Atos 16

IYA YONAI (GDN) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Poru natere Debe bauwena manako ade kayawena umawa da natere Rusitara bauwena. Natere Rusitara rabineya ka Iyesu sumapiyawa apunai mosi si ka Simosi ika tondawa. Apunu Simosi e inai ka Diyu ragidai mu ridimaga ko e Iyesu mete sumapiyawa. E mamai ka eba Diyu apunai ko e ka yona Guriki wagawa ki apunai mosi.
1 Paulo chegou às cidades de Derbe e Listra. Em Listra morava um cristão chamado Timóteo. A mãe dele, uma cristã, era da raça dos judeus, mas o pai dele não era judeu.
2 Iyesu sumapamawa ragidai kuduba natere Rusitara yo Aikoniyamu rabineya apunu Simosi e werei tagamawa.
2 Todos os irmãos que moravam em Listra e Icônio falavam bem de Timóteo.
3 Poru nuwaiya ka Simosi uburana e mete kayatagamana wainapupu, ko tawana ki rabineya ka Diyu ragidai ropani kawaya ki mu kuduba kataimugu da Simosi e kwakwarepui ki mu eba wakamupu mibai ka e mamai ka tawana kwaiyanai yona Guriki wagawa ki apunai mosi. Iyapana inako waina-mupu ki Poru e kataiya ki pokere e ubupu apunu Simosi e kwakwarepui wakapupu manako ki eweya banana-pupu mete kayatagubu.
3 Paulo quis levá-lo consigo e por isso o circuncidou , pois todos os judeus que moravam naqueles lugares sabiam que o pai de Timóteo não era judeu.
4 Mu tawana tawana bautagubu kayatagubu manako Iyesu tonotapu ragidai ade debai ragidai mete kina natere Diyerusaremu rabineya tawana kwaiyanai ragidai nene badidi oka tamupu ki mu iyapana kabuwatamawa makeya makeya kwaetagamana ki nana mu tademawa teyateyama iwa.
4 Nas cidades por onde passavam, eles diziam aos cristãos quais as decisões que tinham sido tomadas pelos apóstolos e pelos presbíteros da igreja de Jerusalém e aconselhavam que eles obedecessem a essas decisões.
5 Mu iyapana inako tademawa ki pokere Iyesu sumapamawa Mamanuga God nene dibipamawa ragidai mu sumamaga Iyesu bameya ki kawayawagawa yarawa. Iyapana waunai ropani kawaya maramara bautagamawa Iyesu suma-pamawa ragidai mete dibipamawa idiwa.
5 Assim as igrejas ficavam mais fortes na fé, e o número de cristãos aumentava cada dia mais.
6 Mu tawana Aisiya kayatagamana wainamupu ko Mamanuga God e Keyai Tanai Bagi Kawaya mu yawatamaga bodapupu, wagubu ke; “Tawana Aisiya rabineya Iyesu sisiyai eba iwogoi.” E inako wagubu ki pokere mu tawana Pirigiya yo Garasiya bautagubu kaya-tagubu.
6 Como o Espírito Santo não deixou que anunciassem a palavra na província da Ásia, eles atravessaram a região da Frígia-Galácia.
7 Mu tawana Misiya ragidai mu wairamaga ki kiya bautagubu ka mu tawana Bisiniya kayatagamana waina-mupu, ko Iyesu e Keyai mu tatamatapu,
7 Quando chegaram perto do distrito da Mísia, tentaram ir para a província da Bitínia, mas o Espírito de Jesus não deixou.
8 ki pokere mu tawana Misiya madaneya madaneya mena bautagubu kayatagubu manako iwa wadamawa da natere Torowasi egi papateya ki bautagubu.
8 Então atravessaram a Mísia e chegaram à cidade de Trôade.
9 Kemora ki rabineya ka Poru waro were maba tawana Makedoniya mu apunumaga mosi waita nene uburawa wagawa ki empupu. Apunu ki wagubu ke; “Tawana tondei ki kau karako kamadi manako yewe Makedoniya yabi nu waitaniyo.’
