pai, e lhe direi: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 Ndu ntigem, wom kaman nan kamɨnga tuktɨgi fhu. Ndu ntigem, won ŋaara guman nan kamɨnga.” ’
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus trabalhadores.
20 “Ana ndɨkndɨga vhuuŋ ana zɨgim, ana maaŋ wo suaŋgiap, mbaram khavgiap, won ndia han vui.
20 E, levantando-se, foi para seu pai. Vinha ele ainda longe, quando seu pai o avistou, e, compadecido dele, correndo, o abraçou, e beijou.
21 Ana vov, ana viavav, ana khoman mparim, ana kam khaŋ ana nzuai, ‘Dara, gu tɨva mbatɨgar Fhe Bakɨme mbuav vhɨra ndu muuŋgi. Ndu ntigem, wom kaman nan kamɨnga tuktɨgi fhuvara.’
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Ana maaŋ wo ndia ga nzuaim, ana ndia ana mbararavram, mbaram won ŋaara gumgir kamgiap khaŋ mbe nzuai, ‘Nde vhemkora ŋgɨp nan shaa vhuun mpeeŋra ndigi zɨv ana sharari. Nde mba shaar ana sharav, mbaram ŋgɨp, farve shari ring ndigi zɨp, ana farve sharav, ŋgɨp ŋkari sharive ndigi zɨv, ana ŋkarveni sharari.
22 O pai, porém, disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, vesti-o, ponde-lhe um anel no dedo e sandálias nos pés;
23 Nde maaŋ ana muuŋgip, ŋgɨp borombaga ŋguga kama bakɨmera ndigi zɨv, ana shogip, nza ana suaŋv shama bakɨmen muuŋv ndikndigirga.
23 trazei também e matai o novilho cevado. Comamos e regozijemo-nos,
24 Kha shama bakɨmen muuŋv ndikndigirga, ne khaŋ muuŋgi. Nan kama mbe, ana rimgia kegap taagia khavgi. Ana vhɨra mbar rɨga, kav, kav taagia zɨgi.’ Ana nen mbe suaŋgiap, mbe shama bakɨme mbuav pav ndikndigi.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 “Mbe mba shama mbuav pav ndikndigap kim, mba guman kama bar, ana wo mɨnan kegap, taagi ŋgun zi. Ana zav won ndia phena han mbav, ana mbaram gitagi khɨkhɨɨ mbararav, mbaram kha gumgi gu mbigi hii khɨkhɨɨ mbararagi.
25 Ora, o filho mais velho estivera no campo; e, quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 Ana mba khɨkhɨɨ mbararav, mbara vov wo ndia ŋaara guma mben kamgim, ana ana han zim, ana ana nzarigi. ‘Mbe mbar ram mbui khɨkhɨm mbare?’
26 Chamou um dos criados e perguntou-lhe que era aquilo.
27 Ana mba nzambarar ana muuŋgim, mba ŋaara guma ana ŋgarkarav khaŋ ana nzuai, ‘Ee, ndu kaŋgi fhuve? Ndun ŋguk taagia zɨgi. Ana zɨgim, ndun ndia anan ndikndigap, borombaga ŋguga kama bakɨmera shogiap, shama bakɨme mbui. Ndun ŋguk za rimgi fara muuŋgiap, kegap, taagia nzerara zɨgim, ndun ndia ana nzuav ndikndigap shama bakɨme mbui.’
27 E ele informou: Veio teu irmão, e teu pai mandou matar o novilho cevado, porque o recuperou com saúde.
28 Ana nen ana suaŋgim, mba guman kaman rum ne mbararagiap, won ndia ga vhegap, mbaram mbe han phena vhen ŋgirɨ thagi. Ana thav kɨrar kim, ana ndia ne mbararagiap, mbaram kɨrar hɨgap zav, khaŋ thɨgav ana ndava mbɨv ana nzuai.
28 Ele se indignou e não queria entrar; saindo, porém, o pai, procurava conciliá-lo.
29 Ana ndia ana ndava mbɨv ana nzuaim, ana won ndia ŋgarkarav khaŋ ana nzuai, ‘Ndu na mbarara! Gu kha mparir gu fhura ndun ŋaara guma ga gegap, ndun ŋgarav ki. Gu ndu nzuai buna thueŋ, gu ne kaadogi fhu. Zakɨra fhuvara! Gu fhum ndu phorga ki. Gu fhum ndu phorga kim, ndu maaŋ muuŋgiap na nzuav meme thaneŋra shogim, gu won kɨvntogir kov pav ndikndigi fhu. Zakɨra fhuvara!
29 Mas ele respondeu a seu pai: Há tantos anos que te sirvo sem jamais transgredir uma ordem tua, e nunca me deste um cabrito sequer para alegrar-me com os meus amigos;
30 Ndu mba khesharigi tɨva then na muuŋgi fhu. Ndu ntigem, ndun kam ndu ana nɨɨŋgi bigi, ana nta ndiga vov, fhura ferfera rui mbigi phorga ruav, za ndu bigir mbe nɨɨŋgia zɨgi. Ana zɨgim, ndu ntigem, ana nzuav, borombaga ŋguga kama bakɨme shogi.’
30 vindo, porém, esse teu filho, que desperdiçou os teus bens com meretrizes, tu mandaste matar para ele o novilho cevado.
31 “Ana maaŋ nzuaim, ana ndia khaŋ ana nzuai, ‘Ndu na gor ma, ndu zazera na phorga kim, gu ndu kaŋgi, na bigi, nta za ndu bigi ma.
31 Então, lhe respondeu o pai: Meu filho, tu sempre estás comigo; tudo o que é meu é teu.
32 Ndu ntigem, ŋka shama bakɨmen muuŋv ndikndigɨrga. Ndun ŋguk khaŋ muuŋgi, ana rimgia kegap taagia khavgi. Ana vhɨra mbar rɨga kav kav, ntigem taagia zɨgi.’ ”
32 Entretanto, era preciso que nos regozijássemos e nos alegrássemos, porque esse teu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.