Daniel 4
Ibibiriya: Igambo lya Rurema mu ndeto ye'kifuliiru (FLR) vs NVT
1 Niehe Nebukandeneza, nâli bwatiiri mu kajumiro. Nâli tuuziri mu mutuula, nanâli kizi genduukirwa.
1 O rei Nabucodonosor enviou esta mensagem a povos de todas as raças, nações e línguas em todo o mundo: “Paz e prosperidade!
2 Iri nꞌgaba ngoli gwejiiri, nanaloota ibirooto, nanabona naꞌmabone. Birya byoshi, ikyanya bikalenga-lenga mwiꞌtwe lyani, byanandeera ikyoba bweneene!
2 Quero que todos saibam dos sinais e das maravilhas que o Deus Altíssimo realizou em meu favor.
3 Yibyo birooto, nanatumira abitegeereza booshi ba mu kihugo kyeꞌBabeeri, gira bayiji mbwira umugeeza gwabyo.
3 Como são grandes seus sinais, como são poderosas suas maravilhas! Seu reino durará para sempre, e seu domínio, por todas as gerações.
4 Kwokwo, balya banamaleere banayija kuguma naꞌbalozi, naꞌbanabwenge beꞌndonde, na ábali mu banda imbuko. Yabo booshi, nanabalotololera birya birooto. Kundu kwokwo, ndaaye kiri noꞌmuguma wabo úkahasha ukumbwira umugeeza gwabyo.
4 “Eu, Nabucodonosor, vivia em meu palácio, com todo conforto e prosperidade.
5 Iri hakatama, Danyeri anayija imbere lyani. Naye, nanamúlotololera byo. (Uyo Danyeri, irindi iziina lyage, ye Beriteshaaza, ukukulikirana niꞌziina lyoꞌmuzimu gwani. Emwe! Umutima gwa íbiri mu yikumbwa gwâli múliiri mwo.)
5 Certa noite, porém, tive um sonho que me assustou; enquanto estava deitado em minha cama, tive visões que me aterrorizaram.
6 Kwokwo, nanamúbwira: «E Beriteshaaza, mu banamaleere, we mukulu. Na nyiji kwoꞌmutima gwa íbiri mu yikumbwa gukuli mwo. Ndaanabwo bumbishwa úbwangakuyabira. Aaho! Ibirooto byani, byo byebi! Umbwirage umugeeza gwabyo.
6 Por isso mandei chamar todos os sábios da Babilônia, para que me dissessem o que meu sonho significava.
7 «Ikyanya nâli gwejiiri, nꞌgabona amabone. Neꞌkyanya nꞌgalangiiza, nanabona ingaaja-malungu yeꞌkiti, kimeziri ha kati keꞌkihugo. Yikyo kiti, kyâli kila bweneene.
7 Quando todos os magos, encantadores, astrólogos e adivinhos vieram, eu lhes contei meu sonho, mas eles não foram capazes de me dizer o que ele significava.
8 Emwe! Kyâli hamuusiri ngana-ngana! Amatavi gaakyo gâli kizi hika mu kyanyaanya. Kwokwo, mu mahanga gooshi, bâli kizi kibona.
8 Finalmente, Daniel se apresentou diante de mim, e eu lhe contei o sonho. (Ele se chama Beltessazar, em homenagem a meu deus, e o espírito dos santos deuses está nele.)
9 Ibyasi byakyo byâli dehiri. Kyanâli tongesiri bweneene, halinde ibitumbwe byakyo byanakizi yigusa amahanga gooshi. Inyamiishwa zâli kizi yiji beera mu kimbehwa kyakyo. Noꞌtunyuni twâli kizi yiji beera mu matavi gaakyo. Yikyo kiti, ibiremwa byoshi byâli kizi kilonga kweꞌbyokulya.
9 “Disse-lhe: ‘Beltessazar, chefe dos magos, sei que o espírito dos santos deuses está em você e que não há mistério que não possa resolver. Agora, diga-me o que meu sonho significa.
10 «Ikyanya nâli gwejiiragi yaho, mu kulola galya mabone, nanalangiiza, nanabona umuganda mweru agweti agajooka ukulyoka mwiꞌgulu.
10 “‘Enquanto estava deitado em minha cama, tive este sonho. Vi uma grande árvore no meio da terra.