9 Naquela noite Paulo teve uma visão. Ele viu um homem da província da Macedônia, que estava de pé e lhe pedia: “Venha para a Macedônia e nos ajude!”
10 Poru waro were maba apunu ki empupu eweya ka nu garugaru mena kimpi ubumpi nu gwedegwedenuga temipi manako tawana Makedoniya kaigibi. Nu wainamipi da Mamanuga God nu kabuwanibu da e karako tawana Makedoniya ragidai Iyesu e yonai waunai bagi kawaya mu kabuwatamana ki nana nu tononibu.
10 Logo depois dessa visão, nós resolvemos partir logo para a Macedônia, pois estávamos certos de que Deus nos havia chamado para anunciar o evangelho ao povo dali.
11 Nu waka kawareya natere Torowasi kamadimpi manako kaigibi kaiweya idiweya da ruku mosi si ka Tamasuresi ki baigibi manako ika ukwampi. Ukwampi nawaru puruwena ade kimpi ubumpi kaiweya idiweya da natere Neaporisi baigibi,
11 Nós embarcamos em Trôade e fomos diretamente para a ilha de Samotrácia. No dia seguinte chegamos ao porto de Neápolis.
12 manako nu waka ika kamadimpi borau nu kerapu-nugu kaigibi iweya da natere Piripai baigibi. Natere ki kena ka tawana Makedoniya ragidai mu nateremaga kawaya. Tawana Roumi ragidai mu piyaramuguma ropani kawaya ika mete idiwa. Nu mara dai ika idiweya,
12 Dali fomos a Filipos, que é uma cidade do primeiro distrito da província da Macedônia e também colônia romana, onde ficamos vários dias.
13 manako aiyata marai ki bauwena ka nu gari tagaiya awanau kaigibi. Nu notanuga wagubu da Diyu ragidai mu guriguritagamu watai ka bani ikana. Ika baigibi ka nu idimipi manako ridi dai ika dibimupu idiwa ki mu mete yonaigemeya yona dai mu tademeya kabukabuwa idiweya.
13 No sábado saímos da cidade e fomos para a beira do rio, pois pensávamos que ali devia haver um lugar de oração para os judeus. Sentamos e começamos a conversar com as mulheres que estavam reunidas lá.
14 Ridi ki mosi si ka Ridiya ika tondawa nu yona iwegemeya ki waina-piyawa. E naterei ka Tayataira. Iyapana maramara bautagamawa aukwara daragidaragi bagi kawaya e bameya gimaratagamawa. E maramara Mama-nuga God e si tepapiyawa. Nu Kaiwawo-nuga karako ridi ki e notai wadubu papara da e Poru yonai wagawa ki naigida mena wainapiyawa ade suma-piyawa,
14 Uma daquelas mulheres que estavam nos ouvindo era Lídia, uma vendedora de púrpura , da cidade de Tiatira. Ela adorava a Deus, e o Senhor abriu a mente dela para que compreendesse o que Paulo dizia.
15 ki pokere nu ubumpi ridi ki ade e iyapanaiyoma tawamaga eyaka mena ragidai mete kina ki Iyesu e si pokaiya mu siruwatampi. Siruwatampi kewowena ka ridi Ridiya nu giginibu, wagubu ke; “Wi wainapiyamu da nau karako nu Kaiwawonuga mibai suma-pakani ki ka wi kebomuri nau tawaneya kaigamu manako nau mete idiwomu.” E inako gigiwagawa ki pokere nu kimpi ubumpi e tawaiya e mete kaigibi.
15 Ela e as pessoas da sua casa foram batizadas. Depois Lídia nos convidou, dizendo: — Venham ficar na minha casa, se é que vocês acham que, de fato, eu creio no Senhor. Assim ela nos convenceu a ficar na casa dela.
16 Mara mosi nu guriguritagamu wateya kaigibi ki ka bigabiga munu ridai mosi ki iyapana e gimaramupu da e mu bigabigamaga kwaewagawa ki e nu ika bananamipi. Munu ridai ki ka keyai berokoi mosi e uwapu e rabineya tondawa. Gwede mosi ewa wenawagana ki kuduba keyai berokoi ki e kabuwa-piyawa manako munu ridai ki wirawena sisiya ki makeya makeya iyapana tadeyawa ki pokere mu denai bowa madai kawaya daganani e kweyamawa. Ko e eya bowa madai ki eba wadawa ko e gimaramupu ragidai ki mu ubumpu bowa madai ki kuduba mu tepamawa.
16 Certo dia, quando estávamos indo para o lugar de oração, veio ao nosso encontro uma escrava. Essa moça estava dominada por um espírito mau que adivinhava o futuro, e os seus donos ganhavam muito dinheiro com as adivinhações que ela fazia.
17 Munu ridai ki bauwena Poru yo nu mete ewakumaniyawa umawa manako e bonanai ragiragi kawaya wagawa ke; “Iyapana yau mu ka Mamanuga God kunumau tondau e upi wadamu ragidai. Wi iya waunai badidi maba wadamana ki sisiyai mu tagamu iwu.”
17 A moça começou a nos seguir, gritando assim: — Estes homens são
18 Munu ridai ki maramara nu sisiyanuga inako wagawa umawa ki pokere Poru e midi togawena manako wirawena keyai berokoi munu ridai ki rabineya tondawa ki sibu, wagubu ke; “Nau Iyesu Keriso e si pokaiya kau nidiyakani; Munu ridai yau karako kamadi deni mena baunuwagi kayanuwagi.” E inako wagawa makeya ka keyai berokoi ki munu ridai ki deni mena kamadubu matarau bauwena kayawena.
18 Ela fez isso muitos dias. Por fim Paulo se aborreceu, virou-se para ela e ordenou ao espírito: — Pelo poder do nome de Jesus Cristo, eu mando que você saia desta moça! E, no mesmo instante, o espírito saiu.
19 Munu ridai ki gimaramupu ragidai gwede wenawena ki emupu ka mu rabinamaga berokowena, tagubu ke; “Akae, iyapana yau karako bautagubu nu bowa madai wademeya yawatai ki girimupu.” Mu inako tagubu manako kayatagubu apunu Poru yo Sairasi wade dokodokotampu tainitampu iyapana kawakawai mu bamamugu imata paunau bautagubu,
19 Quando os donos da moça viram que não iam poder mais ganhar dinheiro com as adivinhações dela, agarraram Paulo e Silas e os arrastaram até a praça pública, diante das autoridades.
20 manako tawana Roumi ragidai mu kawakawaimuguma tademupu, tagubu ke; “Iyapana yau ka Diyu ragidai ko mu karako yewe bautagubu nu naterenuga giripiyamu.
20 Eles os apresentaram a essas autoridades romanas e disseram: — Estes homens são judeus e estão provocando desordem na nossa cidade.
21 Mu mubo bususumaga ki mu nuwamugu nu mete kwaiwagamana ki nana tagamu ko ki ka eba supasupai. Nu ki kwaigamu ki ka nu nuga goranuga giripamu. Nu ka tawana Roumi ragidai ki pokere mu yonamaga ki nu eba nuwanugu wainapamana bo kwaiwaga-mana wainapemei.”
21 Estão ensinando costumes que são contra a nossa lei . Nós, que somos romanos, não podemos aceitar esses costumes.
22 Mu inako tagubu manako iyapana pakasi ragidai ropani kawaya mete bautagubu mu yonamaga ki kawareya ade tagamawa.
22 Aí uma multidão se ajuntou para atacar Paulo e Silas. As autoridades mandaram que tirassem as roupas deles e os surrassem com varas.
23 Mu inako tagubu ki pokere iyapana dai bautagubu Poru yo Sairasi kawareya kawareya raukeketamawa da kamadumpu manako tetampu kaimpu dibura tawai rabineya isiyatampu. Isiyatampu manako dibura gudui kwayubapiyawa apunai ki gudu naigida mena umarana ki nana simupu,
23 Depois de baterem muito neles, as autoridades jogaram os dois na cadeia e deram ordem ao carcereiro para guardá-los com toda a segurança.