11 Uyo muganda anaberangira kwiꞌzu lihamu kwokuno: “Yiki kiti, ukikubage! Naꞌmatavi gaakyo, gashoosholwe. Neꞌbyasi bibugumulwe. Neꞌbitumbwe bishaabulwe. Inyamiishwa, zipuumuke mwiꞌdako lyakyo. Noꞌtunyuni, tubalale mu matavi gaakyo.
11 A árvore cresceu e ficou muito alta e forte; chegava até o céu e podia ser vista por todo o mundo.
12 Halikago, naludakwe yehe, umúlekere i kuzimu kuguma neꞌmizi, akizi beera mu byasi bya mu ndalo. Unamúzingire kwoꞌtubangira tweꞌbyuma, na tweꞌmiringa.
12 Suas folhas eram verdes e novas, e ela era cheia de frutos para todos comerem. Animais selvagens viviam à sua sombra, e aves faziam ninhos em seus ramos. O mundo todo se alimentava dessa árvore.
13 Ubwenge bwage bweꞌkimundu, buhinduke bube nga bwa nyamiishwa, halinde ukuhisa ku myaka irinda.
13 “‘Então, enquanto eu sonhava, vi um mensageiro, um ser santo, que descia do céu.
14 «“Yiki kihano, abaganda beeru bo bakakimenyeesa, lyaꞌbandu booshi balonga ukumenya kwo Rurema ye riiri hiꞌgulu lya byoshi. Bamenye na kwo ye gweti ubushobozi hiꞌgulu lyaꞌmaami gooshi. Ye mu yimika ngiisi ye aloziizi. Ali mu yimika kiri noꞌmugunda.”
14 O mensageiro gritou: ‘Derrubem a árvore e cortem seus ramos! Arranquem suas folhas e espalhem seus frutos! Espantem os animais selvagens de sua sombra e as aves, de seus ramos.
15 «Nie mwami Nebukandeneza, yibyo byo birooto nꞌgaloota. Aahago! We Beriteshaaza, umbwirage umugeeza gwabyo. Mukuba, mu bitegeereza booshi ba mu bwami bwani, ndaaye úshobwiri ukumbwira gwo. Si we wangahasha, bwoꞌmutima gwa íbiri mu yikumbwa, binali byeru gukuli mwo.»
15 Mas deixem na terra o toco, com suas raízes, preso com um anel de ferro e bronze e cercado da relva verde. Que seja molhado pelo orvalho do céu e viva com os animais selvagens, em meio às plantas do campo.
16 Uyo Danyeri anamala ikyanya agweti agagangaanwa bweneene! Imitono yage yanamúbuligania. Kwokwo, mwami anamúbwira: «E Beriteshaaza, yibi birooto noꞌmugeeza gwabyo, bitakushengule.»
16 Durante sete períodos, terá a mente de um animal selvagem em vez de mente humana.
17 Kirya kiti ukabonaga kwo kiri ngaaja-malungu, kinasikamiri. Naꞌmatavi gaakyo gashuumiri halinde mu kyanyaanya. Abandu baꞌmahanga gooshi bali mu kibona.
17 Pois isso foi decretado pelos mensageiros; foi ordenado pelos seres santos, para que todos saibam que o Altíssimo domina sobre os reinos do mundo. Ele os dá a quem quer, até mesmo à pessoa mais humilde”.
18 Ibyasi byakyo bidehiri ngana-ngana, kinatongesiri bweneene! Neꞌbitumbwe byakyo, biri mu yigusa ibiremwa byoshi. Inyamiishwa ziri mu kizi beera mu kimbehwa kyakyo. Noꞌtunyuni tuli mu kizi beera mu matavi gaakyo.
18 “‘Beltessazar, esse foi o sonho que eu, o rei Nabucodonosor, tive. Agora, diga-me o que ele significa, pois nenhum dos sábios de meu reino foi capaz de interpretá-lo. Mas você pode fazê-lo, pois o espírito dos santos deuses está em você’.”
19 «E mwami, kirya kiti, alyagagi wehe. Keera ukakuzibwa, halinde wanagangaala. Ubukulu bwawe, bwâli kizi kuzibwa halinde mwiꞌgulu. Noꞌbutwali bwawe, keera bukamenyeekana mu mahanga gooshi.
19 “Ao ouvir isso, Daniel (também chamado Beltessazar), ficou atônito por algum tempo, atemorizado com o significado do sonho. Então o rei lhe disse: ‘Beltessazar, não se assuste com o sonho, nem com o seu significado’. “Beltessazar respondeu: ‘Meu senhor, gostaria que os acontecimentos prenunciados nesse sonho ocorressem a seus inimigos, e não ao rei!