24 ki pokere e wirawena Poru yo Sairasi tetapu kanibu dibineya nakatapu. E ripa kawakawaya apeya tepupu, mosi mu kerapumaga kobaiya tapu ade mosi kawareya tapu manako mu kerapumaga inako umeme dokodokotapu gudu umapu kamaditapu kayawena.
24 Depois de receber essa ordem, o carcereiro os jogou numa cela que ficava no fundo da cadeia e prendeu os pés deles entre dois blocos de madeira.
25 Kemora paunau wadawa makeya ka apunu Poru yo Sairasi dibura rabineya guriguritagamawa umayo pokaiya Mamanuga God e si tepapamawa idiwa, ko diburatagubu ragidai dai ki mu wainatamawa.
25 Mais ou menos à meia-noite, Paulo e Silas estavam orando e cantando hinos a Deus, e os outros presos escutavam.
26 Ki makeya ka waira nutanuta kawaya mo bauwena manako dibura tawai ki geyageyawena da e gudui daikere daikere ki wakawaka-tagubu. Diburatagubu ragidai ika idamaga kerapumaga umatampu dokodoko ki taburubai mubo mubo mete rikarikatagubu.
26 De repente, o chão tremeu tanto, que abalou os alicerces da cadeia. Naquele instante todas as portas se abriram, e as correntes que prendiam os presos se arrebentaram.
27 Dibura gudui kwayubapiyawa apunai wakapa giriwena gudu waka-wakatagubu ki empupu ki ka e waina-pupu da dibura ragidai kuduba bani bautagubu kayatagubu gawarara. E kudu wainapupu manako e kerebai wadubu e eya wadewagana kwaewagawa.
27 Aí o carcereiro acordou. Quando viu que os portões da cadeia estavam abertos, pensou que os prisioneiros tinham fugido. Então puxou a espada e ia se matar,
28 Ko Poru apunu ki inako kwaewagana kwaewagawa empupu ki ka e bonanai ragiragi kawaya e sibu, wagubu ke; “Kau kiya eba wadenuwagi. Nu kuduba yewe idiwei.”
28 mas Paulo gritou bem alto: — Não faça isso! Todos nós estamos aqui!
29 Dibura gudui kwayubapiyawa apunai yona ki wainapupu ka e siwe nene wagubu beupupu manako garugaru mena kanibu Poru yo Sairasi mu bama-mugu bauwena manako suyamaga ugwadubu didigurai wagubu mu yabara-mugu kwarisiwena.
29 Aí o carcereiro pediu que lhe trouxessem uma luz, entrou depressa na cela e se ajoelhou, tremendo, aos pés de Paulo e Silas.
30 Kwarisiwena ade bagi ubupu manako bananatapu matarau kayatagubu manako manutapu, wagubu ke; “Kawakawainiyoma, nau badidi kwaesugani da nau iya waunai yadani?”
30 Depois levou os dois para fora e perguntou: — Senhores, o que devo fazer para ser salvo?
31 E inako wagubu manako mu denai e simupu, tagubu ke; “Kau yabi nu Kaiwawonuga Iyesu sumapi ki ka e uburoto kau ridigi munugiyoma mete kina iya waunai negeni.”
31 Eles responderam: — Creia no Senhor Jesus e você será salvo — você e as pessoas da sua casa.
32 Mu inako tagubu manako ubumpu apunu ki e wainai ade e munuiyoma ade e tawai eyaka mena ragidai kuduba mete kina ki nu Kaiwawonuga e yonai mu kabuwatampu.
32 Então eles anunciaram a palavra do Senhor ao carcereiro e a todas as pessoas da casa dele.
33 Kabuwatamawa da kewowena ka apunu ki garugaru mena kemora ki rabineya apunu Poru yo Sairasi tetapu kanibu taunimupu sipasipara ki kwatamaga siruwatapu manako mu muga ubumpu apunu ki e wainai ade e munuiyoma mete kina ki tetampu nu Kaiwawonuga Iyesu e si pokaiya mu siruwatampu.