20 «E mwami, ukabona umuganda mweru agweti agajooka ukulyoka mwiꞌgulu, anadeta: “Kino kiti, mukikubage, kinasiriizibwe. Halikago, naludakwe alekerwe i kuzimu kuguma neꞌmizi, akizi beera mu byasi bya mu ndalo. Anabe azingiirwi kwoꞌtubangira tweꞌbyuma na tweꞌmiringa. Uyo naludakwe, umúleke akizi loba neꞌkimi kya mwiꞌgulu. Atuulage kuguma neꞌnyamiishwa, halinde ukuhisa ku myaka irinda.”
20 A árvore que o rei viu crescia e ficava alta e forte; chegava até o céu e podia ser vista por todo o mundo.
21 «E mwami, umugeeza gweꞌbirooto byawe, gwo gwogu: Rurema keera akutwira ulubaaja, anali hiꞌgulu lya byoshi!
21 Tinha folhas verdes e novas e era cheia de frutos para todos comerem. Animais selvagens viviam à sua sombra, e aves faziam ninhos em seus ramos.
22 Ugayimulwa mu bandu, unagendi tuula kuguma neꞌnyamiishwa. Neꞌyo munda, ugakizi lya ubwasi nga ngaavu. Ikimi kinakizi lyoka mwiꞌgulu, kinakulovye. Ugaahisa imyaka irinda uli kwokwo, halinde unayiji kebukwa kwo Rurema ye riiri hiꞌgulu lya byoshi. Ye na gweti ubushobozi hiꞌgulu lyaꞌmaami gooshi. Yehe, ali mu yimika ngiisi ye aloziizi.
22 Essa árvore é o próprio rei. Pois o rei cresceu e se tornou forte e grande; sua grandeza chega até o céu, e seu domínio, até os confins da terra.
23 «Na yulwo lubaaja, mbu nyaludakwe alekerwe i kuzimu kuguma neꞌmizi, kuli kudeta kweꞌkyanya ugakebukwa kwo Rurema ye mutwali, na kwo ali hiꞌgulu lya byoshi, lyo ugashubi yimikwa.
23 “‘Então o rei viu um mensageiro, um ser santo que descia do céu e que disse: ‘Derrubem a árvore e destruam-na! Mas deixem na terra o toco, com suas raízes, preso com um anel de ferro e bronze e cercado da relva verde. Que seja molhado pelo orvalho do céu e viva com os animais do campo por sete períodos’.
24 Ku yukwo, e mwami! Yiri ihano lyani, nakuyinginga ulisimbahe. Utwikirage ku byaha byawe, na ku mabi gaawe, we kongwa! Na ngiisi bo wâli kizi libuza, leero ukizi bagirira amiija. Ngeeka wangaki genduukirwa mu butwali bwawe.»
24 “‘Este é o significado do sonho, ó rei, o que o Altíssimo declarou que acontecerá a meu senhor, o rei.
25 Uyo mwami Nebukandeneza, yibyo byoshi bikamúkoleka kwo.
25 O rei será expulso do convívio humano e viverá nos campos, com os animais selvagens. Comerá capim, como os bois, e será molhado pelo orvalho do céu. Viverá desse modo por sete períodos, até entender que o Altíssimo domina sobre os reinos do mundo e os dá a quem ele quer.
26 Iri hakalenga mwaka muguma, Nebukandeneza anaba agweti agayihuguusa ku kajumiro kaage mu kaaya keꞌBabeeri,
26 As raízes e o toco, porém, foram deixados na terra. Isso significa que o senhor receberá seu reino de volta quando tiver aprendido que o céu domina.
27 iri anayidundulika, ti: «Niehe nie mwami! Ala yaka kaaya keꞌBabeeri! Ka ndali nie kakayubaka, gira kabe kaaya kaani kahamu ko ngatuula mwo? Nꞌgakayubaka ku njira yoꞌbuhagarusi bwani. Naꞌkalimbi kaako, ngizi longa mwoꞌbulangashane bweneene!»
27 “‘Ó rei Nabucodonosor, aceite meu conselho. Pare de pecar e faça o que é certo. Deixe seus pecados para trás e tenha compaixão dos pobres. Quem sabe, então, o rei continuará a prosperar’.”