33 Naquela mesma hora da noite, o carcereiro começou a cuidar deles, lavando os ferimentos da surra que haviam levado. Logo depois ele e todas as pessoas da sua casa foram batizados.
34 Siruwa-tampu kewowena ka apunu ki Poru yo Sairasi bananatapu e ebo tawaiya kayatagubu manako bani dai warapupu tagebu. E iyapanaiyoma kuduba mete kina karako Mamanuga God suma-mupu. Mu rabinamaga bagiwena mibi mamamai idiwa.
34 Em seguida ele levou Paulo e Silas para a sua casa e lhes deu comida. O carcereiro e as pessoas da sua casa ficaram cheios de alegria porque agora criam em Deus.
35 Mu ukwampu nawaru puruwena ka tawana Roumi ragidai mu kawakawai-muguma piyara ragidai tonotampu dibura gudui ki kwayubapiyawa apunai e bameya bautagubu manako simupu, tagubu ke; “Kau dibura gudui kwaipi da iyapana apeya ki baitagisi kayatagisi.”
35 Quando amanheceu, as autoridades romanas mandaram alguns policiais com a seguinte ordem para o carcereiro: “Solte esses homens.”
36 Mu inako tagubu manako apunu ki kanibu Poru sibu, wagubu ke; “Tawana Roumi ragidai mu kawakawai-muguma yona tonomupu da wi pa baigamana kaigamana ki nana, ki pokere wi kimuri ubumuri nuwabagi rabineya mena kaiwagi.”
36 Então o carcereiro disse a Paulo: — As autoridades mandaram soltá-los. Podem ir embora em paz.
37 Ko Poru ubupu denai piyara ragidai ki tadebu, wagubu ke; “Wi kawakawaiguma nu gwede mo paere-mipi ki mo mu eba bananamupu. Mu iyapana yabumugu kuwe pokaiya nu pa asusu raukekenimawa. Nau ka Diyu apunai ko nau ka ade tawana Roumi ki taubanuwai mete kina. Mu nu pa tenimpu diburanimpu ade karako weki gwaiya nu pa tononimana tagamu, ko ki ka eba supasupai. Mu muga yewe baitagisi tagisi manako nu mu yabu-mugu baigamu kaigamu.”
37 Mas Paulo disse aos policiais: — Eu e Silas somos cidadãos romanos e, mesmo assim, sem termos sido julgados, fomos surrados em público. E depois nos jogaram na cadeia. E agora querem nos mandar embora assim em segredo? Isso não! Que as próprias autoridades romanas venham aqui e nos soltem!
38 Piyara ragidai wiratagubu mu kawakawaimuguma bamamugu bau-tagubu manako Poru badidi wagubu ki mu makeya makeya mu tademupu, tagubu ke; “Apunu Poru yo Sairasi mu ka tawana Roumi ki taubanuwai.”
38 Os policiais foram contar às autoridades romanas o que Paulo tinha dito. Quando as autoridades souberam que Paulo e Silas eram cidadãos romanos, ficaram com medo
39 Mu kimpu ubumpu Poru yo Sairasi mu bamamugu bautagubu manako parautampu, tagubu ke; “Nu diburani-mpi ki ka nu kwaigibi siyasiya.” Mu inako tagubu manako bananatampu dibura tawai ki kamadumpu manako besitampu tonotampu, tagubu ke; “Natere yau karako kamadumuri kaiwagi.”
39 e foram lhes pedir desculpas. Então os tiraram da prisão e pediram que fossem embora da cidade.
40 Poru yo Sairasi dibura tawai ki kamadumpu manako ridi Ridiya e tawaiya kayatagubu. Ika bautagubu ka mu kowamuguma dai ika bananatampu. Mu yona bagi kawaya mu tademawa da kamadumpu ade kasiyara mete tage-mupu manako ewa kamaditampu kayatagubu.
40 Paulo e Silas saíram da cadeia e foram para a casa de Lídia. Ali encontraram-se com os irmãos, animaram a todos e depois foram embora.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.