28 Ulya mwami, mbu ayusagye ukudeta kwokwo, izu lyanalyoka hiꞌgulu, lyanadeta: «E mwami Nebukandeneza! Iyi ndumwa, we wagitumirwa. Ugiyuvwirizagye! Ubwami bwawe, bwamala.
28 “Tudo isso, porém, aconteceu ao rei Nabucodonosor.
29 Ukolaga ugayimulwa mu bandu, unagendi tuula mu kishuka kuguma neꞌnyamiishwa. Unakizi lya ubwasi nga ngaavu. Ugaahisa imyaka irinda uli kwokwo, halinde unakebukwe kwo Rurema ye riiri hiꞌgulu lya byoshi. Ye na gweti ubushobozi hiꞌgulu lyaꞌmaami gooshi, anali mu yimika ngiisi ye aloziizi.»
29 Doze meses depois, ele caminhava sobre o terraço de seu palácio na Babilônia
30 Haaho-haaho, lirya igambo lyanayami kolekaga. Ulya mwami anayimulwa mu bandu, anakizi gendi lya ubwasi nga ngaavu. Amagala gaage ganakizi loba neꞌkimi ukulyoka mwiꞌgulu. Umushaku gwage gwanalaaha nga mashala ga nyunda. Neꞌnyunu zaage zanalaaha, nga za kanyuni.
30 e disse: ‘Vejam a grande cidade da Babilônia! Com meu próprio poder, construí esta cidade para ser o centro de meu reino e para mostrar o esplendor de minha majestade’.
31 Iyo myaka irinda, iri hakaba keera yalengaga, niehe Nebukandeneza nanalegamira mwiꞌgulu. Lyeryo, ubwenge bwanashubi ngalukira. Nanayami tanga kongwa imwa Rurema, iri ninamúhuuza. Mukuba, yehe, ye riiri hiꞌgulu lya byoshi, ye na yamiri ho.
31 “Enquanto essas palavras ainda estavam em sua boca, veio do céu uma voz e disse: ‘Esta mensagem é para você, rei Nabucodonosor! Você não governa mais sobre este reino.
32 Aba mu mahanga gooshi, bali mu boneka nga kindu busha.
32 Será expulso do convívio humano. Viverá nos campos com os animais selvagens e comerá capim, como os bois. Viverá desse modo por sete períodos, até que entenda que o Altíssimo domina sobre os reinos do mundo e os dá a quem ele quer’.
33 Ku kyekyo kyanya, ubwenge bwanashubi ngalukira. Rurema anashubi ngingika, anangalulira ubulangashane bwoꞌbwami bwani, noꞌbushobozi bwabwo. Abagingi baani, kuguma naꞌbakulu baꞌbasirikaani, banayiji ndooza. Nanashubi yingira ku bwami bwani, halinde nanashubi yiji gingikwa ukuhima ubwa mbere.
33 “Naquela mesma hora, a sentença se cumpriu e Nabucodonosor foi expulso do convívio humano. Passou a comer capim, como os bois, e foi molhado pelo orvalho do céu. Viveu desse modo até seu cabelo crescer como as penas das águias e suas unhas se parecerem com garras de pássaros.”
34 Kwokwo buno, ngola mu huuza Mwami wa mwiꞌgulu. Na ngweti ngamúyivuga, noꞌkumúhimbaaza, iri ninamúgingika. Mukuba, imikolezi yage, iri yoꞌkuli. Si ngiisi ábali mu yiheemya boohe, ali mu batindimaza.
34 “Passado esse tempo, eu, Nabucodonosor, olhei para o céu. Minha sanidade voltou, louvei e adorei o Altíssimo e honrei aquele que vive para sempre. “Seu domínio é para sempre, seu reino, por todas as gerações.
35 — ausente —
35 Comparados a ele, os habitantes da terra são como nada. Ele faz o que quer entre os anjos do céu e entre os habitantes da terra. Ninguém pode detê-lo nem lhe dizer: ‘Por que fazes essas coisas?’.
36 — ausente —
36 “Quando minha sanidade voltou, também recuperei minha honra e a majestade de meu reino. Meus conselheiros e nobres me procuraram e fui restaurado ao meu reino, com muito mais honra que antes.
37 — ausente —
37 “Agora eu, Nabucodonosor, louvo, glorifico e honro o Rei dos céus. Todos os seus atos são justos e verdadeiros, e ele tem poder para humilhar os orgulhosos”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Daniel 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.